Fraza namenjena osobi koja je, po mišljenju onog ko tu frazu izgovara, poprilično stara.
Majka: Vasi za tri dana rođendan, moram tortu da mu napravim, pomenu da će da zove neko društvo, ljubi ga majka.
Otac: Kakvu crnu tortu, da l' si normalna? Konjina matora, vuče onih šest ispita već tri godine, a ja celu platu samo na svećice za tortu da potrošim! Ja sam u njegovim godinama dvoje dece imao na grbači.
Majka: Eh, tebi će, koliko vidim, za sledeći rođendan trebati samo jedna sveća, iznad glave.
Otac: Šta si rekla?
Majka: Ništa, ništa, lep dan danas...
Superlativ besposlenosti jedne osobe.
Konstatacija koja hvata analogiju s ortopredijom, a odnosi se na onog koji je prezdravio od diskus hernije, al zna da mu je fibrozni prsten između pršljenova u kičmi zauvek prs'o, i da nikad neće srasti, tako da su mu obimi pokreta svedeni na fizikalni optimum, kao što onaj kome se jednom kurac nije digao i taj potom bio ismejan od strane cupi, ubuduće nikad više neće olako da šarmira i da u krevet privodi lepotice jer zna da ružne, čak i u slučaju njegovog omanuća, neće smeti da se iživljavaju podsmehom.
Izraz koji opisuje veličinu i glomaznost nečije glave.Nastavak nje je "A petokraku sa doma JNA skidali da stave na kapu"
-Šinjel je vojni kaput ili kabanica.
Steva:Mare brate jesi čuo,Perin ćale nabio njegovu kacigu na glavu i nije mogao da je skine,u urgentnom završio.
Mare:Buraz njemu su kapu u vojsci od šinjela pravili a petokraku sa doma JNA skidali.
Kad neko zeli da ide kuci, vi ovako pokusavate na suptilan nacin da ga ubedite da ostane.
Žvaka koju seljaci koriste da muvaju devojke iz susednog sela.
- Od kojih si kuća?
- Od Vasića iz Donjeg kraja.
- Oooo tri krave i rakovica, dobra kuća.
Artikal kao i svaki drugi kod lokalnog mesara. S obzirom da su se dolenavedeni natpisi nezavisno pojavljivali u različito vreme i različitim gradovima, postadoše tako muda od bici sinonim za nekog ko malo više nepravilno govori a još nepravilnije reklamira.
"Imamo sveža muda od bici"
Ironija današnje generacije. Oslobodi se gajba, okupi se društvo, kupi se vina, pusti se muzika i sve je kul...i to sve do trenutka kad treba načeti vino, a to naravski niko ne zna...
Lik 1: E brate, kako se ovo vadi?
Lik 2: Ne znam brate, vidi tamo..ima otvarač!
Lik 1 (liku 3): Gde ti stoji otvarač?
Lik 3 (začuđeno): Kakav otvarač?!
Posebna kategorija mlađahnog stanovništva. Ljudi koji uglavnom stanuju u velikim gradovima (čitaj: Beograd, eventualno Novi Sad), potiču iz porodica koje uglavnom (mada ne uvek) zarađuju iznad srpskog proseka i koji su samim tim odrasli u urbanom okruženju i neprekidno "bombardovani" zapadnim načinom života. Detinjstvo su proveli uz satelitsku ili kablovsku televiziju, Plej Stejšn, trenirali su tenis ili badminton, govore engleski kao drugi maternji (to oni misle, što naravno nije tačno, ali vrlo često koriste poštapalice iz ovog jezika u srpskom). Nisu išli u obdanište, družili su se sa sličnima sebi, roditelji im nisu davali da prate vesti.
Načuli su oni kako živi prosečno stanovništvo, toga se čak pomalo i gade, ali pošto su po prirodi stanja bili izuzeti iz takvog načina života, vrlo često se uvaljuju u situacije gde izgledaju kao da su pali sa Plutona.
Mika: JEBEM LI VAM SVE, DA VAM JEBEM SVE! Gde ste do sada!?
Laza: Ooopušteno, tebra, tejk it izi, stižemo...
Mika: Šta bre, mamu vam jebem naduvanu! Stigli ste minut pre, a dogovorili smo se pola sata ranije...
Pera: Haha, tebrice, smešna situacija. Saslušaj nas. Zablejali mi noćas kod Zjole, igrali novi "Teken" i gledali "House of cards" na "Netflix"-u u 4K rezoluciji... Bila je i neka dobra vutrica... I jutros ustanemo u 7, strpamo nešto u kljun i spustimo se u Vukov spomenik.
Mika: Šta ćete...
Pera: Ništa, krenemo da nađemo automat za karte, kad skontamo da tako nešto ne postoji, kekeke, gde mi živimo... I ništa, izgubimo tu jedno 5 minuta, nađemo šalter i kupimo karte...
Mika: Ali čekaj, šta ćete...
Laza: I pitamo mi ljude kad kreće voz za aerodrom i vidimo svi se smeju... Tada skontamo da, pazi sad ovo, grad poput Beograda zapravo nema voz do aerodroma... Bokte, gde mi živimo...
Mika: Čekaj, jeste li vas dvojica...
Pera: E, i tada uzmemo taksi i kažemo liku da nas vozi do aerodroma. I on iz našeg razgovora skonta da ova "Lasta" gde si rekao da se nalazimo zapravo nije drugi naziv za aerodrom, već da je autobuska stanica, kekeke... I on se smejao, i to kao ludak, hahaha...
