
To je priča Hansa Kristijana Andersena o devojčici,uličnoj prodavačici šibica, izgladneloj i promrzloj, koja je, uzalud dozivajući prolaznike s praga jednih vrata u novogodišnjoj noći, u velikoj zimi, palila jedno po jedno palidrvce da bi se zagrejala. Kad se i poslednje ugasi, jadna devojčica umre. Od hladnoće? Naizgled da ali u stvari ne!
Istorija šibica daje nam manje legendaran i potresan odgovor, nego romantična priča danskog pisca. U stvari, prve šibice sastojale su se od drvcadi čiji su krajevi bili namočeni otrovnim belim fosforom čiji je produkt sagorevanja bio smrtonosni gas. Devojčica je naime umrla zato što je udahnula smrtonosnu dozu fosfornog anhidrida.
Tek kasnije, je jedan švedski profesor , izvesni E.Paš, da bi otklonio nepriličnosti belog fosfora, upotrebio crveni, neotrovni fosfor. Šibice napravljene po postupku tog naučnika dugo su nazivane "švedske". Danas su sve šibice bezbedne i nazivaju se sigurnosne upravo iz navedenog razloga - SAFETY MATCHES.
(iz skraćene edicije Enciklopedije Solarnog sistema, Saturn, satelit Titan, Supernova & CO, 9389. godina)
Događaj kojim se završava nama poznata istorija ovog legendarnog naroda Zemljana, seobama toliko sklonog. Pošto je već (avaj, uzalud) prošao preko nekoliko kontinenata u potrazi za mestom gde se ni sa kim neće krviti, poslednji put je viđen kako kolektivno pakuje prnje u budzašto kupljene kineske međuzvezdane transportere tipa 皜皝. Iza njih je ostalo prazno mesto na mapi Evrope (ne bogatog Jupiterovog satelita, već siromašnog poluostrva najvećeg Zemljinog kontinenta Aziope). Jedini kasniji pomen o njima predstavljaju poslednja strana jednog i prva strana drugog zvezdanog dnevnika, pisanih klinastom ćirilicom, pronađenih u olupini broda razarača klase „Šešelj–S“, u nebuli Belog Dvoglavog Orla.
... tako ja među robotima mutantima onim briselskim, reko u sebi, jebo vas ceo ovaj protokol, al bolje da ćutim... će me dezintegrišu očas posla... I tako jedna mutant-glava s perikom okreće se ka meni, kaže:
- Gospodine, ne očitavam Vaš ID čip, molim Vas, identifikujte sebe i navedite razlog Vaše posete.
Ja kipim, gadno mi to, nit čovek, nit sprava, Boga pitaj šta je, pu-pu-pu, lebdi pola metra nad zemljom i sad to mene ispituje. Al šta ćeš... Za dobro naroda, moram. Sve ja njemu lepo objasnim. I kako sam Srbin (tu se on kao malo začudi), kako smo pre sedamsto godina bili na braniku Evrope protiv invazije onog turskog Murtanta, i kako smo pre šesto godina dali po njušci švapskim Kilterovim transformersima onomad u Petom svetskom ratu (tu se ona nakaza kanda malo i namršti), kako smo posle rekli NJET Rusoaziji i kako je onaj Prutin teo na nas da pošalje supernanobote pa nije smeo, i sve ja njemu ispričo kako smo na kraju popizdeli i kupili od Kineza staru flotu, i a u kurac, dosta više – pravac Sirijus. A sad bi teli malo natrag, nema tamo ništa lepo, samo šiptarski gusari, a i neka nas nostalgija malo vuče. A ovo me čudo gleda nešto, pa sve trepće i širi one pipke, šišti, kaže:
- Poznat Nam je vaš slučaj. Vi ste svoju zemlju tom prilikom skupo prodali Otac-MONSANTU i Majci-磨瞯-ji. Možemo razgovarati o vašoj readmisiji, i modifikaciji, ali razgovori moraju biti samo na međudržavnom nivou. Neka nas vaša vlada na Sirijusu kontaktira zvaničnim kanalima. Vaša stara zemlja i onako više nikome ne treba, možete se vratiti kad se dogovorimo oko tehničkih detalja.
