
Jebač. Koristi se kada je u društvu osoba koja se raspituje za pomenutog, a i upotrebu nalazi u bračnim vodama, kada je zena na sluzbenom putu ili je odsutna.
A: Djomla brate nema te ko eksera '68, šta je bilo, kasniš.
DJ: Pa došla mi zena, pa malo sportske aktivnosti, znaš da sam oduvjek bio sportista!
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Milica: Cao društvo šta radite, jel' to Branko opet na treningu? Baš sam htjela Anu da upoznam s' njim ona voli sportiste.
Mrki: Jbg. Miki, on ti je sportista, voli to čime se bavi (okreće glavu prema društu i grca od smijeha kao i ostali)
Ukopan, pohranjen, sahranjen, zemlji plodnoj predat na čuvanje, tela raspadljivog, da sačeka dan sudnji, obnove, i drugi zoranov dolazak (čudne li ironije, na groblju je def.) i rasplitanje cele ove priče: zamešateljstvo ovo vražje raščivijaće Gospod.
Ali, stojte galije carske, daleko je Sudnji dan, mada nikad se ne zna; zasad, ti površni grešniče ne budi plašljiv no bogobojažljiv: ne brini, nići će nešto svakako od posađenog, zašto sumnjaš u zrno čovekovo?
Ako ništa, seti se onih trešanja kojih se onako najeo pred smrt, ko da mu je zadnje bože me prosti, mrzevši ga da pljuje koštice, što mu bajdvej i dođe glave. Iz jedne će sigurno porasti divna i divlja trešnja na groblju, slatka, na polzu svima, jedino ako ne ture ploču ozgor il pospu one kamenčiće, mada Crkva nerado gleda na to: kaže, zemlja ne mož da diše od nje, slažem se i ja, odozdole.
Zato, ako opet umrem, zavet ovdje dajem: pokopajte me sitog, trbuha punog raznih voćki: kajsija pre svega, trešanja, lešnika, lego kockica, aronije, želim da iždžikljam u ceo voćnjak – Hani sokovi – Vladičin Han, s tim u vezi: neka bude rupa na poklopcu sanduka: da mladica ne udara glavom u dasku: ako sam se ja kroz život mučio neće voćke, moje, kroz smrt.
I pliće, pliće me posadite, jedino paščad da me ne raskopa gladna, zato tanjir pod krstačom nek bude vazda pun, neka me svrake, psi, mačke i cigani po dobru pominju samo.
A vama, deco moja, ako li tako učinite, na dar i sećanje ostavljam celu sklopljenu seriju Pink Pantera iz kinder jaja, malo li je, i ponekog nedovršenog Proku Pronalazača.
Rade recituje nad sadnicom: krhak glas, oko suzno, pramen kose čarlija vetar nestaško, brada ulijepljena, pijan balansira da ne upadne dolje: u jednoj ruci kartonski tanjir s đuvečom u drugoj batak Rade Đuričin:
Posadismo našeg Čolu iako je mlad!
Živeo je, pevao je, sve je, i žene,
sad u svilenom džemperu
u večnoj tabakeri
mljacka još trešnje
a pitamo se svi
dal će daske popustiti:
od mostarskih kiša teška je zemlja
smonica je masna al i sanduk kvalitetan:
pitanje je,
kako god, okopaćemo ga za 40 dana
preobući ćemo mu džemper
isplešće Lena Kovačević novi
a Zdravac već niko ohoho okolo
a da neće on, naš Zdravko...
ahhhh...
a pičke se, čujem
kotrljaju niz jednu
dorčolsku ulicu
jedna po jedna...
Odokativna merna jedinica godišta tinejdž odojčadi. Idealna za podjebavanje ortaka koji je nabacio mlađu devojku.
A: Brate zajeba me onaj Milan na kladionici, jebem mu..
B: Čekaj matori, evo ga Đura Kockica. Pa gde si, čoveče, ne daš se videti?!
