
Legendarni japanski sudija iz PES-a 6. Poznat po tome što na njegovim tekmama pada bar jedan, a neretko i više crvenih kartona. Kad jednom uđe u seriju, treba se potruditi da bi se meč završio s dovoljnim brojem igrača. U Srbiji je toliko popularan da se po njemu zove i jedan turnir.
Dovoljan je jedan film i jedna noć u nekom porodilištu pa da shvatite da postoji velika razlika između nas i njih. Amerikanke se porode iz dva napona, jednog krika i uz tri graške znoja i to bez pomoći babice. Porođaj u američkim filmovima je toliko brz i polutraumatičan da najviše liči na pošteno sranje u uslovima polutvrde stolice. Iz svega ovoga ja sam zaključio da su naše žene ili ekstremno uske pa ne mogu ni kornišon valjano da izguraju ili su naša deca toliko glavata pa satima i danima imaju problem da se proburgijaju.
Porođaj u američkom u filmu
Porodilja: I think baby is coming. Seda na stolicu i širi noge.
Babac: Dušo vidi se glavica, gurni samo jednom i gotovo je. Zavlači glavu ispod spavaćice i između nogu porodilje.
Porodilja: AhhhOhhhhUUUUUUUUuuuuuuuuuuuuhhhhhhhhhh. Čuje se kme-kme.
Babac: Izlazi iz spavaćice i međunožja i drži okupanu, rumenu, povijenu i pregledanu bebu jer ju je u međuvremenu skenirao. Sve to saopštava majci.
U sledećem trenutku beba i majka spavaju, a babac popravlja frizuru pred ogledalom.
Balkansko porodilište
Porodilja: Imam bolove i nešto mi curi.
Babica: Idemo gore dušo, videćemo šta će biti narednih dana. Sledi opraštanje, ne pozdravljanje već pravo opraštanje.
Sat prvi: Ja: Lucky Strike ode u dim.
Sat drugi: Babica: Otvorena je za 2 prsta. Ma šta to značilo gledam u dva prsta, ali ne znam koja dva da kombinujem.
Sat treći: Babica puši, doktor jebe.
Sat četvrti: Doktor puši, babica jede.
Sat peti: Svi gledamo Noletov tenis.
Sat šesti: Doktor: Znate dete je ortodijagonalno, posteljica tangentalno, voda teče, beba se raduje a žena od bolova luduje. Dalje, mom sinu trebaju pare da istetovira Če Gevaru na obrazu i pandu na leđima a švalerka mi rekla da je neću jebati dok ne nabavim španske kuglice. Mali prilog za mir u svetu, parenje pandi i kuglice bilo bi dovoljan za sat sedmi.
Sat sedmi: Po kricima koji dopiru siguran sam da je neko upao u bazen sa piranama.
Sat osmi: Mučenik u bazenu sa piranama je konačno oglodan i smirio se.
Sat deveti: Doktor: Evo ga tvoj mali, malo je modar i uzdrhtao, ima još po neku mrljicu od krvi. Čini se zdrav. Pedijatri će ga pregledati u narednih nekoliko dana i dati ocenu. Sve što se kod žene razbucalo ili smo mi razbucali vratiće na mesto studenti kada sutra budu došli na vežbe. A da se ne bi roštilj ohladio i vino zagrejalo donesi ti to nama u satu jedanaestom.
Kad se igra na tri korne-penal, taj penal se izvodi na prazan gol(ić) i sa sredine terena. Po jednom starom verovanju, ako svi igrači tima koji "brani" zajedno stanu pored jedne stative, to na neki način psihički ometa izvođača penala i povećava šansu da podsvesno cilja u tu grupu, a ne na gol. Za divno čudo, ova tehnika radi u barem 50% slučajeva, (baš kao i kad je nema).
U svakom slučaju, kao tehnika baksuziranja je uspešnija od ritualnog plesanja "Indijanca" i povlačenja krsta nogom ispred gola.