- Kakvoj, reko, modifikaciji?
Kaže ono čudo:
- Da biste se vratili, Vi morate, svaki pojedinac, proći kroz ceo ciklus promena koji je doživelo čovečanstvo otkada ste se otcepili od njega.
Ja puko:
- El to znači da će svi da budemo ko ti?! El to znači?! Jer ako znači...
- Manje-više - kaže mutant, a vidi se da ga boli briga. E tu popizdim. Reko im:
- Da se vi lepo nosite u pizdu materinu, dok je Zemlje i galaksije, Srbin mutant šetat neće! I da crknemo u svemiru, nikad! Zabijte u guzicu taj plan, ako imate guzicu... I svašta sam mu još reko, da nije bilo oni stražara s laserima, sve bi mu one cevke ičupao...
.... prvi oficir Prvoslav, strašan dan za sve, nakon samoubistva kapetana našeg poslednjeg izbegličkog broda. Avaj, tužnog li dana za sudbinu napaćenog srpskog naroda. Izgubili smo sve. Kapetan se vratio dole sa planete sav besan, kaže da ovi neće da nas prime nikako, da smo ostavljeni sami sebi i da je bolje da krenemo dalje, pa šta nam sreća da. Kao da nam ima još šta dati, kao da nas od miliona i miliona nije ostalo par stotina! Sreća! Zatim je otišao u svoju komoru, zatvorio vrata, mislili smo da hoće da se odmara. Posle oko sat, začuo se prodoran pijuk dezintegratora! Kad smo razbili polje sila na vratima, zatekli smo ga raznesene glave, dok je ruka još stezala dršku oružja. Šteta što je sakrio svoj dnevnik, sumnjam da je nešto i prećutao...
Nemamo više kuda. Sa Sirijusa (ironično, nekad smo ga zvali novi Sirbijus) izgnali su nas tuđinci, s kojima nismo mogli da se dogovorimo oko eksploatacije asteroidnog pojasa. Na Zemlji, očigledno, nisu nas hteli natrag. Još trenutak gledam plavu planetu ispod nas, i naređujem pokret, vorp 10. Kuda, gospodine prvi oficiru, koji kvadrant? Bilo kuda, svejedno. Bilo kuda... Nebula Belog Dvoglavog Orla, na primer. Možda nas tamo čeka sreća?
Pod Amerikom se danas pre svega misli na SAD, a ne na kontinent (tj. dva kontinenta).
Reč je o svetskoj velesili koja veoma brine za mir u svetu i pažljivo prati stanje u problematičnim regionima.Nebrojeno puta izbegnuti su sukobi nakon intervencije SAD-a:
Koreja, Libija(dva puta), Vijetnam, Irak, Avganistan, bivša Jugoslavija.Osim mira, promoviše i rasnu toleranciju.Amerikanci su poznati kao ljudi kojima je nezamislivo da ljude crvene kože strpaju u rezervate kao da su beloglavi supovi, da ljude crne kože diskriminišu svakom prilikom, ili da ljude žute kože stalno šalju u svoju domovinu, smatrajući da nemaju pravo na slobodu kretanja.
Ističe se i njihova slavna istorija koju često pominju, podržavajući i druge nacije da se na nju pozivaju.
Narodna muzika: Svilen konac, Jecam zela Kosovka devojka, Sanak me mori... Saban Saulic, Snezana Djurisic, Toma Zdravkovic, Silvana, Zvonko Bogdan...
Turbo-folk: Budna od nerca, Zena zmija sedi za sankom, Ma neka si ziv i zdav, potopicu ovaj splav, A kod tebe su jos uvek moje gacice... Seka Aleksic, Goga Sekulic, Tina Ivanovic, Milan Stankovic...
