To je jedan skot koji se javlja punim ustima i oko kojeg se dernjaju jos jedno dvadeset skotova. Sve po pravilu joj objasnis da bi te razumeo a on te za sve to vreme stalno zapitkuje i upada u rec i kao te ne cuje dobro a onda ti na kraju zalupi slusalicu.
Uocavam onesvescenog coveka u komsiluku i ne mogu da ga probudim. Zovem pribrano i prisebno hitnu pomoc i javlja mi se skotusa. Kazem joj po pravilu da imam onesvescenog coveka koji ne reaguje u ulici toj i toj i molim da posalju pomoc jer me covek ne konstatuje i covek ima otprilike toliko i toliko godina a ona mi upada u rec non stop i nece ni da me posavetuje sta da radim, a kamoli da posalje ekipu. Ocajnicki zovem jos pet puta i pricam istu pricu istoj toj skotusi i opet se nerviram i jos me na kraju glupaca pita zovem li iz Beograda. Na kraju su komsije povratile coveka kad sam ih pozvao i posle sam opet zvao hitnu pomoc i opet mi se javila skotusa pa sam je slatko iznapusavao i rekao da je nesposobna i povikao sam najglasnije sto sam mogao da me zapamti za sva vremena: DOK SU MOJE KOMSIJE POMAGALE COVEKU TI SI CESALA PICKU
Kada vidiš nekoga da se razvlači ko creva za dobrim junakom, hramlje, posrće, ili se jednostavno vuče kao da ne može normalno da korača jer mu je anus najcrnje zlostavljan poljoprivrednim alatkama, pa sad žiga i boli usled svakog pokreta.
A: Šta ti je, šta se vučeš ko da su te budakom u dupe jebali?
B: Ništa me ne pitaj, rešio sam da smršam, a da ne gladujem, pa počeo da trčim i zapnem ko junac tri kruga oko parka, onako iz prve i sad imam upalu svakog mišića, jedva stojim, a kamoli hodam.
.............................
(srbija 0 - 1 neka-nebitna-zemlja-koja-nema-veze-sa-fudbalom, 88 minut)
Prosečan gledalac kraj malog ekrana:Ajdeeeee! Pa dodaj mu! U mamicu vam, pa ni ove ne možete da pobedite, bar da izjednačite! Ni to ne možete, gledaj marvu, gledaj balvana, podbočio se i šeta po centru ko da su ga budakom u dupe jebali, pa potrči kilo kilavi...
Sedeti za kompjuterom, kako naše majke kažu.
- Milane, hoćeš li me poslušati više da odatle ustaneš i nešto uradiš, crno dete!? Po ceo dan tu kriviš kičmu, ništa ne radiš, imaš dvaes' tri godine, nemaš devojku, a kamoli ženu.
- Da mama.
- Ma mamicu ti tvoju, ti ćeš meni tako, a.. (skida papuču)
- Daj bre kevo, što pušiš kurac!? Vidiš da mi kompjuter treba za poslove i prijatelje. U čemu je tvoj problem, jel si nacepala drva - jesi, jel si gletovala dedinu sobu - jesi, jel si popravila veš mašinu - jesi.. Mislim stvarno ne vidim šta ti tu ja trebam kad sve možeš sama.
- More, popušiš mi kurac mamu li ti neradničku malecku.
Varijacija na temu:
-Ko dupe i glava...
Nespojivo, reciprocno, obrnuto proporcionalno, totalno suprotno, koje ponekad, u specificnom izvrnutom trenutku, kad se obrne pun krug, zalici jedno na drugo.
Intervju u crno vreme rata, raspada i rasula:
-Sta vi, kao akademik, jedan od potpredsednika SANU mislite, kako bi mogla da se resi ova nezavidna situacija u zemlji, i ko je kriv za istu?
-Bojim se da ne znam gde mi je dupe, a gde glava, a kamoli odgovor na Vase tesko pitanje.
-Kazu da nema teskih pitanja, ima samo teskih odgovora...?
-Rekoh Vam da imam pametnija posla u akademiji, nego da trazim neke krivce i zamlacujem se glupostima...
