
Totalni anti-talenat u svakom sportu u kojem se zahteva da nečim pogodiš nešto ili nešto ubaciš u nešto. Tehnički, jebena preciznost i ništa više. Jednostavno mu ne ide to. Bitna stavka je to da je svaki sportski negativac, NESUDJENI negativac, jer on kukavac nije birao da bude takav, a suviše je verovatno pička sam sebi to prizna, pa gazi dalje u nadi da će mu se ruka/noga automatski izlevelovati na željeni skil.
Nažalost, poseduje prirodno urodjeni talenat negativca, ono što krasi sve one storm trupere, lude Meksikance i Talibane, dok su pokušavali da nabodu mete poput Skajvokera, Ramba, Sigala, Vilisa i kompanije (Otpisane ne računamo, jer njih ne bi pogodio ni Skols/Ćavi hibrid), a to se ne leči.
Najbolji primer nesudjenog negativca je Bendtner, odmila nazvan fudbalska uvreda.
Još moram da pohvalim FM 2012 jer je dokazao svoju realnost na ovaj fantastičan način, čime su otklonjene sve sumnje o tome ko je vodja nesudjenih sportskih negativaca.
Sportiste (čitaj: fudbalere) iz domaćeg opusa nećemo ubacivati, jer to već ne bi imalo smisla.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.