Razbuđivanje iz lažne skromnosti. Važi za ljude koji ne koriste sto procenata svojih kapaciteta i mogućnosti u životu. Ne koriste ih većinom namerno, da ljudi ne bi pomislili da su skorojevići što u velikoj većini slučajeva zapravo i jesu. Naravno, ne možeš se praviti ceo život. Kad tad tvoje pravo lice izađe na svetlost dana.
- Jao Mico, pa lepa ti je kuća čoveče. Imaš i bazen? Super ženo. Baš si moderna.
- A jebi ga, životari se nekako xe xe...
- Pa što te nema na ovim ekskluzivnim mestima da izlaziš? Imaš pare, krpice, prelepu skockanu kuću, sve mogućnosti. Mislim da treba da počneš da se prijavljuješ za one emisije što dolaze kući, da te narod upozna. Ne znam što ako već imaš krila ne bi letela?
- Vidi, jedina krila koja ja imam su na ulošku u gaćama. Dobila sam. Ovo je sve na kredit i sad je pod hipotekom, oduzeće verovatno pa ću morati u Leštane opet. Nego, oćeš da pijemo kafu?
Savet koji dušebrižna srpska supruga upućuje mužu, ortodoksnom srbendijancu, koji se na letovanju po prvi put susreće sa švedskim stolom.
- Pobogu Nikola nemoj trpati toliko, pa ne moraš uzeti svako jelo sa stola. Znaš da ti je prošli put skočio pritisak pa tri dana nisi izlazio iz sobe.
- More majke im ga osmanlijske neće oni na meni zarađivati. Ima da im srubim 'rane u ceni tri aranžmana.
- Nikola molim te, svi nas gledaju.
- Ćut more i sledeći put ponesi veću tašnu da mogu da zapakujem koji sendvič ako ogladnim u toku noći.
U situacijama gde se stvari mogu shvatiti trosmisleno, bivamo uvereni da i naš sagovornik misli isto kao i mi.
-E, ljudi, odo' ja, treba ženi da dam kola da se odveze do grada, a ključevi kod mene.
-Pa gde ćeš sad Mirko?
-Ma da dam ženi...
-Heheehehhahhahah.
-Šta se ti sad smeješ budalo? Ako misliš isto što i ja, sram te bilo.
Najčešći odgovor keve na tvoje pitanje, postavljeno kada nešto tražiš. Keva naravno ne zna gde je to i gde bi moglo da bude. Uvek je tamo gde se najmanje nadaš.
- (za sebe) 'De li mi je onaj kabl sad?... (glasno) Kevo, da nisi videla moj UESBE kabl za mobilni?
- UES, šta?
- Ma onaj kabl što ide u mobilni i u kompjuter, ne znam gde je.
- Pa ko će da zna ako ti ne znaš, ja ga sigurno nisam uzimala...
- Dobro, dobro. :smor:
Ono što ćete čuti od pijanog lika u gradu, koji vas prvi put vidi. Obično je on manji od vas, slabiji i nije u stanju da vas brani ni od puža u teranju. Ovu rečenicu prati bratsko grljenje, a nekad i poljubac. Prijateljski, naravno, ne strasan.
16. rođendan u diskoteci, ulaze dva ortaka. Naravno, ne poznaju ni slavljenika niti bilo koga drugog. Posle nekoliko piva, prilazi klinac, 5-6 godina mlađi i 30 cm niži i kaže:
"Brate, ako te neko bude dir'o, samo ti meni javi".
Tu onda sledi dandara i reči:
"Ti ćeš mene da braniš, pička ti materina balava? Mrš, gledaj Bunga-banga-re".
Jedna od omiljenih doskočica režisera B i C filmova. Dva lika koja su prvo bila super, pa su izašla na krv i nož sada kao treba da se izmire. Kako kad nema argumenata?
E, sad je tu ta rečenica koja će otkriti da još nečega pomirljivog između njih ima, posle čega će oni opet udruženi da se bore protiv zloća. Jer, naravno, u 99,9% slučajeva do udarca neće doći (dobro, ponekad i dođe, uglavnom kada su filmovi bazirani na stvarnom životu).
