Neki papirić đe su se pisali ranije brojevi telefona.

Ne miješaj se đe ti nije mjesto, jer samo smetaš!

Vrbaski govor, pogrešno nazivan vrbaški govor, je govor grada Vrbasa. To je prelazni govor između nekog crnogorsko-starohercegovačkog i vojvođanskog dijalekta. Odlikuje ga dosta melodičan naglasak koji najviše liči na govor sela oko Nikšića, ali primetan je i uticaj vojvođanskog naglaska, pogotovo kod vrbašana koji ne vode poreklo iz CG. Priča se ekavski, ali je u govoru dobro očuvano i jekavsko jotovanje, te se u govoru često upotrebljavaju reči poput đe, neđe, niđe, najljepši... Mada, neretko, ponosni Srbi iz CG trudiće se da pričaju i ijekavski, pogotovo u poslednje vreme, kada se događa sve ovo u CG. Govor je prepun crnogorskih arhaizama i starih reči, i naravno, ne koristi se svih 7 padeža baš najbolje xd

Pevac,koji je od kako se Bad Copy raspao,sa rap muzike presao na pop.

Pouzdan i precizan kao "download time left" ili "copy file time left".

Obazrivo-svevideća individua, levela šljuke.

Ono - šljuke ptice, ne pokojnog mafijaša...iz OČIglednih razloga, hehe.

Mjesto đe se brusi završni račun u preduzećima onako kako diša kaže.

Odgovor jaja guzici kad ova pita "Đe kurac?" tokom seksa.

Umakanje Tukidida na nekoj prostranoj poljani 'đe nema žive duše.

Sleng sjevera Crne Gore. Pošto u standardom pitanju 'gdje ćeš?' (skraćeno od 'gdje hoćeš?') ima previše slova, čije bi izgovaranje nama Crnogorcima oduzelo previše snage, vremena, daha i pljuvačke, uložili smo dodatni napor, posegli za nekoliko glasovnih promjena i učinili nam život lakšim. Svakako, na prvom mjestu je bilo klasično, staro dobro jotovanje, koje od dugačkog i dosadnog 'gdje' gradi poetično 'đe'. Zatim, polazeći od glagola 'htjeti', i njegovog drugog lica jednine 'hoćeš', koristeći crnogorsko gubljene suglasnika i samoglasnika, dobijamo 'hoj'. Ostalo prepuštamo izgovoru, riječi 'đe' i 'hoj' se stapaju u jednu riječ - 'đehoj'. Tu stupa na scenu apostrof, koji jede slovo 'h'. 'Đe'oj?' Prostom logikom, dolazi do uviđanja nepotrebnosti samoglasnika 'e' u svemu tome, koje biva likvidarno, čime se dobija krajnji rezultat, savršenstvo jednostavnosti, njegovo veličanstvo, 'ĐOJ?'

Tehnika pušenja kurca đe rukom okreće u jednu a ustima u drugu stranu.

Konj koji je izgubio krila pa traži đe ima red bula.

Prcati, karati, ljubiti onamo đe niko nikad nije, jednom riječju: penetrirati.

Osobe koje jedu govna. Govnojedi.

Ne gledaju kako da porade na sebi. Ne gledaju kako isprave iskrivljeno. Njima je drago što je iskrivljeno, ali ni to im nije dosta. Kopaju da nađu uzrok iskrivljenosti. Kopaju sve dublje i dublje. Uglavnom na pogrešnom tlu. I uglavnom nađu neki razlog. I onda počnu da smaraju...

Selam od Istanbul. Da vam pisem kako je postala Züleyha od Izvorinka. Studiram turizm na İstanbul Üniversitesi. Mi u kucu pricamo jugoslovenski jezik. Djed mi bio Srb i babaanne, pa doso u Turciju iz jenog sela od Sancak i uzo Islam.

