
Vežba za iščašeno desno rame.
Fizioterapeut: Ajde, samo polako, digni ruku i počni. Voimja Oca i Sina i Svjatoga Duha, Amin.
Ili prevedeno na naški Popebacipeglu. Korisno je u situacijama kad Popu ukazujemo da je preter'o i da je red malo da se lati šljive, i da se baci u proces trežnjenja.
- Milunka, viči Ocu Miloju jedan Popokatepetl, ima sutra liturgiju a ne zna de je levo !
- Miloooojeeeeeee, Popokatepetl !
- Voe ! :bljuv: Amin !
Pican od jedno 30 godina. Izucio mnoge zanate, jer samo tako moze da se opstane, pazi da ti kazem. Glavni kompanjon majstor Ljube, koji ga nekad udari onako iza glave, ali ne ko nekad cekicem. Zajedno cukaju gvozdje...
Najcuvenija izjava:
-Kod nase Milkice nema da nema, sam moze da ne stane... Amin!
Reći da si pogrešio na malo zanimljiviji način.
Jednom sam žurio na nekakvo krštenje. Sve sam se lepo sredio, ali da operem na brzinu zube, umesto paste hvatam taštin lepak za protezu. Mahinalno nanosim na četkicu i shvatam da se to govno ne peni.
Ulepljenih usta, čujem kroz vrata kupatila znak za polazak. Istrčavam napolje i ulazim u auto. Na sva moguća pitanja sam uspeo da izbegnem odgovor, ali kad smo došli u crkvu...e tu je frka, dok popo nije rekao Amin. Otvaram usta i pokušavam da kažem Amin, lepak se razvlači po ustima k'o žvaka na vrelom asfaltu.
Naravno, videla moja supruga pa me pita zašto sam pokušao da operem zube sa taštinim lepkom za zube.
Zajeb'o se ženo, eto zašto!
Suprotnost od cvrstog ali opet sluzi za isto-pranje ruku ili jos nekih dijelova tijela ;) Dakle u tecnom je stanju, moze da se kupi u bilo kojoj bolje opremljenoj prodavnici, a u kaficima, restoranima i klubovima se najcesce susrecemo s njim. Licno misljenje- bolje tecni, nego cvrsti (sapun) jednostavniji je za upotrebu, ne desava nam se da isklizne iz ruku, samo pritisnemo dugme i tu je u ruci. Zakljucak- mnogo urednije i jednostavnije nego s onim u cvrstom stanju.
Volim tecni sapun da diram, evo me u wc-u ruke ribam...Tecni sapun i gvozdena vrata otvara- AMIN ;)
Daunov sindrom bez vizuelnog elementa. Svake sezone u rudnu grudu vraća se pet kubika ovih panjeva. Stil oblačenja je ''neki kurac'' vanabi, ustvari vajt senzejšn za čobane: bijela majica na v izrez sa cirkonima, bijeli šorc, bijele patike, obavezan aksesoar je drvena brojanica sa krstačom preko majice prebačena i kilo i po gela za papagaj frizuru. A kad progovore. Tačno se sjetim sela i ljetnog raspusta. Đeda Blagomira i kupljenja sijena.
Kako bukvalno svi dijele stil oblačenja k'o neka sekta, i ponašanje im je zajedničko: u dojče/švica/austrija rent-a-karu iznajmljen je merdžo, otvorena su sva čet'ri prozora, i papagajčine drmaju glavudžama dok s cedea puca jebeni Mile Kitić. Jeb'o ih on.
Ove godine sam vas jedva preživio. Transfer blama umalo me ubio. Ali ne'š kolega! Sledeće sezone kad vam baja pusti Žareta i Gocija svi ćete da izginete, čobančine pozerske. Amin.
Nešto što će izgovoriti 99% žena pri izlasku iz kuće. Naravno, ovo se odnosi na šporet - da nijedno kolo nije uključeno...
A: Aman, ženo, 'ajde više...
B: Idem, idem... (pogled ka šporetu) Nula-nula-nula-nula... Krenimo.
A: Amin.
iskvarcana prilicno zgodna djevojka.uglavnom plava ili crna.ima izrazeno dobru straznjicu i grudi.pored sebe voda ili nekog groba(sina od direktora vlasnika) ili starca koji vozi dobro auto koji je ponizava vara a ona je smrtno zaljubljena u njega.tj. nece nikog drugog a mnogi bi dali sve da izade s njima.iako glume da su nedostizne uglavnom su jako nesretne zbog gore navedenih i kada sjednu ili se pojave u javnost s njima svi ih gledaju :S a kada ih pitete-zasto si bas od toliko mladih lijepih momaka izabrala njega ona ti odgovori -ma ima nesto...(?).Ribe su uglavnom djevojke s niskim IQ i sto im kaze "decko" to im je amin.prodaju se da im njihove pare nista ne znace-a kad pogledas doticnog decka ni karaker ni izgled?!pokusava da svim silama udovolji svom sponzoru dok je on i ne primjecuje vec je voda kao trofej dok se prolaznici cude i nagadaju sta vozi i cega je vlasnik...jaako zao ovakvih devojaka...
sve vise mladih lijepih djevojaka :(
Novac koj ste kao mali dobijali posle recitovanja molitve ''oče naš'' na slavi kod dede.
