
Kako je tebi dobro.
>>>Komšija privučen mojim smehom(studentski dom, zidovi ko papir) i cerekanjem ulazi u moju sobu i zatiče mene u vunenim čarapama, kratkom šorcu i nekoj fensi dukserici kako sedim na stolici, sa podignutim nogama na komodi i čitam uvod u programski jezik C od Lasla Krausa, keslam se i hvatam za stomak od smeha, dok u pozadini ide pesma od Električnog orgazma I.D.J.S.(i drkanje je sex).<<<
Komšija: Hoću i ja šta ti piješ!
Neprijatan trenutak (u kom ste se našli ni krivi ni dužni) prouzrokovan nesmotrenom izjavom jednog pripadnika društva u kom obitavate, a nakon koga nema druge nego da izbije krvoproliće.
Vi znate da nije trebalo to da kaže, on zna da nije trebao to da kaže, ovaj drugi zna, vrapci znaju, Koštunica zna, čak bi i Lea Kiš ćutala u tom trenutku... Ali sad je kasno, probajte da elegantno, nepirmetno, s glavom na ramenima ako je ikako moguće napustite prostoriju i pustite ih da povade oči međusobno.
Ultimativna opaska upućena prema nadređenom drkošu koji ti se ne skida sa vrata. U fazonu, džaba ti ta pozicija i sve to što si stekao kad radnici, umesto po koridoru, polažu cevi u tvoju dragu.
Rile: Jebo mamu ako ne nakautiram ovog slepca. Kome on da daje disciplinsku, 20% od plate. Ma šta se nerviram, ionako mu sam ja to naplatio tamo gde se nije nadao, kolika mi je plata ispala je mala jeftina do jaja hnjo hnjo grok rok
Žile: Šta sereš, imaš 27 godina nisi jebo u životu. Građevina ti uzela kičmu, cigare pluća a pornići potenciju, i da hoćeš ne bi mogao.
Rile: Gledao sam neki film sinoć, nešto sa puškama, pa bila ta rečenica i tako...
Recenica koja je u srednjem imenu svake zenske osobe.
Ona pred izlazak:"Jao, nemam sta da obucem!"
On (razmislja) dok nju slusa:"Ja imam sta da obucem, ali nemam para za benzin da odemo do grada, imam samo za jednu turu pica, koju ako platim, necu imati za cigare."
Reakcija devojaka koje vole da postavljaju previše pitanja posle burne večeri. Reakcija muškog roda na to je uglavnom prećutna,jedino ako ne želite da se upustite u žensku filozofiju u kojoj na kraju sigurno nećete biti u pravu.
Devojka : Šta je ono sinoć trebalo da znači ?
Momak : ...
Najbolesniji kompliment koji može da se priveže nekoj rođaki.
Auuu matori, skontaj onu ribetinu! Da je do'vatim napravio bih lavor od nje.
-To mi je sestra.
A jel' bi je, a?
-Jes' ti bolestan?
'Ajde, šta se ljutiš odma'? Lepo te pitam, da ti nije sestra.
-Pa dobro, bi je opalio. Sto posto.
Hahaha, ja se sprdao. Ti nisi normalan.
Očajnički zaključak roditelja koji se opekao po principu: Pazi šta želiš, možda ti se i ostvari!
-Kad ćeš već jednom prestati da me sekiraš?! Doktore, kako mu je? Čim sam videla hitnu odmah sam znala: on je, nema ko drugi! Pa jesam ti sto puta rekla da paziš šta radiš?!
-Dobro je, kevo...
-Nemoj ti meni dobro je! Malo malo pa napraviš neku pizdariju! Juče zelenaši, danas hitna, sutra policija, šta će onda?!
-Dobro je, kevo...
-Šta je dobro?! Eeee, šta sam dočekala! A tako si bio dobro dete... A ja glupava, jedva čekala da porasteš. Da prohodaš, da sam jedeš, da se sam okupaš...
-Dobro je, kevo...
-Nije dobro! Lepo je meni govorila moja pokojna Mileva: Mala deca piju mleko, a velika piju krv, da zapamtiš! Svaka joj je bila zlatna!
Što je za mače goveđa glava, to je i za bika kofa vode. Neka cena bude i astronomsko velika, meni je niska, ja ne dajem pare niti plaćam bilo šta. Šta je to za mene ?
-Jesi čuo jebote da je flaša piva tamo kod Leptira dvesta kinti...
-Dvesta... Nije puno. Šta bi ti hteo džabe ?
-Ma da. Šta je sto udaraca po tuđim leđima, jel da?
-Pa to ti pričam.
-Koja si ti budala.
Poslednji bastion zdravog razuma, zatišje pred buru. Molitva bogovima prisebnosti, da podare strpljenje i razuvere agresivnost u čoveku, udalje od ideje masovnog pokolja.