-Alo mamlaze, nemoj da se gubiš tu ispred gola, samo mu pomažeš da pogodi! Brzo - dođi, stani ovde pored nas!
situacija: stojis vec petnaest minuta na stanici, nervozno lupkajuci nogom i levog rukava zavrnutog do podlaktice jer non-stop gledas na sat. nestrpljivo izvirujes ocekujuci da se pojavi prokleti tramvaj. u trenutku kada ti vec izgleda nemoguce da ce prevoz uskoro stici, kazes: "ma, nek ide zivot!" izvadis pljugu iz pakle, pogledas jos jednom tamo gde je trebalo da se pojavi prevoz i, uverivsi se da prevoza i dalje nema, palis pljugu. zatvoris oci do pola, zudno povuces prvi dim i zadrzis ga u plucima neko vreme.dok izbacujes dim, mahinalno okreces glavu i vidis zlobnika sa svetlecim znakom 7 kako se priblizava, veselo klizeci po sinama. opsujes tiho, pogledas tek zapaljenu pljugu, povuces jos jedan dim na brzaka i teska srca pustis da ti sklizne kroz prste u baru. opsujes jos jednom dok se penjes uz metalne stepenice u prevrtljivu crvenu neman.
Očajnički zaključak roditelja koji se opekao po principu: Pazi šta želiš, možda ti se i ostvari!
-Kad ćeš već jednom prestati da me sekiraš?! Doktore, kako mu je? Čim sam videla hitnu odmah sam znala: on je, nema ko drugi! Pa jesam ti sto puta rekla da paziš šta radiš?!
-Dobro je, kevo...
-Nemoj ti meni dobro je! Malo malo pa napraviš neku pizdariju! Juče zelenaši, danas hitna, sutra policija, šta će onda?!
-Dobro je, kevo...
-Šta je dobro?! Eeee, šta sam dočekala! A tako si bio dobro dete... A ja glupava, jedva čekala da porasteš. Da prohodaš, da sam jedeš, da se sam okupaš...
-Dobro je, kevo...
-Nije dobro! Lepo je meni govorila moja pokojna Mileva: Mala deca piju mleko, a velika piju krv, da zapamtiš! Svaka joj je bila zlatna!
Okoreli pajdoman kome ozbiljno preti crna avetinja s kosom u rukama. Bode se sve jednom istom iglom.
- Antrakse, radimo se k'o gramofon mesec dana ovom jednom iglom, navući ćemo neku boleštiju. Idi, brate, do Doma zdravlja, uzmi koju iglu, ti si diplomirao medicinu, znaju te tamo.
Nervozni tip koji sedeći u društvu cupka nogom deset puta u sekundi kao da je za "singericom" i svim ljudima oko sebe prenosi nervozu
Obično se u detinjstvu javlja osećaj odbačenosti, naročito ako ste bili nespretni, nezgrapni, jednom rečju čudni. Nije to obavezan uslov, nekad se jednostavno poklopi da završiš kao trinaesto prase, kome ni u jednom društvu nema mesta. Vremenom taj osećaj postane uslovni refleks, jedan nebitan događaj ga dozove u sećanje.
Skupite se na igralištu, delite se na ekipe biranjem, i dok drugi bivaju izabrani, ti ostaješ poslednji. Ako vas je neparan broj, provedeš utakmicu iza gola gledajući druge kako igraju. U ruci ti se javlja čudan bol koji ne možeš da objasniš, prožima te od ramena do vrhova prstiju.
Igra žmurki, na tebe je red da žmuriš. Izbrojiš do 100, i kreneš. Čudno ti je što ne možeš nikog da nađeš, zavaravaš se kako su se mnogo dobro sakrili. Tražiš ih dok se ne smrkne, kada se pojavljuju ko zna odakle i kažu da se više ne igraju, samo su tebe zaboravili da obaveste. Dok ideš kući, ponovo ti se javlja bol u ruci, ovog puta ti i oči zasuze.
