Prijava
  1.    

    Predstava koja to nije

    Scena koju su prisutni odgledali i taman kada su, oduševljeni vašom tačkom, hteli da vas nagrade aplauzom, čuje se tup zvuk.

    Ustala sam naglo iz kreveta i krenula iz spavaće u dnevnu sobu, osetila sam da ću se onesvestiti, što kod mene i nije nepoznanica. Sve se dešavalo za vreme letovanja i bila sam "lagano" odevena (gaće+majica).Uspela sam da iskoračim još jedanput i da se leđima oslonim o ram vrata, što je bilo i više nego dovoljno da pripremim teren za kolko toliko siguran pad. Tu je prekid mog filma, a za prisutne početak predstave. U trenutku gubitka svesti, lagano sam tako oslonjena skliznula na pod. Svi su se oduševili mojom slobodom i šašavom idejom, da simuliram onaj ples koji je Kim Besinger odigrala za ljubav muškarca, koga je na kraju i ostavila. Zanesoh se. Dakle..taman što su hteli da mi aplaudiraju...zbunio ih je TUP! zvuk, koji je bio posledica mog poljupca sa vratima. Tada su skočili sa stolica i prišli da me podignu, uz reči ohrabrenja : "Sve je uredu"