Eto, upravo uspostavljamo nove titule, kao sto su:
predsednik SANU
potpredsednik SANU
redovni clan SANU
neredovni clan SANU
privremeni clan SANU
pridruzeni clan SANU
pocasni clan SANU
dopisni clan SANU
obavezni clan SANU
neobavezni clan SANU
iz nehata clan SANU
iz nepota clan SANU
i ostalo...
-Recite mi, da li bi adekvatnija skracenica bilo:
Akademija Nauke i Umetnosti Srbije? (ANUS)
-Nisam o tome razmisljao, znate kako se kaze...
Nazovite me i loncetom, samo me nemojte razbiti.
Deluje zajebato, i jeste mogu Vam reći. Šta to razdvaja običnog psa od goniča jebenih lavova? Pa srce, muda, jajo, petlja da kreneš na najjače bez imalo straha. Ova psina, ništa veća od sličnih bića rase džukeleće, od svojih rođaka se razlikuje viškom testosterona. Ide li uz to i manjak pameti? Naravno da je odgovor potvrdan, jer inače ne bi bio u stanju da rastrgne mačku ili bilo šta slično što dohvati. Jebiga, priroda se nikad nije trudila da izbalansira stvari, jebe joj se.
-Vidi ovog Mikija, stena od čoveka, sam diže džipa a nikad u teretanu nije ušao. Ali šta mu vredi kad je lud, ženu išamarao, deca pobegla od budale, otvarao pivo zubima dok ih nije iskršio načisto. Sad baza tu po kraju, gleda ko će popreko da ga pogleda pa da ga salomi.
Samo trunku pameti da ima...
A pogle Đoleta majke ti. Završio faks u roku, prosek 9,32. Kulturan mladić, svima kaže dobar dan. Ne izlazi do kasno, sam izbacuje smeće i podiže komšijama sistem na kompu. Ali šta vredi kad je mutav, taj daj Bože da je taknuo žensko u životu, a kamoli jebo.
Samo da mu je trunka ludosti...
Deminutiv koji uglavnom izgovara ćale kad keva vodi previše brige o svome razmaženom sinu.
- De ručkaj još malo... Sigurno si ogladnio od puta... Mogu zamisliti... Mogu zamisliti kako ti je bilo u autobusu celi dan. 'Ajde pa da se ideš istuširati fino sve sam ti tamo pripremila. Raspremila sam ti i krevet verovatno si jako umoran od vrućine i teglenja onih kofera...
- De ti sinčića svoga nahrani fino i otpevaj mu uspavanku posle... Pa ženo jesi normalna?! Vidiš da si ga razmazila ne može sam ni kašiku podići, a kamoli šta drugo... Pa ja kad sam bio njegovih godina vukao sam drvo sa burazom kad smo sa ćaletom išli u šumu. A vidi ovoga. Ne može koferčić jedan povući... E ženo šta uradi od deteta...
Krilatica koja podrazumeva da ukoliko nam neko ne odgovori u trenutku kada je nama zapelo, naša konstatacija svakako stoji, makar i na klimavim nožicama. Mada nekad ova tišina dođe otrežnjujuće, u bilo kom pogledu.
- Što mi se ne javljaš na telefon, je li?
- Spavam bre, pola pet je, ne znam ni gde mi je glava, a kamoli telefon!
- Tri puta te zovem i ne javljaš se, nije to, nije to, znam ja dobro šta je!
- E, ako si se opet ulubio k'o branik zovi ove tvoje, pa im balavi, ja odo' da spavam, radim ujutru.
- Radiš, radiš, a šta ti to radiš...Tu si s nekim, priznaj!
:tišina:
- Znao sam, znao sam, pa reci sad, je l' sam u pravu? Aha, tu smo, ćutanje je znak odobravanja...
- E, čoveče, mani me, ne vidim belu mačku...
- Ma, je li, a mačora, a? Ti misliš da je Miki majmun, je li, da je glup, a?
:tišina:
- Pa, da, znao sam! Ćutanje je znak odobravanja! Čekaj malo...
Izraz kojim se opravdava neočekivani ili nepotrebni trošak.