Đ: Evo tu sam, zezanje ovo ono. Kako je?
A: Mani to, čujem da si sa Jovanicom. Reci brate, kad je kupiš iz obdaništa?
B: Sme li na prednje sedište ona uopšte?
Đ: Samo vi jebavajt..
B: Brate, haha, jesi joj pitao kevu da se držite za ruke?
A: Kako joj idu priroda i društvo?
Đ: Daj, jebote, pa ima 15 nije sad..
B: Brate, je l' prešla na blok 5?
A: POBEDIO! Hahaha, idi bre Kockice, koja si paljevina!
Ситуација када се човек задеси негде где има свега, али ничега доступног за њега.
Чељава ситуација. Нешто као кер испред касапнице која не ради годинама.
- Брате био да оставим турбину на ремонт и враћам се кући, кад напео један са неком коцкицом да се тркамо. ЗАШТО баш тај дан?!! Био сам кaо просјак у јавној кући...
- Сине пецам ја у некој шуми, пратим рибу низводно и загазим ако ме разумеш, на нудистичку плажу, само голе пичокаре! Знам да ми не верујеш, мислио сам да су ми сви пловци потонули, кад оно све лезбејке, не јебавају ме ни 2%! Као просјак у јавној кући...
Izraz koji se koristi u glavno za gazirana pića kada izgube svoje osnovno svojstvo, ali i za osobe koje je razum cjelivao i napustio orbitu!
Gogi: E, Mare sjećaš se profe Bundala što nam je srpski predavao?
Mare: Aha, brate kako se neću sjećati, čovjek donosio motorku da popravlja na čas!
Gogi: Taj rad, znači lik totalno rikno, umislio da je Branko Ćopić i bačio se sa mosta!
Mare: Auh, brate znači izlapio!
Gogi: Imao sreće, pao na šetalište samo noge slomio, neko dvoje se lizali na klupici, pao kraj njih, eno ih na psihijatiriji!
Muška bogomoljka. Čovek koji postoji samo da bi izvršio jedan posao i onda biva pojeden, odbačen ili nestane. Obično tužne životne priče.
Pojeden:
- Bogomoljac: Bogomoljka posle opštenja sa bogomoljcem pojede istog.
Odbačenost:
- Sponzori: Važni samo dok imaju novac, a zapravo nisu važni ni tada.
- Gubitnici: Oni koji gledaju basket, dodirnu lotu jedino kada ode daleko i donose vodu.
- Štreberi: Važni samo da bi se prepisao zadatak.
- Penzioneri: Važni samo za vreme izbora.
Nestanak:
- Rijaliti emisije i novinari: Važni samo kada političari mute vodu, da skreću pogled javnosti. Traju koliko i prazno mesto u autobusu koje je baka ugledala.
- Branko Lazić.
Seoski „ekspert“ koji se smuca svuda gde se pravi rakija, vino ili neko drugo piće, samo kako bi popio po neku čašicu. Svemu što proba nalazi mane i ima razne „konstruktivne predloge“ motivisane željom da nova tura bude bolja, odnosno da on potegne po još koju.
- Mhmm, komšija bolje je nego lani ali fali još šećera.
- Misliš? Meni je baš nekako slatkasto.
- Veruj ti svom Žikici. Čitao sam baš u Larusovoj enciklopediji o tome. Još malo šećera i pravo je.
- Evo, evo. Izvoli, probaj sad ovo.
- Joj miline, kako samo godi. Drastična razlika je primetna. Božije piće, kažem ti ja Branko.
- Drago mi je što tako misliš... Aj sa mnom po još jednu.
- Jedna ko ni jedna – toči Brane.
Ne ona nije kurva, ona je lako zaljubljiva osoba. To što se povatala sa svima u kraju i šire ne znači da je ona laka, nego se lako zaljubi. To što je kroz nju prošlo više nego pored nje, to je stvar njene zaljubljive prirode, nije ona kriva što je jadnica takva. Lako zaljubljive prirode kulturan izraz za lako jebivu osobu...
