
Kad ne znaš kako da se nekome obratiš. Prijatelj ti nije. Nije gospodin, a glupo ti da mu kažeš „čoveče“. Onda ide nešto kulturnija varijanta – zemljače.
Uglavnom se koristi uz "bre".
Gde ćeš bre zemljače, pa zar ne vidiš da sam ja tu prvi namestio ...
Omiljen potez nervoznog penzionera dok čeka red u pošti iza neke mlađe osobe. Ovaj potez je obično ispraćen iritantnom rečenicom: "Ajde bre dete!"
Red u pošti. Nervozni pupsovac gura prste u ledja mladjoj osobi u crnoj kabanici ispred sebe i izgovara ključne reči.
Deda: Ajde bre dete!
Mladja osoba u crnoj kabanici: Prekinite to da radite!
Deda: Neću! Što ne pratiš red?!
Baba s kraja reda: Nevaspitan si dečko!
Baba iz sredine reda: Vidi ga molim te diže glas?! Sram te bilo!
Studio B:
Autobus pokosio 3 starije osobe na stanici ispred pošte.
Došo si opet da tražiš pare, a nisi mi vratio onaj dug još od vremena kad je Kremoneze igrao u Serija A. Gnjido. Ajd, t'nka v'nka da te ne gledam.
Povuci me za kurac, bre! I ne laprdaj više.
Devojka: Jao, ljubavi, bla bla bla, truv truć...
Dečko: E dušo, aj uspori malo i podigni mi ručnu, nisi odavno.
Situacija u kojoj ti devojka dozvoli da osetiš samo malu porciju svega onoga što ona ima i što će ti dati, samo ako budeš uporan i strpljiv.
- Ej Mare šta bi sinoć? Je l' si opalio Milicu?
- Pa ne baš. Pustila mi je samo trejler, ono malo da je ’vatam i pokazala mi je dupe. Uf bre, kakvo dobro dupe ima, surovo.
- I šta misliš, kakva će da bude premijera, sudeći po trejleru?
- Mislim da će da bude blokbaster.
Ma kakav bre Tokijo, odstali u Pekingu!!!
naravno, tu su OI... :p
Bezuspešan pokušaj da nas mama / baba / random ženska osoba iz familije, natera da pojedemo nešto što ne bismo ni da nam ga Pamela donese namazano na...Dakle..
Sledi nakon par propalih finih pokušaja da te privole da upoznaš jelo sa svojom crevnom florom,sistemom organa za varenje i dobroćudnim bakterijama koje potuču iz Balans+ jogurta..
-Jedi bre ovo,ti si sad u tom periodu, ti rastes.. Razvijaš se.. Jedi bre!
Kombinacija kletve iz bajki o princu i princezi i zloj maćehi i ovog savremenog, odjebi bre. Efekat koji se postiže upotrebom je dvostruk: pobratim/ka se u sebi smeje na foru a u stvari kipti od besa.
-Jel da da mi lepo stoji ova nova Orsay jakna što sam je danas kupila na sniženju?
-Milanka, vidiš da radim, ajde molim te pretvori se u žabu i odjebi u skokovima!
Covek kojem je pun kurac. Aman bre.
- A Francuzi, kako su samo suludo prepotentni, pa to nema nigde!
- More, prepotentan mi je kurac vas sveznalica!
Odgajanje mladunaca – najobimniji i najiscrpniji sport kog čovek može da se lati. Pa ipak, i ta strmina ima odmorište – prvenac. U roditeljstvu, prvo čedo ti dodje ono što bi se u kompjuterskoj igri zvalo „skirmish“ ili „playground“; a i ne pristupa mu se mnogo drugačije.
Kao što se prvi mačići (i palačinke) u vodu bacaju, tako smo i mi prvonikli ponosi naših roditelja zgodno poslužili da se isprobaju batine (pa po pristignuću sledećeg deteta bace u zaborav), da se leče kompleksi (sviraj harmoniku, treniraj karate, javljaj se komšijama, idi na fakultet), i da se natenaaane usavršavaju roditeljske sposobnosti uopšte. Ali i pored toga, više nam naša mladja i od nas uspelija slika duguje zahvalnost, nego što nam roditelji duguju izvinjenje. Mi li da vam tabamo staze, pizda vam materina balava!
