
Danas najpopularniji način za odjebavanje nekog.
A(prilazi devojci): Ej, ćao, ja sam Marko, gledam te sve vreme, aj mi daj tvoj broj?
B: 'Ajde bre, majmune, palindžaj.
Izraz koji se koristi za odjeb smorova.
A: Ćao mala, daš mi broj?
B: Imam dečka.
A: Bar mi kaži kako se zoveš...
B: Mrš u kućicu!
Kad nesto istovaramo (npr. daske sa kamiona), na telefon se javljamo i odgovaramo da ne mozemo doci, jer skidamo nesto sa interneta.
- ej, cao! Sta radis? Hajde na kafu sa nama!?
- Ma, ne mogu sad! Skisam nesto sa interneta!
Snositi potpunu ili delimičnu odgovornost za kakav zločin iz kategorije onih koji obavezno uključuju puštanje životnog soka sirotoj žrtvi, odnosno -tvama. Na ovaj ili onaj način biti - ubica.
Poreklo izraza - a vrlo verovatno i njegova rasprostranjenost međ' nemalim brojem naroda i narodnosti nastanjenih na ovoj planeti - datira još od onog kobnog dana kada je izvesni Pontije Pilat, inače peti prefekt rimske provincije Judeje, rek'o istorijsko ša-me-gabri Ješama i time plaknuo ruke od svake mogućnosti da jednoga dana neki pustinjski sektaš u haljini njegovo cenjeno ime poveže sa sledstvenim suđenjem i razapinjanjem na jebeni krst izvesnog Isusa Hrista, inače drvodelje iz Nazareta, inače Mesije, inače Sina Božijeg. Paradoksalno, taj kobni dan će 1920 i kusur godina kasnije izvesni Adolf Hitler, inače najneshvaćeniji troldžija u kompletnoj Istoriji Kosmosa i inače moler, baš do jaja zameriti gorepomenutim prekim sudijama, inače svojim sunarodnicima, i u svojoj političko-vojnoj karijeri, koja je ubrzo potom zamenila njegove vatreno-ložačke govore u pivnicama za vrlo bukvalnu vatru i loženje, se potruditi da sopstvene ruke baš onako pošteno uprlja krvlju istih, pritom - o, zanimljive li kolone u našoj statistici - praktično snabdevajući ceo svet sa jebenim sapunom, ako razumete šta hoću da žemka.
Hićo, brate, jeb'o si im kevu!
- E, matori, 'de si...
- E, brate, tu sam, viđamo se ovih dana, ćao-ćao...
- Čekaj, bre, kud si poš'o, k'o ti drma kavez, jebote?!
- Ma, ništa samo moram da idem, obaveze, škola, ovo-ono...E, ako te pita Kiza da l' si me vid'o, ti reci da nisi, ok?
- Okej, okej...Reci mi samo šta si uradio, da znam što ti dolazim na sa'ranu, xexexe?
- Pa, recimo da imam krv njegove sestre na svojim rukama...
- Defloracija, a? Ništa. 'Si već pitao nekog da ti nosi krst u povorci ili je to mesto i dalje upražnjeno?
--------------------------------------------------------------------------------------------------
DNEVNI AVAZ: Novi naraštaji u Srbiji će na svojim rukama naslediti krv više od 8000 hiljada nedužnih Muslimana i Muslimanki pobijenih u Srebrenici...
Ma, jeeeeste, milion...
Najčešći telefonski odgovor u poslednjih par godina na pitanje 'Šta radiš'.
Drug, drugarica, devojka, kolega, koleginica i ostala mlađa čeljad: Halo, ej ćao šta radiš?
Ja: Ma evo tu nešto na kompu...
Muškarac poznih godina i okasnelih tehnika za startovanje devojaka.
- Ćao mače - ti bi da švrljamo, al prvo mi daj broj fiksnog da se malo bolje upoznamo?
Poređenje koje se koristi kada nekome želite da opisete kako "divno" izgleda.
Sin(vraća se iz škole načisto blatnjav i mokar):E ćao ćale!
Ćale:Auuu čovece de si ti bio? Izgledaš ko da te je poplava izbacila!!!
Ma daaa, svi smo gistro fini i šatro ne primećujemo kad neko muca ili ne zna "r" i "l" !
Svi nameste facu k'o Brankica u Insajderu, potpuno se udube i trude svim mogućim silama da ne prasnu u smeh i krenu u zajebanciju. Opušteno, nije to hendikep, to je najnormalnija stvar, k'o kad imaš boginje koje ne nestaju.
- Ooooooooo, pa 'di si ti, Cvetko? Još mucaš, usta te balava?