Prvo je tradicija, nasledje, nasa muzika, nasa istorija...
Drugo je devijacija, bolestija, kvazi muzika...
To shto slusham narodno, ne znachi da slusham turbo folk!
Još jedan u nizu tradicionalnih smaračkih atributa skovan od najpoznatije legalne mafije. Alat iz porodice svih tih bogougodnih, bože 'prosti i bože me sakloni mantričnih mehanizama anesteziranja mozga i ispravljanja vijuga strahom od večnog guranja zagrejanog Luciferovog trozupca u rčminu i podmazivanja iste ključalim prerađenim uljem kad grešan otegneš papke i odeš na onaj svet, jer pobogu, popravka senzora na ajnšpric pumpi nove popine bembare i popadijina lisica neće same da se otplate, a strah je oduvek bio najefikasnija uzda u kljovama žgadije. Dalje je istorija...
Ohoho, pomaž' bog domać'ne, derde da i u ovoj čestitoj kući osvetimo vodicu...
Dobar dan, pope Ilija.
Oče, oče se kaže, a otpozdravlja sa dao bog.
Dobro, tata Ilija. Ja samo ne shvatam kako to "dao bog", pošto kad svaki put navrneš od mene uzmeš nekad 10, nekad 20 evra, a prošle godine kad mi je baba Milka klepila čekali smo te na groblju nekoliko sati po kiši jer nisi hteo nosa pomoliti bez stotke, ako se ne varam. Uzevši da si za sat vremena mlateći kandilom i spominjući kroz nos nekog sina Imanuila i raba božijeg uz'o skoro pola moje plate, uz to si dvaput tražio repete pečenja posle za sofrom, satnicu ti računam 10 evra u vr' glave jer si školu završio, ono pečenje i piće što si smlatio računam dvadeset, stoga, tatko, vadi stotku i cenera, il' da kazujem mom malom da ti odvrće točkove sa Rekstona, bogobojažljivo narafski.
To je telo (organ) koji upravlja ministarstvima iste, i u privatnom vlasništvu poseduje plavo platno, na platnu grb na kom je umetnički prikaz roglja zgrade i jednu kameru kojom sve to može da snimi.
Radnici Vlade izađu ponekad i ponešto snime tu, a tekst i pozeraj se sastoji od davanja izjava o hapšenju jedne od milion kriminalnih grupa, ili povećanja akciza na gorivo i cijene hljeba.
Istorija je pokazala da je nebitno koji su likovi u igri, jer se svi oni bave deformisanom premisom da je bolje krasti od sebe i naroda, nego se uhvatiti u koštac sa problemom.
Ako bih definiciju vozio dalje u detalje, počeo bih opasno da psujem majke, krvave majke i mrtve majke pa ću se uzdržati ovaj put.
Ujutro 07h, Vesti:
"Dobro jutro. Vlada Republike Srbije je usvojila odluku da se poveća porez na..."
Popularna mantra naroda sa ovih prostora, po demidžu gradirana negde tamo između "nedobog" mađije i "pu, pu, pu!" heal-a, kojom se u svakodnevnoj komunikaciji istovremeno izražavaju i nada, i želja da se rendom negativan događaj/negativan period iz prošlosti nikada više ne ponovi u budućnosti. Metodologija odbrane od tamnijeh sila "istorije koja se ponavlja", korelacije tipa postavljanja ugaonog ogledala na smrt-raskrsnici ali tako da je isto okrenuto prema nebu, jebiga.
A kako se pomenuta istorija u našem slučaju ponavlja poput godišnjeg ciklusa Pavićevih serija, fazon, kad bismo to ogledalo okrenuli prema sebi, ne bi me čudilo kada bismo u odrazu uskoro videli i jebene Osmanlije kako nam u galopu jure za petama, sa sve mrtvim Davidsom i Mijatovom prečkom koju poput koplja nosi pod pazuhom, sve mu naturalizovano jebem da mu jebem usta, ja.
