
Odraz dubokog čuđenja i neverice...
Koje-pičke-materine!...
Ulazak u stan posle 2 dana odsustva, burazer je ostao sam...
Trebala mi je jebena gas maska, špaknom sam gulio hranu sa zida, tu su bile gomile prljavih čarapa i odela, a prozori, jbt, neću ni da spominjem...a kada sam došao do sobe, u dubokom snu hrkajući kao međed u oblaku dima se nazirao mlađi batica...
Ovo je samo jedno od mnogih značenja reči krljačina.
Pošto nisam baš stručnjak za podelu kategotija video igara, kao što su Rpg, FRP i tako tome slične skraćenice, reč krljačina koristim za posebnu podgrupu tipičnih pucačina. Dok postoje i obične video igre sa tematikom pucanja kao najosnovnijeg rešavanja zapleta u kojima ima i catchy momenata (rešavanja nekih pod-zadataka, čudnih zagonetki i pošto tu ima elemenata avantura pomalo), kod krljačina se sve svodi na "seek & destroy" (nađi i uništi) filozofiju, mada to ubrzo po početku igranja postaje samo destroy, jer zašto bi tražio da uništiš "nešto" kad možeš sve da pretvoriš u prah i pepeo, plus dosta dima pride.
Mnogi ljudi naslove kao što su "Unreal" ili "Doom" kategorizuju kao krljačine, ali to je greška. To su ipak igre koje imaju neku priču i nisu samo puko iživljavanje sa tastaturom i mišem. Kod krljačina isključiš mozak, pokreneš igru i iživljavaš se nad vanzemaljskim mutiranim ološem (u 99% slučajeva) i to ti je to.
Eh, da - i GTA lako može postati najobičnija krljačina. Samo besomučno ukucavajte šifre beskonačan broj puta i krenite sa akcijom.
"Ne pucaj šinko dok mu ne vidiš beonjače!"
Zajebano stanje svesti. Jesam doš'o il' sam poš'o situacija, totalno pomračenje. Kad nabiflaš ispitno pitanje k'o pesmicu, a profa ti ukliza sa zajebanim potpitanjem. Kada te devojka pita zašto ti košulja miriše na parfem kakav njoj nisi kupio već mesecima. Mozak radi sto na sat, ali zadovoljavajući odgovor nije u stanju da ponudi.
- Kako se zove taj grad na koji treba da bacimo bombu?
- E da ga jebem, zaboravio sam šta piše u instrukcijama. To ti je kad im se sva imena završavaju na -ima, -aka i slični kurci-palci. Hmmmm, ček da razmislim.
- Ajde bre, šta te uvatio zbun?! Vidi, eno ga neki grad. Koji li je?
- Sudeći po mapi, to je Hirošima.
- Odlično, bacamo bombu, i tako je sve isti kurac.
- A da prelistaš ti još jednom instrukcije, a?
- Paz' da neću. Istovaraj malog i da begamo. ŠKBUUUMMM!!!
Svako se sigurno seća ćošeta svoga dede.
Kad sam ja bio klinac, u osamdesetima, to vam je bio jedan određeni prostor u stanu kod bake i dede, između zamrzivača i kuhinjskog stola, gde je deda voleo da sedi po ceo dan subotom i nedeljom, obično u potkošulji sa čačkalicom u ustima, i da sluša svoj mali radio na baterije, pušeći beskrajni niz pedeset sedmica koje su ga na kraju ubile umesto bilo kakvih posledica rata.
Povezana sa kuhinjom je bila dnevna soba iz koje ostatak familije nije mogao dedu da vidi od zamrzivača i jedini indikatori njegove prisutnosti su bili oblačići dima, tiho krčanje Radio Beograda, sporadično podrigivanje i učestalo glasno, (suvoparno, kako ga je deda zvao), prđenje.
To je bila poziciona kombinacija nekog zamrzivačkog zapećka i strateškog skrovišta sa jakim zaleđem (pošto je zamrzivač bio u pitanju koji je stvari dosta jako zaleđivao) iz kojeg je deka palio rafale k'o Valter po Nemcima.
Ima ih.
