
Postaje ponovo interesantan tek kad ga vidiš sa nekom drugom, na prvi pogled, sasvim normalnom devojkom.
"Smor/kreten/budala je ipak uspeo naći neku normalnu."
Nepogrešivi osećaj svake žene kojim na prvi pogled određuje ko će biti dobar otac za njenu decu.
Donator genetskog materijala ne mora nužno biti ista osoba.
Obicno tiha i cutljiva osoba. Na svako pitanje ocekuj samo urokljiv pogled u vidu odgovora i NIKAD, ama bas nikad ne trazi citanku, ili, ne daj Boze, da prepises nesto od nje.Ona se smesi samo nocu, i, ako se to slucajno vidi, prepricava se danima. Pretpostavke su da drzi woodoo lutkice svih nas u torbi, ali niko nije lud da proveri, jer, torbu ne ispusta iz vidokruga. Svi je se plase, ali to niko od decaka nikada nece priznati.
Ivana: Kako ti je bilo na ekskurziji?
-Pa, ne bih da otkrivam.
Ivana: Dobro, da li ti se svideo neko?
-Pa, ne bih ni to da otkrivam
Ivana: Ok... Mmmm, a sta ces da upises posle srednje?
-Ne bih ni to da otkrivam.
Ivana: Auu, al' si ti puna tajni...
-(smrtonosan pogled)
Jako dobra pjesma grupe S.A.R.S. Na prvi pogled je smiješna ali ustvari opisuje surovu realnost ...
Napaljeni pogled jedne osobe LGBT populacije upućen drugoj isto orijentisanoj jedinki.
Suptilno osmatranje okoline koje se javlja kao proizvod nedozvoljene ili nelegalne radnje na javnom mestu. Manifestuje se neprirodnom radoznalošću i nijemisvejedno facom u sred ili pred neku radnju bacajući pogled u svim potencijalnim opasnim smerovima. Traje ne duže od nekoliko sekundi i omogućava izviđaču da se uveri u sigurnost započetog ili pak prekine ukoliko vidi trola.
- Vidi optimistu što je ostavio lap top u kolima, pomozi mi da mu se useremo u sutrašnji dan...... sagni se i guraj mi ovo na gore........ mutke, jel gledaš ti jel neko dolazi !???
- Ček......... e,e,e STANI !!!!!!!! Izašla je neka baba iz ulaza 200m od nas.
- ŠUPIČKUMATERINU !!!!!! Ne beremo cveće budalo, daj da završavamo ovo brzo i begamo.
------------------------------------------------------------------------------------------------------
- Nemoj da mi pišeš kaznu leba ti, boga nije bilo da ukočim na žuto. Daj da se izdogovaramo na brzinu, žena me čeka u gradu već pola sata, krvi će mi se napiti.
(Pandurčina izviđa okolinu. Jedan pogled u levo pa jedan u desno)
- Ajde da ti verujem i jedno i drugo. Ubaci ovde dogovor pa da ideš po ženu.
Pretposlednji stadijum pijanstva. Pre njega ide lajanje na pizde a posle njega lajanje na trotoar u vidu bacanja pegle na isti.
-Brate prvo smo skakali po kafani a onda je Mare počeo da laje na neke ribe za susednim stolom, kad nas je gazda izbacio na minus 12 onako razvaljeni smo počeli da lajemo na zvezde i na kraju smo kolektivno lajali na trotoar, jutros bili putari da bace so da može nesmetano da se odvija saobraćaj na tom mestu.
Radnja koja oslikava naš čuveni srpski inat - u stilu : nećeš ti meni, nego ću ja sam sebi.
- Laganim pokretom skinuti sopstvenu protezu, baciti je na zemlju i uhvatiti se u koštac sa barabom koja vam je prethodno pretila da će vam prosuti sve zube.
Minimalisticki pogled na velicinu Srbije za razliku od maksimalistickog koji ide: Srbija od Tokija do Milvokija.
Opis devojke koja je na prvi pogled nešto višeg morala, tako da deluje daleko nepristupačnije i poštenije od ostalih.
-"Ej, Mlađo... Treba mi neka uslugica od tebe... Znaš, ovaj, dopada mi se ona mala Anja, startovao bih je sutra u gradu, pa ono, možeš da kažeš neku lepu za mene?"
-" 'ajde bre ne mlati, Anja?! Pa ta ne da ni ginekologu da je pipne, a ne tebi..."
