Ćoman koji izključivo konzumira vutru.
-Đe je Miloš, nisam ga video ima...
-A eno ga u onoj ćomanijadi od kafića, počeo da se druži sa Mirkom travarom, ko zna šta radi tamo.
-Daj mi njegov broj momentalno!
-Kucaj (...)
Putovati u društvu gorepomenutog dvotočkaša. Gurati ga.
- Đe je više Miloš, opet kasni.
- Ma opet krenuo s'biciklom.
- Misliš biciklom, jebem te nepismena.
- Mislim s'biciklom, jebem te glupa. Eno ga gura uz ulicu.
Zdravo. Ne pozdrav, ne ćao, ni ćao a posebno ne ovo ćao. Zdravo, kao vitamini, kao minerali, čaj, cijeđeno voće, hiljade sklekova i bubnjeva Darkvuda. Brašno od cijelog zrna žita umjesto nezdravog bijelog koji ima ukus ali nema ono što našem organizmu treba. Dug život, treće doba, treći zubi, živi leševi sa Kavkaza i slične gluposti zarobljene u vremenu i prostoru, kao vijek hiljadugodišnje masline čija godina traje kao nama minut.
U slengu, naravno.
- Ćao.
- Ćao ti oko ispalo, ćoro ćoravi, đe klikćeš jadan ne bio, na plus, tako je, na plus a ne na iks! Ćao bio!
Podgorički izraz koji označava mjesto na kojem se trenutno nalazite.
Odavde, baš ovo mjesto ovđe.
A: Odole se na vr'ćem bez onih para što si mi dužan.
----
A: Meni je o'đe prelijepo, odole se ne vr'ćem ni za milion eura.
Šaljiva rečenica koja se uglavnom izgovara kada neko spomene da se lik iz društva rukovao sa nekom poznatom osobom.
-Ljudi, Šomi se ladno rukovao sa Brus Vilisom!
-Đe jebote?!
-Ma ne'am ti ja pojma, na moru kaže.
-Aj da mu verujemo, taj neće prati ruku mesec dana ako je to uradio...
-Ne bih ni ja!
Ono što dođe poslije poslije pozdrava tipa "Dobar dan", odnosno "Dobro veče" a prije imena stadiona.
A: Dobro veče poštovani gledaoci! Slikom smo na prepunom San Siru gdje će se odigrati derbi trećeg kola italijanske lige između domaćina Milana i gostujućeg Juventusa.
-----------------
A: Đe si brate?
B: E'o brate, tu sam s likom nekim vamo kod malog stadiona. Ti?
Alibi svih majstora. Kad god nešto zaseru, mogu da krive jadnog zidara.
- Majstor Milenko,nekako je na krivo ovaj prozor.
- Đe bolan,da vidim!? Aaaaa,pa na krivo ti je zid. Ko ti je zido kuću jobolte on !?
Dodž kojem je jedino zanimacija da dovuče sve moguće papuče pred vaš ulaz i tako navuče gnijev bušmana i ostalog komšijskog ološa
: Mama, mama, đe mi je Džeki!?
: Odnio ga tata sine na selo i bacio u rijeku.
: Tataaaaaa, zašto, zašto, šta ti je on smetao!?
: To je sudbina papučara sine, shvatićeš kad porasteš.
Glupa pitanja su postala dio naše svakodnevnice, a jedini lijek protiv njih su logični odgovori, nikako glupi, jer obično posle glupoga odgovora slijedi još gluplje pitanje.
Primjer prvi:
Kupio si hamburger, ideš ulicom i jedeš. Srijeće te drug i pita te:"Što je to brate, vazda kad te vidim jedeš, đe ti staje?"
"Ne znam đe mi staje, ali znam đe mi izlazi."- odgovaraš u prolazu produžujući i ne nudeći ga grizom.
Primjer drugi:
Dolazi Amerikanac s posla kući (posao je ono što oni rade kad ne jedu hamburgere i ne gledaju debilne šouove poput "Opra Vinfri šou"), i zatiče svoju ženu crnkinju sa Kinezom u nezgodnoj pozi. Vikne:"What the fuck!?"
Žena, brišući usta kaže:"Honey, don't believe everything you se...", a Kinez za njom:"Man, I have to say your wife really sucks...".
Primjer treći:
Učitelj ulazi u učionicu i pita đake prvake s vrata:"Koliko je 2 i 2?".
"Mogu li ja?" - pita učenik.
"Možeš."
"22 gospodine učitelju."