Gluvo doba. Miodrag već iz trećeg puta uspeva da ubaci ključ u bravu. I da ga okrene čak. Tetura se po hodniku, dok odmerava širinu vrata WC-a. Nekako mu se čini da je prošli put, kada je imao potrebu, bio uži od, već pomenutih, vrata. Zauzet nišanjenjem, nije ni primetio da mu se, privučena mirisom dima, vina i pegle (nije Rowenta, definitivno)približila Stana.
Stana:(Nisam u stanju da verodostojno prenesem ženski deo dijaloga u ovom skeču, jer kad god sam ga slušao, nisam bio u stanju da ga razumem, a kamoli zapamtim. Ipak iz opšte kulture znam da ovde sledi prvo poistovećivanje muža sa nekom domaćom životinjom, zatim upoređivanje sebe sa nekom od vrsta pernate živine, jer gospoja nije poslušala roditelje da se uda za Simu apotekara, već je slušala svoje srce i udala se za ovog (upisati vrstu stoke po izboru))
Miodrag: Dobr...dobro br...bre žžženo, pa mmmogg...mogggu ja valj...
Stana: Šta bre jel možeš? Ne možeš!!! Ajde što praviš budalu od sebe, nego još i daješ pare za to!
Miodrag: A nem... nemmmoooj takko...Čččovekkk morrra da ima neku šššš... šttetuu u žžživotu. A pošššto nisam selj.. seljak i nem... nemmam krr... kravu da mi crrrrkne, morrrram da dam neššššto za kafffanu, da me ne bije mal... malerrr
Stana: More... ne treba tebi maler da te bije (to izusti, i izvadi oklagiju)
"Ovaj sastav boli. Za jedan tako kratak esej o čoveku i njegovoj gordosti, "Čovek, kako to gordo zvuči", boli iznenađujuće snažno.
Rečiti traktat o iracionalnim moćima gordosti i čežnje ka veličanju sebe u sjaju sebe, slatko-gorka elegija o neizbežnim posledicama gordosti čovekove.
Marcipan je jedna od malobrojnih autora koji poseduju dar da skrivene mudrosti učini opipljivim u trenucima velikih životnih iskušenja u životu svome i tuđem
(pa samim tim i čitalaca ovog remek dela). Srce jeste otporno, ali gubitak je njegov usud."
Independent on Sunday
"U ovom kratkom, nadrealističkom sastavu, najmoćniji detalji leže ispod pokorice običnog."
New Yorker
"Izuzetno romantična i plačno-lepa priča o gordosti, potpuno je različita od svega drugog: istinski original."
Guardian
"Marcipan je kao apostol Pavle."
Vuk Drašković, Politika
"Reći ću samo: pet plus i zvezdica, ostao sam bez teksta."
Zyclon, Vukajlija
ČOVEK KAKO TO GORDO ZVUČI:
Kako ja fe no me na lno pišem!
Iz tastature
srce i istina izlaze, gorko- slatko je sve.
Lako, kao pero, sa temom sam na "znam te - znaš me", odrobijaću je.
Ubedljivo dobro, bez izuzetka: pomračenje duše!
(Iz helikoptera izlazim totalno jestiva i isto toliko hot, govoreći rečnikom supermarketa.)
Profesori, moderatori, Vukajiljaši,
svevideći su kako ja savršeno sklapam ovaj tok u rano-jesenjem kovitlacu snažnih spiralnih misli o gordosti!
Da li Bog ume da piše, i da li je on mene napisao sada? Neću valjda da pitam Kaizena.
Da li sam ja sada Bog, ili ja pišem bolje? Voli me.
Mogla sam da ne napišem, jer, da li je u redu da bisere bacam pred čoveka?
Strast osećati, greh činiti - jer se piše uopšte, a kamoli o gordom!
Ali koga ja da pomilujem, bezgrešna?
Niko nije dostojan toga, zemljotres, cunami ili Etna, šta to skromnom treba?
Bolje je od svih koji bi možda pisali oholije od mene. Neću da ih nabrajam, mada će mnogi pokušati da se
prepoznaju, crkli dabogda.
A kako biti čovek bez te gordosti!? Ćutati, raditi, biti tih dok te ne zgazi drugi čovek, vreme
ili ja?
