Stara gastarbajterska poslovica koja uzima u obzir fiksne troškove kao što su muzika, cveće, opština, crkva, burme,...koji su isti koliko god gostiju pozvali. Sa povećanjem broja povećava se i šansa da se bude na nuli a bogami i ućari. Morate jedino biti džukela pa svima reći da vam donesu pare a ne poklone.
-Šta vam treba, da vam kupimo, tv, mašinu?
-Pare kume, pare. Da se ne duplira...
Osećaj kad se pipneš za džep i shvatiš da ti nema novčanika.
Izraz koji se koristi kada se raspituješ za neku devojku/dečka koji ti se sviđa.
A: Brate hoćeš li da me upoznaš sa onom ribom?
B: Ma nemaš šanse, riba ima dečka, u vezi su već 2 godine.
A: Ih bre, kako nemam šanse, raspalo se rimsko carstvo da se ne raspadne jedna veza, samo me ti upoznaj.
Kažiprst. Meri brzinu, temperaturu, vlažnost, dubinu, širinu, visinu, zapreminu, struju, napon, otpor, tvrdoću, gustinu, viskoznost, pH vrednost...
Svaki čovek dolazi na svet sa dva komada i softverom za analizu podataka.
medicinska anamneza za ljude sa devijacijom nosne hrskavice
Penzioneri gledaju TV
Penzioner 1 "Pogle ga ovaj Vladan Batić, sve mu otišlo u nos"
Penzioner 2 "Mož da pozira za kundaci za puške "
Обрнуто гледиште оне познате "од бурета пичака ја би' се за курац у'ватио".
Крајња категорија усера.
Ненадјебивост ситуације не може да надјебе његову ненадјебивост.
Ако такав заигра фудбал, биће Пипо Инзаги.
Типа: одеш у клаџу с неким Раћом Петровићем, преписаће из листе шифре од јуче и проћи ће му на тикету снукер и пет стрелаца хокеја.
Рецимо, кад Душана Свилара не избоду на деатхметал концерту.
Оно што Амери објашњавају као "in the zone".
И главна ствар - уберзајебаност ове врсте је увек привремена.
:звррр-звррр:
- Е, брате, чуј, не'ш веровати!
- Шта је?
- Сећаш се оног Славена из средње?
- Да...
- Онај с Исидором Бјелицом 'место носа?
- Да, сећам се. Како смо га злостављали, хаха...!
- Јеб'о Светлану!
- Бојковић?! Хаха...!
- Не, Гојковић, ону малу из задње!
- Шта, који курац, ложиш ме?!
- Да не верујеш... Сад ми причала Тијана.
- Како, јашем му се с мајком?! Ја покуш'о и мушицом - и ништа, брате!
- Каже да су му подметнули неке кењ-бомбонице, али очигледно се апотекар зајебао, па му шукнули неке Вијагре. Набаса Светлана испред пекаре где овај купује кифле, и кад је пазарио изађе напаљен као Перица. Она запне за неки курац, падне, упадне у неке амнезије и - пође с њим до стана да види његову нову колекцију римастерованих ДВД-а "Жикине династије", а ја у фазону ШКК?!
- Сереш, брате, јебеш ме због оне злојаве од пре неки дан?!
- Да барем... Он иде и показује фотке по крају, а она се одселила.
Seksualni hendikep generacije, osamdeset i neko.
Totalna nemoć i impotencija, ispred današnje prosečne klinke, koju pokušavaš da zbariš, na old school fazon.
Ostali smo zaglavljeni u nekom čudnom jazu, izmedju perioda ever grina i turbo folka. Turbo folka se gadimo, dok nam se ever grin i ne računa u neki adut, kod omladinki zadojenih devedesetih godina.
Nisam mator (bar tako mislim), niti sam neki Kazanova, ali sam se trudio da kupim, neke stare fore, nekadašnjih beogradskih šmekera.
Znate ono, prigušeno svetlo, blaga letnja promaja, na stolu sveća, iz daljine dopire prigušeni zvuk saobraćaja, a na prozoru divan prizor usnulog grada. Još jedan korak i ona je vaša... Još samo dobra muzička podloga i divna noć može da počne...
Mislio sam, da će te fore oboriti svaku, bez obzira na godine. Ali onda je došao hladan tuš, otrežnjenje. Onaj momenat kad shvatiš da se vremena menjaju, a sebe zapitaš, jesam li ja malo star?
Dok sedimo u polu mraku i ispijamo svoja pića, atmosfera počinje da ključa...
Primičem se polako, lagano joj razmičem kosu, ne bi li video divne oči, te mladje punoletnice.
Pogledi su nam se sreli...
Nasmešila se i pokazala mi svoj divni, nestašni osmeh. Srce je zaigralo.
Osmehujem se samozadovoljno, dok u glavi odzvanja ADAM MUŽJAK, AAALFA MUŽJAK!
Računam gotova je, mala je dala! Još samo da je obavestim o tome...