Svi spominju kako je pušenje nezdrava navika i svi koji puše bi trebali da se okrenu zdravom životu...
Laži... sve su to laži...
Zdrav život? Šta treba da radim? Sada mogu da trčim i vičem da se na zadišem? Treba da izađem napolje sa svojim društvom, a svi oni puše... gledam kako sa uživanjem puše pljuge posle partije basketa... a ja ne smem... Samozadovoljna govna.
Svi kafići i klubovi gde blejim su prepuni duvanskog dima. Kakva zdravija pluća, ne mogu više ništa da svarim, a nekad sam mogao i u Pančevu da obitavam. Sve sam mogao da udahnem.
Ne mogu da učim, jer nema te prve pljuge pre učenje, da me smiri, pa da krenem sa štrebanjem. Padam na ispitima.
Ugojio sam se ko svinja... Cigare guše apetit. Sada sam gladan non-stop. Prepuna mi je soba grickalica i mrvica od hrane...
A smrad cigareta...? Pa... ne izlazim napolje, da ne gledam druge kako puše. Sedim u sobi i jedem... i jedem... i jedem...
A pošto više nema duvanskog dima, vratile su se i buba švabe u sobu... i namnožile na ostacima hrane.
1. Specijalitet koji zna svaka domaćica da spremi, mada je bolje da isprži više jaja, još kad se doda salata... Zove se tako zato što jaje tako isprženo podseća na oko, gde žumance liči na zenicu, a belance na beonjaču.
2. Dobar način da nekog zeznete, pitajući ga da li voli da jede jaje na oko, nakon čega sledi vrlo vulgaran odgovor.
1.Žena: Draaagiiii...hoćeš da ti ispržim jaje na oko?
Muž: Hoćeš da ja tebi iščupam sisu!?
2.Sima: Tebra, jel voliš jaje na oko(zloban kez)?
Dima(začuđeno): Pa...volim...što da ne?
Sima: A kurac na nos?
ERROR 404; File not found.
Lepo kaže gore, tako nešto ne postoji. Dobro, da ne preteram, postoji, ali je veća šansa da ćes naći neki oblik inteligencije u piksli, nego iskrenog dilera, koji bez ikakvog napumpavanja i preterivanja govori o kvalitetu robe koje prodaje.
Njegova je uvek najbolja. Nema veze što od 5 buksni ne možeš da se navariš.
Jebi ga brate, mnogo variš, treb’o bi da smanjiš, jer su mu svi rekli da je vutra prvoklasna, a ti kao ne mozeš da se navariš.
Na stranu to što se ti koji su to rekli nikad nisu vratili da uzmu još. Nema veze.
Kapiram ja da svaki ciga svoga konja hvali, to stoji i sve je to lepo, ali brate ovi preteruju.
Mozes ti da mu doneseš najjaču robu u gradu, ma i u državi, sve što će ti reći je:
-Nije loše brate, slično ovom mom.
I uvek je slično tom njegovom iako veze s vezom nema. E pa kurac je slično, usta te jebem. Žovla na kvadrat.
Tako da, ukoliko ikada naletiš na dilera koji će ti bez okolišanja i izmišljanja reći kakva je roba koju prodaje, taj ti je ili dugogodišnji pravi prijatelj, ili jedan veoma pošten i dobar čovek. A takve vredi gajiti.
-Tebra, dođi dizvučeš cim ovog skanka. Šije.
-Au, batice.. Od jednog dima sam se navario.
-Reci kakav skank, a?
-Brate, ovo je bolje od onog mog sranja 10 puta. Šta ja dajem ljudima jebote...
-Kajanje je dobar znak.
-Ne seri presveti. Navario si se mnogo.
Svadba pod znacima navoda.
- El će bide svadba skoro?
- Jok more, nije dedi istekla godina s naše strane a mladinom ocu s njene, a kad istekne di da pravi svadbu sa stomakom do zuba, a i ko zna kad će i dal' će dima para, pa će samo uređaj sad u nedelju. Mal' gostiu s njine mal' s naše strane...
Najnovija reklama fabrike za proizvodnju građevinskih lepkova i maltera iz Šimanovaca.