- Sine, ajd' zadrži taj lift, molim te...
- E, teta Slavka, kakoe?
- Evo, sinko, nije loše, a nije ni dobro, uglavnom - nikako.
- Ako, ako, ne ponovilo se. Viđanje.
==============================
- Brate, se sećaš ono kacmo u osnovnoj išli na ekskurziju, u Sutomore?
- Ćuti, bre, ne ponovilo se. I dan-danas kad nešto krene da zuji oko mene počnem da tripujem onaj roj stršljenova, 'nači, uopšte ne znam kako smo mi onomad ostali živi!?
- A izgin'o Fića, brate.
- A da, izgin'o Fića.
To je cesto upotrebljavana rec za nesto sto nije ni malo a ni srednje velicine,a nije ni preterano ogromno.Koristi se u raznim zivotnim situacijama kada treba da se odredi validnost necega sto nije ni male a ni srednje velicine.
Istorija je uciteljica zivota i kao takva nam je omogucila da preko nje saznamo da je nadimak jednog,sada vec slobodno mozemo reci, velikog osvajaca bio bas taj.Njegovo pravo ime bilo je Aleksandar Makedonski,ali je za prijatelje istorije bio Veliki.Neki putnicki trgovci iz Mesopotamije za njega su cesto koristili izraz Colinus Farelije,sto znaci biti velik i po njemu je snimljen istoimeni film gdje glavnu ulogu tumaci bas Colin Farel.
pa uglavnom svaki profesor je drugaciji na svoj nacin.. ali mogu se podeliti i na neke vrste.. uglavnom je to ovako:
- istoricari: najudareniji ljudi, stoke uglavnom...imaju par kul izjava jednom mesecno, a ostalo su samo predavanja. ubedjuju nas da istorija nije najvazniji predmet, ali jeste (po njima)..ne pustaju da se osdsustvuje sa njihovog casa iz bilo kog razloga cak ni kada ih zamolite..
-srpkinje: najjace..carice su..uvek su nasmejane, i uvek umeju da okrenu na salu sve.. cak i kad imamo 3 minuta do kraja casa i treba jos 6 recenica da ispisemo, desava se da pocnemo da pricamo o sledecem vikendu sa njom..car!
-muzicarke: modni frikovi.. dovoljno je to reci
........dovoljno?
Pica od testa i svega sto se u tom trenutku može naći u kuhinji (a bogme i po celoj kući),kao što su Italijani svojevremeno radili.Vraćanje korenima.Još jedan savršen primer toga kako se istorija ponavlja,posebno u ovo vreme krize.Obavezni sastojci su kečap (Aro ili neki sa autopijace) i salama ,,podriguša'' (iz neke lokalne mesare) ; ako se kriza ne oseća toliko,mogu i Carnex-ova salama i Dijamant kečap,a ostali sastojci su volja i želja onoga ko je pravi (obično su to studenti,deca razvedenih roditelja ili roditelji troje ili više dece).
Obavezan deo menija svake kućne rođendanske žurke (doduše,takva bi trebalo da se pravi bez pečuraka jer klinci imaju neobjašnjivu averziju prema njima i uvek ih skidaju).
-Hmm,daj neki predlog šta da stavimo? Ima da jedemo kao stoke!
-Pa šta imamo?
-Ermmm...
(minut talaškanja po policama)
-OK,ništa,daj mi spisak da trknem do prodavnice da kupim šta nam treba.
-MA 'ajde bre,čemu napinjanje,evo,imamo ovu salamu što smo kupili kod Kočijaševića,e'o i kečap - mada mu je istek'o rok,al' 'ajde...Aj' trknućeš po pečurke,a stavićemo i paradajz,čajnu,jaje,ermmm...
-Origano!