- Ć..ćć..ć..ćao, Bojsi, m...ma...maaa...
- Majstore? Maheru? Maliciozno- satirični produktu božanske kreativnosti?
- N...nnn...ne. Majmunčino.
Rečenica kojom će te na najlakši način odjebati nekoga ko vas pozove na fiksni ili mobilni telefon i traži da nešto uradite za njega.
-Mile: Alo, de si bre...treba mi nešto iz tvoje firme.
-Djole: E, ne mogu sad to...u gužvi sam...čućemo se kasnije. Ćao.
Ometen u razvoju
-E, ćao, vido te sinoć u publici tapšeš kod onog bonsaia...
-E, poz rođeni, ma da, vodio malu na "Veče sa Ivanom Ivanovićem"
Veličanstvena rečenica iz jednog od crtaća o Petlu Sofroniju, preciznije iz epizode "Petao Bokser" u kojoj je glavni junak mlado muško pile, pero (a koje druge) lake kategorije, koji umesto krila ima bokserske rukavice, ali i urođenu profesionalnu deformaciju da manijakalno uputi par udaraca najbližem živom stvorenju čim se aktivira okidač u glavi. U njegovom slučaju to predstavlja bilo koji zvuk koji asocira na metalno zvono, odnosno gong za početak runde.
Šaljivo se može koristiti kao opravdanje za reakciju na bilo kakvu iznenadnu pojavu iz okruženja, nakon koje je nemoguće suzdržati se od ispunjavanja određene fizičke aktivnosti upućene ka najbližoj osobi.
- Simo, pa što ti je crven obraz tako?
- Vidiš onu mesnatu što se brčka u plićaku tamo?
- Da, pa?
- Znaš da kad čujem zvono, moram da udarim. Vidi ti te guzove, nisam mogao da ne uštinem kad sam ulazio u vodu.
--------------------------------------------------
- Čao čao, mala, dobra žureza, zar ne? Nego, zašto dama sama stoji?
- Malo si pobrkao red reči, to bi trebalo da izgovoriš tako da se rimuje.
- A? O tome čemo posle, nego odakle je meni poznat tvoj glas?
- Ah, ovo mi govori da nemaš auto. Elem, možda si me čuo u autobusima, ja sam devojka čiji je glas iskorišćen za Bus-Plus apar :BAM:
Redovno “posećivanje“ kladionice.
A:“Ej, ćao! Šta radiš?“
B:“Idem da platim porez.“
A:“Kakav porez u nedelju prepodne?“
B:“Ma idem u kladžu.“
Optičarski oksimoron i hipsterov dobar drugar. Ove naočare imaju obična stakla i ne dobijaju se preko socijalnog, niti mogu pomoći slabovidoj baki da slučajno ne izvrši sepuku dok hekla.
To je asesoar, takoreći modno pomagalo. Sa zadatkom da mladog nosioca prikaže starijim i intelektualnim, fensi misliocem, fanom crno-belih filmova, članom biblioteke i zakletim borcem protiv krznarske industrije. U suštini sredstvo za mamljenje snenih hipsterki i laganih gimnazijalki, nedovoljno imunih na dnevnu dozu cviker-autoriteta.
- Ćao, ja sam Dalibor, deluješ mi kao neko ko poštuje Žižekov opus! Ne grešim, zar ne? Da napustimo ovaj kičem zagušeni ambijent i prošetamo po okolnom pejzažu?
:namešta naočare:
Vršnjak pacifist.
Poznato je da je Tolstoj, iako je bio plemić, bio na strani kmetova te je otvarao škole za oslobođene kmetove. Zbog toga njegovo imanje u Jasnoj Poljani je jedino od plemića neoskrvnjeno. Poznat po svome nazoru ahimsi, to jest nenasilju, utjecao je na Gandhija.
- Ćao, mala, oćemo li?
- Neću, krupan si. Polomit ćeš me.
- Ajde Tviti, ne boj se. U gaćama mi je Tolstoj. Nijednu nije ozlijedia.
ide ulicom visoko uzdignute glave, strasno narcisoidna osoba, mada ima dobru dusu...
ja: Cao ja sam dida
lav: zaista? Divno... nego dosta smo pricali o tebi, sta mislis o mojoj kosi\odeci\trbusnjacima...
Brutalno ćosav lik. Ima dlaka na telu ko današnja pičetina oko vulve. Ma ni Nole seksoman mu nije ravan.
-Ćao lepotice, jel ti možda tata lopov ?
-Nije, što ?!
-Pa zato što je ukrao zvez...
-Otpišaj Kolina nećeš jebati !
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.