Legenda:
Sima (A) - prvi sin (a jel’ da da je ime za šupka...?)
Neba (B) - mladji mu brat
A.1. Privodim ja (17) 7 godina stariju ribu, pucam od ponosa. Moj prvi put. Nisam lagao za godine, ali je nisam ni pripremio na to da moja majka gleda na mene kao da još uvek imam 12. 04:00h, budi se keva, provaljuje u sobu, riba se pokriva preko glave, u zemlju da propadne, ja nalazim bokserice, pokušavam za početak da izvedem kevu iz sobe, ona poseže za pokrivačem, potpuno sluđena, da vidi ko „spava kod mene“. Čitava scena traje 15 minuta, jastuk i erekcija dva ovna na brvnu, ribin identitet ostaje tajna, keva gleda u prazno mesec dana.
B.1. Skype video call.
Ja: Ćao kevo, šta ima kod kuće?
Keva: Evo, stigla s’ posla, ćale na putu, a Neba (16) ima gore neka posla sa Zoranom...Hehe...
*kroz po metra tavanice čuje se Zorana, urla na bosanskom, bas ritam, dal’ od muzike dal’ od Zorane, plafon se ljušti, keva provlači prste kroz kosu, stresa malter*
A.2. Vraćam se sa splava (18), kako ulazim u hodnik bacam peglu na tri strane sveta. Bude se keva i ćale i zatiču me kako ribam zogerom sopstveni master-piece. Keva plače 2 dana, ćale ne priča sa mnom 6 meseci.
B.2. Stiže Neba (17) sa moto susreta, odlazi na sprat, baca peglu kroz prozor svoje sobe (daleko klonja, jbg...). Ustaje u 14h.
Keva: Mislim da bismo trebali da porazgovaramo o nečemu.
Neba: Daaj, zajebi bre, svaki put nešto da se pravdam, muka mi je više... Idem negde, ne znam kad ću doći.
*keva riba prilaz garaži*
*ćale ne zna da se išta dogodilo, keva dočekuje Nebu u 23h sa gibanicom*
A.3. Saopštavam (19) roditeljima da planiram da radim, uštedim i kupim polovan auto. Slede tzv. dobronamerni saveti. Presuda: GSP, doživotna.
B.3. Neba (18) u petak doćeruje zver na dva točka od 550 kubika i 1800 eura. Pare pozajmljene, odakle da se vrate nema. Keva i ćale psuju i kunu. U ponedeljak keva zove ostale članove moto kluba na pitu i pivo da časti, ćale zavlači ruku u zadnji džep i insistira da se samo najbolje ulje kupuje.
A.4. Keva se vraća sa roditeljskog.
Keva: Simo (19), kaže razredna da imaš dva neopravdana u ovom tromesečju... Sve ostalo je *hm* kol’ko tol’ko u redu, ali naišla sam i na profesoricu francuskog, kaže da se ne trudiš kao nekada. Nije pitanje ocene, kako stvari stoje proći ćeš 5.00, ali zar da traćiš potencijal...? I svi ostali profesori misle da možeš više, ja ne znam šta se sa tobom dešava u poslednje vreme. Trebaće ti Simo, za fakultet, što više sada naučiš, manje ćeš na fakultetu!
*divan traje jedno martovsko popodne (već pomeren sat), nastavlja se na rate do prijemnog*
B.4. Keva se vraća sa roditeljskog.
Keva: Nebo (17), imaš 4 jedinice.
Neba: Ma nije, prof. deljanja samo devojčicama daje pozitivne, iz tucanja kamena me prof. ne voli, iz utovaranja džakova sam radio kontrolni bolestan, sećaš se, a srpski, pa koi mi to kurac treba u životu!
Keva: Pa dobro, ali u slučaju da se predomisliš za fakultet...
Neba: Jeste, da se predomislim! Život da mi prođe tamo, hoću da radim pošteno, da učim zanat (koji?), da se osamostalim, da budem čovek!