-Da,origano! Može,može i onaj pasulj...A da stavimo i onaj eurokrem,da se ne baci?
-Mmmm...Nazvaćemo je pica ,,Sicilija nasred Niša''!
-Bolje ,,Niš nasred Sicilije''...
Jedna od najmudrijih stvari koju sam čuo od starijih.
Govori o tome da se otvore četvore oči i dobro obrati pažnja pri biranju bračnog partnera, jer je danas izuzetno teško naći partnerku o kakvoj maštaš.
U suštini, fraza insistira na lokal-patriotizmu pri biranju dragane, jer mora da se zna iz kakve je porodice, čija je, kakva je istorija naslednih bolesti u porodici, da li su imali ludaka ili samoubica.
Kad je devojka iz lokala, to se sve zna ili se relativno lako sazna. Problem nastaje kad nađeš neku devojku sa strane, te bliža porodica nije upoznata sa kompletnim porodičnim stablom do askurđela, te automatski dobija najgore karakteristike i predviđaju da će te raskućiti u rekordnom roku.
Sedimo za stolom na terasi, deda na ko zna kojoj rakiji, ja zreo za ženidbu
D: Sine moraš da paziš kad se budeš ženio, da se ne izradiš ko ja...
Ja: Ma znam, deda, pričaš stalno to.
D: I zapamti, traži vile oko svoje njive, što ideš dilje, vile su krivlje...
Ja: Nisam te razumeo deda...
D: Šta nisi razume, mamicu ti tvoju, jer mora baš da dovodiš ove Beograđanke, šta fali ovoj Jeli odozgo Draganovoj, iz poštene porodice, lepa devojka...
Ja: Jel moramo svaki put o ovome?
Školska definicija pripadnika naroda je zajednički jezik, običaji i istorija. I hajd ti majci onda objasni junoši šta je to što ga čini Srbinom u četvrtom osnovne. A deca baš vole postavljati glupa pitanja. Glupa jer su logična. A nema jednostavnog odgovora kao onaj o čudovištima iz filmova-To kod nas ne postoji.
Ako i onaj i onaj, a i onaj priča isto kao i ti što je on to a on nije. Pa onda šta znače običaji kad i onaj ima iste, za one koje on zna. A istoriju tek treba da uči... Zajebana situacija. Da ispadneš jako uman i pametan kažeš mu To su oni ljudi koji kad je rat budu s tobom u istoj vojsci a u međuvremenu slabo da šta imaš s njima zajedničko. Al mali je za priče o ratovima a i besmisleni su i kad im pokušaju objasniti u višim razredima.
I šta ćeš, odeš i napraviš spisak i daš mu spisak primera.
Srbin si ako
- U akcionom filmu holivudske produkcije navijaš za onog s eksplozivom o pojasu.
- U akcionom filmu ruske produkcije jebeš mamu maminu onom s eksplozivom o pojasu.
- U 15.godini znaš ko će ti biti venčani kum a veze nemaš ni ko će biti mlada(k'o da je bitno)
- Ako ti treba minimum 5 minuta da se setiš kad ti je detetu rođendan a dobro se sećaš kako je te noći na proslavi bilo.
- Ako si veći stručnjak za tenis od Novaka Đokovića.
- Ako si veći stručnjak za fudbal od svih selektora ovog sveta.
- Ako imaš stav za koje većinu ljudi u svetu boli kurac, znači politički stav.
- Ako si 15.og u mesecu primio platu od 300 evra a ti do tad već potrošio 500.
- Ako je smrt da neko jebe tvoju ženu a sasvim logično i prirodno da ti jebeš sve tuđe znači od-do.
- Ako Viktorija na tvojim prstima izgleda vrlo čudno i mimo resto sveta.
- Ako Ruse i Grke voliš ne zato što su ti ikad u istoriji pomogli nego zato što te nikad nisu ubijali.
