Osoba (starija ili mladja) koja je veoma često lišena neke impozantnije mudrosti i pronicljivosti u tzv. realnom svetu, pa to nadoknadjuje hrpom citata pokupljenih sa interneta, na raznoraznim "biseri-mudrosti.com" sajtovima, trudeći se da pred bulumentom sebi sličnih mediokriteta bar za tren uzdigne svoju pamet i promišljenost. To obično radi putem Tvitera i Fejsbuka, a nakon objavljivanja citata za koje je upitno i da li ih je uopšte pročitala (a kamoli razumela), sledi salva patetičnih komentara polu-retardiranih persona sličnih njoj, koje u tom trenutku takodje siluju Gugl u potrazi za nekom sentencom Jovana Dučića ili Voltera koju mogu zloupotrebiti i žrtvovati u čast sopstvene sujete i seljačizma. Oni hrabriji mudraci svoje umotvorine sklapaju sami.
Mali Dača sa fejsbuka: "Ljubav je izvanredan cvet, ali treba imati hrabrosti da se ubere na ivici užasnog ponora."
Mala Jana, takodje sa fejsbuka: "Awwww, kako si samo pametan! Kako sam ponosna što imam tako pametnog druga!"
Mali Gavra, takodje mudrac, upotpunjava svojim citatom lepotu prizora: "Najlepša sećanja se skupljaju, uvek iz ljubavi." Zatim pored rečenice stavlja dva tužna smajlija, čisto da nagovesti kako ga je mala Milena iz bloka šutnula zbog malog Bobana, koji se druži sa elitnijom ekipom iz drugog bloka.
Mala Jana, koja je zapravo upućena u sve detalje raskida, a koja se loži na malog Gavru još od drugog osnovne, tobože sažaljivo dodaje: "Gavro, pa šta se to desilo?"
A mali Gavra odgovara citatom: "Ljubav boli... ali čuda se dešavaju.", i ponovo stavlja par smajlija, čisto radi dramatike, dok možda, u tom trenutku, u nekom uglu, neki neutralni posmatrač prepiske upravo povraća u lavor i čekićem udara po tastaturi u pauzama.
Dan koji vam je kao drugi rodjendan. Uživanje se može porediti sa orgazmom. Već posle tri dana ruka ili noga u gipsu se toliko ukiseli da vam je muka da je pogledate, a kamoli da je onjušite. Zamislite onda kako je ako nosite dvaes' dana. Kada odete do bolnice da skinete gips najsrećniji ste čovek na svetu. Neopisivi je osećaj kada vaša smrdljiva ruka počne da diše. Na putu do kuće vaša kola obavezno treba luftirati. Nakon što malo bolje pogledate vaše dlake na rukama/nogama će se udvostručiti i počeće da rastu na mestima gde ni mutantu ne bi rasle.
Znate kad odete negde na slavlje, pa posle predjela, supe, sarme, pasulja prebranca, pecenja, ribe dodje na kraju i torta? E sad kako ta torta izgleda....Pa obicno je napravljena od slaga. Slag je glavni i sporedni sastojak. Kada bolje pogledate tortu, mozete uociti nekoliko slojeva razlicitih boja i nijansi. Gledano odozdo ide jedna korica, braonkaste boje, pa na njoj ide sloj "necega" (verovatno slaga) zelene boje, pa zatim slagirani slojevi crvene, zatim roze, narandzaste boje, pa zatim slag pomesan sa malinama, i na vrhu cist beli sloj slaga. Tu tortu ne morate ni da secete, a kamoli da je zvacete, samo je gutajte...
Ako vasu decu budete kljukali ovakvim tortama, nikad ih necete naterati da posle toga peru zube, jer "Sto da se peru zubi kad nema sta da se zvace?"...
Neizostavan deo svakog jutjub klipa, koji u sebi sadrži elemente muzike, sporta ili filma, a da je poreklom iz neke od eks-jugoslovenskih zemalja, konkretno Srbije ili Hrvatske. Obično se radi o najtvrdokornijim nacionalistima, najvećim domoljubima i rodoljubima, koji doduše, nisu bili ni rodjeni za vreme vojnog sukoba u bivšoj državi, a kamoli imali dobru ideju kako je život tada izgledao.