Mika: Čekaj, skontao sam da ste totalni retardi, ali da li vam je ikada onako, sasvim slučajno, palo na pamet da ne postoji avion do Niša, a i da ga ima, da on ne može da košta 1000 dinara za povratnu kartu?
Laza: Tebrice, šta mračiš, to nam totalno nije palo na pamet, rekosmo, ima dosta do Niša, a i tamo ima aerodrom...
Mika: Gde VI živite!?
Reč je nastala od reč jutre što znači sutra i za (posle). Predstavlja neodređeno buduće vreme u trajanju 2 do 6 dana, već za 7 dana ili više kaže se drugačije.
*Pričaju dve babe*
- Aj mori, kada će ideš po varoš?
- Od zajutre ću.
Jebanje u principu.
Bila sam sa Radojem na kafici, ali mi se čini da bi on hteo nešto više od mene.
Svemoguć čovek.
Uspeo je da uradi sve o čemu obični smrtnici samo mogu da sanjaju.
- Brate, je l' znaš da u "Mortal Kombatu" možeš da napraviš "Sexytality"?
- Ajde, ne seri! To ne postoji!
- Postoji, majke mi! Uradio brat od druga od mog brata!
-
- Brate, kol'ko je dobar onaj "Dragon Slayer Motherfucker Ninja Assassin" mač u WoW-u.
- Ajde, ne seri! To ne postoji!
- Postoji, majke mi! Ima ga brat od druga od mog brata!
-
- Brate, kol'ko je udoban BMW X6!
- Ajde, ne seri! Kad si se vozio ti u X šestici?
- Vozio sam se, majke mi! Ima ga brat od druga od mog brata!
- Milan?
- Ne... Ne taj brat. Brat od tetke od druga od mog brata!
Ono čime svi pokušavaju da odobrovolje Bogove 10 dana pred ispitni rok, za koji ima je ostalo više od pola ispita od predhodne godine.
Ja: "Idemo u grad večeras, častim piće?"
Kolega sa faxa: " Ma kakvi, moram da učim. Nego da nemaš odgovor na 18. pitanje pod Ž ? "
Fraza koja služi za opisivanje nimfomanke veterana. Od glagola izakati. Pet reči posle kojih će svakome biti kristalno jasno o kakvoj osobi je reč.
- Vidi onu tamo, već neko vreme razmišljam da joj priđem...
- Mani se nje, izakano je to pa nema više kud!
Situacija kada ćeš svakako ispaštati, šta god uradio u datom trenutku.
Zato - teraj do kraja, jednom se živi.
Proslava Dana škole, ponoć je prošla već odavno, na stolovima po tanjirima pomešani ostaci praseta, kupus salate i šlaga, a u zbornici zagrljeni pevaju istoričar Dobrivoje, Steva "Rus", veroučitelj Vasa i spremačica Rada. Raštimovanim horom diriguje podbuli sekretar Žika, odavno zreo za penziju:
- ...a tiiiii, a tiiiiii, ti si me čekalaaa...
- E, društvo, moram da idem...
- Gde si pošao, dobri moj Dobrivoje, zar ti nije lepo s nama?
- Ma jeste, Žiko, nego žena će da mi sere...
- E, slušaj bre, kad si joj rekao da ćeš da dođeš?
- Do dvanaest.
- Pa sad je jedan, čoveče! Sraće ti i ovako i onako, svejedno si zakasnio.
- Da, ali ima još više da pobesni...
- Ma ti si poginuo pa si poginuo, svejedno da l' od metka ili od rafala. Onda bar gini dostojanstveno i sedi ovde s nama dok god ti je lepo!
Govori se za osobu koja u prodavnicu nosi gomilu siće.
- 'De ćeš?
- E'o idem u prodavnicu.
- Jeb'o te, al' zveckaš k'o Šerif od Notingema.
Obecanje koje prosecan Srbin kaze barem jednom u mesec dana. Naravno neuspesno, jer su psovke sastavni deo srpskog jezika i bez njih mnoge stvari ne bi imale smisla.
Mnogo psujem jebote, moram da prestanem u picku materinu. Od sutra necu vise jebes mi mater.
Sve one glupe, sitne nesrece koje vrebaju u svakom kutku nasih zivota i cekaju trenutak kad ce da nas sjebu.
Izvuce ti se zica od brushaltera i pravi ti rane celi dan, a nisi u mogucnosti da ista preduzmes.
Krenes u setnju po kisi, a neoprezni vozac te okupa od glave do pete.
Okliznes se o puza golaca i slomis nogu.
Ipak, ima resenja: kome jos treba brushalter, frlji to ortopedsko pomagalo, nosi kabanicu i gazi te ljigavce kad su ti vec pod nogama!
Neces biti ni najlepsi, ni omiljeni, ali imas vece sanse da budes srecan!
Ekonomska alkoholičarska analiza nečijeg burnog života i učestalosti izjave "Više ne pijem".
Visina zamišljene prečke koja je u detinjstvu bila uzrok najžešćih verbalnih i fizičkih konflikata.
- Idi sam, op, op, pazi leđa! ŠUT! Okočaaa, kakva golčinaaa!
- Aha, kurac, proletela tri metra iznad prečke!
- Šta bre? Evo gde je prosla :pokazuje rukom:.
- Ma de bre, bolje reci da mi je prošla pored kolena! Ne zanima me, nije gol!
- Ma čist gol bre, sisajte ga! PUNI BORANIJU!!!
- E sad ću da ti jebem mater! :uzima kamenu stativu u ruku:
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.