
Zovu se bapske,ali ih koriste i dede,tate i mame,ponekad ih primenjuje i čitava ulica(tj.komšije sa mlađom decom koja se međusobno druže).To su one morbidne priče(na prvi pogled nisu,ali što više razmišljaš o tome,postaje ti sve morbidnije) kojima su nas zastrašivali kada smo imali pet godina misleći da ih se nećemo sećati.Kada im te priče pomenemo desetak godina kasnije,krenu da negoduju,kažu da smo mi to sigurno pomešali sa nečim,optužuju druge članove porodice,ali u suštini ostaju pri tome da oni to nisu rekli iako je tebi ta scena jasno urezana u glavi.
primer 1
Mama:Baci te Kasandrine sličice,dobićeš žuticu od njih!!!
rezultat:stotinu dugo sakupljanih Kasandrinih lepljivih sličica bačene su u obližnju korpu.
primer 2
(za vreme rata,po sunčanom danu,kada su sva deca osim nas nekoliko bila napolju igrajući se,a mi u podrumu)
deca:je l možemo i mi napolje?
babe:ne možete
deca;a zašto?
babe:zato što ako se budete popeli uz stepenište i provirili napolje,videće vas vojnik i baciće bombu na nas.
rezultat:po sunčanom danu,iz potpuno nepoznatih razloga,ostajemo u podrumu dok se sva ostala deca igraju.
primer 3
baba:nemoj slučajno da progutaš žvaku,zalepiće ti se za creva pa ćeš morati da ideš na veoma bolnu operaciju...
rezultat:ne gutaš žvaku(dobro,ovo je još i dobro,ali je opet morbidno:))
...postoji nebrojeno puno primera,ovo su samo oni kojih se trenutno sećam...
setio sam se da ima nesto gore od toga da ti neko prepricava dozivljaje iz vojske.
to su slicne price sa civilnog sluzenja vojnog roka .
Vecina nas rodjenih pre 1990 se naslusala partizanskih herojskih prica. To su price o raznoraznim bezizlaznim situacijama, kada vas spasava vas najbolji prijatelj(drug borac, pas itd). U tim pricama se uvek zivot daje za slobodu zemlje i rado bi svi oni poginuli zarad opsteg dobra i pobili sve spoljne i unutrasnje neprijatelje. Po tim pricama su se i filmovi snimali. Recimo kako je PRVA JUGOSLOVENSKA ESKADRILA razguzila nemacki Luftwafe sa 2 neispravna aviona i jednim ispravnim zaprasivacem komaraca. Ima toga jos mnogo i stvarno te price su tada palile i svi su u to verovali, kako Bosko Buha, partizanski Rambo dize u vazduh okupatorsku silu sa malo vecom petardom. Pa naravno ima tu i primera kako se gine za kajmak, kako su klinci (orlovi rano lete) rano shvatili svoju gradjansku duznost i pomagali Nikoletinu Bursaca... Sada ne znam koje se price pricaju sa bojnih polja, vrlo moguce one sa zemunskog bojnog polja ili vozdovackog ratista, ali bar su one partizanske i imale neku poentu...
Ono što kažemo prijatelju na kraju iscrpne, ali "instinite" priče o nekoj njegovoj dogodovštini.
Lažne priče u kojima profesori dižu sami sebe u nebesa, a učenici se i pored toga što znaju da nisu istinite, prave da veruju u njih, samo zbog bolje ocene.
Eh deco moja, slušajte sad. Jednog dana, još dok sam išao u srednju školu, krenuo sam sa svojim razredom na izlet. I proveli smo se mi super i sve to, nego, kada smo se trebali vratiti kući, autobus se pokvario. I tako, pošto sam ja naravno bio najjači u razredu, zakačio sam konop za autobus i vukao ga 12 kilometara sve do škole !
Priče koje divlje životinje na komemoraciji u šumi posvećuju svirepo ubijenom drugaru od strane najvećeg zla na planeti - čoveka.
- Naš drugar Jelenko u životu mrava nije zgazio. Živeo je mirno, povučeno sa svojom Lanom, koja ga je volela dok nije ispustio poslednjih dah. Kažu imao je dozvolu za ubijanje, a zar je ubijanje dozvoljeno? Neka mu je laka zemlja.
(u paralelnom univerzumu)
- Radisave, dolazi ovamo, znaš kakog sam jelena upucao, ima da napravim srneći gulaš prsti da poližeš.
Priče koje se rado slušaju, što zbog škakljive teme, što zbog rasplinute mašte.
Sve priče koje, bez obzira na to kako počinju i kako se završavaju, u jednom svom delu moraju da pominju bliznakinje i vanzemaljce.
POČETAK: Hej, nećeš verovati šta mi se juče desilo! Krenem ti ja ulicom...
15min KASNIJE: ... i kažem ti ja - ako to nije bio NLO, onda ja stvarno ne znam šta je to moglo da bude, jer...