Dijapazon uvreda se kreće od standarnog na nacionalnoj osnovi, preko teorija u vezi sa etničkim poreklom i genetskim kodom (ko je Ciganin, ko Šiptar, ko Vlah, a ko nije čovek uopšte), do šlaga na torti u vidu rasprave oko toga koja je navijačka grupa bolja, veća ili jača.
Pojava je neiskorenjiva.
Radnica u kantini u zgradi neke manje opštine ili uprave nekog gradića. Posjeduje veliko strahopoštovanje od ostalih zaposlenih a najviše od samog načelnika, za kojeg obični građani misle da je on bog i batina, ali takva slika ni blizu ne pokazuje stanje u dotičnoj zgradi jer su svi u sjenci Mire "tiranina". Ne ferma nikoga ni pet posto, njena mora biti posljednja, i ne daj Bože da joj neko prigovori da joj ne valja kafa ili da joj kaže nešto kako treba ono ili ovo da se uradi. Ona zna najbolje, ona zna sve. Pored svega toga je velika poštenjačina i nikad nije zakasnila na posao a kamoli izostala.
- Načelniče stigli su oni Rusi za gradnju onog vrtića...
- Uvedi ih uvedi ih... E ajd' majke ti vidi jel' Mira još ljuta, da nam spremi po kafu, nema smisla treba ljude poslužiti...
- Načelniče, ozbiljno su je naljutili oni iz daktilografskog, ja joj ne smijem pisnuti, pokušajte vi...
- Nisam ni ja puk'o, nego idi trkni na brzaka do one kafane gdje ima kofi tu go pa nam donesi...
Prostor ili situacija gde je osoba zaštićena poput Putinovih mošnica, u sred Kremlja, na 30. spratu ispod površine, vakuumiranih, nežno spakovanih u čipkastu vunicu, ispletenu od strane slepih čečenskih evnuha obnevidelih od blještavog sjaja finiširanog Putinovog nakurnjaka, za koji su kao nagradu dobili svaki po 14 nevinih kozačkih mačaka kojima za života mačor nije omirisao trticu a kamoli nešto više. Fine neke mačkice.
Inače izraz potiče iz fudbalskog žargona gde ispred gola postoji prostor širine 5 metara gde je golman toliko zaštićen da dobija faul čak i u situaciji da te namerno lemne ražilenom sajlom za vuču skinutom sa rashodovanog Fapa 2026 vojnog.
Dva auta na semaforu. Prvi auto kreće unazad i nespretno udara auto iza sebe. Rezultat: jedna ogrebotina ispod levog fara širine krzna intimnih delova Stanije Dobrojević, i iskrivljena žica koja drži prednju tablicu golfa 2 iz 1986, ščetrnaest puta prevrtanog i bez spojenih 10 kvadratnih centimetara istovetne nijanse boje, preko čitavog auta. Vinovnici dela izlaze na suočavanje.
A: Ajoj druže, izvini jebg, nešto sam se zamislio... Daj da se dogovorimo nekako, nije ništa bilo vidiš.
B: Štaaa?? Ništa nije bilo?! Ništa nije bilo?? Moj auto... Moj golfić... Moja sreća, moja ljubav prva, u tebi sam noći provodio, u tebi sam djeve poljubio, s tobom seno u gepeku ter'o, koncetratom svinje odranio, gice moje zimi čuvo - od njih proslavio... Kukuuuuu ubi me čovek, slupa mi kola, jao ljudi videste li ovo... Policijaaaaaa!!
A: zabezeknuto gleda Brate, ma daj... Jebt ništa nije bilo, kakva policija, daj da se dogovorimo, dam ti soma dinara ajde za ovu crticu ovde i to je to, da se razilazimo.
B: Čega more, iljadu dinara?? Nemoj da se vređamo prijatelju, ti si meni kola oštetio, prva farba prikane moj, da ne govorim o duhovnom bolu što mi naneo. Sve u svemu to će da te košta petn'es iljada, ako oš oš, ako neš da se zovu nadležni organi, nema tu.
A: Za petnaest hiljada druže moj ja radim 10 dana sa lopatom, a ovaj tvoj krš ceo da ode na otpad ne vredi 300 evra. Budi čovek, svako pogreši, daj da se dogovorimo nekako da ti to saniram pa da pičim kući, žurim brale, kozi mi se koza.