-"Samo ti reci nešto fino, i daj mi da upišem broj... Kad joj pogodim erogenu zonu, ima da vibrira k'o nokia 3310, još će da pevuši melodije tri dana..."
Zvuk, nakon kojeg naglo skrećete pogled sa monitora ka telefonu, u nadi da vas neko zove.
komšinica koja svaki trenutak provodi kraj prozora sa kog se, naravno, pruža pogled na ulicu.
Ona zna:
1. ko, u koje vreme i koliko puta ide u prodavnicu;
2. šta je u njoj kupio i na osnovu toga saznaje šta sprema za doručak, ručak ili večeru;
3. ko, kada i sa kim(ili čime) se vraća u gluvo doba kući;
4. ko je koga, zašto, gde i koliko puta...
Prva stvar koju svaki Srbin *ili neki drugi Istocnoevropljanin* pomisli kad god baci pogled na Mckdonalds
Dokazi da masine nisu savrsene.
1. Nos Vladana Batica
2. Pogled Vojislava Kostunice
3. Frizura Zorice Brunclik
4. Marija Serifovic
Šabanija posle dva meseca teretane, koja razbacano šeta gradom i gleda sve sa visine i nadrkano. Uglavnom skrenu pogled u stranu kada ih pogledaš u oči.
Alo buraz, šta si se raširio, ko da si grad od Nemaca oslobodio pa je tvoj? Ti u stan ulaziš na kant?
Buljaši.
To su oni što im se ne digne na žensko nego na mesara ili stolara.
Muškarci što se šnjufaju u uši.
U društvu se prepoznaju tako što nose šal oko vrata i upasan u gaće.
Dobro podnose alkohol i vesele su prirode. Miris im je važan.
Upoznao sam jednog pre neko veče. Ljigavi čistunac, mirišljava papuča, ispeglana košuljica, veseo pogled, ženski jezik, znači ono, sve najgore.
I jebote pričamo mi i pijemo dunju, a ja sve gledam kako da ga nabodem mamicu mu onu seljačku i pijemo mi, al' jebote dobro pije, prati on mene, kako koju radžu eksiramo ja zahuhćem kao medved, a on izbaci nekakav ženskasti visoki zvuk, kapiram da ga to radi, al boli me kurac i tako se ja, da ne grešim dušu, moram da priznam, fino zargejem. Nisam bio pijan, daleko od toga da sam se uletvio, ali posle sedam dunja ovaj peškirić se odlično držao, mamicu mu njegovu neotesanu.
Elem, nešto smo pričali, neki vic, a zamislite samo kakav vic može da priča jedna seka, neki kurac o dve devojke koje otišle u šoping pa nešto upadnu u raspravu sa prodavačicom oko visine nekih štikli, nemam pojma, bole me kurac, koja je poenta, al' sam se smejao, majke mi nešto mi bilo smešno, bole me kurac, valjda kako ovaj govnar priča ko moja pokojna strina Anastazija pa mi navrle i emocije i sve, a pa poenta cele priče je da je taj fegetlić iz unutrašnjeg džepa svog ultrauskog prsluka izvadio nekakav kurac, kaže "šnjuf".
Nisam ja od prekosutra, bole me kurac, kažem ja njemu da to nije šnjuf nego da je šnjuf kad pričaš nešto što nema mnogo veze, skoro kao "zbljuv".
On meni na to ležerno spusti šaku na koleno i kaže da se opustim, da je ovo najbolji šnjuf ikada. Naime, po njemu je šnjuf nekakav kurac koji se sipa u uši, neka pederska stvar, al' sam tolko bio veseo nešto, dal je od one dunje ili piva ili atmosfere, proradi mi želja i bloe me brige, zbljuvnem ja taj šnjuf u kurac u uši.
I jebote da vidite vi te komedije, čovek od šljufa stvarno pozbljunjavi, kako smo srali ko navijeni, bole me dupe, on, mamicu mu inkulinsku i ja, cimala me riba ja joj se nisam javio, bole me dupe baš da joj se javljam, jebote kolko je dobro.
E i tako priča ima poentu, a ona je da sam se probudio u nekom redom krevetu i shvatio da nešto ne miriše na dobro. Bio sam siguran da nikada neću koristiti šnjuf, ali sam po zbljuvljenoj jastučnici znao da sam jebo jednog koji koristi.
Sve u svemu, bole me dupe, nije loše, bole me kurac baš.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.