Naravno kako godine prolaze potiskuješ ova sećanja duboko u podsvest, niko ne voli da se seća ružnih stvari. Sve dok jednom, na fakultetu recimo, ne dođeš na predavanje i vidiš da je već počelo i da su svi već tu. Pitaš nekoga o čemu se radi, on ti kaže da je predavanje pomereno sat ranije, zaboravili su da ti jave. Iznebuha ti se javi misteriozni bol u ruci, i ko najvećem idiotu ti zasuze oči. Ni sam ne znaš zašto, osećaš se odbačenim.
Malo nogom, malo rukom, đe dovatiš.
Kada devojka svrsi pet puta,i to tri puta zaredom tokom jednom seksa a muskarac samo jednom.
Neobjašnjiva potreba pojedinih ljudi da se pre smrti iskenjaju tamo gde ni medved za života neće kročiti nogom.
Legendarni ulicni muzikant i virtouz na fruli. Njegov unikatni performans ukljucuje sviranje frule sa podignutom nogom i provlacenje ruke ispod nje.
Stil vodjenja dece kroz grad, javni gradski prevoz, vrtic, igraliste, gde gledate da SVOM detetu sto vise istegnete ruku iznad glave, jer ste naravno besni i tesko vam je da se saginjete (ako je iscupate poen plus) kako bi sto bolje zapamtili sta smeju a sta ne smeju dok su napolju. Kad mu istegnete ruku proverite da jednom nogom uopste ne pipa tle, a da drugom ide na prstima i da ga sto ostrije usmerite (citaj: bacite) u pravcu u kom je trebao ili ste vi zamislili da treba da ide.
Mama(sa 5 metara udaljenosti): Milaneeeeeeee, Milaneeeeee jesam rekla da ne ides tu!
Milan (2 godine i 2 meseca): @#$%^*!
Mama(brzinom svetlosti hvata dete za nadlakticu i baca ga u vec pomenutom pravcu, pravcu "u-kom-je-trebao-da-ide"):Polazi ovuda! AAAAAAAAA ti ces meni!
Svlačenje po sistemu skidanja odeće sa sebe u jednom potezu i ostavljanje hrpe na podu.
Majka: - Možeš li ti jednom da složiš svoju odeću, nego je svlačiš kao zmija košuljicu!
Trenutak kad s' lakocom podignes nesto, iz apsurdnog razloga sto si mislio da je mnogo teze.
Jednom sam tako, zamalo poleteo, sa sve praznim koferom.
Ovaj potez ne može pravilno izvesti svako. Finta je rezervisana samo za najzajebanije Kneletove pulene.
Izvodi se na sledeći način: Levom nogom se oslanjati na zemlju, dok desna stoji na klupi pod uglom od 45 stepeni. Karlica je zabačena unapred, kako bi se ispoljio vaš mužjački nagon i kako bi se istakle razvijene plećke. Leva ruka nonšalantno visi dok drugom zajebano pridržavate cigaru. Pogled obavezno mora biti usmeren daleko u daljinu, kako biste izgledali mistično i zamišljeno u svojim geto planovima. Kada se uzima dim cigare, obavezan je zgrčeno-orgazmički izraz lica.
Fintu treba što više vežbati, jer ako je dovoljno dobro izvedete pred nekom curom, možda će se u ženskoj svlačionici osnovne škole Ivan Gundulić sutradan prepričavati baš vaše šmekerske sposobnosti!
Pogledati ilustraciju.
-A jes brate bila ružna, za medalju.
-Pokoj joj duši, i o pokojniku sve naj, al jeste bila gaborka.
-Bila dobar čo'ek.
-Al ružna. Nisam siguran dal ga je ikad primila. Ko bi to mogao uraditi?
-Trebalo bi joj napisati epitaf ''Vraćena neotvorena'' (prigušen smeh)
-Alo bre šta vama fali? I samo da znate, nije otišla nevina...
-Ne seeeri? Ko jebote?
-Šaja
-Šaja strvojeb?