B: Čega more krš? Kukuuuuu E a kako si me sad uvrediooooo Sad i 20 iljada da ponudiš ne prihvatam, ima policija da se zove! Al ako ponudiš 25, će da razmislim hehehe zloban smeh gegulanski
A: "Će da razmisliš" jel?
B: aha grok grok I to prile ako budem dobre volje, i ako me odvedeš do Burenceta na vrućo pečenje.
A: "Vrućo" a?
B: Vrućo prile.
A: Au mamu ti jebem bezobraznu onu gegulansku, sad ćes da vidiš.
Uzima telefon, poziva policiju. Seda u kola, pali, zaleće se unazad i krvnički udara zadnjim delom dzipa u prednji kraj golfa i datu radnju ponavlja jedno 4-5 puta. Golf prskava u paramparčad, farovi nepostoje, hladnjak curi, motor zdrobljen, a gume lagano popustaju... Gegula zabezeknuto gleda i neveruje. Policija stize na lice mesta i zatiče vinovnike jednog pored drugog.
Policajac: Dobro ljudi, šta se ovo desilo?
A: Gospodin koji vozi golfa me udario odpozadi dok sam čekao zeleno na semaforu, vidite vi to sa njim.
Policajac: Aha, dobro gospodine, podjite sa nama.
B: Čekajte, čekajte, šta??? Pa on je mene udario, ali on je mene, evo tu je bila crta, i žičica ona isto, eeeej ljudi, čekajte, stanitee, gde ćete me milicijo moja, ali on je, joooj Stojaneee kukuuuu
Policajac: Ne znam ja ništa gospodine. I da je tako kao što kažete, ušli ste mu u peterac, mislim udarac u kola otpozadi, i to još na semaforu, tu je auto ispred vas zaštićen maksimalno jer vi ste ti koji treba da držite odstojanje. Čeka vas jedno petnaestak bodova, kazna za nasilničku voznju, za opiranje prilikom hapšenja i... ček jel imate vi neku vezu u policiji?
B: Nemam, odakle mi...
Policajac: E onda vas čeka i farbanje jaja, ali ne ovih Uskršnjih, nego raznih, kako da vam kažem, malo lakše kuvanih aaaahahahahahaahaha AAAAAHHAHAHAHAHAHAHAA ludi smeh
B: Štaaaa? Neeeeeeeeeeeeee....
I odoše polako u suton, dok se žar na cigari pobednika, naslonjenog na stari hrast, gasio i jačao pod udarem vetra... Peterac, taj surovi prostor...
Aaah stari dobri pichvajz...Nema dobre zurke ili izlaska u kafanu bez dobrog pichvajza.Ne ne nije u pitanju nikakvo meze niti aperitiv vec situacija u kojoj krecu da lete flashe i da se obrcu stolovi.U pichvajzu nema pobednika jer se ni nezna ko je pichvajz pocheo a kamoli ko na kojoj strani uchestvuje, vec se svi lepo drze pravila odalami budalu do sebe.Ako pichvajz malo duze potraje(a svi pravi pichvajzi se oduze) u celu prichu se ukljuchuju i kolege u plavom najceshce interventne orijentacije.Ako je neko do tog trenutka ostao na nogama iste koristi za bezanje u nepoznatom pravcu dok ostatak ekipe dozivljava zavrshnu fazu pichvajza - pendrečenje.
Letnji akt koji je uobičajen za odrasle muškarace.
Prema nepisanom pravilu, ženama i mlađim muškim naraštajima je zabranjeno i pomisliti, a kamoli umešati ruke među lubenice. Moraš biti jako zreo da bi znao da li je i sadržaj lubenice zreo.
Biranje lubenice može potrajati više nego uobičajeno, dok ostale članove porodice kupa znoj u vrelom autu. Tokom biranja, birač postepeno isprobava sve svoje metode, kako bi najzad došao do komada koji ispunjava sve uslove. Metode su različite, zavisno od iskustva i mesta prebivališta birača, ali poznate su one osnovne:
Kuckanje, stavljanje na uho, prislanjanje na čelo, lizanje kore, brojanje linija na njoj.
Oni manje iskusni, i malog samopouzdanja, kupuju polovice prekrivene folijom.
-Ali mama, k'o da jedem krastavicu umočenu u pokvarenu fantu.