- Ako su zbog tebe morali uvesti paganski običaj samo da bi te naterali na monoteizam i još si bio toliko kurčevit da su ti ostavili na volju koji dan da slaviš.
- Kad ne možeš dočekati da pop izađe iz kuće da se nastave iće i piće bahanalije ili ga ostaviš pa ga samog razvališ od istog.
- Ako si ksenofobičan a ipak izbaciš nekog od familije iz kreveta da bi strancu kojeg si upoznao u kafani daš da prenoći.
- Ako se kurčiš samo zato što je inat reč koja se ne može jednostavno prevesti na ostale jezike, bre!
Eh evo ti spisak Srpče malo, kašće ti se samo citirah ja Jovu Zmaja pa nek' on štiklira stopama dalje.
A može i ovako. Kad si bio mali, umro Tito, puštali klasiku na svim stanicama, a ti se oduševio saznavši koliko divna muzika može da bude. (Po tome ćeš se sećati Titove smrti sa zahvalnošću, do kraja života). Kad je prošlo doba žalosti, ti pokušavao da šteluješ dugme na radiju na stanice sa klasikom, a tvoji matorci prebacivali, ne mogavši da podnesu "škripanje i drndanje". Onda počeo da slušaš domaći rok, dok te opet matorci nisu ubedili da u pesmi "Nemoj da ideš mojom ulicom" ne postoji ništa plemenito i lepo, već da je to uvod u obračun uličnih bandi. Zatim... Uh, indoktrinacija donetim kasetama Lepe Brene i Vesne Zmijanac... Na sreću, tu negde iskoči Zabranjeno Pušenje i EKV i Idoli... Put do panka beše kratak... A ostalo je već istorija...
korak 1: izadji u park
korak 2: potrazhi usamljenog penzionera na klupi
korak 3: pitaj da li je slobodno
korak 4: pojam postaje jasniji... i jasniji... i jasniji... i kad popizdish potpuno, on i dalje razjashnjava...
moj drug je pre neki dan greshkom seo pored Milke Canic (da, dobro si prochitao/la) u busu... ostalo je istorija...
Koristi se umesto kaisa na Lacarackoj seoskoj slavi, iz razloga kad te Lacarcani probodu nozem, da ne mogu da te rasparaju.
Lacarak-Selo u sremu, prepoznatljivo po razmeru ljudi i svinja cirka 1:100 . Odlikuje ga andjeoski miris u svakom dvoristu, takodje od gore pomenutih domacih zivotinja. Ako slucajno leti zalutate u Lacarak, znajte da ce razmer ljudi i muva biti cirka 1:100000000 ...
E da je car Murat imao zicu umesto kaisa, ko zna kakva bi se istorija pisala...
Ali sta ce jadan, kad nije znao za Lacarak.
Vrzino kolo je kolo bez kraja i početka. Ovo je ujedno i jedino kolo na svetu koje može da igra samo jedna osoba. Takva osoba ima svoje malo Vrzino kolo, a u društvu sa sebi sličnima ta osoba čini veće Vrzino kolo. Takvo društvo traži sebi slična društva i oni sačinjavaju još veće Vrzino kolo i tako dalje.
U Vrzinom kolu se sve okreće u krug. U njemu nema kolovođe, ni keca.
Ovo kolo nema svoju muziku ni svoju koreografiju već ga svako igra po sopstvenom ritmu i svojim mogućnostima. Zbog toga često dolazi do sudaranja igrača, a ni saplitanja nisu retka.
Istorija nije utvrdila ko je bio taj Vrza, ali postoje indicije da je to bio jedan do zla boga zaguljen čovek kome je sve u životu bilo dosadno.
Zemlja Srbija, neki sasvim običan dan.