Ma dajte molim vas, nije govno nego se pas posr'o.
B: Dobar dan teta Anđo, jel' Jelena spremna?
A: Nije još, brzo će...
B: Dobro sačekaću je ovde.
A: Znate, Branko čuvajte mi moju Jecu, ona je jedno nevino čeljade.
B: Da, da baš je nevina...
A: Molim?
B: Reko, baš je kao pčelica...
A: Ma jeste, i vrijedna je...
B: ...da, ide s cvijeta na cvijet.
A: Pa dooobro, ona je znate onako malo lako zaljubljive prirode.
B: Gospođo ako ćemo već tako preseravati, ona je ona mnoooogo lako zaljubljive prirode.
B: Ju...
Odgovor na nečije žaljenje zbog loše higijene određenog predmeta.
-Brate, ja ove pratike neću da obujem. Nosio ih je Đole, mislim da će odma' pečurke na stopalu da mi niknu, vidi kak'e su, štrokave, a uz to i smrde k'o Branko Radičević tri dana posle sa'rane.
-E, ne seri, nećeš supu iz nji' da kusaš, no navlači i 'ajmo u dgra, ti koj si moj sjeb'o svoje.
------------------------------
-E, Majo, 'leba ti dodaj mi taj šrafciger.
-Jeb'la te ja, ovo je više no umazano, ne mogu ja to da pipam!
-A da ga jebem, nećeš sa to supu da kusaš!
Ironična opaska koja se upućuje onima koji se lako pale, padaju u vatru, preterano lože...
- Jebeš ti to, možemo mi to da negiramo koliko hoćemo, ali narod je prepoznao njegov kvalitet.
- Koji ti je, šta se pržiš?
- Pržio ne pržio, njemu i svet priznaje da Srbiju vodi u pravom smeru.
- Za tebe je bre hepo kockica sporogoreća stvarčica. Zapaljiviji si od niskog rastinja na Mediteranu.
- Seruckaj ti kolko hoćeš ali Vučić je za mene postao Aleksandar Veliki. Pljuvao sam ga kao niko, ali ga sad volim kao nikog. Videćeš da će Srbija procvetati sa njim. Pro-cve-ta-ti. Zapamti!
- Stani, stani, šta se se to čuje? Ni-nu ni-nu ni-nu... Sreća tvoja pa sam zvao vatrogasce, evo ih.
Tinejdzeri, uglavnom od 15-18 godina.Fizicki lice na neke weird likove,uglavnom nose dukseve\majice sa nazivima benda ili nekim natpisom, ili print lobanje, pruga, crno-belih kockica ( momci jarke boje, devojke crne), skinny pantalone crne ili jarkih boja,converse(starke) ili skejterke, crni kreoni, tamna sminka i za momke i devojke, kosa uglavnom crna,umogucnosti su i pramenovi,siske su stvar izbora, ali prekrivaju jedno oko uglavnom, pirsing na usni, crni nokti. Psihicki, veooma emotivni ljudi,koji u pubertetu skontaju da odrastanje nije lako, i sve im se cini crno, zbog toga misle da nisu dovoljno jaki za svet, zele da se ubiju,ili pak povredjuju, a jos gore je ako dodju ljubavni jadi. Momci su uglavnom bisex, jer mnogi gay momci koriste ovaj "brend" da bi bili bolje prihvaceni, i pravdaju se da ipak vise vole momke, i zbog toga emo devojke dobijaju veoma malo ljubavi od tih emo-momaka, devojke su opet svejedno osecajne,pa im je ovo samo opravdanje za plakanje za sitnice. Medjutim, svi oni ( tj mi, posto sam i ja emo)su ustvari,veoma dobri ljudi koji se nece usuditi da povrede nikog sem sebe, znaju da vole,cene, slusaju i cesto su veoma inteligentni jer ih brinu teme koje nisu za njihov uzrast, slusaju uglavnom soft punk, rock, punk-rock, i taj takozvani novo-nastali emo pravac, medjutim to su uglavnom neuspeli boy-bendovi,pa kao, hajde da muce nas nejake. Losa starna emoa je sto nisu prihvceni ni u jednoj sredini, nepozeljni su,smatraju se psihicki nestabilni, ili bolesni, predmet su diskriminacije i veoma losih stereotipa, i to sto ce najlepse doba svog zivota provesti misleci kako su previse tuzni, depresivni, kako nema izlaza iz problema,kao nisu voljeni, ili o tome kao u Africi gladuju itd...No, svako svoje zivi, zato prvo ih upoznajte, pa onda iskazite vase misljenje!
