Šeta neki metroseksualac ulicom negde u Evropi i naidje na loptu. Krene da je pika jedan, dva, preko glave, krece neka apbit muzika, kez, i petom je šutne do negde u Britaniji. Tamo neki klinac dočekuje tu loptu, koja je morala da ide brzinom asteroida koji upravo planira da napravi novi Džurasik ivent izumiranja na zemlji, direkt na grudi, kolenom gore, op glavom, lopta u Kini. Tamo tri nasmejana kineza primaju loptu, dodaju se, jedan podigne, drugi kungfu volej, bam, lopta pada u favelu, samba, guzate brazilke, jedna dupetom udari loptu, direkt do afričkog deteta koje u nekoj pustari sa svojim drugarom prima tu loptu pa ga malo dribla, pa kao saću neću, dok mu na kraju neki afrički a-la Arkan vorlord iza kamere kaže šutiraj to da ne palim ovaj kalašnjikov. Lopta preleće opet zemlju i završava negde u Australiji ili Novom Zelandu jebem li ga, isto je sranje, neka tetka prima tu loptu i šutne je do Arapa koji u svojim haljinicama nesto pokušavaju po pesku da dižu prašinu i onda lopta vuuuuuuuuuuuuu odleti negde u svemir FIFE, kurci, palci, eksplozije efekti, muzika pravi grand finale, brrrrrr, multi-kulti svi smo jedno fudbal nas sjedinjava, nema rasizma, nema korupcije, nema ratova, svi se volimo, pušite kurac, kupujte Najke.
Имају по тачно 32 здрава, али недовољно блиставо бела зуба у глави.
У журби су, јер воде клинца на тренинг, касне на шинобус или су заборавили укључену пеглу. Али ће свеједно беспоговорно лећи у зубарску столицу насред тржног центра/ливаде/кружног тока и непознатом мушкарцу дозволити да им чепрка по усној дупљи.
Јер они просто верују. Разјапљеног ждрела и разрогачених очију потврдно климају на прекорне констатације: "немате довољно флуороводоничног селен-диоксида" и "то бело није стварно бело, госпођо, већ педесета нијанса: сиво".
Они нису знали да та јадна обична четкица коју свакодневно користе не допире до самог корена доње десне шестице у 81% случајева. Јер нема ротирајућу главу са вибрирајућим језгром сачињеним од нанографита. И нема анатомску дршку која се адаптира према палачној коски. О површини за пилинг језика да не говоримо.
Они користе пасту у белој туби и никада нису чули да постоји друга врста. Све до тог епик момента у којем се ново чедо технолога материјализује на њиховом длану: Екстратерестријал хипер-паста са ефектом првобитног праска (садржи матичне ћелије Јетија). Околни пролазници, дотада заузети обавезама, напрасно бацају конфете и аплаудирају. Непознати мушкарац, који се представља као зубар, супериорно показује палац горе.
Они ће одмах истиснути благотворну супстанцу из шарене тубе и испробати одмах ту, на лицу места. Без воде. Нова паста се и не испира, него гута, јер лечи чир и облаже панкреас. Недовољно бели зуб постаје бисер од фотона, чика-Зуба ставља наочаре за заваривање, док се не привикне на светлост. Они су пресрећни.
Наоружани четком и пастом, весели и блиставо бели напуштају сцену, праћени великим насмејаним зубом који скакуће на коренима.
Заслепљујуће бели зуби већ после трећег прања. Трајно слепило након петог.
Препоручило независно удружење стоматолога пчињског округа.
Razlog zbog kog je scenarista (autor teksta) zasluzio da mu se zabrani dalji rad u bilo kom obliku.
"Kada sam bio mali, dve stvari sam najvise voleo: muziku i Eurokrem. Sada, kada sam odrastao, muziku volim isto kao i uvek, a Eurokrem isto kao i nekada."