Jutro. Otvaram oči i primećujem iste poznate zidove. Isti sat me budi za posao. Na istom šporetu kuvam istu kafu i oblačim se za isti posao. Na poslu su sve isti ljudi koji pričaju skoro identične priče. Istim ritmom prolaze minuti dok automatski obavljam date mi zadatke, koji su uzgred budi rečeno, uvek isti. U isto vreme završavam posao, odlazim kući i tamo završavam iste obaveze. Izlazim po navici do lokalnog kafića gde me čekaju gosti koji su još malo pa inventar u tom kafiću. I opet iste priče. U isto vreme odlazim kući, ležem u isti krevet i zaspivam sa saznanjem da sam isti onaj čovek koji je tog jutra ustao iz tog kreveta.
Jutro. Otvaram oči ...
(Primer nije istinit, ali je realno moguć).
Vizionar koji je još 2010 godine napisao definiciju za današnju naslovnu stranu. Ili neki anonimni autor koji danas nesvesno piše definiciju, za naslovnu stranu marta 2016 godine.
Neshvaćeni umetnik u vremenu svog delovanja. On može biti često puta progonjen i osporavan od strane autorske inkvizicije, zbog "jeretičkog" humora koji propoveda.
Ali kao što nas istorija uči, vremena se menjaju. Pa tako i humor poprima neki drugi, sasvim novi oblik. Humor napreduje, a on postaje priznat kao autor.
On postaje Galileo Galilej medju autorima. Jer on je čovek koji je video ispred drugih. I ako se zbog velikih pritisaka, privremeno prilagodio rulji, on je ostao dosledan svom vidjenju humora i čeka pravi trenutak, da poput Galileja, sa ponosom može izgovoriti, "IPAK SE SMEJETE"!
Osoba najniže pozicionirana na listi; važniji je čak i pročitan strip.
- Šta je, Miku generalni nije ni zvao na sastanak?
- Čovek je odavno istorija, znalo se to...
- Jeftin k'o pročitan strip.
- K'o jučerašnje novine.
Vojska SFRJ, kao i država a bogami i istorija, večito je patila od skraćivanja naziva za sve i svašta iz razloga što je za sve i svašta postojao i poseban pojam tj ime.
**********
Park TMS- park tehničko materijalnih sredstava, umesto parking
KPS-kontrolno propusna stanica, umesto kapija
PS-po spisku, NL-na licu, R-rashod, umesto prisutni i odsutni
GINA-generalna inspekcija narodne armije
KIK-kapetan prve klase
DOF-dežurni oficir
GSP-generalno sredjivanje prostorija
**********
USAOJ-ujedinjeni savez antifašističke omladine Jugostavije, ujedinjeni savez!!!!!
OOUR-osnovna organizacija udruženog rada, firma
RIV-republičko izvršno veće, vlada
PIV-pokrajinsko izvršno veće, pokrajinska vlada
NOR i NOB, narodno oslobodilački rat ili borba, ko da ima ikakve razlike
**********
Mada, mora se priznati, danas sa ove vremenske distance, skraćenice izgledaju really mean! Ko zna, možda je to i bio cilj...
Izvod it istorijata jedne firme:
1979. godine prestaje OOUR “Komercijala” radi udruživanja u sastav OOUR “Trgovina” u
sastavu RO KTK “Zaječar”. Iste godine osniva se RO SOUR Kožarsko-tekstilni kombinat
“Zaječar”, RO za trgovinu i transport “Trgovina”.
1981. godine se organizuje i konstituiše nova OOUR “Velikoprodaja” od dela OOUR
“Maloprodaja” SOUR KTK “Zaječar” RO “Trgovina”.
1983. godine OOUR “Velikoprodaja” se menja u OOUR za trgovinu na veliko “Promet” u
sastavu SOUR KTK “Zaječar” RO “Trgovina”.
1985. godine prestaje SOUR KTK “Zaječar” RO “Trgovina” i osniva se RO KTK
“Zaječar”, OOUR KTK “Promet”.
1989. godine osniva se nova RO Društveno preduzeće
Evo još jedne, zabave radi, RV i PVO - radi vole i pazi vojnu opremu
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.