Blaži moždani ili srčani udar.
- Dobar dan. Kako je, čika Momo? Nisam vas vidio par dana, nema vas ni u parkiću na šahu... Ćale često pita za vas.
- Zdravo, sinak. Ma ćuti, od petka do juče sam bio u bolnici.
- A?! Zbog čega?
- Srce, moj Branko. Lakši infarkt.
- Au, majku mu... Šta kažu doktori?
- Sad je dobro, samo moram da se pripazim malo. Sreća u nesreći je što sam fasov'o šegrta, jer da me majstor drmn'o već bih bio šest stopa pod ilovačom.
- Ne dajte se, čika Momo, još ćete vi da matirate po komšiluku.
Krajnji stav naroda prema državi. Nema dalje. Gotovo. Svi smo ispižđeni do maksimuma!
Oni transparenti, "Dole vlada", "Oćemo fabrike", "Dinkiću, daj nam hleba", "Vratite pare koje ste pokrali", to više ne pije vodu a kamoli špricer. Dok narod ne pređe na jasne reči, i ne nazove stvari svojim imenom, nema od toga leba. A još i pride govnjiva motka i poneka petarda, pa udri.
Jer ovo što se radi nije ni prevara, nije ni pljačka, nije bre ni demagogija, ni varanje naroda. Svako radi šta hoće i pošten čovek ne može više da živi. A i ko da ga zaštiti? KO?
Bukvalno ali bukvalno, gaće spadaju, milom ili silom nije bitno, ali i nema šanse da te neko ne otkeca. Nema. Ili bar zavuče cajper.
Pridruži nam se. Promenimo zajedno Srbiju - precednik Srpske Demokratske Narodne Partije, Miodrag Ž. Vučković
... dokazni materijal, 2145-8, traskript, u slučaju UBISTVO POD ZVEZDAMA...
Dragan: Halo? H...
Astro Zenit Vam želi, dobar dan. Uskoro će prvi slobodan operater da se javi...
Dragan: Jebo te operater. Zar i ovo mora dima neku melod...
... molimo ne pizdite, Jasminka Holclajtner je na liniji 7...
Jasminka: Vaš datum rođenja, godina, mesto.
Dragan: Dvadeseti...
Jasminka: April?
Dragan: Da?
Jasminka: Znam, znam, ostalo mi je u programu a i prepoznala sam ti glas. Hihihi.
Dragan: Pa zovem ja tako često, šta ćete. Život je nekome majka nekome... Dobro, nije ni bitno. Da ne gubimo vreme, šta mi predstoji u narednom periodu...
Jasminka: Opusti se mali. Jako ti je sladak glas. Znaš, tvoj Mars je u opozitu sa Venerom a to je tako hot. Mm, još si i bik. Ja volim bikove, oni su tako...
Dragan: Hvala na lepim rečima. Recite mi da li se vidi uskoro neka devojka i da li ću zadržati posao?
Jasminka: Polako maleni, gde žuriš, tek smo počeli. Tranzit Plutona preko sedme kuće doneće ti radost i sreću.