Reklama izgleda odprilike ovako: Sarajevo kobne 1992. godine. Počela je opsada, granate padaju na sve strane, sve kuće su razrušene... Ali ipak usred tog haosa jedna kuca je netaknuta! Ispred stoji stariji čovek, garav od dima ali sa ponosom koji odaje sjaj njegovih očiju i podignutim palcem na gore. Da, malter brani Sarajevo...
Mnogi ljudi su pokušavali to da izvedu, ali kako ih priroda nije opremila krilima (riba pliva, lasta leti, čovek hoda), bilo je slabih rezultata. Tako da je čovek kao i uvek svoje prirodne izostatke odlučio da ispravi pronalazeći razne sprave za uspomoć.
I tako je još od Dedala i Ikara .
Danas je nešto lakše leteti nego kad su ta dva veterana to činili.
Samo uzmeš dva tri dima. Dve tri boce. I na kraju kad kao i naš dvojac izgubiš krila, treba ti jedan lep drveni sanduk, ili keramička urma ( ovo potonje je jeftinije, ipak se neplaća parcela) .
Svaki grad ima bar jednu takvu. Ne nalazi se u centru, nije na dobroj lokaciji, na prolaznom delu... ali je tamo gde takva kafana i treba da bude, i gde će je naći svi oni koji i žele da je nadju.
To je mesto gde kampuje samo odredjeni soj ljudi, oni koji su ili izgubili sve ili su na dobrom putu da to urade.
Ljudi koji su stali na pola puta, ili došli do kraja pa se vratili na početak. Naizgled izgubljeni u gomili dima, za ulubljenim stolovima, među praznim flašama i gomili pikavca... oni što jedino tu mogu da se saberu, pronađu sami sa sobom i potraže malo mira u duši.
Bivši fenseri, pankeri, metalci... i dalje mogu da se ubijaju uz Direktore, Slejer ili Sleševe solaže, ali im jedino struganje po žicama i grebanje stare violine može u potpunosti da smiri srce.
Neki vremenom skupe snage i volje da se dignu iz blata, dok drugi na svaki pokušaj da im neko pomogne, samo citiraju jedinu rok legendu čije pesme se vrednuju u kafani i odbruse - tako je sudjeno...
U ovakav lokal se ne dolazi da se pije za pred grad, za "da me malo uhvati", za nepoložene ispite, promašene tikete... to su problemi za neka druga mesta, neke druge ljude, nešto drugačije kafane.
Sve suze, smeh, nade, bol, želje... sve smešteno u jednu kafanu, jedno veče, jednu cašu. Dve, tri, cetiri... do dna caše, do dna života...
Priznamo sebi kada zagrizemo preveliki zalogaj. Nešto čemu jednostavno nismo dorasli. Prosto, nismo dovoljno dobri. I tu nema ničeg lošeg. Valja raščistiti sa sobom.
-Daj da i ja napišem jednu umetničku defku...'Kolutovi dima lamentirali su nad mojom sudbinom dok sam..' Cekaj šta? Kolutovi lamentiraju? OK, ovo je bilo pretenciozno...Daj da se vratim definisanju papučara...
-Gle'j sad ovo zakucavanje...(Ne dohvatim ni obruč)...Ovo je bilo pretenciozno...Ipak sam visok ko Deni de Vito.
-Ovog roka izlazim na 4 ispita! Ja to mogu....(Bliže se termini, spremio samo jedan) Ovo je bilo malo pretenciozno...Pa izmislili ljudi oktobar 2, šta silujem.
-Sad ću da je smuvam, pazi ovo...(Prilazim najnapucanijoj ribi , za koju se ispostavi da se zove Imam a preziva Dečka.)...Ovo je bilo pretenciozno...Njena drugarica ima 'dobru dušu'...Pička je pička.
Rečenica koja oslikava nadu naših roditelja, da ćemo iskusiti teret roditeljstva baš na način na koji su i oni. Tačnije, da će nam dete biti identično kao mi.
Keva: Sine, sredi sobu, izgleda k'o Hirošima. Nije red.
Sin: Ne smaraj. Imam druga posla! Ako ti smeta, sredi ti!
