
Isto što i baciti peglu, samo u umereno pijanom stanju. Bez oblaganja celog mokrog čvora povraćkom.
- Radivoje šta bi sa tobom? Sat vremena si u veceu?
- Podigao sam dasku, sad je sve u redu.
- ŠKK?
- Bacio sam peglu majmune, podigneš dasku baciš peglu i k'o nov. Daj taj vinjak ovamo.
Kad treći put izdrkaš na istu maramicu i još nisi siguran treba li je baciti.
Baciti procenu dobijenu sa ulaganjem snage dve i po moždane ćelije i jednog mišićnog vlakna, ali na način koji u sagovorniku budi veliku dozu poverenja u vaše iskusno, izvežbano oko. Procena se daje posle obaveznog uvoda sa tačno utvrđenim redosledom radnji koji pokazuje veštinu vašeg savršenog, skoro pa kompjuterskog mozga.
1. Ruke staviti u džepove i nonšalantno prebaciti težinu tela na jedan kuk
(Preparing to analyse…)
2. Pogled odozdo na gore sa dignutom desnom obrvom
(Analysing…)
3. Muževno-iskusno-namazani šmrk-pljuc u stranu
(Comparing results…)
4. Dramska pauza
(Loading…)
5. Procena izrečena lakonski, upotrebljavajući obično ne više od dve reči
A: Je li, kumašine, kol’ko bi me izašlo gletovanje, a?
B: (savesno prelazi korak 1, 2, 3, 4) Dva somića.
A: Ijuuu, mnogo, mnogo…al’ kad ti kako kažeš, valjda je tako.
A: U jeee, kakva ribica, sta kažeš?
B: (korak 1, 2, 3, 4) Jebe.
Budim se lepo obucen, i dalje čista košulja i pantalone. Ispred mene ispeglni beli plafon, kući sam. Pogled levo, pogled desno, sam sam. U kujni hladan burek kupljen pre izlaska, pametno. Proveravam vitalne funkcije: sve očuvano, bez telesnih oštećenja. Kako sam ovde dospeo, ne znam, al' dobro je ispalo...
Kada neko baci peglu na prozor.
1)
A:“Batice, kako je bilo kod Jace na žurci?“
B:“Brate, bilo je do jaja. Jedino što se Kiza se prebio od alkohola, pa je bacio peglu. Napravio joj vitraž na prozoru!“
2)
U automobilu.
A:”Batice, nešto si mi ubledeo. Da stanem, ako ti je muka?”
B:”Ma OK sam, brate!”
A:”Brate, nije problem da stanem. Bolje to nego da mi napraviš vitraž u kolima.”
Fontana u koju nije dovoljno baciti novčić nego celog guvernera da bi se ispunile sve narodne želje.
Pokeraški izraz koji znači baciti karte. U poslednje vreme se koristi i kao zamena za dobiti korpu.
- Šta bi na onom turniru sinoć?
- Ne pitaj me ništa, tri-betov'o kec-kralja ofsjut, tajt igrač UTG šavuje ol in, ja kolujem, on otvori ručne kečeve. trista jura baj in, plak'o sam ko dete.
- Sine pa 'de si vid'o da se koluje rirejz od UTG tajta s kec-kraljem? To je instafold bre!
- Foldovala mene Marija posle, kaže neće ništa da ima s kockarom, pokupi stvari i zapali sa gajbe.
Na prvi pogled (nekih 5 sekundi) naivan crtani, savrsen za decu od 3 do 5 godina, ali na drugi pogled krvoprolice kog nema ni u oba dela Hostela. Dokaz da ispod mire sto djavola vire. I jos uvek se pitam kako sve to nisam prvi put predvideo cim sam cuo onu bolesnu melodiju kojom pocinje...
Baciti nešto u tri lepe, tako da ni forenzičari iz Visbadena ne mogu da ga pronađu.
-Ženo gde su mi čarape?
-Jel si pogledao da nisu na nogama?