Sad bi voljela da imam passport od Srbija, da mogu da putujem. Ko me jebe, kad sam Züuleyha. Babo moj kaze da bi na jugoslovenskom ime mi bilo Izvorinka. Trazila sam po internet sta znace neke rjeci od pjesme na jugoslovenskom, pa nadem na ovaj web Vukajlija. Hocu da napisem kako sam postala Züleyha, a mogla sam zivjet u Beograd, kad sam mogla bit Izvorinka i zivjet po starim adetima, a ne vako deverli glave. Ja zelim u Europu, no Europa mi ne daje viza.

Kada je neko kilav u mozak onda je ziljav.
(Timbe Bad Copy)

Nešto što dobro radiš, dobar si u tome i onda ti to ide od ruke. Jednostavno rođen za to. Ti kad to radiš, to tako ide glatko, znaš sve đe treba, kako treba. Dok, s druge strane ima duduka koji to ne znaju i njima to ne ide od ruke.

Mitsko biće koje nikada niko nije ni čuo ni video, ali je definitivno od njega nešto pročitao. Fantomsko stvorenje veoma slično Jetiju, Čupakabri ili, pak, Deda Mrazu; iako, naime, nema i najmanjeg dokaza da postoji, svi u njega veruju.

Elem, nastanjena na područjima oko Četa i Foruma, ova endemska vrsta ( koja to ustvari i nije ) se već godinama svojski trudi da ostavi kakav - doduše, virtuelni - trag o svom postojanju i slavnim trsiteljskim poduhvatima ali živog primerka koji diše i pije pivo do dana današnjeg NIKO ( pa čak ni jebeni Ber Grils; prim.prev.) nije ni upoznao a kamoli proverio njegov navodni pastuvski CV, a sumnjam da će se to promeniti i do onog dalekog trenutka u budućnosti kada za sto i kusur godina našeg dragog i voljenog Kaizena poput Volta Diznija budu zamrzli u jebeni kriogen, u nadi da će se kad-tad pronaći lek za smrtonosnu boljku koja ga je zadesila. Ipak, na ovom mestu bi valjalo - i to najviše iz razloga optimalnog trajanja ovog teksta - nabrojati par stidljivih primeraka koji se onako muški trude da ponesu tu laskavu titulu Jebača sa Vukajlije...ali me u tome sprečavaju pravila auto-cenzure koja sam nametnuo samom sebi ( koja mi, između ostalog, ne dozvoljavaju da govorim i o izvesnom autoru šarmantne pojave i štekarske fudbalske prirode i njegovoj "energetskoj" avanturi ). A i mogu nekako BEZ tih osam 'iljada minusa. Ne računajući duple naloge, razume se.

Treba, doduše, razumeti te hrabre ljude. Verovatno inspirisani ličnim seksualnim avanturicama ostvarenim širom virtuelnih društvenih mreža, ova gospoda su, prirodno, očekivali da svoj nepobitni dečački šarm iskoriste i na sajtu vrste Vukajlija gde bi do izražaja svakako došao i njihov isto tako dečački humor. E sad, da li zbog toga što to Bog nije dozvolio ili je, pak, Đavo navratio do Žargonauta i rešio da tamo i ostane, tek, pomenuti pristup je kod ponosnih, tvrdoglavih i izuzetno zajebanih Vukajlijašica naišao ( i dalje nailazi ) na neprobojan zid sačinjen od fora, fazona i igrica koje se obično završavaju sa sada već paradoskalnom rečenicom "Ne, nećeš jebati." Jer, u tome možda i leži glavni razlog nemogućnosti postojanja kreauture iz naslova - mi muški smo na Vukajliji konačno naišli na sebi ravne. A to je čudovište koje smo sami stvorili...idioti...

Osoba koja svakih pet minuta izda poneku ,,definiciju"(obično copy/paste glupost), i za svaku misli da je jebeno genijalna.

Samoprozvana humoristicka emisija cije se posledice po stanovnistvo i danas mogu videti po copy/paste vicevima na Vukajliji.