Marko Antonije: Dakle ti dođe...
Oktavijan: Dođe...
Marko Antonije: A nisi tako mislio kad su me tvoji razbili u Bici kod Mutine...
Oktavijan: Marko, bilo pa prošlo... Evo, udari me ako ćeš se bolje osećati...
:trenutak tišine:
Marko Antonije: Kvintilijane! Donesi bačvu vina za mog druga i mene!
Oktavijan: To mi reci! Idemu sada da jebemo oca očinjeg Brutu i Kasiju...
Rečenica koju uputite osobama kojima čitaonica služi za tračarenje, koje uvijek imaju nešto bitno da kažu, a što se ne može reći niđe bez đe neko uči. Naravno, svi smo svjesni da normalan govor niti privlači toliko pažnje niti ometa koliko šaptanje. E, onda, prije nego što ustaneš da mu začepiš usta (najčešće nije "njemu" nego "njoj", nego da ne rizikujem komentare kojih će svakako biti), lijepo postaviš ovo pitanje.
Čitaonica, vrlo bitan ispit, sat pred početak, nijesi otvorio/la knjigu ili skripta a moraš to da zgumaš u mozak kako znaš i umiješ. Likovi: Osoba A, Osoba B, masa, ti.
(Svjetla, muzika)
Osoba A: Snaš li ta je Pranko opet upio ot patina onog plesavok Ćorća?
(Kada šapćemo zvučne suglasnike, čuju se kao bezvučni, izgovorite ovo gore i skontaćete)
Osoba B: Ne vjerujem, to neko laše, rekao je ta će ta se smiri...
Osoba A: Moše piti... Neko, kakvu sam ripu kletao tanas u kratu, pompa!
Osoba B: ssasadsdgerhtzjnghjgznikhu?
Osoba A: gffdhztuukgndbsdgsrawthlkbhf.
(Neko iz mase ih pogleda ali ne reaguje)
Osoba A: šušušušušušušušššušušu
Osoba B: šušuš ahahahah, šušuš hah hahaahahahaha...
Ti: Izvinite, da izađem ja ako vam smetam?
Jedna od najbitnijih karakteristika našeg naroda (a vjerovatno i velikog broja drugih). Geslo kojim se služe apsolutno svi, u svim životnim situacijama.
Nema veze deklarišu li se kao ateiste, agnostici, deisti, vjernici, kad nešto u njihovom životu pođe po zlu, a ne znaju zašto je tako, obično je samo jedan krivac, a to je Bog i niko više.
Ne, ne postoji šansa da su oni nešto loše uradili, da su se previše uzdali u sreću koju nemaju, da su nešto loše uradili. Bog je kriv! On je htio da se tako desi, tako je i bilo.
Prilično apsurdno zvuči kad se čuje od neke osobe koja je zagriženi ateista, al' uopšte nije rijetkost. Jednostavno, sama činjenica da nismo mi krivi za nešto loše što se desilo, nego neka viša sila, pruža ogromnu količinu utjehe i oslobađa ljude iz kandži lošeg raspoloženja u kom se nađu. Upravo zbog ovog svaljivanja svega na nekog drugog, entuzijazam u ljudima ne jenjava i, uprkos neuspijesima, spremni su da se opet okušaju u nekim situacijama čiji im je ishod nepoznat.
- Ispali ona tebe, a?
- Ma, nema veze, tako je suđeno bilo..
- Jes', jes', mo'š mislit'.
- Ne moraš da vjeruješ u to, al' siguran sam da je Bog tako htio. Neko ko bi radije izašao s nekim zato što ima X peticu ne zaslužuje blagodeti mog društva.
- Ne budi gej.
----------------------------------------------------------
- Pa što ne krenu na trčanje?
- Htjela sam, al' prošle sedmice zaradih onu prehladu, početkom ove sad ova kiša nije stajala, i jutros, tamaaaan kad sam krenula da se spremam da napokon krenem, vidim da sam dobila. Pu! Ovo mi Bog poručuje da trčanje nije za mene..