Scene u glavi postaju sve žešće i nerealnije. Na bioskopskom platnu moje svesti se smenjuju scene najvećih filmskih hitova.
Moje uloge se iz sekunde u sekundu menjaju. Moj ego divlja. Transformacije su neverovatne.
Vidim sebe u ulozi najvećeg romantika svih vremena, Hju Granta. Kako se mala sve više raznežuje, moj ego raste. Da evo ga to sam ja, Antonio Banderas u meni divlja . Sve sam sigurniji u sebe. Ko može odoleti Antoniju u meni?
Mala se primiče još više, stavlja svoju nežnu, nenažuljanu ruku na moje koleno.
Ma jebeš pederka Hjua i sumnjivog Antonia. Da, moj ego se pronašao u oličenju Rocco Siffredia. Okrutne hard kor scene divljaju u mojoj glavi.
Finale je tu, ustajem i posežem za neporaženim adutom, koji nikada, ali nikada nije izdao. Iz ćaletove fioke vadim CD, "Indeksi the best of".
Bacam pogled ka svom plenu, ženkici koja je naivno upala u zamku starog lava. Zadovoljno se smešim i stavljam CD... Pesma broj jedan će obaviti sve, čuveni hit, himeno-lomac kreće. Sa zvučnika kreću prvi taktovi "Bacila je sve niz reku", parenje može da počne...
- Jaaao, što mi je poznata ova pesma... Mislim da sam je čula negde. Ko to peva?
- Indeksi. Jel ti se svidja?
- Ko ti je taj Indeksi? To neki stranac?
- Kakav bre stranac? Domaća grupa (u tom trenutku kreću prve reči pesme)
- Jao kakva sam glupača, vidi stvarno. Tačno sad sam se setila. Moja baka mnogo voli ovu pesmu...
- Tebi se ne svidja? Oćeš nešto drugo? (u glavi polako kreće SELJAČINO, ALFA SELJAČINO, traži joj broj od bake, baš bi se slagali )
- Ma nema veze. Ako ti se svidja neka ga to.
- Ne ne, reci ti šta voliš. Evo ima ovde gomila diskova. Voliš Čolu?
- (blagoteleći pogled)
- Oliver Dragojević? Mišo Kovač?
- (blagoteleći pogled)
- Goran Karan? Sendi Cenov? (dlanovi se polako znoje, dok se u gaćama kamen, pretvara u pihtijastu masu)
- VENDI?! (ushićeno konstatuje)
- Ne, ne. Gde nadje tu kravu. Sendi. (ujedoh se za jezik, dok me je gledala, kao da sam lupio šamar njenom ukusu)
- A šta fali Vendi?! Ona je baš kul. Ima super pesme, super izgleda. A i baš je obrazovana.
- Ma znam šalim se ja malo. Kul je Vendi. Evo pustiću ju tjub. (mislim se plodiću te tek sad, pa makar i uz tu sirenu za vazdušnu opasnost)
- Redjam u plej listu par hitova od dotične i vraćam se uz svoju ženku. Rocco Siffredi je nestao bez traga, ali Antonio će biti dovoljan.
Razmena nežnosti je počela, dok sa zvučnika odjekuju "Uljez" i "Smrt u diskoteci", zadovoljna ženkica se polako pribija uz mene. Zavodjivo njiše kukovima. Mahnito igra u mom krilu. Ego skače , ali ubrzo pada. Jednostavno ne ide...
Antonio vrišteći beži, dok se ostaci Hju Granta u meni, bore za vazduh. Ego ponovo divlja, ali ovoga puta u pogrešnom smeru. Posle Rocca i Antonija, zbrisao je i Hju. Ostaci mog ega se ne mogu uporediti, ni sa omalenim, Denijem De Vitom.
Ženka ne odustaje, ona hoće plodnju, ali ja ne mogu više. Moram ovo prekinuti dok se u meni ne pojavi, pu pu, zlo ne čulo Saša Popović.
- U jebo te, pola 12. Izvini molim te, ujutru rano ustajem.
-Jel nešto nije u redu?
- Ma jok, nego stvarno ustajem jako rano.
- ok. Izvini, nisam znala, onda bolje da krenem...
-Izvini stvarno još jednom. Vidimo se ovih dana.... E da! Reci mi samo još jedno... Koje ti je baka godište?
Moto nekih iskusnih tipova koji su u dugoj vezi ili oženjeni.
Lajtmotiv koji ih tera da svaki trenutak proveden bez druge polovine provedu u besomučnom traženju neke naivne ovčice koja bi zadovoljila njihovu žeđ za mladom krvlju.
Kad napokon ugrabe malo slobodnog vremena odmah počinje lov.
Ponekad traje i cele noći bez obzira na besomučno dozivanje od strane ortaka koji su došli samo da popiju pivo.
- aman čoveče, svrti se malo, sedi s ljudima, popij piće...