Ćale: Ne razgovaraj tako s majkom!
Sin: Ne razgovaraj ti tako sa mnom, hehehe!
Keva: Ooooo, pa imaćeš i ti decu, pa 'š da vidiš kako je! Ima mozak da ti pomeraju, ko i ti nama! Daće Bog!
Sin: Pa, ja neću biti smarač kao vi, valjda.
Ćale: O, pa to sam i ja rek'o mojima tada, ohoho...
Keva: Neka, neka, videće on...Kad ga u'vate u mašinu k'o on nas, crno mu se piše!!!
Skroz suprotna ovoj kamuflaži. Pri ovoj kamuflaži Drina se stavlja u paklicu Marlboro-a tako da se izrazi novčana jačina lika.
- Daj koju cigaru.
- Izvoli :vadi marlboro:
- Uu matori Marlboro, ima se može se.
- Pa nego!
:posle jednog uvučenog dima:
- Brate! Što si ovoliki seljak!?
- Šta je bilo?
- Pa nisi morao meni da uvališ Drinu jebote!
- A, izvini jebiga! Znaš kako ženske padaju kad onako jebački izvadim Marlboro.
- Pa jel ti ja ličim na žensku!?
Pretežno se kaže za lika koji može da popije više od tebe, popuši više džointa od tebe ili u krajnjem slučaju je jebač na većem glasu nego ti.
Igor:brateeee, da samo znaš koliko je sinoć Cule popio, plus je sam popušio 2 paketa vutre i jebao neku do jaja ribu iz kraja...Lik nije normalan...
Ja:ma gde taj, nemoj da me zajebavaš,poslednji put kad sam bio sa njim,odvalio je od dva piva i 3 dima, a o ribi ni da ne pričam...
Izraz sa jako širokim poljem upotrebljivosti.
Koristi se da ukaže na relativnost izgovorenog iskaza koji je ipak nekako tačan.
- Mama, tata, znate mog druga Dimu?
- Onog pedera?
- E, da...pa, moram još nešto tu da kažem. Kako bih rekao, on mi nije baš drug.
- Ko bi reko, stalno je kod tebe kad god dođemo. Go. U kuhinji. Seče ananas.
- Tata, ovaj...Dima i ja se volimo.
- Hoćeš da kažeš da te onaj ćosavi rumun od četres kila svako veče rastavlja kao sovjetski tenk?
- U načelu.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------
- U načelu, vaš sin je retardiran.
- Zar ne mislite da su to malo prejake reči?
- Domar ga je uhvatio kako se zadovoljava u kolicima za ugalj u školskoj kotlarnici sa slikom Leonida Brežnjeva.
- Je l Leonid sa ili bez brkova?
- Bez. I ljubi se sa Erihom Honekerom.
------------------------------------------------------------------------------------------------------
- Trebalo bi da budete jako pažljivi kada budete saopštavali deci vest. Uprkos njihovom uzrastu vrlo je verovatno da će to teško primiti.
- Mislim da će razumeti ako im saopštim na pravi način. Uvek smo imali jako dobru komunikaciju.
- Mama gde je tata?
- Tata je pogino, zlato.
- Kako to?
- Pa strado. Aj idi igraj se.
- JAKO DOBRU KOMUNIKACIJU?
- U načelu.
Izraz čuđenja, koristimo za podjebavanje drugova koji ne piju na žurkama. Čeka se pravi momenat da drug napravi neko sranje, a zatim se klizeći uleti ovim izrazom.
Bezalkoholni kolega (ulazi u kafanu, mršteći se, od dima ne vidi prag, zapinje i prostire se kol'ko je dug.) - U jebem ti sve po spisku, pa kolike pragove prave pička im materina....
- Au druže, pa ja pio ti pijan. Hahaha, hik, a da ti ipak uzemeš malo štoka? Misl'm pića štoka, ne da drmneš u štok, heheh.
