Prijava
  1.    

    Predsednik skupštine stanara

    Gazda

    Te betonske zidine kojima gospodari, građene pre 50 godina, a u kojima on živi već više od 70, predstavlaju neku neraskidivu vezu između njega i ostatka sveta, neki Jin i Jang, te neke munje.... Pomenuh neraskidivu vezu... K'o u hemiji H2O ili H2SO4 bez 2 vodinika, tako se ni jedna obična zgrada ne može zamisliti bez njega, dugogodišnjeg lidera, Bogoca stambenog života.

    Što bi se sporckom terminologijom reklo.... KAPITEN! I više od kapitena..... ŠEF STRUČNOG ŠTABA! Ili možda čak i Predsednik Saveza. Šef, nema mu ravnog. Uvek drži sve konce u svojim rukama i ništa ne prepušta slučaju. Nakon prve pobede, na prvim izborima za predsednika zgrade, tu titulu ne prepušta nikome, suvereno je drži u svom posedu. Jednom je samo bio u grčevitoj borbi da je izgubi, al' je ipak pobedio zadnjim glasom, u zadnjoj stotinki, k'o Felps Čavića onomad u Pekingu.

    Simpatični starac, koji celu zgradu poznaje bolje nego svoj stan. Izlepio po zgradi sve one moguće papire o kućnom redu, ponašanju u zgradi, ponašanju u liftu i ostalo. Interfon urađen perfektno, svima pravio tablice sa kaligrafski ispisanim prezimenima i + svetlo da može da se čita kad padne mrak. Zna napamet po 450 brojeva svih mogućih institucija iz Belih i Žutih strana i još poseduje preko hiljadu i po Vizit karti ako dođe do problema nekog u zgradi. Kaže čovek: Zlu ne trebalo!

    Odnos sa stanarima - skoro k'o sa zgradom, savršen. Saćete reći: "Pa taj brate orgazmira na zgradu!", al nije, gospodin drži samo do njenog ugleda. (ASAM NAPISO OVO JEBOMEPAS) Naiđe u visokom prizemlju na prizor kako komšija Ratko bambusa komšinicu Suzanu sa 2. sprata, kaže: Malo nas je, al' smo govna! Razvali je, dobro je to za natalitet! Svima kaže "Dobar dan", a poštaru i po dva put. Izlepio po spratovioma "Zabranjeno pušenje", puši na svakom po jednu-dve dnevno. Kaže: Može mu se! Jbg, jer je on glavni....

    Sve poslove obavlja sam. Pomoć prihvata, al' jako retko. Trči, juri, žuri, jebiga neće se u Gradskom stambenom spisak stanara sam sastaviti. Na zimu čisti sneg, ima 4 lopate u podrumu, ostalim godišnjim dobima prati Grend Slemove i dere se na Đovaka kad zasere stvar. Kod lekara ide redovno i ako je zdrav ko dren, u formi k'o da ima dvajespet, a ne 85 godina.

    Sluša Pink jer mora zbog žene, dominira u šahu, kartama i jambu, uživa u životu i bole ga kurci za politiku. On je svoj režim zacrt'o i sproveo u zgradi i to je njemu najbitnije.
    Ostaće na tom činu još bar jedan predsednički period, 4 godine, to je sigurno, a možda i više, ako ga smrt u tome ne spreči. Mada i kad se to desi, on će i na onome svetu biti to što je i sada, VEČITI PREDSEDNIK SKUPŠTINE STANARA!

  2.    

    Predsednik skupštine stanara

    Lik koji vam u četiri ujutru u pidžami otključava vrata na liftovskom motoru da ručno na kotur povučete ekipu koja je izlazeći sa vaše žurke pretrpala kabinu i lift propao na pola puta do podruma.

    - Šta je bre ovo, mamu vam mangupsku, gle šta vas je unutra?!? Pa jel lepo piše ZA ČETVORO! I ova debela vam je skroz pijana, jedva stoji...
    - Hvala, čika Joviću, hvala, ogrnite nešto, evo vam moja jakna...
    - Beži s tom jaknom, smrdi na pepeljaru... Čija je ovo cipela u liftu ostala?
    - Renata, drži cipelu, alo, eeej pijano govedo, ne vidiš da hramlješ?!
    (Predsednik skupštine stanara zaključava vrata i peške se spušta u svoj stan. Napolju ptičice već cvrkuću. Biće vruć dan. Vraćaš se na poprište da vidiš ko je još živ na žurci.)