Uzvik kojim rođak sa sela izražava frustraciju i očaj u koji ga dijalog sa mnogobrojnom familijom iz grada dovodi.
Godišnja poseta selu. Unuci, unuke, razni rođaci, pristižu svojim skupocenim automobilima, koji svakako ne zagađuju prirodnu sredinu. Emancipovani, edukovani, erudite... Oni naročito cene velelepnost sela, lepotu prirode, koju primitivni um "seljana" ne može da pojmi. Poslati kao blagoslov, da OBJASNE! civilizovano ponašanje primitivnim traktoristima, po čiji sir, jaja i šunku dolaze...
Teodor: Ohoj, zdravo rođače! Kako ono kod vas na selu kažu, pomože Bog?
Radivoj: Ma možeš kako god hoćeš, samo da ste vi nama dobro došli!
Teodor: Ma jesmo, nego nam se automobil zaglavio u jednoj bari usput, pa nas je dovukao jedan momak romske nacionalnosti traktorom...
Radivoj: Ko? Pa to je moj sin Pera. Nije on Ciganin, nego je malo preplanuo. Izvlačimo bostan već nekoliko nedelja...
Teodor: Znači radovi su u punom jeku hehe. Jeste li žnjeli paradajz već? Kako je seno rodilo?
Radivoj: Šta reče rođače, šta si ti ono beše od škole završio?
Teodor: Visoku poslovnu školu strukovnih studija, u Novom Sadu! Skoro sam upisao master!
Radivoj: Aha, odlično! Da se vi školovani šta pitate, ja bih pečenicu pekao u mikrotalasnoj!
Posprdna varijanta retoričkog pitanja: Da li si ti normalan?
Reči kojima nekome zameramo na neumerenosti u jelu i piću, ili na nestrpljivosti u seksu.
1)
Peđa:"Batice, diši malo, šta si navalio na to pečenje k'o da ti je poslednje!"
2)
Mira:''Polako bre, nisam došla da se bijemo! Šta si navalio k'o da ti je poslednje!"
Propast sindikalizma, građanskih i radničkih prava.
Pitanje koje je odgovor na bilo kakvo pitanje upućeno bilo kome ko treba da se pozabavi ostvarivanjem vaših zakonom zagarantovanih prava.
Parazit na grbači poreskih obveznika
- Gospođice, molim vas. Već peti put dolazim da podignem papire.
- Da, pa?
- Pa ima 3 nedelje da sam predao dokumentaciju, a vi ste dužni da obradite zahtev u roku od 5 dana. Evo, piše ovde.
- E, jes' čuo da je Tito umro?
- ???
- Evo, obrađen zahtev. NE MOŽE!
Parazit na grbači naroda - ratni profiter - bizMismen
- Dobar dan, gazda.
- mnmmn...mmm?
- Znate, meni su deca na raspustu pa smo mis... ovaj mislio sam da bi...
- Šta oćeš? Odmor?
- Da.
- Ne može.
- Ali, ja radim kod vas već 2 godine i nikad nisam uzeo slobodan dan. I kad sam ruku slomio sa...
- Ščuo ti da je Tito umro?
- Molim?
- Napolje!
Parazit firme - sindikalac
- E, hoće li nešto biti?
- Šta?
- Pa znaš da nam regres i topli obrok nisu plaćeni prošle godine, a ni prevoz od avgusta.
- Da, i?
- Pa piše mi u ugovoru i u zakonu da su to zakonske obaveze poslodavca.
- Piše i na tarabi pička pa ne vadiš kurac da je jebeš!
- Molim?
- Tito je umro bre! Aj beži, saće neke polutke da stignu, upiši se ako hoćeš.
Postoje devojke čije su sposobnosti ograničene. To su one ćutljive, stidljive, one koje ne znaju za provod niti za momka.
-Pogledaj onu siroticu.
-Ma da je jebeš, reč neće da ti kaže.
Dobronamerna kritika sagovorniku da zalud troši vreme i snagu na nekog ko to ne zaslužuje radeći nešto što će mu doneti više štete nego koristi.
- Mile, šta radiš to iza mesne zajednice?
- Vidiš da krčim ovaj bagrenjar da liči na nešto, sve uraslo k'o džungla.
- Vidim, i to našom testerom, a pretpostavljam da ti ni gorivo nisu kupili. E, moj Mile, neko će sutra hvala da ti kaže što lomiš kičmu za neke tamo lezileboviće.
Fraza koja se obično izgovara sa dozom ironije. Ako ti se dogodi kiks koji je tvoje podsetio na pretke, obavezno će se s kolena na kolena, brzinom svetlosti, raširiti po okolini a tebi će biti plasiran gore pomenut naslov koji će ti dati do znanja da si najeb'o kada se rodbina rastera iz kuće.
A: Ovaj moj se nalizao nekog špiritusa pa uskočio u kontejner i društvo ga guralo knez Mihajlovom.