-Ćuti mahtinovino, nemoj da te tata čuje, znaš da je obletao oko nje i kuckao je pola sata.
-Što ne kupi pola, k'o i ti pre dvije godine? Eh kakva je to lubenica bila.
-Znaš da je kupio prošlog leta, kad smo išli dedi na selo, pa mu se pravdao čitavo vreme da je bio u žurbi. Sinko, ne razumiješ to, to je stvar muškog prestiža.
-Ajde Prestiž daj ti meni koji dinar za sladoled, da se momački rashladim a i da saperem ove hemikalije.
Je pitanje koje mozem postaviti covjeku cije je razmisljanje ostalo na nivou inkvizicije i njegovom geocentricnom poimanju sebe,svoje kuce,svoje zemlje i svoje planete.
S obzirom da taj neko nikada nije cuo za Dejvida Bouvia koji pjeva o zivotu na marsu,Monti Pajtonovu pjesmu o galaksiji ili mnoge druge umjetnike koji znaju da ne mogu biti jedini oblik zivota u svemiru,ma koliko god on (ne)inteligentan bio,a kamoli da se zanimaju za naucna istrazivanja na temu istog.
Zivot van Zemlje postoji,cak i kad bismo krenuli banalnim shvatanjem religije kako se Bog nalazi na nebu,a ne na zemlji,cime dolazimo do zakljucka da je i Bog,izgleda,vanzemaljac.
Po jednom glupom filmu ispada da su nam gomila Predatora napravila civilizacije,prouzrokovala eksploziju u Tunguskoj,kao i mnoge druge nam neobjasnjive strane,jer su oni,dakle,vanzemaljci.
Zivio zivot van Zemlje!
Još jedan zakon prirode, nepodjebiva činjenica, suza u oku i niz batak koju muško ne razume.
Ma čime da se bavi, pa makar to bilo kukičanje u manastiru, nećete uspeti da obuhvatite njen talenat svojim čulima, niti da uživate u njenoj lepoti, ukoliko ona nema neretko ceo spektar profesionalno urađenih fotografija.
Što heteroseksualac vidi kao lepu i privlačnu ženu se ne važi, niti je on sposoban da to vidi, a kamoli da spozna druge njene kvalietete, dogod jedan profesionalni gej fotograf, emocionalan i empatičan, osetljiv za suštinu njenog bića, to ne uspe da predstavi svojim fotkama.
Razlikuju se i fotografi i žene, pa samim tim i fotke. Ali poenta je uvek ista-ako sam neslikana profesionalno, zar i tad postojim?
-Dušo, prelepa si mi..
-Ćuti, sačekaj da vidiš nove fotke što mi uradio Vladislav..
-Pa, dobro valjda vidim i sad da si lepa..
-Ma...ne vidiš ovako, uživo..videćeš na fotkama..
-Čekaj, bre, nenormalna ženo, ne trebaju mi valjda gej fotke da bi ti udelio kompliment?..
-Uhh, kol'ko me nerviraš!!! to je k'o onda kad si rekao da lepo pevam a nisam još napravila fotke za album! Kako vi muškarci ništa ne razumete!!!!
Opis za neznalicu u fudbalu. Osobu operisanu od sporta. Rahitičara.
Brate, fali nam igrač, aj zovemo Peru.
-Šta? Pa taj u životu nije mače s praga šutn'o, a kamoli loptu!
Sistem odbrane od muškaraca koji postavljaju devojke koje znaju da cene svoje JA.
Mis'im decxko, taj objekat odbija i gama zrake a kamoli tvoja sranja da je woliš, jubiš, spavaš... Oprosti se od nje, za vjek i vjekova. Moš ti i viteza Koju da pozoveš, Klintone nema šanse. Il' nađi neku koja nema probleme sa živci, ili pročitaj malo vujakliju, eventualno vukajliju (lolo)... Bonton, takođe može, neće da škodi oktaviji.
Da je stavila samo katanac, što kaže kolega manijak, pa i đene-đene. Nađe se ponekad kalauz, šrafciger, burgija...
Dosta njih se nije ni vratilo sa pohoda... Ne okreći se, sine...
- Da li je gospođa Hadžipesxićeva možda za jedan tango?
- A da li si ti možda za malo da odeš u pizdu materinu? A?
- Kako volim kad si žustra, šećeru.