Primjer četvrti:
Opet učitelj, opet ulazi u (m)učionicu i opet pita:"Zašto je nebo plavo? Ajde ti Kurčubiću.".
"Zato što nije zeleno gospodine učitelju."
"Dobro... A zašto ajkule nemaju krila?"
"Pa šta će im o presveti učitelju?"
Primjer peti:
Dolazi muž s posla kući, sijeda na kauč, skida čarape i zafrljači ih u nepoznatom pravcu. Žena ga pita:"Što tebe uvijek noge smrde?".
"Zbog logike."
"Kakve logike!?"
"Pa, noge su izrasle iz guzice, znači, logično je da smrde."
Jeste, baš si ti pametan sada. Imaš te internete pa video jel? Reko ti Miroljub Petrović za Novi savremeni prevod Biblije đe ne piše ništa oko Boš'ća da treba da se slavi. Počelo i tebi da smeta?
More ja da ti kažem sinak sad, samo da smotam ovaj duvan.
Pali starina, dim okolo.
Mene je prađed Đuro na koljenu držo i priča. Kaže u rovu su slavili Božić. Švabo krenuo jebo majku svoju, oće da nas satre. Imaju nekih bombi, to samo puca, a u nas jadnih sve viče: "štedi, štedi". Kako ceo život, tako i u ratu, samo neko stiskanje. Drug njegov, neki Mitar Crni, pogodila ga granata na Badnje veče, nisu stigli da ga sa'rane, kaže panđed utisnuo mu sveću na čelo, šiju meci okolo, prekrstiš se i proslaviš. A sad da čiča kaže i tebi i ovim ostalim što skreću sa puta. Ne daj svoje sinko, ne daj makar ti se svi smejali. Vidiš one Škote, ja gledao onomad na televiziji emisiju, to suknje nosi grom te jebalo a gde nećeš vake lepe praznike da praznuješ. I onda dođe neka zver, neka mačka šta li je, kad uhvati onog majmuna bajo moj, raspolovi ga mučenika...
-Deda skoncentriši se.
-A?
-Patriotizam, ostaci nacionalnog nasleđa i to.
-A to, ne daj sine Škotima, znaš ti koja je to banda!
U ljudskoj prirodi je znatiželja. Ta znatiželja je vodila ljudski rod do neobičnih lokacija. Osvajani su vrhovi, dubine, prašume, svemir.. Vremenom pojavile su se još neobičnije lokacije.
J: Đe si ti magarče? Čekam te ođe kod zgrade sat vremena.
S: Izvini, druže, u banani sam..
J: Dje si? U banani. Ma idi u kurac..
S: U bedaku sam ovih dana.
J: Ma idi u pizdu materinu..
Postaviti veliki broj pitanja u najkraćem mogućem vremenskom periodu.
-Đe si?
-Eo kući...
-Ideš li na ono?
-Šta?
-Ma nebitno, kako bilo sinoć?
-Onako, moglo je i bolje.
-Jesi zario u šta?
-Ma jok...
-Jebiga, kako je sa onom novom?
-Brate, nemoj me bombardovati leba ti...
Najveći jebači kad odeš kod babe na selo.
Ti: 'Baba, ušla mačka u kuću.'
Baba: 'O, jebem ti sumpor. Ma, đe' ta mačka, dođi 'vamo, jebem ti kolač!'
Psovanje oca očinog je fenomen vezan za područje Crne Gore i najčešće predstavlja ozbiljan atak na ličnost kojoj je uvreda upućena. Verbalni konflikt u kojem jedan od aktera iskoristi ovu uvredu često prerasta u fizički obračun.
I dan danas postoji nedoumica da li je otac očin izraz koji se koristi za đeda ili samo drugi način da se spomene otac.
Pripadnici "očevske" teorije smatraju da se psovka "je*em ti oca očina" razvila iz psovke "je*em ti oca" zbog potrebe da se pojačao efekat iste pošto je sa vremenom zbog učestale upotrebe narod u Crnoj Gori na nju oguglao.
Pripadnici "đedovske" teorije se više fokusiraju na sam izraz "otac očin". Oni smatraju da je "očin" u ovom izrazu prisvojni pridjev, te smatraju da bi se izraz mogao "prevesti" kao otac očev, to jest đed. Ovu teoriju donekle potvrđuje to što je đed u 90% slučajeva imao više ordenja nego otac, pa je samim tim uvreda na njegov račun bila mnogo gora.