25min KASNIJE: ... i kažem ja sebi - pa to su bliznakinje! I onda, brate, isto kao u onoj reklami, samo još bolje! Pa smo posle...
35min KASNIJE: ... i došao kući. Eto ti, juče mi se sve to desilo.
Priče u kojima se najradije sećate stvari koje ste radili u svoje vreme. Najčešće su praćene smehom i nazdravljanjem.
Je li bre. Je l' se sećaš ti Peđe, što mu ćale radio u automehaničarskoj radnji? Kad se vratio sa Jelenine svadbe mortuzovan, pa nije mogao da uđe u kuću. Zaspao ispred vrata, a ćale ga sutradan jurio šesnaesticom, hteo da ga ubije.
Priče koje su uglavnom nastale konzumiranjem određene količine alkohola.Obično počnu između 3-4 ujutru.Dolaze sasvim spontano i niotkud u onim trenutcima kada već ne možemo više da pijemo ili kada nam nestaje pića.Mesta u kojima nestaju te priče su uglavnom mirnije varijante,ali mogu to i biti objekti u kojima se jede posle grada.Uglavnom se priča o životu,nekim starim ljubavima. Otvori se duša. Priča se o onome o čemu trezan ni rođenom bratu ni u ludulu ne bi to rekao. Ali,postoje i one druge vrste priča o kojima osoba odjednom dobije hrabrost,da je jača od celog sveta,i da se nikoga ne plaši
Vikendica,sede tri druga,i priča teče ovako nekako: "
Brate,sećaš li se ti one moje Milice? Ja sam je baš volio.Slao joj cveće nekoliko puta.I šta ćeš!? Mlad,lud! Pokušam da kresnem njenu najbolju drugaricu.Međutim,izvisim i kod jedne i kod druge.Makar da je ona njena drugarica bila nešto,Nego,eto,budala! Brate,pet godina je prošlo od toga.Još me moja duša boli zbog nje....."
Restoran na benzinskoj pumpi na kojoj se jede posle grada:
"Brate ja sam lud.Ne znaju oni još s kim imaju posla.Sutra ću da jebem mamu,onom komšiji Miloradu što je ušao pola metra u moj plac.Moji to znaju! Ćute ! Neće ljudi da se svađaju.Ima sutra da odem da mu rukama izvalim onu ogradu što je sazidao.Majmun jedan glupi..."
U slobodnom prevodu, price koje apsolutno nikoga ne zanimaju, a opet se ponavljaju iz dana u dan. Cesto se desava da stariji ljudi (cale) svaki dan imaju neku novu neopisivu avanturu.
E, a kad smo ja i neki Ozren iz Splita dobili kazneno zbog...
... retko se jos ko bavi time.... bilo je jacih dogadjaja posle vojnog roka. A kako stvari stoje, ovog vremenskog prostora vojnickih prica nece ni biti. Ukinuse (pravu) vojsku a sa njom i sve njene price.
Priče koje krasi totalno odustvo smisla i osećaja za realnost, sve u cilju veličanja samog sebe. U ovim pričama koje se izmišljaju u trenutku, obično prepričavanim pred širokim auditorijumom i sam lovac često zaboravi šta je pričao i gde je stao.
Lovac: Sakrio se ja u grmlju i čekam da naiđe srna. Naiđe ona posle 4 debela sata čekanja, ja nanišanim, opalim jedan metak i ona pade kao pokošena. Priđem, a srna u najmanju ruku 120 kg, ali ja nekako skupim snagu, uzmem je i prebacim preko leđa s nogama oko vrata...
Neko iz mase: Ma daj bre Žile ne palamudi, ti jedva pušku držiš kad duva vetar a nas ovde farbaš za 120 kg...
Lovac: ma lovačke mi sreće tako je bilo, ma s mesta se ne pomerio ako lažem, ma i sliku sam imao nego mi se pokvasio aparat kad sam preplivavao reku sa njom na leđima, kad sam ja bre vas lagao, auuu ljudi moji...gde sam ono stao?
Auditorijum u glas: Ono...njene noge tebi oko vrata...
Lovac: Aha da, bravo, i jebem ti ja nju, jebem...
Pecaroške priče u doba računara.Samim tim, iz igrica kao što je DOTA. Zašto se zamarati alternativnim izvorima zabave, kad jedno LOG IN dugme sve rešava? Tako nastaju pustolovine, prepričavane na malim odmorima u školi, nakon gomila neprespavanih noći.
-Brateee, da si vid'o sinoć, igrao ja sa Jurnerom, sam ih sve prebio, napravio ultra kil.
-Nije to ništa! Ja se prefid'o sa Ursom, poslao iluzije na Rošana, i one ga same ubile.
-Šta si sad slagao, iluzije ne deluju na Rošana.
-...