- evo odmah ću, samo ošacovao sam jednu malecku, crnku, oči ko žeravice, moram da bacim neku priču..odmah dođem...
- sedi brate, biće dana, to je već deseta od koje uzimaš žicu.
- tebra, sloboda za vukove znači smrt za ovce.
Kad se uzdržite da prebijete neku bitangu koja nije vredna ni da prođete pored iste na ulici a kamoli da imate nekog posla sa njim. Takođe ovu rečenicu upotrebljavamo kad nam se na ulici, dok vozimo auto, ispreči neka pijana budala koja ne zna gde je levo a ni kako se zove. Munjevito kočimo da ga ne ubijemo i ne robijamo bukvalno ni krivi ni dužni.
U sebi a može i naglas
Ma mamu ti jebem nenormalnu, beži od mene da te ne ubijem i odgovaram za tebe ko za čoveka
Rečenica koju najčešće izgovara nadležni organ.
Hormon koji čini da u meču između dve teniserke, uvek navijate za onu koja više liči na žensko.
Serija iz koje je većina dece izvukla pouku da ako se njih 5-6 udruže mogu bez problema da izmlate nekog ko se od njih razlikuje.
Trenuci najvece neizvesnosti u životima tinejdžera, u kojima se muški roditelj najčešće podjebava sa mučenim detetom.
-Sin: Tata imaš neku kintu?
-Ćale: Imam ja sine ne sekiraj se ti za mene.
-----------------------------------------------
-Sin: Tata imaš da mi daš neku paru za izlazak?
-Ćale: (pruža 200din.) evo ti.
-Sin: Šta da radim u gradu za 200 dinara???
-Ćale: Spičkaj sve pa nek ide život.
Upotrebljava se za:
Nije mi poznato, pojma nemam, nisam upućen u to, ne znam šta da Vam odgovorim...sve to u jednom.
Pitanje: Koje su ovo životinje na slici?
..............................................................
Vidite, upravo ste upotrebili "Jebem li ga..." na pravom mestu!
Najbolji nacin da se javimo drugaricama u drustvu feminiziranog drugara.
Moderna izvedba stare izreke "ko radi, ne boji se gladi". Jer, oko nas je ekonomska kriza...
Oni delovi odeće ili obuće koje bi i same bilo sramota da ih iznesemo napolje, makar to bilo u plastičnoj kesi ka kontejneru, pa ih nosamo za vreme najprljavijih kućnih poslova.
Roditelj: Sine, gde ti je ona dukserica što ti je baka Staka kupila?
Sin: Što?
Roditelj: Pa mogao si je večeras u grad...
Sin: Ma gde bre nju, ona mi je za po kući.
Roditelj: Ali, baš fina dukse...
Sin: Da, da, lepa roze sa napisanim "Ja sam glavni u selu". Ma gde ću, bre, s njom? Treba da me napusti na pola puta i vrati se sama kući od blama.
Najčešća rečenica jednog đubretara.
Dečak: Haahaha,vidi ovog đubretara kako je tupav,kad nije učio u školi pa sad mora po ulicama da čisti.
Đubretar: Dečko,dođi ovamo,evo ti metla i čisti.
Dečak: Ne mogu (postiđen pred drugom).
Đubretar: Ne možeš jer nisi to još učio u školi,za sve treba škola,zapamti to.
U vreme Sege i Terminatora ovo je bio odjeb za sve drugare i rođake koji su nas smarali i terali nas da ih pustimo da igraju igrice jer ili nisu imali konzole, ili su te konzole bile u kvaru. Jedan od čestih kvarova bio je i crkavanje adaptera, najčešće zbog pregrejavanja, te se najčešće igralo sat vremena, pa se onda čekalo najmanje pola sata da se adapter ohladi, u neku ruku, ovo je i olakšavalo roditeljima da odvoje decu od džojstika.
Klinac 1: Hoćemo jednu partiju tenkića?
Klinac 2: Ne može, hladi se adapter.
Klinac 1: Dobro, sačekaću, onda ćemo posle.
Klinac 2: Nećemo posle, tata gleda dnevnik.
Klinac 1: Čika Mićo, jel' možemo da igramo malo igrice dok ne počne dnevnik?
Ćale: Ma igrajte bre kol'ko oćete, ja taj bučuk ne gledam otkad se zaratilo...
Klinac 1: Eto vidiš, možemo da igramo.
Klinac 2: Pa ne znam bre, možda će mama da gleda seriju
Ćale: U ovoj kući bogami neće, te meksičke novotarije neću da vidim, čujem li španski ima da razbijem televizor...
Klinac 2: Dobro, ajde, igraćemo, ali samo 15 minuta. Nego, da ne znaš možda šta je bilo danas u Moćnim rendžerima?
Klinac 1: Ne znam, malopre mi došla struja kad sam krenuo kod tebe, nisam imao struju ceo dan.
Klinac 2: Ni ja.
Klinac 1: Pa od čega ti se onda hladio adapter?
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.