- Debeli, pali od mene nemo' ti sad pozovem Mišića i Isu, jebaće te u dupence.
- Draga, shvatio sam da ne mogu bez tebe... Zaboravićemo Gašpara... :pomilova je po kolenu:
- HALT! Gde ćeš!? Ne želim više da te vidim! Ruke k sebi.
- MA gospođo... :ruka je klizila uz nogu, sve bliže, bliže, bliže, kad oseti iznenada nešto se...:
- IDUPIČKU MATERINU! Kriger? Misirac? Mikula? Kako ste izašli iz suknje? Šta je bre ovo?
- Konaćno smo ćekali da te uhvatimo. Vidi što ćika ima nož, hehe. Her štumbarfirer, el da radim?
- JA!
- SMRT FAŠIZMU!
... čudna svetlost ispuni prostoriju i začu se: El ovo neki sxtosevi iz Pukovac?... čššššššššš, čš, čššš
- Ijuuu, šta bi ovo moj maweni medo? :zagrli ga snažno, poljubi nežno:
- Ne bi ti to razumela... e, odoh ja kući, čujemo se sutra.
Sistemom eliminacije odgovoriti na pitanje sa ponuđenim odgovorima.
Nije pod A, niti je pod B, a kamoli ubogo C, već je, na pravdi Boga miloga i u nedostatku bilo čega drugoga, odgovor pod D.
Recenica zbog koje su nekada klinci imali toliko svadja kao sto sada imaju kod podele uloga izmedju Nadala i Djokovica. Naime, niko nije ni pomisljao da bude Tihi a kamoli neko iz protivnickog tabora da bude Kriger. Klincima Tihi nije zanimljiv jer je veoma ozbiljan lik, vec Prle koji je uvek nasmejan. Uloga Tihog je preostaja nekim " drugarima " iz prve klupe, a ulogu Krigera su uvek dobijali oni najslabiji, po svoj prilici morali su, jer nisu imali izbora. Od velikog odmora koji traje dvadeset minuta, uvek je troseno petnaest na svadje oko toga ko ce da bude Prle, ili Prle ili necu da se igram.
Marko, Pedja i Ja smo Partizani, vi budite Nemci. Ja posto sam najstariji ja cu da budem Prle, ti budi Tihi jer si moj najbolji drug, a ti budi Beli jer si nas juce tuzio uciteljici.
- A neee, hocu ja danas da budem Prle, nikada nisam bio.
Ne moze.
- E necu, uciteljice?!!!!
Ove majstore svog zanata mozemo videti na svim mnogobrojnim skupovima i veseljima,naročito na mnogoljudnim seoskim svadbama,gde su neizostavan deo dekora i reklamiranja pevaljke.
Naime,radi se o grupi pajtaša iz zabrana koje pogadja svaka pesma i uz svaku moraju da ispoštuju pevaljku znojavim poljupcima i zagrljajima.
Imaju previše muzičkih zelja,s tim što naravno ni jednu pesmu ne prepoznaju,a kamoli da znaju koju reč. Bitno je da su svi na okupu i zagrljeni kraj pevaljke, "pevajući" pritom samo posledja dva slova svake reči iz pesme,kao i da će moći u slast da otimaju mikrofon i ispijaju pivo iz osveženih cipela čitavu noć.
Oni ne odustaju,jer oni su prateći vokali!
Bolest modernog doba prisutna u svim uzrastima i svim delovima sveta*.
Neizleciva je, broj obolelih je konstantno u porastu. Verovatno da ste vec i sami upoznati sa simptomima-neobjasnjiva potreba da smestite vasu pozadinu na bilo sta (ne)namenjenom za sedenje, mada, poznato je da je lezenje mnogo popularnije. Krevet volite, a jastuk obozavate. Mrzi vas da trepcete, pogledate u drugu stranu, disete, a kamoli razmisljate ili, ne daj boze, da se pokrenete. Ako se okurazite pa pricate, verovatno da izgovarate sledece: "A zasto bas ja?" ili "Ne mogu sada", i, najupotrebljivanija "Mrzi me". Ozbiljnija aktivnost vam je zvakanje zvake.
Zivotni moto zrtava lenjosti je "Sto mozes danas, ostavi za sutra".
*Vec odavno utemeljena i najupecatljivija u Crnoj Gori.