(Zvučim aerofono, zvuk dajem pomoću vazduha iz meha, a oglašavam se klavijaturom,
od C do, uglavnom, G3, ali zbog raznovrsnih registara, realni raspon je mnogo veći, od 2C do čak G6,
što takođe nije fiksirano. Širok spektar zvukovnih boja, oprobali se: Bah, Hendl i Lejdi Gaga - prim.aut.)
Soli Deo Gloria!
Definicija je napisana za takmičenje "Pačija škola"
Konkretno-simbolička percepcija određene visoko ugrožavajuće situacije koja je zadesila nasumično ljudsko biće ili bića ili, pak, uspela duzjebe ideje sleš planove istog/istih. Raspad, elem, svega ili dela onoga što ste do tada držali pod kontrolom i gubitak osećaja sigurnosti u upravljanje sopstvenim životom ili, pak, delom istog. Životni zzzemmmljotrrres, fajzen.
Uglavnom, uvek prisutna senka poročnih, hazardera, (ne)srećno zaljubljenih, obolelih a neretko i adrenalin-džankija, mada je to sasvim druga kategorija, jelte. Zzz.
- Brate, idemo na Dorćol na neku žurku, Profa garantov'o da će biti do jaja pičaka...'Ćeš i ti?
- Ma, kakvi, bre, u frci sam, 'nači, gubim tlo pod nogama rad...
- Što, bre? Šta je bilo?
- Pa, sećaš se one moje rođake što radi u sekreterijatu na faksu pa, tipa, ne moram uopšte didem na predavanja jer mi ona, fazon, overi semestar i bez potpisa?
- Aha, brate, i i dalje te mrzimo zbog toga...
- E, pa ne morate više jer je juče UMRLA, jebeno!
- Uuu, sori, matori, primi moje saučešć...
- Ma, koji će mi kurac tvoje saučešće, glavonja, kad se uskoro bliži jebena overa mrtvog semestra a ja ne znam ni kako mi izgledaju profani, kamoli kako se zovu, jebote?!?!
- Pa, zato ti i kažem...
Ni malo džentlmenska i prijatna konstatacija, izgovorena na ženski račun kada ova napravi takvo sranje da te izbaci iz takta. Inače si donekle fin i prosečno kulturan mladić modernih shvatanja, niti si šovinista niti uživaš u omalovažavanju i napušavanju žena..Ali postoje stvari kada čovek jednostavno nije u stanju da se iskontroliše:
- Dragii, znaš..Čuknula sam malo kola..
- A!? Šta kurac - šta si radila!?
- Pa ja htela da parkiram, a znaš da mi ne ide rikverc. I kažem ja sebi, e nećeš Zorice! Ima da ga parkiraš u rikverc, i to u garažu! I..Jebiga, al nije strašno, far, branik, malo sam ulubila gepek i probušila gumu, metal se onaj izvitoperio, i vrata sam o zid ogulila malo..
- ČUKNULA! Pa ti si mu jebala majku, na kreditu je, neotplaćen i neosiguran! Kurac bi pokvarila! Kako nokat nikad ne polomiš! AAAAAAAa!!
.......
- Gde mi je folder za posao, bio je na desktopu?
- Jao..Pa ja obrisala, mislilato nešto bezveze..
- Aaa..Aa.....AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA! Obrisala! Bez veze? Pa tri nedelje se jebem na jege sa tim, oćeš otkaz da dobijem!? Od čega da živimo? Jesam ti lepo rekao, nemoj ništa da diraš, ti bi kurac pokvarila a kamoli nešto na kompu sjebala!
Masovna pojava, da ne kažem pojava masona. Predstavlja skriveni znak kojim saigračima izvođač objašnjava svoju zamisao. Zna se ko je glavni i ko se sluša u tom trenutku.
E sad, različiti su dogovori unutar različitih klubova, reprezentacija. Podignuta leva ruka može imati značenje da će centaršut biti na prvu stativu. Ako se podigne desna, ide na drugu. Mogu se podići i obe, ne znam ni ja gde će završiti, centriraću pa kako bude. To su samo neka od mnogobrojnih značenja podizanja ruku prilikom izvođenja kornera, međutim suština je u tome da je ta pojava postala refleksna.
