
Nekada- imao sam kasete, kada bi mi se svidela pesma nekog benda trebalo je da prođe određeno vreme pre nego što bi uspeo da nabavim album ( naravno na kaseti ), a zatim bih ga preslušao celog.
Sada- čuo sam nešto na radiju pronalazim bend na netu i skidam celu diskografiju. Odlsušam tu pesmu i zatim već skidam diskografiju drugog benda i zaboravljam na prošli. Ko će sve to da sluša.
Nešto slično može se reći i za filmove uglavnom ih gledam na skip, skip, skip.... kakvo sranje.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Pogotovo porno filmove, tamo se skipuje sa scene na scenu:=)
vala,baš je sranje:)
ma porniće manje skipujem nego neke filmove :))
Slična stvar i za digitalne fotografije... :(+