Dragan: Aha, aha, dalje...
Jasminka: Mm, Strelac ti prelazi preko Device, zanimljiva komba, a zvuči i seksi, grrrr. Nemirni Merkur ti u jedanaestoj kući podbrckuje Mesec, to nije zajebancija, oprez u seksu. M, kolki ti je kad se digne?
Dragan: MOLIM?
Jasminka: KURAC TI OSOLIM!
Dragan: Halo? A?
Sanja Colja: JACO MAĐIJOOOOOOO, HAHAHAHAAHAHHA!!!
Vidoviti Branko: PIŠAJ PO SIROTINJ, HEHEHEHAHAHA!!!
Dragan: Čekaj bre, vi mene svo vreme zajebavate??? Još mi i pare uzimate?
Sanja Colja: Ma jooooook, hahahahahahaha. Prošli put smo hteli dumremo kad smo ti rekli da će bivša da ti se vrati.
Vidoviti Branko: Coooolja breee, stvarno si kučka.
tu tuu, tu tuu
Istina je da se danas ova vrsta devojaka krije ispod gotovo svakog „kamencica“ modernog zivota ali bi retko ko poverovao da ce ista bez puske uperene u njena kvarcovana ledja preci preko praga ove institucije i prisustvovati casovima antropologije.Boziji putevi i corsokaci su zaista cudni i klizavi.Ipak za razliku od ostalih neprosvetljenih podvrsta ziljavusa ona je ta,odlucna u nameri da uznapreduje u ocima drugih od seksualnog objekta do intelektualnog subjekta.
Zdravica u kaficu nakon prijemnog ispita na faksu:
Satirana ziljava: „Ajde ziveli, da upadnes na budzet!Ej kakav ti je ovo papir?“
Plava ziljava: „Ma pred prijemni otisla da se sredim, pa kako Gaga iz salona nije imala vise musterija, izvukla mi je neke teze i preslisala me lekcije.
Satirana ziljava: „Sokrat?Jel se tako zvase i onaj zgodni grk sa proslogodisnje Evrovizije?
Plava ziljava: „Ma ja sam to prepisala, mislim da se tu radi o nekoj imucnoj porodici iz Grcke:Aristofan, cale tog Sokrata i Platon, njegov sin.Oni su se cesto svadjali da bi na kraju svako krenuo svojim putem.Na osnovu tog epa je Branko Copic napisao „Seobe“
Satirana ziljava: „A pa dobro, to sam i ja znala.“
Najveće zlo svih vremena, svih društava koja ne rade.
Pod krinkom maksimalno istrošene sintagme (i stoga omiljene i najpodesnije), svako malo, okupljaju se kancelarijaši, šupljaci, impotentnici, nehljebi, na seminarima, na putovanjima, na planinama, morima, jezerima, rijekama, raftinzima, u metropolama, na selima, da bi razmjenjivali nenadjebivo dragocijena iskustva, ideje i znanja, nasušno potrebne za daljnje postojanje i funkcioniranje firme, nacije, univerzuma. Svaki dostojan čovjek bi trebao, kada čuje taj furački eufemizam za hlađenje, glađenje, lizanje i plizanje jaja daleko od žene i fotelje, dotičnog koji je željan razmjene opaliti usranom motkom posred čela.
S druge strane, imamo silne papane enveovce, najveće frfulje svake demokratije, koji svako malo osiguravaju svoje egzistencijice svakojakim projektima za pomoć državi, a ipak država postaje übergovno, još siromašnije nego što jeste. Kada razmijene iskustva i ideje, treba ih poslati da krampom i lopatom orarišu, a onima nadarenijim puknuti koncesiju na seksualjenje sve do totalnog razvaljenja međunožnog materijala.