Zapravo, nema izvođača koji će korner izvesti a da pre toga nije podigao bar jednu ruku. Bilo da se radi o standardnom izvođaču ili onom koji u tom trenutku obavlja tu funkciju, po nepisanom pravilu, podignuta ruka je obavezan detalj.
Međutim, poenta priče je u tome da se određena radnja izvršava mahinalno, kao da je programirana, spontano, bez prvobitnog razmišljanja. Uglavnom se loše protumači i ne bude ispoštovana.
U svlačionici na poluvremenu...
- Dule, tebra, aj ti više da ne izvodiš kornere.
- Ha, čuj ti njega, ne nego ćeš ti, ne možeš na dva metra da me pogodiš a kamoli ovako, beži bre.
- Nije stvar u tome, ne možemo da ti ispratimo znakove. Dobar si ti, ali nov si, nismo te još shvatili. Ranije se znalo, kad Ćomi digne levu ruku ide brza lopta po zemlji na prvu stativu a sad kad ti to uradiš mi se zaletimo a ti zavrljačiš na drugu.
...
Poštovani putnici očitajte vašu kartu.
- Šta je bre sa ovim aparatom, prolupao!?
- Ne znam ni ja ali podseća me na Duletovo podizanje ruke prilikom izvođenja kornera.
- Hahaha, da znaš da je tako.
Literarni pandan kolektoru otpadnih voda u jednom omanjem ali ipak dovoljno velikom gradu, na primer, Meksiko Sitiju. Zbirka književnih naslova čiji se kvalitet jedino može uporediti sa onim života u Keniji, vazduha u dalekom Pekingu, pljeskavica u jebenom veganskom restoranu ( oprosti im, Gospode, ne znaju šta čine). Kolekcija romana svih vrsta i podvrsta koje vam jedan školovan lekar ( pa, čak i onaj koji je studirao u Kragujevcu; prim.prev.) nikada ne bi preporučio posle jela...i ukoliko ste bilo šta sofisticiranije od jednog panja. Loš izgovor za trošenje kertridža, šteta za seču šuma, uvreda za toalet-papir. Svojevrsni dokaz da pismenost, iako poželjna, možda na kraju ipak nije za svakoga.
Doduše, da nije cenjenih urednika iz pomenute izdavačke kuće ( koje ovom prilikom srdačno pozdravljamo ), neki od najinteresantnijih - a vrlo moguće i najkancerogenijih - romana u istoriji interesantnih romana ne bi ugledali svetlost dana a kamoli postali omiljeno štivo međ’ pomahnitalom masom vernih čitatelja i čitateljki ( ovih drugih malo više; prim.prev.). Vi se, draga braćo i sestre sa Vukajlije, nikako ne morate složiti sa ovim što ću reći i stoga me slobodno možete gađati ciglom ukoliko me ikada budete sreli na ulici, ali...verovatno bi i planeta Zemlja bila mnooogo siromašnije mesto da su više puta odbijene ideje nekakvih skribomana i psihijatrijskih slučajeva to i ostale.
U “Laguni” se, Bogu hvala, svaka ideja štampa. I svaka ideja je bestseler. Čak i pre nego što izađe iz jebene štamparije. Drama, triler, letopis ili naučno-fantastična trilogija o epskoj borbi jednog frizera u postapokaliptičnom Somboru – sasvim je nebitno izdavačkom odboru Daunovaca koji su zaposleni u ovom očito ATEISTIČKOM preduzeću. Oni će, naime, svojoj žrtvi ponuditi ne samo knjigu za svaku priliku i nepriliku već će istoj predložiti i nešto iz širokog asortimana posthumne kategorije, a kako bi pomenuta bila u mogućnosti da čak i POSLE svoje smrti uživa u rečenicama istaknutih autora sa dva ili više prezimena. Tašti je rođendan a vi imate odgovoran zadatak da joj kupite poklon dostojan ćerke koju je dozvolila da oženite?
Nema problema. Na polici sa natpisom “Poklon-knjige” ( KUPI 3, PLATI 2!) imate čitavu gomilu trilera sa reči “draga tašta” u naslovu. Tvrdi povez se podrazumeva.