B: K'o da mu je Milinko neki rod. I njega su isto tako, samo što u moje vreme nije bilo kontejnera pa ga vezali za konopac i vukli po avliji.
Zapadno-srbijanska verzija pitanja "Šta je bilo? Šta se desilo?" Izgovara se tako što se na "a" i "i" zapéva, odnosno malko se duže izgovaraju...
Svadba u selu Dobroselica kod Užica. Ustaje domaćin i mâša se mikrofona:
- Molim sve prisutne, da obrate pažnju na đecu, da ne trče oko šatre, upašće u krečanu, pa će biti: "štâ bî, štâ bî!"
( Žena ga vuče za rukav ): - Ma sjedi s mirom Milisave, pijan si...
- Ti ženo, nemo' da je'š govna, vi gosti izvol'te služite se....
Ima potrebe da brojim, i prebrojaću, čim ti vidim leđa. Ali, moram da kažem ovo, da bih pokazao kako sam ja veliki čovek koji veruje ljudima (jer, verovati je ljudski), i kako znam da niko neće da me prevari i kako meni pare ne znače, već sama činjenica da smo odradili taj neki posao dobro.
Čim zađem za ugao, čim ti odem iz kuće ili ti iz moje, propustiću svaku novčanicu kroz ruke, osetiti joj nabore, proveriti debljinu i hrapavost. I tek ću tada biti siguran. Jer ti ne verujem ni trunke, čovece, pa zar ne znaš? Znaš, jer ti meni verujes isto toliko.
I ne mrzim nas zbog toga, zaslužili smo i jedan i drugi. Mrzim nas zbog licemerja, zbog sitničavosti. Zbog predstave... Rugamo se sami sebi, zajedno, svako sebi. Ne verujemo u reč, ne verujemo na reč, ali nećemo da pokažemo jedan drugome lice iza poderane maske iz koje nam već odavno strči lupeška nosina. Kad smo već svi isti, šta da se lažemo, koji moj?
"Fali sto dinara, majke mu ga nabijem."
Suptilan način da odgovoriš na pitanje čiji si ti mali.
- Je li mali, čiji si ti?
- Gospodine, tata i ja ne znamo, a mama neće da kaže.
- Au, Boga ti poljubim...
Pitanje koje može izazvati mnoge nesporazume i čak i sukobe.
Uviđaju se tri različita značenja istog pitanja.
- Šta si to pojeo?
- Šta si to pojao?
- Šta si to koristio po i jo?
Za ovo treće možemo zahvaliti samo jedinstvenom spletu okolnosti na ovom mjestu i u onom vremenu i programskoj šemi tadašnjih televizija. Nije da nas nijesu zanimala haška suđenja, ali kakav su djeca imala izbor nego da nauče značenje te dvije riječi i da ih koriste kroz sprdnju. A šta su mogli stari bez da odma to sasijecaju u korijenu iz straha od jezičke, kulturološke i svake druge rumenizacije dječijih lica.
Štrajk glađu u jednom od rudnika. Svi koji smo takve štrajkove prošli, znamo da su disciplina i istrajnost ključni. Niko ne želi da bude onaj koji je krijući jeo. Uostalom, svak se sjeća one priče ''Kašika'' i onog momka što umrije od gladi. A bolje i to nego da jedeš krijući, pa da poslije sramota pojede tebe.
Ljuboslav čuje pjevušenje u jednom ćošku. Muzika pomaže. Skrene misao i odvede na neko ljepše mjesto, svima različito, svima isto prijatno. Osim onom liku što spava. Dinamit mu onomad nakrnjio sluh. Ljuboslavu i ime govori da voli slavuje, pa i ne čudi što onako mršav i izgladnio prilazi izvoru zvuka:
'' Šta s' to pojo? ''
'' Ko to jede tamo, dogovor je dogovor?! ''
'' Šta ti ja albanac, majkuti?! ''
Rudokop se urušava. Kineski scenario. Uslovi vlasnika zadovoljeni.
Ultimativna pretnja koja se upućuje isključivo iz sedećeg, eventualno ležećeg položaja.
Da bi dobila na težini i svrsishodnosti, onaj koji pretnju upućuje u datom momentu mora prolaziti kroz neki oblik idile, kako bi osoba kojoj se preti shvatila da će biti usrana od batina.
Poznato je da čovek bije ženu, ili čoveka, jače i bolje kada ga ta delatnost odvrati od ispijanja rakije, večere nakon ispijanja rakije ili gledanja Vučića.
S: Ćale, opet gledaš Pičkoustog? Daj, jebote, promeni kanal, počeće fudbal....
Ć: Puši kurac.
S: Ćale, kako to pričaš sa sinom?
Ć: Siši karu.
S: Okej, vidim da si ponovo šibao dspi.
Ć: Kakav dspi vidiš da je Vučić. Aj' beži, nemoj da ti ustanem!
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.