Ne kasni ti sat, prijatelju, kasni vreme! Ono netremice kaska za nekim čovom koji utiče na njega tako što svojim inovacijama i/ili shvatanjima života uvek beži za prsa u (ne)izvesnost. Može da kampuje u ofsajdu, nebitno, čova uvek zna da je u prednosti jer upravo on kontroliše svog rivala - vreme - i ne dopušta mu da ga saplete na svom putu.
Ovi ostali, koji šetaju zagrljeni sa vremenom, hodaju tako da po načinu njihovog koraka možeš videti običnog lika koji preživljava današnjicu. Nekako. Upleten u borbu za sopstveni život ne može stići nikuda, a kamoli da pobedi vreme. Mora da kasni. Zašto? Jer nije onaj, gore pomenuti, čova koji je pun odricanja zarad višeg cilja dosegao suštinu i pišajući ispisao svoje ime u snegu života.
Godina 1869.
Mendeljejev: Hmm... Pazi, 'ladno ima šablon! Ako poređam elemente po atomskoj težini, hmm... Pa, da! Doooooobro. Ostaviću i prazno za elemente koji će tek biti otkriveni.
Godina 2014.
- Gv?
- Šta Gv?!
- Pa simbol... Valjda...
- E, Rankoviću, Mendeljejev poređ'o, predvideo i sve dao u tablici a ti ne možeš mrtvu oznaku gvožđa da zapamtiš!
Pojava koja daleko najviše pogađa sloj društva rođen od 1990. pa nadalje.Porastom broja dizelaša,opada broj rokera,pankera,metalaca,hipstera,hip-hopera,itd...
Kako dizelaši nisu baš poznati kao inteligentna sorta,oni sve čiji životni stil ne razumeju turaju u isti kalup-sektaše.
E sad,u ranijim generacijama ovo nije bio problem,jer su dizelaši bili manjina.U nekom trenutku istorije,u jednoj generaciji broj dizelaša je počeo da raste,i konačno dostigao preko pedeset odsto populacije mladih.U tom trenutku,oni su postali vlast,i u njihovim zentavim glavama javila se ideja da su oni jedina inteligenta sorta ljudi,dok ostatak populacije ne zasluzuje ni klasifikaciju,a kamoli poštovanje i admiraciju.
Oni tanjiri koji kriju odgovor na pitanje koja je šara bila na ostalim tanjirima iz i dan danas isključivo upotrebljavanog seta iz ‘84. Oni sa venčanja idu samo za slavu, ali pošto je deda još živ pa on slavi, kutiju nikada nisu napustili, a kamoli prošetali oko činije za supu.
Premali za salatu, preveliki za sitan kolač u individualnoj upotrebi, nedostojni centralne službe kolektivnog koštanja ih, preravni za supu, preduboki za seckanje slanine i druge nasušne sitnine, prelagani za verbalne okršaje sa komšijom, pre-šteta da mačka iz nji’ jede.
Svoju funkciju ispunjavaju tako što se na njima ostave poslednje dve plazme iz pakovanja da bi papir mogao da se baci, izruče se mrvice od napolitanki (trebaće), I skupljaju se peteljke od paradajza/jabuka.
- Milane, jel’ to tebi doš’o neko?
- Jok bre, vidiš da su ženske čizme.
- iiiii, Jao kod Nemanje u sobi garant, ljubi ga maaajka…
- Hehe...
- Šta se smeješ, ko zna kakva je karakušljiva, kakvi su joj roditelji, a možda je iz Bukovca...iiiiiii, drži, nosi ovo!!!
- Srednji tanjir...jes‘ ti čitava?!
prosipa random ribice i čokoladu za kuvanje na tanjir u njegovim rukama
- Nego šta, more! Da ideš unutra da ponudiš decu, i da vidiš kakva je, ako ni srednju nema, najeb’o si, ti ćeš biti kriv kad nam unuci budu blajvani!
- Ali Miro, srednji tanjir, jeebote, to je bilo providno kad su imali 15 godina, a ne sad, odrastao konj, treba rođeno dete da me zajebava…
- Milane, ili ćeš ući unutra pre nego što krenu da se taru, ili se sam više nećeš trati dok si živ!
Ovo je prejako!
Banja Luka Forum · 21. April 2007.