Nepogrešiv indikator vaše naklonosti nekome, nečemu, nekočemu, kako god. Pod uslovom da zapravo imate emocije i posedujete moć emocionalnog izražavanja, ta osećanja, ili šta već, bi se, navodno, manifestovala povećanim lučenjem suznih žlezda te učinila vaše oči sjajnim i izražajnim kao LorealMaxfaktorAvon sa efektom bisera, prototipom koji nije za slobodno tržište (mogla bih nastaviti sa preseravanjem, ali kontate poentu). U saradnji sa seljačkim rumenilom i RedBulovskim krilima su jasan pokazatelj zaljubljenosti. I ne, nije to koncentracija dima kojoj zavidi šator pun indijanskih poglavica dok smišljaju kako da cepnu bledolike (zato su i popušili, zbog te lule mira), nije ni 53° u prostoriji koja ima više ljudi no kvadratnih metara, a nije ni, zlato babino, to što imaš prokletu pre'ladu 20 dana, nego je, srećo, to zbog toga što si zaljubljena!
Ali jok objasniti nekome da nisi, a i da jesi, nije to onaj mamlaz sa trećeg sprata što se kupa na svako crveno slovo, ni čika Maretov Jovica što još ne zna sva slova, al' je "zlatno dete". E, zato, kad vam oči sijaju mož' da ugineš i ima da ti napišu "umrla srećna i zaljubljena".
A nije samo kad si zaljubljen, ali jeste nepobediv argument jer se sa budalom dalje ne raspravlja.
Ja: (pričam vic)... a tek će mazohista: MJAU (kombinacija smeha i gađenja, klasična reakcija na crni humor)
On: Hehe, ajoj, ti baš voliš taj crni humor, a?
Ja: Pa da, kapiram da ga svi volimo...
On: A jeste, ali ti, ti dok to pričaš, onako, oči ti sijaju...
Ja: :očimisijaju:
KvaziDrugarica: Ehej, mala, šta odmeravaš ovoga? Dobar, a?
Ja: Ma jok, vuče mu se CW papir na patici, pa ne znam da l' da mu kažem il' da umrem srećna.
KD: Ma hajde, vidim te ja, kad prođe prosto ti oči sijaju.
Ja: :očimisijaju:
Ja: Ju Gile 'de si nesrećo, jesi ti to zaljubljen? Nešto ti se oči cakle? (podjebavam i sopstvenim caklećim očima)
Gile: Ćuti, navaren sam, ne znam gde mi guzica. E, vidi, što ti se cakle oči!
Ja: :očimisijaju:
Turetov sindrom među MP3 plejerima. Koliko god pristojnu MP3 listu imao na kompjuteru, šafl će uvek naći neku gadost zbog koje će drugi pomisliti da s tobom nešto nije u redu. I najčešće su ti drugi upravo tvoji roditelji.
Nakon Legendi i Roja Orbisona, na scenu uleće Ajs Nigrutin (inače burazerov skromni doprinos folderu C:\MP3, ali jebiga, ti si taj koji je pustio muziku)
Ćale: Sine, kak'e su ti bre ovo ljigavosti?
Ti: Ma.. ništa, bezveze, mali nešto snimio... saću da prebacim.
Keva: Neka neka, da čujemo šta slušate vas dvojica!
Ti: Dobro bre kevo, nema veze, prebaciću da ne komplikujemo sad.
Ćale: Sedi tu i ne mrdaj.
"Ne mogu da dišu sa tako punim ustima, Hirošima, Niggasaki mu svršava po plućima..."
Ti (u sebi, jer naglas sve što kažeš biće upotrebljeno protiv tebe): Mali, jebem te u muzički ukus...
Zavući nekome do balčaka na izrazito podao i piškast način. Postupiti kao slina u najboljoj bugarskoj tradiciji, dušmanskim činom utrčavanja s leđa u bulju.
- Navata li sinoć malu Jadranku?
- Jesam kurac. Taman sam bio u šesnaestercu kad dođe Cane Plovak i pita me pred njom je l' mi spao onaj osip sa tukija. Ova samo okrenu leđa i nestade u zavesi duvanskog dima.
- Auuuu, baš ti je uturio profesorski!
- Evo ja baš krenuo da mu skinem točkove sa Golfa, 'oćeš da mi praviš društvo?
- 'Ajde.
Did you mean Vukajlija?
Google · 17. April 2015.