Ali, više od svih, dostojan i zdrav čovjek mrzi mlade izrode što obožavaju sklapanje novih poznanstava, znaju sve mjenjačnice iskustava i ideja, i idu na sve moguće radionice, na kojima najčešće odmažu jer ne znaju ni guzice sebi obrisati, dok su stručnjaci u svim mogućim grebanjima, od hrane, preko alkohola i droge do drpanja, jer guziti ne znaju i strah ih je.
Bili smo u Beogradu dvadeset i sedam dana, na radionici "Pomoć muškoj djeci kojoj se ne diže na sisate plavke sa judžiza i spenkvajra i koja radije klikaju gej tabove", gdje su učestvovali mladi i otvoreni ljudi iz cijeloga svijeta. Upoznala sam neke predivne ljude iz Lihtejnštajna, Španjolske, Argentine i Maroka, dok sam opet srela Francuze, Nijemce i Drogbijance, koje već znam sa pređašnjih okupljanja u Amsterdamu. Krasni ljudi. Napravili smo četiri prezentacije i jedan dvominutni film. I pravili smo te talentirane dame od lego kockica. Navečer bismo razgovarali o muzici (Pablo, kao i ja, voli Leonarda Cohena, a sa Annom sam se dogovorila da idemo na Rammsteina u Honduras, ako izganjamo pomoć od Šoroša) i filmovima Aronofskog. Crni labud je baš slatkić, ah.
Nekada davno, kada onlajn timske igre kao što je "Warcraft" nisu ni bile u planu, naša (i ne samo naša) siva emigracija je u dugim pohodima po belosvetskim, velegradskim ulicama tragala za mrvicama bilo kakve hrane, kako bi spojili jedan dan sa sledećim.
Bili su azilanti, begunci od režima (neki su to zaista i bili, a neki su se bogme malkice folirali), bez igde ikoga svoga da im pomogne, nisu znali jezik i nikoga nije briga za njih. "Eto vam", reći će im službenik zemlje u koju su pobegli, "evo vam ulica, mogućnosti su mnogobrojne." Ako posla i ima, kako ga naći? Kako se prehraniti.
Kockice šećera. Bele se kao biseri na ogrlici supruge lokalnog aristokrate, bogatuna. Primamljive su, tako bele i tako slatke. Stoje u posudi, samo čekaju da ih uzmeš i, umesto u kaficu ili čaj, sve strpaš u usta. Da tako prevariš stomak, da obmaneš sebe da nisi gladan.
Kockice šećera - samo neka ih u posudi bude. Makar samo jedna, ako već ne dve...
"Vidiš, prijatelju - ti su nam dani bili teški - preteški. Pakleni, ako ćemo realni biti. Gluvarili smo ulicama, šetali šatro nezainteresovani. Snimali smo po baštama kafea gde ima šećera u posudicama i pamtili koliko konobara ima i koje stolove koji od njih opslužuje. U tim trenucima su nam bili veći neprijatelji nego kljunovi. Prepoznavali su nas u masi samo tako. Ne zato što smo bili bedno odeveni, već zato što su znali za čim tragamo. Samo po pogledu su znali ko smo.
A, taj šećer, prijatelju, taj šećer nam je bio sve. Znaš li ti kako se stomak steže kada 4 dana ništa ne jedeš, a radio si kod francuske bakice celi dan i celu noć, bez hrane, nadajući se da će ti platiti sve na kraju, a ona nas izbaci kao stoku, plašeći nas žandarmima. I onda vidiš taj šećer, te kockice koje kao da su od belog zlata koliko ih kelneri čuvaju.
Samo smo čekali da se sto isprazni, brzo smo se približavali i šakom gledali da pokupimo što više kockica. Jedna, dve ili deset - nebitno je, samo zgrabi nešto. Lakše je bilo kada se nakupi nešto siće, pa se naruči kafa - tada poručiš još šećera. Ovako, kada nemaš ni cvonjka, tada je, prijatelju moj, tada je najteže."