Uostalom – šta loše i može da izađe iz nečega što se zove “laguna”?
Zavalite se, opustite i uživajte u sledećih nekoliko rečenica-odlomaka iz bestselera koje nudi izdavačka kuća “Laguna”:
“...U tom trenutku, u glavi prečasnog Balzaretija nešto je eksplodiralo. Ispustio je krst koji je do tada držao u ruci i kleknuo pred Raspeće od ebanovine iz 18. Veka, koje je izradio čuveni majstor Lucio Sila, a po naredbi Grofa od Mantove, naslednika svog oca, takođe Grofa od Mantove...”
“ – Karen, dušo, jesi li spremna? – Da, da, evo odmah silazim. – slagala je gotovo istovremeno. Karen Adams je bila mlada i uspešna advokatica u firmi “Loh&Nes”, i...”
“ Probijao se kroz kišu metaka kao tigar kroz džunglu Amazonije. Čak i kada bi ga neko zrno i pogodilo, pridigao bi se i nastavio dalje sa takvom odlučnošću u očima da je to bilo zastrašujuće. Zastava je bila blizu...”
“Izlazim iz tvog privatnog aviona osvežena, namirisana, voluminizirana. Na sebi imam beli šorts, paučinastu belu tuniku...”
...i "ostatak od svršotine", možda?
Svi smo mi bar pedesetak puta pričali sami sa sobom pred ogledalom. Bilo da se uvežbavamo za neke stvari od kojih imamo tremu, kako da se nekome unesemo u facu i ubijemo boga u njima ili smo jednostavno otišli sa glavom pa malo pričamo sami sa sobom.
U drugom slučaju je pored monologa više izražen i govor tela. (govor ruku i nogu).
- "Ćao Ivana, da li bi htela da izađemo na kafu ovih da..." Aaaaaaaa, jebotee. Pa ja zamucam sam pred sobom a kamoli pred njom. "Ćao Ivana, šta radiš?" NE, NE I NE. Pa šta cura radi... Stoji i gleda koji sam ja idiot, a ja je još i pitam. Okej. "Ivana, pitao sam se da li bi htjela da izađemo vani ovih dana baš je lepo vreme? Može ako si slobodna sutra u pet?" E tako. Ma zajebi ti ovo. Uživo ću se sasrati kao pičkica.
---
Scena iz američkih filmova.
- "MENI SE OBRAĆAŠ, A? JE LI IDIOTE? Dođi sad ovamo da ti jebem mamu." A jesam uvežbao ovaj verbalni deo sad samo da se naučim tući i prebiću ga kao mačku.
Opravdanje osoba koje ne znaju da se pomire sa porazom. Izgubiti je reč koja jednostavno ne postoji u njihovom rečniku. Možda nisu navikli da gube a možda samo ne znaju da se nose sa tim. Svakako ako ih nekad i pobedite u nekoj društvenoj igri pokušajte da ih jedan određeni vremenski period obilazite u širokom luku. Duži vremenski period. O likovanju i zadirkivanju i ne pomišljajte. Možda će vas skupo koštati.
- A jbg, pobedićeš drugi put ćale, šta se cimaš. U tabliću se nikad ne zna, iako mi je ovo trinesta pobeda sve je moguće možda i ti dobiješ. Nekad xe xe
- :šljas:
- Šta se biješ bre?
- Ne bijem se, nego tebe šamaram. Pod jedan pravio sam te pa sam tako u mogućnostima a pod dva jebeš ga ja ne volim ni upaljač da izgubim a kamoli na tabliću pa kad se to desi postajem razdražljiv, znaš. Jako!
- A dobro, samo ću onda sledeći put da ti naplaćujem časove...
- Ma da ti jebem sunce balavo, dolazi ovamo, gde bežiš ko zec sad?! A pa doćeš ti na spavanje... Jebo sam ti majku!
Obrazloženje osobe ženskog pola nakon tačnog odgovora na pitanje iz opsega "Da li je Tito bio Poljak", pa do "Šta da igram na Brombi". Desili se jednom da je usere i da stvarno pogodi narednih pola godine će srati o ženskoj intuiciji.