U startu, budi se nasmejana, isfenirana, sredjena, pod punom pratećom opremom (ŠMINKOM). Malo se povata sa svojim frajerom i odlazi u toalet. Pljusne malo vode na lice, umije se onim šugavim tonerom koji nikada ni jednoj ženi nije stvarno dao neke vidljivije rezultate i samo "pipne" malo kreme, koja je dovoljna da joj prekrije ama baš celo lice. Iako je ustala i obavila sva ta "jutarnja posla", vraća se nazad u krevet, gde je ceka vidno zagoreo frajer, koji je obavezno prvo pomazi po, naravno, već oporavljenoj koži lica, ona njega gricne za njegove sexy prstiće i nastavljaju sa "jutarnjom gimnastikom", dok mi jadne kraj malih ekrana maštamo i o istinitosti tih preparata, a Boga mi i o njenom frajeru!
Најлепши. Нема му равног. Чак ни Џорџ Клуни. Или Енди Гарсија.
Лик1: "Брате, зашто ме неће? Зар сам ружнији од ових осталих сељобера?"
Лки2: "Ниси бре! Леп си ко реклама за паштету, ко зна шта она има у тој женској тикви. Конобар, дај пиво за мог друга, јебеш жене."
Sa dovoljne udaljenosti od TV-a, čućete podosta puta reč "kita".
То је биљна мешавина коју на телевизији представљају као лек за све болести од сиде и рака јетре па до шуљева и хемороида, а уствари је обичан бљутави чај који ћете платити '' само '' 5000 на три рате али ако позовете одмах добићете и упутство за припрему гратис.
Sredstvo za zbunjivanje klinarije. Ajde ti pokušaj objasniti detetu kako džinovska gusenica i slonica mogu da se venčaju i da žive u kući. A zamislite da su još ubacili i neki njihov hibrid. Mislim, bila bi to blasfemija!!! (šta god to značilo)
Totalni fataliti industrije. Gomila sluđenih ljudi, koji kao muva bez glave jurcaju kroz tržni centar, bivaju startovani od strane stomatologa (čitaj. lokalni prevarant, dnevnica 2 000 din, bole ga patka).
Majka sa malim detetom, naravno razigranim đavolčićem. Seda na stolicu. Lepa kosa, svezana u rep, neutralna odeća, bukvalno čovek da je ne primeti. Ali, kurac. Stomatolog je provalio da ona ima karijes na četvorci, da joj je zubna gleđ otišla vragu, a dentin je nagrižen. Ali, gospođo... nemojte se sekirati, tu je nova pasta, es tri'iljadedvesta superstenžn, koja će vašu gleđ vratiti kao u mlade ždrebice.
Dalje. Kul muškarac, tipa, menadžer, da ga jebem... odelo, tašna i opake cipele. Zubna pulpa osetljiva na dodir, dentin u kurcu. Ne brini se, tu je naša dva'es'četvoročasovna pasta za kompletnu zaštitu sa ekstratom selena i kisele vode.
Mlada devojka. Jebem li ga... sedamnaest leta, ne bih joj dao više. Američki tinejdž fazon. Šaren kačket, razdrljen duks, drečave patike i helanke. Problem sa kamencem. Postoji i za to lek. Pasta za osetljive zube, mint miris. Opa. Sad ponovo može da se ljubi sa dečkom, bez brige da će ovaj osetiti da je dan ranije krljala pihtije i lučenu papriku na svadbi u Donjim Liparima.
Sportista. Dečko dvadeset i neka godina. Krenuo na trening, ali je k'o za kurac zalutao u tržni centar. Zubi nagriženi od steroida kojima se puca u dupe. Potreban hirurški zahvat, ali sa novom pastom za mesečnu zaštitu i one dane, to će moći bez pomoći hirurga. Sad ponovo može da se puca i tako spremi za leto.
Nakon sedam dana, oni su ponovo tu, u istom tržnom centru, a stomatolog je nasmejan, ponosan na svoj posao i vidno zadovoljan osećajem da je nekolicini ljudi vratio osmeh na lice. Niko više nije onako sluđen i svi se smeju k'o kriške lubenice.
-Šta ti je, idiote? Šta mi se smejuljiš u facu? Ono od sinoć zaboravi... bila sam pijana, dečko me ostavio, ti si se tu našao, ne pridaj značaj samom sebi...