Nekada je drugarstvo izgledalo mnogo drugačije nego danas. Ljudi su manje visili po kućama, družili su se u kafanama, izlazili su zajedno, išli na fudbal, na more, svaki dan su provodili zajedno, i poznavali su se u dušu. Jedni druge su pratili u vojsku, bili jedni drugima kumovi, veselili se zajedno i pomagali u zlu. I kada bi jedan prijatelj otputovao daleko, tamo se nastanio i ostao duže vreme, osetila bi se praznina. Kako ljudi odrastaju, život ih vuče na neku drugu stranu, prijatelji se razidju po celom svetu, i retko se vide. I sećaju se mladosti i drugarstva sa setom, vesti o drugima čuju retko, a ni pisma ne stižu tako često..
Zbog toga, ljudi su se dosetili i izumeli telefon, no u početku je moralo da se ide do drugog grada da bi se telefoniralo, a kada su telefoni postali normalna pojava, medjunarodni razgovori su i dalje bili skupi. Medjutim, napretkom tehnike, napredovala je i komunikacija, i tako danas imamo msn, fejsbuk i skajp, uspostavili smo kontakte sa drugarima preko, i svi su srećni. Ali sve ovo imalo je i svoje loše strane..Vremenom, ljudi su počeli da se druže isključivo "na struju", bez obzira na to da li žive na različitim kontinentima ili u istoj ulici, i ta pojava postaje sve masovnija.
Danas prijateljstvo izgleda ovako:
Najbolji prijatelji su mi na opcijama omiljeni, a na msn-u chatujem sa njima i još nekim ljudima sa kojima se družim. Na fejsbuku su mi svi oni ljudi koje iole znam, devojke koje hoću da muvam, a nove prijatelje stičem na vukajliji i sajtovima za upoznavanje. Skajp koristim kako bih se video sa ljudima koji žive na drugom kraju grada, jer me uglavnom mrzi da se cimam do njih. Drugari sa fakulteta mi pitanja sa ispita šalju na mejl, a Branko mi linkove sa jutjuba šalje u inbox. Kada hoću da objavim neku vest, napišem je na zidu profila na fejsu, tako da je svi odmah vide. Sportske aktivnosti tipa fudbal upražnjavamo na soniju, kako se ne bismo povredili ili oznojali. Sa devojkom gledam filmove kod kuće, jer bioskop je kilometar i po daleko, a i filmove skidam za džabe..
Koristi se na selu.Kada se domaćin iznervira na svoju ženu,koja samo nešto brblja,a on ne može da dođe da dođe do reči,on kaže kako ona jezik,dugačak,da s njime može svoje dupe da obriše.
Dođe porodični prijatelj u kuću.Uz kafu priča on sa ženom domaćina kako mu je od kako se oženio,kako ovo kako ono...
-Pa da,morali smo da kupimo i krevetac za bebu i stvari.
-Videla sam kakve sve lepe stvari ima za bebe u gradu,u vreme kada sam se ja udala za ovog mog,toga nije bilo kao sad,sada je to i mnogo bolje i kvalitentije nego onda,mada smo u to vreme oboje radili i mogli smo da kupimo i da se ne zadužujemo mnogo.
-Branko,mogu li ja nešto da te pitam?
-Ajde sačekaj,vidiš da pričam sa čovekom!
-More ti možeš jezikom dupe da obrišeš koliki ti je bre!
Režim ishrane koji treba da pomogne u gubitku težine. Izmišljanje dijeta je jedna od najvećih industrija sada u svetu (sem naravno Afrike), i zato svakakvi degenerici izmišljaju svakakve dijete i prodaju ih generalnoj pubici.
Ali ne pre nego što prodaju nekoj javnoj ličnosti, sa dve (ili manje) moždane ćelije u glavi.
Atkinsova dijeta -
- Ja sam na Atkonsovoj dijeti, i skroz je super. Danas sam pojela celo prase, 4 kg govedine, 5 pilića, celo jagnje i izgubila 5 killa!