- Za koliko stižemo?
- Za jedno pola sata-četres' pet minuta. Što pitaš?
- Neću uvek da budem zadnja na slavi moje sestre! Je l' možeš da ubrzaš malo ovu tvoju krntiju?
- Pa jebeš mu mater, nije ni meni baš milo što ću da krkam ladno pečenje... Neću da ga forsiram, štuca nešto u zadnje vreme.
- Šta ti, bre, štuca?
- Motor. Izgleda da opet moram da menjam svećice...
- Ma nema veze... Samo ulje promeni i da vidiš kako će da prede hihihi...
- A kako ti to znaš, majke ti? U životu nisi sela za volan, a kamoli pogledala pod haubu...
- Žena uvek zna. Nemoj da se zamlaćuješ kod majstora nego samo promeni ulje...
- Dobro. Ajde da te jednom poslušam...
Posle nedelju dana auto se ugasio na sred puta. Ipak su bile svećice...
Ljudi koji su pravili ove reklame nisu skapirali da ljudi u Srbiji imaju vise od dve celije u mozgu.
-Reklame za deterdznet.
Reklama: Decko od 5-15 godina se uprlja i kaze svojoj majci koja joj govori da se ne brine, jer postoji novi deterdzent.
Stvarnost: U stvarnost obicno decko dobije batine i dranje u fazonu da on nije za nigde i da treba u stalu da ga zatvore.
-Reklama za Koka Kolu
Ironicna reklama.Bubaljke valjaju neku koka kolu po travi i u reku,gde ona plovi pod veselim zracima sunca.
U stvarnosti prazne plasticne flase Koka Kole leze na sve strane i zagadjuju prirodu ili pojedini ljudi u gradovima nemaju pare za zejtin koji otprilike kosta isto kao koka kola.
-Reklama za Kosmodisk i preparat za uklanjanje bubuljica.
Posle reklame za uklanjanje deterdzenta najgluplje. Obicno neka baba govori da pre nego sto nije kupila kosmodisk nije mogla, ama bas nista daradi, a da od kada ga je kupila prohodala je i poteklo je med i mleko.
Druga varijanta je da baba prica kako njen sin ruzan ko guzica na crnca, ali je onda kupila taj preparat i onda je sve postalo super i prosla je ekonomska kriza.
Realnost- Penzioneri nemaju dovoljno para da kupe lekove, a kamoli da lece guzata lica svojih unuka/sinova...
Fraze i rečenice koje izgovorimo u kafani pod uticajem alkohola, najčešće imaju potpuno drugačije značenje, a samo mi mislimo da nas niko nije izvalio.
Jel mogu da vidim Menu - Nemam dovoljno para
Mogu da vozim - Samo mi pomozi da nadjem kola
Ko plaća sledeću turu - Imam para, al sam sirotinja u duši
Daj viski - Volim da se kurčim
Daj Chivas - Volim da se kurčim, ali znam šta valja
Jedan Martini Bianco (Devojka) - Laka sam
Jedan Martini Bianco (Dečko) - Peder sam
Ja plaćam ovu turu - U sledećoj kafani je duplo skuplje
Izvini (Dečko - Dečko) - Odjebi budalo
Izvini (Dečko - Devojka) - Sad ću da te smorim kao nikada
Izvini (Devojka - Dečko) - Nisam dovoljno pijana
Izvini (Devojka - Devojka) - Kurvo
Popio sam 3 piva - Popio sam 5 ali nemam da platim
Popio sam 12 piva - Popio sam 3 ali se ponašam kao pijani imbecil
Ajde da se prošetamo, ovde je gužva - Ja bi da te dovatim, ali se plašim da ćeš me odbiti pred svim ovim ljudima.
Ajmo kući (devojka) - One 2 iz ćoška te gledaju a ti si dovoljno usran da bi ih dovatio predamnom
Ajmo kući (dečko) - Digo mi se
Druže, imaš pljugu? - Nisi mi ni simpatičan a kamoli "drug", a ni ne pušim, al bi da izgledam cool
Gde ti je ona drugarica - Ružna si kao pseto
Jedno od najvećih pitanja u istoriji čovečanstva ne baš često postavljena od strane neupućene omladine i običnih laika.