-Nije to dronfuljo. Prenela si mi nešto, imam neki kurac na unutrašnjoj strani usne, pa me ovako ne boli... moraću do nekog tržnog centra da me pogleda onaj zubar. Videla moja baba na reklami i kaže da čini čuda...
Da,imam 15 godina,ali nemam dete da to i dokažem.
Zajebite praškove i omekšivače, ovo je ono što svaka domaćica sa ovih prostora želi! Ajde što je sve besprekorno čisto/belo/mirišljavo, već je svaka krpica koju iz nje izvuku apsolutno suva, pa još i ispeglana.
Crni ferari, isti kao što vozi onaj plavi iz poroka Majamija, krstari ulicama nekog grada, ne znam tačno kog, jer tih godina nije bilo para da se putuje.
Auto se zaustavlja i iz njega izlazi čovek u otmenom skupom odelu i sa sunčanim naočarima i kupuje novine. Ali taj šmeker nije ni ratni profiter ni švercer goriva, ni diler droge, kao što su svi očekivali, već naš reprezentativac Siniša Mihajlović.
On zna da za uspeh ne moraš da obijaš golf nekog nesrećnika na parkingu VMA, niti da, sa nekoliko kanistera dizela u gepeku, bežiš od policije po rumunskim njivama.
Za uspeh je potrebno mnogo rada i odricanja i znanja i da ne odustaješ kada si umoran, već da, kada svi ostali završe trening i odu u svlačionicu, ti svaki put ostaneš poslednji na terenu i bez predaha vežbaš izvođenje slobodnih udaraca. Tako se postaje uspešan, tako se postaje najbolji.
Najviši stepen otpadnosti.
Sve je drugačije, osim činjenice da ćeš je gledati 30 puta dnevno. Prikazivaće je na televiziji, bilbordima, iskakaće u donjem desnom uglu kada odeš na pornićarske sajtove. Kako bi se sačuvala duša i tradicija iste, glavnu ulogu će dobiti klon Seke Sabljić, koji je već u pripremi.
Zahvaljujući napretku tehnologije i nauke, moći praška će medjutim osetno uznapredovati..
Po oprobanom receptu, klon Seke Sabljić sa modifikovanim glasom i zategnutom kožom lica (uklonjeni alkoholičarski podočnjaci) proziva veš i govno od praška prve komšinice, ali predjimo na suštinu:
- Samo uz pomoć novog Merix dezintegrator tača, koji je istovremeno i deterdžent za sudove, konzervans za kompot, prašak za glavobolju i otrov za pacove i bubašvabe, uspela sam da skinem mrlje sa džempera mog sina koji se uprljao raketnim gorivom na času fizike. Pogledajte! Njegova izbeljujuća svojstva deluju na tkaninu podjednako uspešno kao i na izbeljivanje čmarnog kolutića, dok delta 17 plava zrnca vode vašu decu u školu, a mikro isparenja izbeljuju kadu i pločice u vašem kupatilu. Ne da pere bez vode, ne da pere bez struje, nego pere i bez mašine za veš! Skraćuje muke, produžava vek garderobe i menja slavinu u kupatilu istovremeno.
- Vidi stvarno..U pravu ste!
- Pa naravno da jesam..
Napomena - uz kupljeno pakovanje novog merix dezintegrator tača, dobićete na poklon živog Zdravka Čolića.
Pesmica dopadljive milozvučnosti čiji prevod glasi:
Dodjte kod nas, mi smo crnci,
mi smo crnci, al smo dobri,
ništa gudro, ništa kidnap,
ništa klanje i je....,
samo fuzbal, koka kola,
lepe cice, dobra kola...
give me freedom, give me...
Тест за испитивање вида и интелигенције преко ТВ.
Само ћорав не види да је госпођа која је имала 120 кг пре 15 дана, сада (као мршава) нека сасвим 10 особа којој чак ни боју косе нису погодили.
Dobra prilika da reklamirani proizvod vide široke narodne mase, a posebno muški dio populacije. Takođe, dobra prilika i da se razbije prednji dio automobila.
- Zdravo, majstore.