D: Ajde sine jedan očenaš, ljubi te deda.
U: ...... Amin.
D: Bravo unuče moje * poljubac u glavu * sine dedin. Evo ti da kupiš čokoladu * daje novčanicu od 20 eura *.
Kliknuti na plus na definiciji na Vukajliji
- Brate, dodao sam novu defku, ajde da je prekrstiš, evo link: http://vukajlija.com/prekrstiti-defku/225190
- U ime oca i sina i svetoga duha (KLIK) amin, brate!
- Hvala!
Jestiva valuta u kojoj se izražava cena nečega, usled zgroženosti njenom paprenošću. Naročito popularna među starijim slojevima stanovništva.
Unuk: Gle, baba, kakav sam komp uzo! Grafa jedan giga, šesnes giga rama, procesor sa šurnjajest jezgara na četir gigaherca, a što je najneverovatnije, sve to za samo petstotina devedeset i devet evra!
Baba: Ćorava je to rabota sinko, ja sam za te novce mogla da kupim trinaest hiljada šest stotina trideset i tri jajeta. Domaća! Ili, ekvivalentnih stotinu sedamdeset i sedam kilograma sira. Slanog. Domaćeg, dabome.
A ti si uzeo tu neku kršinu sa pet stotina vatnim, nezaštićenim napajanjem koje će da rikne u roku od pet dana, usled varijacija ovog našeg seoskog napona.
Unuk: Amin, baba, amin.
Kad krkanu tata kupi golfa i on ga nabudži u svom visokointelektualnom stilu.
Niđe veze spojler.
Nalepnica škorpije na zadnjem staklu.
Po jedna nalepnica vatrene kugle sa strana.
Kilo muzike u gepeku.
Koža dje god može da se turi.
Zatamljena stakla.
Neonka ispod i krkan unutra.
Amin.
Pravi primer (ne)umeća kuvanja lokalnih kuvara koji misle da su vrsni poznavaoci 'domaće kuhinje'. Svaki restoran je isti u koji god grad otišli, tu su vezani ćilimi iz Pirota koje je lično aladin vozio, stolovi i stolice od celog komada drveta jedva malo obrađeni, točak od kočija i naravno neizostavni zemljani tanjiri ukrašeni u dezenima narodne nošnje.
Ono što je uvek isto u svakom restoranu je i jelovnik, obično je tu DOMAĆA vruća proja koja je po običaju suva, ćevapi sa specijalnom aromom znoja roštilj majstora, kajmak, kiseli kupus i ostala nacionalna jela koja se po običaju ukrašavaju zelenom salatom koju samo isperu i menjaju po tanjirima.
Osoblje restorana po difoltu nosi crne pantalone, bele košilje i crne prsluke, računa naravno nema jer je reč konobara amin, rakija se dobija u čokanjčićima, služe se samo domaća pića, ako zatražiš viski dobiješ šamarčinu i jedan deci vinjaka. Ne postoje proizvođači vina, dobiješ u bokalu miks raznih vina koje je dodatno razvodnjeno, sokovi stoje čisto kao ukras i velika je verovatnoća da je istekao rok.
- Siniša, hoćeš da idemo u restoran KOD STAROG VUJADINA? hHana im je do jaja, a i vino im nije loše.
- Ajde beži bre debilu, išao sam tamo dva puta i oba puta sam se otrovao od jebenih girica, kad su mi dali tanjir bilo je nešto u obliku riblje glave koju kontam da su pekli još za Svetog Nikolu i od tada nisu menjali ulje.
- Ko te jebe kad ne znaš šta je dobro!
Vrtoglavi sunovrat svih kriterijuma prilikom odabira partnera za seks, usko povezan sa školskim ferijama i periodom godišnjih odmora.
Kao i svaka druga roba u skladu sa zakonom ponude i potražnje, kriterijum je u startu veoma visok, odabir traje duže i svaki nedostatak može da utiče na zaključenje transkacije. Ali, kako vrijeme odmiče, kako se monetarne rezerve sve više tope i trenutak povratka sa odmora približava, dolazi do neizbježnog pada, po sistemu daj šta daš, i tada svaka rupa nađe odgovarajuću zakrpu.
- Kako si mogao, brate, pa ona može majka da ti bude!
- Bolje bi ti bilo i ti malo da se aktiviraš, jebao, ne jebao, odmoru vrijeme prolazi!
- Amin!
Kletva se širi. Debilne rečenice, okupirale su nas poslednjih par godina. Ako si umro, jer ih nisi prosledio, udari plus.
Pošalji ovo na 450 adresa i u ponoć ćeš videti ime tvoje simpatije ispisano govnetom na naslonu kauča, u dnevnoj sobi. Ako to ne uradiš umrećeš na dan kada tvoj mlađi brat od šurnjaje bude gledao najboljeg druga kako gubi nevinost. Amin.