Keva: Pa i to što kažeš...jeste Simo, šta bleneš, Neba je uvek bio onaj vredniji po kući! Tebe smo uvek puštali „jao, pusti Simu, mora da vežba harfu, jao pusti Simu mora da uči za takmičenje iz Starogrčkog...“. Nego, Nebo sine, kaži majci, kako je Zorana?
*Svaka veza izmedju aktera interpretiranih događaja i stvarnih ličnosti je sve samo ne slučajna, i ni jedan događaj nije fiktivan. Mnoge životinje su povređene prilikom nastajanja definicije (e, za to pitajte Zoranu!)
To je kad stalno misliš da su definicije namenjene baš tebi, svi te mrze i namerno stavljaju definicije gde te proganjaju i vređaju.
Nekad i jesu namenjene baš tebi...Ne, ne, i ne to nije istina, da li je moguće da me toliko mrze, ma mora da je to...ma to je...da, to je samo ili možda nije... ma bre, jeste to je samo Vukajlija paranoja!
U strahu gledaš naslove definicija koju su napisali drugi odmah posle tvoje:
Govno od čoveka, Pogledaj se na šta ličiš, Peder, Smrad, Idiot, Olupina od čoveka, Koji ti je kurac, Kastracija, Groblje, Ubistvo, Smrt.
Razlog što nećeš da ustaneš odmah, kada te keva zove da se pozdraviš sa rodjacima koji baš banu kad na netu gledaš novi golišavi spot Kylie Minogue - Agent Provocateur gde se uvija na imitaciji bika.
Tada ponavljaš u sebi:
Ruška, Ruška, Ruška seti se gole Ruške Jakšić i Isidore Bjelice Isidora, Isidora, Isidora... Splasni bre!
-Ej bre! tebi je važniji kompjuter od gostiju dolazi odmah da se pozdraviš! ehehehee samo na kompjuteru je, neće da se odvoji od njega...
Gosti ulaze u dnevni boravak radoznalo proviruju u tvoju sobu sa osmehom
-Evo samo momenat dolazim, jako me interesuje ova kriza u svetu izgleda da je pogodila i Severnu Koreju privredni rast je u opadanju za 2% Strašno! (U obadanju je i on, ajde bre brže majmune!)
Idete ulicom, neka macka prolazi pored vas, a vi cete slucajno: "Bezi, bre, Milisave"!
Lik iz Ninja ratnika koji je ceo svoj zivot posvetio treniranju i ucescu na Sasukeu, ali bre ne vredi. Odrekao se covek i porodice i zene i babe i dede, cak ga vise ni dzukac ne jebe 1 odsto... Ucestvovao u svim takmicenjima ali nikada nije postao Ninja ratnik.
Ajde bre covece odustani vise...
Zašto bre nekada ne podigneš dasku na WC šolji, pa ne živiš sama!
Plan kojim se pravdaju pankeri i rokeri kad prestanu da talasaju i upadnu u mašinu, kao i zaklete neženje nakon veridbe.
-Šta ja to čujem, išao si na razgovor za posao??? I kakve su to patičice, šta bi sa martinkama?
-Znaš, razmislio sam o svemu i rešio sam da uništim sistem iznutra, jer ako svoju individualnost upotrebim...
-Ne seri bre!
Najveća misterija nekadašnje nam vojske. Niko nije znao pouzdano njen sastav ali se pouzdano znalo da je štitila od svega i svačega. Prepisuje joj se magično dejstvo na telo koje posle primanja iste postaje nesalomivo i otporno na sve spoljne i unutrašnje opasnosti. Prestankom obavezne vakcinacije u vojsci , ista propada do dan danas.
Ćale , nemoj da jedeš tu paštetu, stoji tu tri dana, verovatno je pokvarena!
Ja sam primio vakcinu u JNA i od tada nikada više nisam imao stomačnih problema. Varim i kamen.
---------------------------------------------------------------------
Dezinfikuj tu ranu, majke ti, neću posle da te vodim kod lekara!
Ćuti bre mali, ti da me učiš! Pa ja sam primio vakcinu u JNA,ona je za mnogo gore stvari, a ti oćeš da dezinfikujem ovu ogrebotinu.
Da. Definitivno ima dobrih fora, svaka čast onima koji ih smisliše. Respect Vukajlija.
MyCity Forum · 4. Februar 2009.