- Zdravo živo, prijatelju. Opa, maska i oba fara?
- Naglo zakočio ovaj ispred, nabih mu se na kuku, jebala ga kuka.
- Pa đes' gledo?
- Ma ne pitaj, blejao k'o kreten unaokolo.
- A đe se to desilo? Da nije kod podvožnjaka? Da nijesi gledao gore desno?
- Kako znaš?
- Ti si mi treći otkako su onu reklamu za ženske gaće postavili. Kad im istekne zakup reklame, ja ću ih sponzorisati. Tek sad znam što znači ona da se svaki ojro uložen u reklamu vraća desetostruko!
Fiktivna stvorenja koja su stvorena da zastraše roditelje, nešto kao babaroga za odrasle. Ova deca će raditi stvari za koje ni najveći zločinački umovi nisu sposobni.
U to spada; valjanje u blatu u novim belim košuljama, jedenje pice bez pribora, duvanje torte u tatinu košulju, insistiranje da se kenja u 'Kaćinom WC-u' po povratku iz posete istoj, prosipanje soka od borovnice po babi, smrdenje za vreme vršenja nužde do te tačke da jednostavno morate da kupite osveživač...
Kao novopečeni pubertetlija koji je u svakom trenutku lučio dovoljno čistog preejakulanta da zalije afričku njivu ( kada bi nešto takvo uopšte postojalo), a nije bio dovoljno iskusan ni domišljat da preturi po strikovoj kolekciji kaseta, nalazio je neko perverzno uživanje i materijal za samozadovoljavanje u onih tridesetak sekundi između gemova, kada bi teniserke nadoknađivale proteine konzumirajući bananu.
Jasno je da je sada taj pubertetlija već čovjek sa pristupom internetu na kojem može naći koliko oće djevojaka koje jedu banane. Sasvim slučajno neka od tih djevojaka može biti i teniserka. Ali nije to to. Sada jedna nova Higinsova, Kurnjikova, ili, još ljepše, Morezmo, onako vlažna, zadihana, tek prestala sa razmjenom krištanja neće uticati na tek propupele muškarce i oblikovati njihove dalje fantazije.
Za sve možemo okriviti poslovanje televizija koje sve veći prostor daju reklamama. Tako da dio bez ( teniske) akcije upotpunjuju reklamama, oduzimajući upravo akciju koju čovjek, kao seksualno biće, traži. Možemo to shvatiti kao poslednje vidove borbe protiv sveprožimajućeg interneta i očajničke udarce televizija, kao polako-nestajućeg medija.
'' Mora od nečega da se živi, bato. '' , odgovorili su mi iz Euro Sporta kada sam ih upitao zašto ne prikazuju izjedanje banana. Da, mora od nečega da se živi, ali da ja Vama kažem, mora i od nečega da se seksualizuje voće omladini!
Kada ste poslednji put vidjeli nekoga da jede bananu na ulici? Ne pamtite, zato što se to uglavnom radi u privatnosti i tišini doma. A upravo je tenis bio glavni i, usudiću se reći, jedini prikazatelj tog divnog rituala. Mislite da su kratke suknjice privlačile gledaoce? Ne, bato!
Ovim putem molim, NE, ovim putem Zahtijevam pojačano reklamiranje banana u ženskom tenisu.
Obavezan detalj marketinških stručnjaka na našim televizijama. Naime, u slučaju ubacivanja poznate ličnosti za potrebe reklamiranja nekog proizvoda, u nedostatku dobrog scenarija, prilično glupa i nezanimljiva reklama obično se završava tako što dotična ličnost na kraju uz smešak konzumira proizvod čije je zaštitno lice.
Reklama za puter:
Željko Joksimović na kraju halapljivo klopa parče 'leba namazano puterom.
Reklama za sok:
Nikola Kojo ispija flajku soka i to na eks, uz "klo, klo, klo" onomatopeju.
Reklama za prašak:
Seka Sablić trpa šaku praška u usta uz smešak:
Blistavo...mrhgmrghhmrh...belo.
Did you mean Vukajlija?
Google · 17. April 2015.