-Jel si ti skoro pogledala koliko zuba imaš pička ti materina, mene si našla da zajebavaš?!
-Ne viči, probudićeš decu. Možda su u kupatilu.
-Jesu malo sutra, ti si ih zavrljačila ko zna gde, sad mogu da se jebem bez njih, kako da obujem cipele na golu nogu?
-Idi bos, tebi ni sto cipela i diploma ne pomaže, opet si Tarzan.
:repetiranje pištolja i pucanj:
Osvešćujuća misao koja se javlja posle poraznog seksualnog iskustva sa pokušajem tršenja nabubrele ženke razrogačenih plavih očiju i tankih prstiju sa frenč manikjurom koja je treptala na tebe dok je bend žilavio na bini pa se tebi učinilo da bi mogao da joj u jednom potezu pocepaš mindžu, isprskaš spermom zidove da se slije do podruma i zabiberiš joj kliću tako da joj oči iskoče iz ležišta.
Ali ne lezi vraže!
Ulazite u haustor, ona se kikoće i lupa štiklama. Sapliće se o stepenik i viče IJU! Psssst! šištiš jer komšiluk samo tako nešto i čeka. Eto vas u stanu.
Ona se osvrće:
- Ijao što je lep fikus!
Sklanjaš čarape sa fotelje i guraš ih u džep, skeniraš prostor da nema još neka bomba.
- Nije fikus; to je dracena...
- Ma šta god... A jel si video onu što je stajala tamo kod bubnjara, kako je debela?!? Baš je debela a kakav nakit nosi, prava seljanka...
- Nisam video, gledao sam tebe.
- Pa naravno... A ona sa crvenom kosom, što imala onaj krzneni prsluk, šatro leopard, moja maca a ne leopard, jesi vido nju? Kakva seljanka...
- Nisam ni nju video, zato što sam...
- Ijuu a jel si ti neki naučnik? (Gleda po tvojoj polici sa enciklopedijom umetnosti.)
- Pa, nisam… student sam. Istorija umetnosti...
- Istorija... jao kako sam bila slaba iz istorije, nikad nisam uspela da zapamtim nijednu godinu…
- Ovo je istorija umetnosti...
- Molim? Pa to kažem, sve te bitke, to je tako teško...
- Ovde se ne uče bitke, nego umetnost, slikari, arhitekt...
- A pa tako reci: slikarstvo! Znači slikar? Pa jesi nešto naslikao? Gde su ti slike? Imaš onaj čiviluk za slikanje, kako se zove... nešto na štrafte…
- Štafelaj... Nemam, ja nisam slikar...
- Kako nisi slikar? Pa sad si rekao...
- Rekao sam istorija umetnosti; učiš da tumačiš umetničke pravce…
- Da tumačiš?!? Nešto kao prevodilac?
- Ne bih rekao; više da umem da raspoznam pravce u umetnosti, i logiku umetničkog razvoja...
- Jao to je mnogo komplikovano... a jel imaš sestru? Kolko ti godina ima sestra?
- Nemam sestru, jedinac sam. Otkud ti sestra?
- Pa vidim crvene jastučiće na trosedu, to je tako ženski, a imaš i taj fikus...
- Dracena...
- Ma nema veze... Znači nemaš sestru?
Donosiš piće, hladno belo vino, šardone iz 2002.
- Nemam. Piješ bel...
- A šta si to doneo? Neki sok? Od jabuke? Molim te samo bez šećera, ne pijem ništa sa šećerom!
- Ovo je vino, belo vino...
- A jel imaš šampanjac? Ono što puca kad se otvori?
- Pa... nemam, imam Šardone...
- Ne pijem belo vino, to je kiselo.
- Šampanjac piješ, to ti nije kiselo?
- Šampanjac je šampanjac, to je otmeno...
- Otmeno? A šardone nije otmen?
- Šarbone je kiseo!
- Nije šarBone, nego šar...
- Kako god, kiseo je! Jel mogu da podignem noge na fotelju? (Podigne ih ne čekajući odgovor. Štikla joj se zabada u tvoju kožnu fotelju. Gledate se. Ona počne da se vrpolji.)