Svrstava se u grupu tema koja ima mnogo floskula i neodrednica, ali i jako mnogo uticaja na moderno društvo u celini.
Kao i uvek, uzrok žučne rasprave izmedju najcenjenijih umova današnjice, još je i veliki mudri Sokrat postavio slično pitanje Trasimahu na koje ovaj nije imao odgovor.
Začudo ova tema jos uvek ostaje velika misterija, naročito za one koji ne mogu shvatiti a ne trude se da je shvate.
Kao sto kaže najcenjeniji mislilac XVII veka Džon Lok "duh je po rođenju „tabula rasa“; „ničeg nema u intelektu što prethodno nije bilo u čulima“
Stime se ne rešava ovaj vrlo komplikovan problem ali daje neki nagoveštaj o daljem toku ove zaista zanimljive teme.
Problem ustvari i nije ova tema već zaključci koji se mogu iz nje izvući, neki su sasvim pogrešni a neki postavljaju čak i nova pitanja na koje još niko nije dobio odgovor.
Kad smo već kod rešenja, rešenje i ne treba da postoji, važan je naš domet saznanja koji je istovetan sa domenom našeg iskustva i naša ideja koja označava svaki sadržaj svesti, a ne samo opšte pojmove ili „univerzalije“. (ideja subjektivnog idealizama).
Nego da se vratimo na pitanje problema, Sokrat je jednom rekao "Ja znam da ništa ne znam (starogrčki: ἓν οἶδα ὅτι οὐδὲν οἶδα; latinski: scio me nihil scire)" što se može reći i za ceo ovaj problem ali nikako ne izvlačite izhitrene zaključke iz ovoga, jer osporivači ove teorije tvrde da se na osnovu ideja nikada ne može dokazati postojanje stvari po sebi.
Velika greška ove teorije u stvari po Epistemologiji sasvim nešto drugo a po drugima koji pripadaju liberalnijoj struji idealista greške su samo privid pravog pitanja, koji još uvek čeka odgovor.
Dakle sagledajmo problem iz perspektive samog epistemičkog vrednovanja.
Zato bih se osvrno na jedan od glavnih problema na koji su naišli mnogi koji se bavili ovom tematikom, a to je naravno kritičko mišljenje kome bi trebalo da je stran svaki dogmatizam.
Dakle zaključak je, takođe, rezultat razloga, argumenata, u čemu se ogleda njena racionalnost.
Sve u svemu niko nikad neće razumeti retoričko empiričko saznanje celog ovog eseja, a kamoli dati odgovor na ovo večno pitanje koje glasi: Zašto bre pojedini ljudi vole toliko da flozofiraju?
Odgovor na koji vam niko neće povjerovati kada vas pita da li ste "ovjerili" vezu (od par mjeseci) sa nekom djevojkom. Ako kojim slučajem i govorite istinu, svako će misliti da ga zajebavate. Paradoks tome je, ako kažete kako ne možete doći "do daha" od silnog i učestalog upražnjavanja seksualnih blagodeti, iako govorite istinu, niko neće povjerovati, kazaće da kenjate za medalju.
- Je li stari?! Jesi li ovjerio ti onu malu?! A?
- Ma nismo se još. Još je rano...
- Šta rano koji kurac?!?! Pa petn'est dana ste u vezi, taman vrijeme!!! Ma mene našao zajebavati, mulac jedan, ne skidaš se sa nje, vidi koliko si smrš'o, pojede te mala samo tako... heheheheh
- Ama čovječe božji, nisam joj ni sise vidio a kamoli...
- Aha jest jest, pričaj te priče nekoj djeci...
------------------------------------------------------------------------------------------------------
- Je li stari?! Jesi li ovjerio ti onu malu?! A?
- Uf jašta sam brate, ne da sam je ovjerio, pet puta dnevno, ne mogu do daha doći...
- Aha jest jest, i ja isto svaki dan jebem Pamelu po 3 sata, ne kenjaj, nisi joj ni gaća vidio garant...
- A što bi te lagao, jebo te, jebem pa šta, koda je to sad nešto ultimativno...
- Ma ne seri!!!
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.