Hrana za bebe dijeta -
- Ja sam na Hrani za Bebe Dijeti i skroz je super. Ne jedem ništa sem lego kockica, balavim na lutke i glođem zvečke. Izgubla sam 5 kg do sada!
Pantljičara Dijeta -
- Ja sam na Pantljičarskoj dijeti i skroz je super. Jedem za dvoje a nisam trudna, i plus mogu da jedem šta hocu i koliko hoću, ali parazit kojeg sam pojela u stvari sve jede za mene!
Sem što po nekad imam infekciju, i imam proliv stalno, izgubila sam 5kg!
Uspavana Lepotica Dijeta -
- Ja sam na Uspavanoj Lepotici Dijeti, i skroz je super. Ja dok spavam, ne jedem, tako kad se nadrogiram tabletama za spavanje izgubim 5 kg u jednom danu/noći/danu/noći/noći/danu/noći. Ne znam koji je mesec sada, niti koja godina, ali sam 5kg lakša!
itd...
Masina koja nikada ne sme biti stvorena, jer bi unistila nase poglede na proslost.
Godina 2073.
Dolazis kuci sa posla.Zatices nov, jos neotpakovan, vremeplov.Poslo' unuk iz savezne republike Baskije.Stavljas ultra-sonicno-platinastu-x300 mindjusu na uvo.Zamisljas parametre: 2700 god p.n.e
Banjavas na gajbu Gilgamesu.Prilazis ogromnom brdjaninu sa pitanjem:
Ti: Jesi ti onaj Gilgames, junacina o kojoj je napisan ep na 12 tablica?
Enkidu: Nisam, on je.Ja sam samo telohranitelj.
:pokazuje na malog krzljavog ficfirica:
Gilgames: Jebote, ala ovi moji tabloidi rade dobar pos'o.Ljudi su culi za mene i 5 'iljada godina kasnije.Havarija!
Ti: Da ti jebem majku milosnu! Ti se zajebavas, a ja zbog tebe 5000 godina kasnije dobijao keceve iz knjizevnosti. :opsta sorka:
Zajebo si se.Ponovo zamisljas, samo ovaj put: 44 god p.n.e
Dolazis u Rim.Saznajes da je Cezar udario tezak reket Brutu i ortacima.Ubise Boga u njemu.
Taman stizes da cujes njegove poslednje reci: "Samo picke bodu..aghhh.."
:ponovo opsta sorka:
Ova istorija nije normalna, mislis.Dobijas zelju da promenis svet.Zamisljas: 1492 god
Pojavljujes se na "Santa Mariji", tik pored Kolumba.Navodis ga do Afrike, al on, pizda, krece u suprotnom smeru i pronalazi Ameriku.Napadaju vas kanibali.
:opsta sorka:
Stavljas na stand by govno od vremeplova.Uzimas radzu u prahu, da se povratis malo.
Nesto cudno svetli ovo cudo, majku mu!
Odjednom se pojavljujes u kuci Vuka Karadzica alijas Wook Karadzxich.Engleski spijun, sakuplja info o zajebanim Srbima.Opet svetli cudno mindjusa.
Budis se, pored Hitlera u bunkeru.Kaze kako se samo salio, i da nije hteo da se igra globalnog rizika sa drugarima Staljinom i Cercilom, al da ga je Eva naterala.Ispija kafu, i grci se.Tako mu i treba kad je papucar.Opet svetli!
Konacno si kuci.Tvoja zena stize sa posla: "Branko, sunce li ti zarko, opet si ceo dan skitao po vremenu i prostoru.Jebo te onaj ko ti dade taj vremeplov, nikad te nema kuci."
Taman da te opauci hologramskom oklagijom, kad ono ti opet nestade.
Pojavljujes se u dalekoj praistoriji.Juri te dinosaurus, a ona mindjusa vise ne svetli.Izgleda da su crkle baterije.
:opsta sorka:
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.