- Pa što sediš samo tu, tako?
Ugasiš cigaru, ustaneš polako, sedneš na rukohvat fotelje, ona te gleda odozdo, trepće očurdama, ti joj položiš ruku na obraz, pa je spustiš ka sisama, ona počinje odmah da dahće i koluta očima, ti zavučeš ruku u sise, bradavica smežurana, ona dahće kao da tegli kamion na sajlu, sagneš se da je ljubiš, ona otvorila usta, taman guraš jezik, ona skače:
- UGASI SVETLO!!!
Ti odskačeš kao da te struje udarila… Uh, jebote, šta je bilo…
- UGASI SVETLO!
Ustaješ, gasiš svetlo, i vraćaš se.
- Spusti roletne!
Spuštaš roletne i vraćaš se.
- I ono svetlo u kuhinji!
Gasiš svetlo u kuhinji i vraćaš se. Sedaš u prethodnu pozu na rukohvatu, u mrklom mraku vidiš da ona koluta očima, i opet dahće. Malo se ljubite, njen jezik ko uspavana zmija se valja po ustima. Uzmeš je na ruke, odneseš do kreveta, baciš je kao stvar, spadnu joj cipele, dobra okolnost ne moraš da se trudiš oko toga. Skidaš je, ona drekne:
- NEMOJ DA ME GLEDAŠ!!!
- P…pa… ništa ni ne vidim, mrak je…
- NEMOJ DA ME GLEDAŠ!!!
- Neću da te gledam, u redu…
Skidaš je dalje, skineš sebe jednim potezom kao Kinez na trapezu, kreneš da joj smuljiš suknjicu…
- NE SKIDAJ ME SKROZ!!! (Povlači suknjicu preko struka, da joj dođe oko stomaka). NE SKIDAJ ME SKROZ!
Smuvavaš joj gaće, nakvasiš prstima međunožje, jedva se snalaziš u mraku, radiš na pipanje, ona leži kao fosna, ne pomera se, samo dahće kao fizički radnik dok nosi dve vreće cementa uz stepenice, ruke joj složene na krevetu sa dlanovima na gore (oči ti se malo privikle pa nešto i vidiš), ti je uzmeš za ruku da joj oližeš dlan i staviš ga na tukija željnog maženja, njoj ruka padne nazad. Nema veze, naciljaš joj ga naslepo, razmaknute noge...
- ČEKAJ, IDEM DA PIŠKIM!!!
Ležiš u mraku sa tukijem koji splašnjava dok ona prska u šolju. Čuješ je odande kako komentariše tvoje peškire, boju na zidovima, plastičnu zavesu oko kade i miris sapuna. Vraća se, tukidid ti izumro. Okrećeš se ka njoj dok ulazi u sobu.
- NE GLEDAJ ME!!!
- Nipošto, kažeš i ne pomeraš se.
Ona se trti da legne nazad, leganje joj otežava to što neprestano pridržava suknjicu oko stomaka da joj slučajno u mraku ne ugledaš strije koje nema. Legla je. Namešta se, na leđa, gađa istu poziciju iz koje je krenula na pišanje. Smirila se i počinje da dahće. Ti se ne pomeraš. Ona još malo dahće, okrene se:
- Ajde!
Ti ležiš bez pokreta, razmišljaš o Partenonu, korintskim stubovima, mikenskoj zlatnoj maski. Njene cipele na podu. Mrak.
**************
Sutra te zove drugar. Pita kako je bilo, otišo si sa opasnom malom, svima se bio digo na nju.
- Sine, kažeš, nije to tako kao što izgleda na prvi pogled…
- Šta bre pričaš, buni se ortak, jesi je raspolutio?!?
- Ni blizu. I, znaš, nadalje se isključivo ložim na pametne.
...iako znaš da će i to doneti svoje probleme sa sobom.