-A ko bi drugi oskrnavio groba?
-I to što kažeš...
-Prašio je na nekoj žurezi, a pijani Paja gledao i bljuvao. Kakav to prizor mora da je bio...
-Ha-ha-ha-ha!
-Tiše stoko pijana! Sa'će pop...
Lik koji je nekada davno jebo uticajne politicarke pa sutnuo nogom u dupe. Zbog njega danas ispastamo. Jebem ga usta.
- Ta Medlin Olbrajt je kad je bila mlada primila kurcinu od nekog Srbende pa nas sad mrzi.
'Dete' od 20 i kusur godina. Nakon jedva završene srednje škole, koju je ćale morao da sređuje preko strica, parazit najčešće odlučuje da nastavi školovanje, iako mu svi govore da to nije za njega. On odgovara da se promenio, da je shvatio sve gde je grešio i iz ćaletovog džepa izbija 900 evra za upis na visoku školu koju je ubo prstom u informatoru (budžet se naravno ne podrazumeva, jer je 'jaka konkurencija'). Nakon 2 predavanja parazit obično shvati da nije baš stvoren za učenje i da zvanje studenta ne vredi toliko muka, ali takođe shvata da nije ni za posao, još je mlad...
Dan-1:
"15 h : Soba kao posle pada atomske bombe : Parazit diže glavu"
-MAMAAAA, KAFA!!!!
-Evo srećo, sa' će mama.
:Parazit ustaje, vadi krmelje iz očiju, pali komp nogom, zeva, loguje se na fejsbuk:
-Evo srećo... (keva dodaje kafu, usput uzima dve prazne šolje, prazni pepeljaru, kupi smeće oko kompa)
.
.
.
"20 h : Parazit odlazi do grada, pritom traži od keve poslednjih 1 000 dinara"
- Odo ja kevo...
"03 h : Parazit stiže, pali komp nogom..."
Dan-2:
Dan-1
Dan-3:
Dan-1
10 godina kasnije:
Dan-1
Oni kojima je mozak manji od muda, a muda kao nedozrele ribizle u zadnjem dvorištu babine kuće. Oni koje je evolucija preskočila pa genetika sačekala, matori davao primer iz prve ruke, uglavnom desne, pa šutnuo potomka nogom u dupe da produži lozu i nastavi tradiciju. Oni koje treba štrojiti da se ne razmnožavaju, direktno na javnom servisu, izmedju slagalice i drugog dnevnika.
Ovako, pijan priča po kafanama i trezan po pijaci, kako on onu svoju malo ćušne koji put, čisto da se zna. Da pusti krv! Da joj se ne ponovi. Potomci tog istog ili sličnog plemena ga slušaju, mršte čelo i klimaju glavom. Batina je iz raja izašla, neće joj ništa biti. To prodje! Kad prodje što si zvao muriju na brata one klinke kojoj si zalepio šamar i psovao sve po spisku kad ti je na parkingu udarila Opela iz osamdesetneke. Što si kumio, lagao, plakao i usr'o se u gaće kad te je sačekao sa palicom na tom istom parkungu. Ljudi te gledali usranog! Zašto njega nisi ćušnuo, čisto da se zna?! Gde je bilo pleme da ti pomogne?! Nije vredelo, sad si još gori!
Gori si jer ti je to fetiš, to je ono što ti daje moć. Moć koju u seksu nemaš, jer si u njemu oduvek bio loš. To i sam znaš, a znaš i da one znaju. To te boli! Bolestan si monstrume, jer si se sa tim rodio i godinama si to gajio. Ne kao cvet, nego kao koprivu, kao korov, a korov je teško istrebiti. Potrebne su radikalne mere, potrebno je duboko oranje. Samo da znaš, plugovi postoje, jednom će ih neko iskoristiti!
Da. Definitivno ima dobrih fora, svaka čast onima koji ih smisliše. Respect Vukajlija.
MyCity Forum · 4. Februar 2009.