Danas se izraz koristi u raznim situacijama (vidi primjere)
Među prijateljima: Đe si ti je*em ti oca očina!
U konfliktnim situacijama: Šta je bre fukaro! Nemoj da ti je*em oca očinog!
Izjava kojom možemo prekinuti neprijatnu tišinu do koje može doći kada neki razgovor naglo izgubi na intenzitetu. Na taj način, odavanjem pošte staroj, otvaramo prostor za neku novu priču.
- E fala, đe čuo i đe ne čuo. Evo, ova kesa je za tebe, pozdravlja te moja gospođa, ispekla malo patišpanja, ako voliš slatko... A pozdravljam te i ja, ako ne voliš slatko spravio sam ti bocu moga vina, prošlogodišnjeg, mada i smiješani dobro idu. Pozdravlja te i mali, dijete crtež poslalo, evo, ovo si ti kako zamahuješ sabljom i otkidaš mi kurje oko, he he, kako to dijete vidi, he, he...
- E fala, nijesi trebao... Lijepo, he, he...
- E jesam, jesam... He, he...
- A kako je to mali nacrtao, svaka mu čast... He, he...
- He, he, dječja posla, he, he...
- Jes vala...
- Jes...
...
...
...
...
- Slava mu. Ovome kurjem oku, xe xe.
- Jeste, vala. Pa dođite da se družimo, ispeći će moja gospođa kokošku, da ručamo zajedno.
- 'Oćemo, vala, eto nas koliko prekosjutra. Jeste li još na staroj adresi?
- A đe bi bili? Mislili smo mi da uzmemo nešto veće ali nema šanse, sa ovom mojom crkavicom jedva kraj sa krajem sastavljamo. Kako je kod tebe, ima li posla?
- A eto ima, ne valja se žaliti. Bude pa stane i sve tako. A čudi me da ti ne možeš, ipak si u zdravstvu... Ne mogu vjerovati, kako se narod iskvario danas, niko da se zahvali doktoru, pa to je strašno!
...
...
...
...
- Nego, jesi li mi se ti zahvalio?
- Ima koverta na dnu kese.
Način na koji se smarači sami pozivaju na fešte!
- Đe si tebraks, šta se radi?
- Evo, sinoć neka pijanka u domu, pa se oporavljam...
- Pičke, pijete, a ne zovete!
- Ma ispalo onako iznenada, znaš kako krene jedna gajba, pa druga, pa harmonika i tako redom... zvaćemo te sledeći vikend, ako bude šta!
Prilika da gradski đilkoši koji misle da znaju igrati fudbal, a zapravo imaju dvije lijeve, zaigraju pred punim tribinama!
- Brate, šta traži onaj načelnikov brat na onim turnirima, kad nije u stanju loptu udariti vanjskim dijelom stopala ni kada se okrene na kant?
- Pa jebi ga, burazer mu sponzor ekipe, a đe će to biti da nema predstavnika porodice!
- Taj rad!
Izraz za radnje koje obavljaš redovno, kao da si rođen s njima.
Zoveš pobratima koji je prethodni dan pukao na ruletu nešto denarija.
- Alo buraz, đe si sad?
- E evo me, vrtim malo kuglicu.
- Pa majku mu, juče si puko pare, i još mi se zakuneš nećes više, koji ti je?
- Ne moš brate, ušlo u krv.
Pitanje, neizbježni pratilac preračunavanja, onako u sebi i više za sebe, kada sa cvijećem u jednoj i benkicom u drugoj ruci krenemo na čestitku tek rođenog djeteta. Prvih nekoliko dana ne ideš iz obzira prema srećnim roditeljima, još su u gužvi, nemaju kad i tebe još da goste. Kasnije nemaš nikog da ide sa tobom, neki su tu dužnost već obavili a neki nemaju vremena za te paganske običaje. Dan za danom a vrijeme ide mnogo brže nego što izgleda...
- A radi li ti žena?
- Radi ali je na trudničko.
- Opa, pa nisam znao, niko mi nije javio, čestitam!
- Ma bio si, mala je već u prvom razredu.
- A, đe ti radi žena, da ja i moju zaposlim tamo?
Najjestiviji deo ljudskog tela.
- Smiljka, majke ti, jel moj Peđa kod tvog Slaviše ?
- Nije Ljubinka, oš'o Slave jutros terat' frezu na pijac. Šta je bilo, đe je mali ?
- Nema ga nigde mamicu mu njegovu! Džigerice mi pojede, moja Smiljka!