Stara kovanica koja kaže da nije baš sve onako kako nam se na prvi pogled čini, i da stvari i ljudi nisu onakvi kakvi nam se na prvi pogled učine ili kako se predstavljaju.
Poklopac od WC šolje koji niste stigli da podignete prije peglanja.
Popušaj. Eventualno na prvi pogled dobra ideja, koja je zapravo od samog početka osuđena na propast. Uglavnom je i na prvi pogled glupa ideja. Da je uspešan, ne bi bio eksperiment.
Žare: IJAOOOO ŠOMI POMAGAJ LEBA TI!
Šomi: Šta ti je, bre, šta se dereš? Kakve ti to cevčice vire iz nosa? Jesi to opet pokušao da izmisliš nov način za šibanje?
Žare: Eksperiment... Da je uspelo, patentirao bih i obogatio bih se, zvali bi me revolucionarom, klicali bi moje ime posle svake lajne!
Šomi: Kako da patentiras spravu za šmrkanje, budalo jedna narkomanska? Dođi 'vamo da ti iščupam te cevulje.
Ljude koji znaju uzrok svemu ( u daljem tekstu ZUS ) , uvek imate u okruženju, uvek su tu da nam predoče svoje viđenje događaja i svoj iskrivljeni pogled na svet. Njihovi uzroci najčešće nemaju veze sa istinom, čak ni sa celom pričom, ali će se oni držati njih kao Svetog pisma. Oni znaju gde đavo spava, s kim, kad, i rado će to podeliti sa nama, hteli mi to ili ne. Oni su naš Google, naš 988, naša njuškala, i najčešće onda kada nam je to najmanje potrebno.
A: Izgubio Manchester, puk'o sam dva soma!
ZUS: Pa normalno da je izgubio kad štrajkuju obućari u Pekamu.
-------------------------------------------------------------------------
A: Boli me zub.
ZUS: To je sve od nespavanja. Ne spavaš dovoljno...bla...bla...i od stresa...bla.
-------------------------------------------------------------------------
A: E ljudi šutnula me Tijana. =(
Drugar 1: Zajebi kurvu!
Drugar 2: Naći ćeš drugu!
ZUS: A, pa to je zato što nisi dobio ulogu Krcka Oraščića u trećem razredu.
Svi: Pizda ti materina, ko je tebe šta pitao?!
znači..konačno se uozbiljiti i baciti se na posao
malo je višesmisleno
Preduslov svake ljubavne veze. Prvi značajan pogled biva najuzbudljivija stvar koja ima moć da stvori brojna maštanja i fantazije. Da bi bio celovit mora se obavljati svakodnevno i dugo, čak i mesecima. Institucije za upražnjavanje pogleda su razne obrazovne ustanove. Kod nas žena, pogled može da rezultira nekolicinu zaključaka, od pesimističkih do krajnje naučno fantastičnih. Pogled od 5 sekundi u nama budi višednevan osecaj slatkoće, a ako se dogodi duži posledice su fatalne. Period gledanja i neznanja druge osobe je ubedljivo najlepši. Posle toga dolaze problemi.
To su one vrste katastrofa koje nije izazvao covek,a jos manje je u stanju da ih spreci.
Naucnici seru poslednjih decenija o covekovom uticaju na planetu,trosenju resursa,zagadjivanju okoline i sl.,ali sva ta prica se moze kolokvijalno nazvati "mrsenje muda".
Dovoljno je samo baciti pogled na tv i pogledati slike iz Japana i zapitati se da li smo stvarno toliko prepotentni da pomislimo da smo u stanju da uticemo na prirodu i da je menjamo?
Na primeru Japana se moze videti kako ono sto je stvarano decenijama,uz sve coveku poznate tehnologije,biva izbrisano i vraceno u predjasnje stanje u svega par minuta.
Dzaba mi pridajemo toliko veliki znacaj ekologiji i slicnim sranjima,jer kad priroda odluci da smo postali previse opasni za planetu,ima da nas otrese sa iste ,k'o pijanac kitu....
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.