- Mhm, ako nemaš koga, krivi Boga. Samo ti traži izgovore, bićeš šira neg' duža, paz' šta ti kažem!
Opaska koju glumac kaze koleginici kada snimaju scene seksa u filmu.
Pitanje koje uputimo sagovorniku kada sumnjamo u legalnost nečega što je u skorije vrijeme pribavio.
- Opaaa!!! Jel' to novi TT!!!?!?! Otkud ti pare pičko jedna!?
- Dobio neke lovice, pa se malo počastio.
- Ako upalim TV 'oću li vidjeti tvoju sliku na vjestima?
- Ha?
- Kontam da si opljačko banku ili tako nešto...
- Ma uložio u neke nekretnine, pa me posralo!
Obraćanje domaćinu da obustavi određenu radnju ukoliko će je izvršiti samo zarad vašeg užitka, a zapravo ne krijete da bi vam to što je domaćin započeo itekako godilo.
Slavko: Ljudi, sad ćete da probate onaj moj čuveni rizling od pre dvadeset godina.
Mile: O, konačno dočekasmo i taj dan.
Zoran: Ja ne mogu, vozim.
Slavko: Ih, jedna čaša.
Zoran: Ni kapi!
Siniša: Ja ne smem zbog pritiska.
Mile: Kakvi ste to ljudi, sad sav teret pada na mene i Slavka, hehe.
Slavko: Ne smem ni ja, moram ujutru da vadim krv i mokraću, ali zato ćeš ti da popiješ za nas trojicu, hehe. :ide ka podrumu:
Mile: Ako je samo zbog mene, nemoj! Neću ni ja, em se mučiš, em ne volim sam da pijem.
Slavko: Ne zezaj, Mile, znamo se.
Mile: I to što kažeš.
Izraz za devojku koja vrlo retko ili nikako nema seksualne odnose.
Pričala mi komšinica Mira da se mnogo brine za njenu Maru, obrati malo pažnju na nju. Kaže boji se da, ne daj Bože, ne zatrudni, ide sa nekim momčićem, kasno se vraća...
Daj kevo, reci joj da bude spokojna, pa Mara će da zatrudni tek ako je opraši vetar, od nje bre svi beže a taj momčić s kojim je viđaju je gej...!
Rečenica koju upućujemo onom koji je počeo opasno da nam ide po ganglijama.
-A šta ti to znači kad imaš dva keca kod sebe?
-Pa jesi ti normalan, jel vidiš da se ovde u pare igramo! E ajde pali iz prostorije, ako te udarim, ima majku kod kuće da ti zaboli! Marš!
Preludijum za katastrofu. Pogrešno skretanje u najavi.
A: Jesi siguran da ovo nije albansko selo.
B: Ma sto posto nije. Ne vjerujem da bi kumašinovi prijatelji prodali zemlju.
dva izvađena bubrega kasnije
A: Zadnji put da sam tebe nešto poslušao.
Ultimativna prijetnja roditelja kad vas pošalju da nađete nešto a oni ni sami ne znaju gdje je.
Ćale - E aj pođi tamo i donesi mi čekić!
Ja - Gdje je
Ćale - Ta tamo, znaš i sam, aj požuri
Ja - Gdje tamo! Tamo je sve, otkud znam gdje da tražim
Ćale - Slušaj, ako ti se sad ustanem, i odem tamo i nađem ga, odraću te živog!
odlazim na nemoguću misiju
...15 minuta neuspjeha kasnije...
Ćale - Pa glupane glupi, ko te takvog napravi, evo ga, bilo je tačno tamo gdje sam ti i rekao, u kutiji, u prvoj šupi pored ormarica za lakove, iznad drva za potpalu. Ali nee, on neće da sluša!
Svojevrsna brnjica na nosinama razjarene mladeži, koja je flertujući na granici faula ipak nesvesno uspela da izvede taj dodatni geg i izazove uput ovoga ultimatuma.
-A ja oću u dupe!
-Ne može! Ja sam platio!
-A ja se ne pitam?! A?!
-Pa reci!
-Dobro ja neću u dupe, al oću prvi da zalijem.