To su price,dozivljaji,uzbudjenja,osvajanja,usponi i padovi vasih nolife prijatelja,koji pricaju samo o popularnoj igrici WOW.Ako se slucajno nadjete u tom drustvu,najebali ste,posto necete ni jedno slovo razumeti.I znajte,nikada necete uspeti da promenite temu...
Manijak 1 : Brateee,dodjem ja njemu,i jump,okret,mis zabo,neeemozzzz okrenut
Manijak 2 : lol,brt,ne sri,trps me ? HAHA PHAILLLL FAILLLL!
Manijak 1 : Ma kakvi,ja onda frostbolt 291.213 a on meni blok,pa ja zvao heal,a ovaj nema hlt ni za zvaku,ma LFMAO
Manijak 2 : Juju,kako tada nisam bioooo,ja tada igrO na onoj alfi,na ono icy,tamo mi skinuo dmg,ono 4000,ima nekog Rouga,a ja Paladina-Aldna i ono da uzmem boss item kad,krc zjb me.
Manijak 1 : ZZS me ? hahaha KOJI RAGEEEEEEEE brate!
Normalan : Drustvo,sta bilo sa onom devojkom juce ?
Manijak 1 : Ae cuti,zar nevds da prcmo,juju kako mi se playa sada sa Samanommm..
Manijak 2 : k@man ocemo,sada na betu,da ti pokazem novi ambus ?
Nešto poput lovačkih, razlika je samo u objektu nad kojim se radnja vrši. Kod prvih je u pitanju ženska populacija, a kod drugih divljač. Suština priče jeste u preuveličavanju ulova, što divljači, što gore pomenute ženske populacije.
Kada želimo nekom da ukažemo na uzaludnost daljeg pokušavanja da istraje u nečemu jer će očekivani efekat biti daleko manji nego uloženi trud. Najčešće se koristi kao prekid priče o planiranim osvetama ili isterivanju pravde
Priče velike djece ili bajke za veliku djecu. Uglavnom ih koriste notorni lažovi u vidu Mongolskih drevnih basni i poneki lokalni mangup koji upražnjava dosadu i kvasi grlo podjebavajući povodljive i zelene svojim improvizovanim IQ testom.
Lik 1: Lovim ti ja šumom i vidim jelena, bar 500-600 kila, garant. Počinjem da pužem da mu se što više približim, naravno uz vjetar, da me ne omiriše. To sam naučio kad sam bio snajperista u '63-oj padobranskoj. Nanišanim, ...zviznem, moraš zviznut da se divljač ukipi i...pucam! Pogađam ga pravo u čelo. Handiro. Treba ga prenijeti do kampa. Mogu sam, nije mi prvi put. Stavim mu noge na moja ramena i počinjem da...
Konobar: Hoćete li popiti još nešto?
Lik 1: Ma može, donesi nam još po dupli, kiselu i daj još tog kikirikija. Šta's se stiso! Gdje sam ono stao?
Lik 2: Pa noge na ramena.
Lik 1: Ja...noge na ramena. I jebem jebem jebem....
-----------------------------------
Lik 1: Iz spavaće prelazimo u dnevnu, voli kad je spavam na šanku. I taman ja degažiram sjeme, kad u tom momentu u stan ulazi njena sestra bliznakinja, koju sam kresn'o još dok sam izlazio s njihovom najboljom drugaricom Jelenom.
Lik 2: Čovječe kakva scena. I šta bi??
Lik 1: Pa kulturno se pozdravim pošto sam fino vaspitan i odem da se istuširam pošto sam se bio malo oznojio, a sestre napravile palačinke i pripremile dušek i gel za nuru masažu. Poslije toga smo zajedno odgledali dvd 500 najboljih golova.
Lik 2: Pa koji si ti lik, pa ti si car. Ma šta car, pa ti si...jeeeee a 'el mogu da ti kupim još jedno pivo?
Lik 1: Jelen.
Ma šta da je u pitanju, roditelji, i drugi ozbiljni ljudi kojima su okruženi, kažu: "Ma, pusti, proći će ga to!"
Međutim, ponekad su u pitanju daleko ozbiljnije stvari nego što oni misle da jesu.
Otišao je autostopom do Češke - proći će ga to.
Probao je marihuanu sa društvom - proći će ga to.
Uključio se u politiku i legalnim putem opljačkao državu za milion dinara (e, ne verujem da će ga to proći).
Priče koje su zanimljive isključivo pripovedaču. Od lovačkih i ribolovačkih priča razlikuju se uglavnom po tome što ih je mnogo više. Devojkama ih pričaju isti oni likovi, koji im prepričavaju kada su se sve u životu napili i koliko su tom prilikom povraćali.
Ja: "Jesam vam pričao šta mi se desilo u vojsci?"
Ortaci: "Smaraš."
Ja: "Al' bio sam za vreme bombardovanja..."
-----------------------------------------------------------------------
U tom trenutku dolazim do gorke spoznaje da nema više nikoga u mojoj blizini.
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.