Kazna koja traje duže nego 4 doživotne Karadžića i Mladića zajedno.
Autor taj i taj banovan za narednih 5 vekova
Pa se ti zajebavaj sa pornografskim sadržajem na vukajliji,ne gine ti ban za vek i vekova...amin
Ovo je definitivno najgora vrsta devojaka koja postoji. Nigde se nećeš smoriti kao u društvu ovakvih devojaka. Otprilike, one žive u uverenju da je njihov život najinteresantniji i zbog toga daju sebi za pravo da vas smaraju kad god je to moguće o svom "burnom" provođenju vremena u društvu svog dečka. Da stvar bude gora, neće se zadovoljiti time sto će vam jednu istu stvar ispričati jedanput, pa ajde i jos jedanput, ali one će istu jebenu stvar da vam ispričaju 500 puta dok, valjda ne zapamtite to kao amin i ne pocnete da im se klanjate: " Jao kako je tebi super". Ma da, sigurno. Uglavnom pričaju o tome kako su bile sa dečkom ovamo, onamo, kupovali stvari prvo njoj, pa onda njemu, kako su išli na picu, pljeskavicu, naravno koliko puta su se kresnuli itd. A, kada ti pokušaš da se ubaciš sa nekom pričom o sebi jer, majku mu i ti si živ čovek, valjda se i tebi nešto dešava u životu, to se uvek završi tako što te one lagano iskuliraju i nastavljaju svoj monolog. Inače su nenormalno ljubomorne, ne daj boze da gospođica ne zna gde je njen dečko, sa kim je, šta radi i bla bla bla bla bla.
Dosadna devojka: I tako ti kažem, super sam se provela sa dečkom u subotu. Prvo smo išli na picu, posle i do grada i znaš šta mi se još desilo!!! 'ladno je bio tamo i Ivan, znaš onaj sto se loži na mene, kako sam ga slatko iskaširala, mislim šta da ti kazem, riba sam.
Devojka: Ej pa i ja sam bila sa Nemanjom u gradu i...
Dosadna devojka: Eeee pa nisam ti rekla glavnu stvar! Juče sam bila sa Markom kod kumova. Bila mi je tamo i kumica. Mala je prepametna, ali prepametna. Uopšte nije htela da ide od mene, mnogo me voli!!
Devojka: (smoreno) Stvarno, baš super...
Dosadna devojka: Nego, nešto se brinem, Marko mi je rekao da neće da izlazi danas iz kuće pošto je umoran, a Maja mi je javila da ga je videla danas na ulici. Ne znam gde je to bio.
Devojka: (popizdevši) Kravo glupa, mozda se čoveku prikenjalo pa otišao do prodavnice po toalet papir!!!
Uzrečica kojom se produhovljenim načinom oglašavamo nakon podriga.
Posebno posle onog glasnog, najčešće na javnom mestu.
Za vreme jutarnje liturgije, posle pričesta na prazan želudac po običaju dodje do naglog izbacivanja stomačnih gasova oralnim putem, u masi naroda.
-Ja: (podrig) Reče Bog i stvori svinju!
-Pop: (lagano podiže brk, nasmeja se i dade blagoslov) Amin.
Mantija popova.
Završio bogosloviju. Težak fakultet. Trebalo je naučiti sve svece, sve molitve i druge brzalice, običaje i kad je koji post. Naravno, sve to ima svoju cenu - oćelavio, usukao se, osedeo i ostario. Jednom rečju, blago propao.
No, to stanje je samo privremeno, dok ne dobije posao u struci. Nakon asketskog školovanja, verskog suzdržavanja i odricanja, opstinencije, sledi raskalašan, gospodski život prosečnog sveštenika. Sve odricanja treba nadoknaditi uživanjem u lovi i neradničkim životom. Dobro, možda preterujem - treba ponekad otpevati Aleluja i Gospodin pomiluj, malo zavrteti kandilom i preseći koji slavski kolač...
No, da se vratimo mantiji. Pa, jednostavno je... Kad se zaposlio, nabavio je mantiju, iliti svešteničku odoru, koja je na početku visila sa svih strana i vukla se po zemlji. Po koji put dešavalo se i da se saplete o istu. No kako je vreme prolazilo, a grešnici dolazili da okaju dušu davajući izvesne svote novca "na ikone", menjale su se i telesne proporcije "Božijeg islednika". Mantija nije rasla, ali je rastao stomak, drugi delovi tela, kao i guta... Relativistički posmatrano, mantija se smanjivala u odnosu na veličinu tela. Okratila se, i počela da STEŽE.
Amin
- Milunka, vražja ženo, jesam li ti lepo rekao da mi ne pereš mantiju na 100°C?!
- Nisam, Stanislave, tako mi Boga!
- Nemoj da se kuneš u Boga i lažeš - to je greh! Bože oprosti joj, ne zna šta govori. Moram sad otkopčati još jedno dugme, mnogo me steže...
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.