-Ne može to sam ja hteo!
-Nisi!...
-Alo deco! Ako nećete lepo da se igrate, svako svojoj kući!
Parola do koje se drže svi formalni i neformalni autoriteti, jer sa podređenom "rajom" se treba uvek oštro postupati, da bi slušala i da bi se nadala dobru od lica s autoritetom.
- Brate, ovi tvoji radnici te uopšte ne slušaju, svako vodi svoju politiku, pritegni to malo...
- Znam, čoveče, ja sam do sad bio dobar, ali oni kakvi su, daš im mleka, oni oće celu kravu da ti uzmu, mora to oštrije, jer ako našem čoveku ne jebeš mater, on neće da te zove tatko...
Hitne službe koje će nam uvek priteći u pomoć ako procene da je to zaista neophodno.
92 (milicija)
Halo. Molim vas pomozite mi. Muž me je istukao. Bojim se da će da me ubije.
Pandur: Da li imate vidne povrede?
Ne. Šamarao me je.
Pandur: Pa to je vaša reč protiv njegove. Zovite nas kada budete imali vidne povrede. (tutu)
---------------------------------------------------------------------------
93(vatrogasci)
Halo. Mislim da od komšije izbija neki dim.
Vatrogasac: Pa jel izbija il ne izbija?
Ne znam. Iznad mene je, a ne otvara vrata.
Vatrogasac: Zovite kad budete sigurni. (tutu)
---------------------------------------------------------------------------
94 (hitna pomoć)
Da li bi ste mogli da dodjete kod mene. Mom ocu je pozlilo.
Ne može da diše i ima visok pritisak.
Dr. Koliko ima godina?
65
Dr. Dajte mu jedan bromazepam i biće dobro. (tutu)
---------------------------------------------------------------------------
Epilog: smrt, smrt, smrt
Poslednji vapaj da se, nekada razumna osoba kidnapovanog mozga čiji su nam stavovi bili bliski, vrati u normalu.
- Bro, ajmo u subotu na Blajvvoč. Biće žurka sa izborom za mis mokre maske!
- Dodžadž zvuči, hoću!
- Fala kurcu! Mesecima nismo nig...
- Jao, ne, čekaj!
- Šta je sad?
- Ipak ne mogu da idem, zaboravio sam da mi u subotu dolazi tašta i baš se radujem tome da ti iskreno kažem. Obećao sam da ću prirediti večeru. Spremam Bobo de Camarao, to su one pikantne škampe u gustom kokosovom umaku i jedva čekam da ih proba!
- Uh, brat moj, dosta mi je što sve žene koje pratim na mrežama vremenom, umesto bulje i sisa, počnu da fotkaju isključivo sadržaj tanjirčine, ali njima barem povremeno mogu da mrsim kose, pa mi stoga ne treba isto i od ortaka. Mada... ae ipak pre nego što te obrišem iz imenika i otpratim sa Instagrama, makar trepni dvaput ako su te oteli protiv tvoje volje.
Kada se povede razgovor o vezama i vezicama, a posebno njihovim manjim i većim „nepravilnostima“, ovim podrugljivim komentarom kritikuje se osoba koja takve ispade trpi.
G: „Znaš koga sam sreo juče? Onu Milkicu Žikovu. Znaš kakva je – sva plava.“
D: „Farbala se?“
G: „Ma, modra, čoveče. Tek dve godine u braku, a izgleda da je Žiko već počeo da je prevaspitava.“
D: „Jesi siguran da je to u pitanju?“
G: „Prvo nije htela da mi prizna, ali nije baš bila ni ubedljiva. Kaže, pala s merdevina, ali ja znam da samo pesnica onako zatvara oko. Sva je nikakva – i po vratu, i po rukama... Poludeo sam. Krenuo sam ka njihovoj kući da nađem bagru, a ona mi se obesila oko vrata i ne pušta. Ja je pitam: „Što trpiš to, budalo?“, ona kaže: „Pa mi se volimo“.“
D: „Aaa, pa to je druga priča onda. Ako se deca vole, mi tu ništa ne možemo.“
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.