
Čovek čijim dolaskom na vlast svetu preti katastrofa. Svi smo gledali film Peti Element svi znam šta će se desiti ukoliko crnac postane predsednik. Pojavljivanje letećih taksi vozila, gej voditelja i vanzemaljaca je gotovo neizbežno.
Takođe je izbor Obame uništio ravnotežu između crne i bele rase. Nepisano je pravilo da belci imaju vlast, a crnci slatko. Samo je pitanje dana kada će Nutella odlučiti da crni krem zameni belim, kada će ljubitelji eurokrema prestati da vole više crni deo iz kurtoazije i širenja medjurasne ljubavi i prigrliti nazad svoj omiljeni beli deo i kada će Negro bombone postati White Trash bombone.
Nova, hibridna vrsta mladih ljudi na čijem se muzičkom repertoaru nalazi samo crnačka rep muzika.
On sanja o guzatim crnim geto bičarkama.
O lancima i katancima, silovanju bičarki u dupe, uličnim borbama na vrelom asfaltu. Za njega je život teška patnja, on živi život geto crnca. Igra samo San Andreas, jebe kevu belim kerovima, kara crne rave.
Izgled mu se sastoji iz trenerke, patika tri broja veće koje vuče po zemlji, pritom gegajući se kao pingvin, i naravno uvek sa travom koju vari iza dvorišta škole!
- Yo, bro, what'cha doin' heea?
- Gde si, Mile, otkud ti u apoteci?
- Shut da fuck up. I'm buyin' my stuff, brooo
- Koji ti je kurac, si u redu?
- Fuck u bitch. U white pipl are all the same. Bronx is my home, bitch!
Lik koji je lišen socijalnih vrlina i ne zna kako bi prišao devojci uživo, ali zato u virtualnom svetu skuplja i copy/paste forice sa blogova; postavlja slike iz photoshopa; i smatra sebe veoma privlačnim.
Slika profila :
Lik nosi crne naočare za sunce, zimsku jaknu, a pozadina mu je zid spavaće sobe.
Period od 1945 pa sve do 50-tih godina proslog veka kad je komunisticka vlast, nesto milom, a negde bogami i silom, naseljavala vojvodjanska mesta sa celim porodicama iz Like,Crne Gore, Bosne i Hercegovine. Vecina tih ljudi nikad do tada nije cula za pojmove kao sto su elektricna struja, traktor, kombajn itd, tako da je taj period pun tragikomicnih dogodovstina sa tim ljudima. Vecina njih otrgnuta od svog zavicaja, nikako nije mogla da se prilagodi novom podneblju, pa su na sve moguce nacine pokusali da prilagode situaciju prema svojim prilikama. Mladji narastaji su se lako privikavali, ali stariji su imali prilicno muka i jada...
Primer I
Cuje se ogromna buka i lupanje iz kuce teg pristiglog koloniste. Naravno, starosedelac, znatizeljan da vidi kakve su mu komsije, ide da vidi o cemu se radi. Ulazi kod komsije u kucu i vec sa ulaznih vrata u kucu ostaje zatecen i zabezeknut. Novopeceni komsija razbija plocice na podu u kupatilu,koje je jos nemacki domacin pre njega postavio.
- Komsija sta to radis???
- Ma nocas sam ovde ostavio jarca i kozu, pa se polomise po ovome, pa reko, da se resim ovoga da mi marva ne izgine...
Primer II
Ulazi kolonista, zadihan i crven ko rak u prostorije mesnog odbora u selu. Pokusava nesto da kaze, ali nikako nemoze da dodje do vazduha. Presednik odbora ga slusa ali ovaj nikako da prozbori neku razumljivu. Napokon mu uspeva.
- Precednice dolazi i pomagaj ako znas za boga!!!
- Sta je sad Obrade?
- Ma dolazi odma kod mene u kucu, bojim se ono cudo ce mi pogusiti celjad...
Covek ustaje i ide, a nista mu nije jasno. Ulazi u kucu kod domacina, a ovaj mu pokazuje sijalicu na plafonu.
- Ima vec sat vremena kako duvam u ovo cudo i nikako da ga ugasim.
- Obrade, covece, jel se ti samnom salis il si ozbiljan?!?
- Ali sat vremena....
Presednik, videci da je ovaj mrtav ozbiljan, prilazi zidu i pokazuje mu prekidac pokusavajuci da mu objasni sta je struja i sijalica, ali ne vredi....Na kraju se penje na stolicu i odvrce sijalicu. Tek tada se domacin smiruje.
žena kojoj uvek fali cipela .
- Fale mi još samo te crne duboke , samo ne znam gde ću ih drzati.
Ili sindrom engleskog gospodina. Pojava koja je postala veoma česta razvojem društva i političkog i društveno odgovornog obrasca ponašanja. Predstavlja sindrom veštačke i nespontane pristojnosti, uštogljenosti i uglađenosti po uzoru na kult gospodstva i džentlmenskog držanja engleske gospode (oni koji piju strogo čaj, nose crni šešir, izglancane crne cipele i jebački crni mantil).
Engleski sindrom predstavlja masku uglađenosti iza koje se krije društvena zver i čovek koji bi sutra sve oterao u tri lepe... zbog sindroma opsovati neću. Maska predstavlja onu sliku za javnost, koja zahteva poštovanje opšte prihvaćenih obrazaca ponašanja. Eskaliranje sindroma uglavnom nastaje posle dugogodišnjeg paćenja od istog, i to u nekoj srednjoj dobi, ali što se duže eskaliranje odlaže, posledice su sve eksplicitnije.
Ali, kad maska padne, dešava se svašta.
Poštovani kolega...
(Mlađa koleginica se saginje da podigne ispalu fasciklu, dok se već kratka crna suknja diže duž zadnje lože)
- Gospođice, koleginice... rekao bih nešto nadasve indiskretno, nadam se da se nećete ljutiti...
Pobogu, kolega, zašto bih se ljutila?
- Rekao bih da je neko na nebu umro, kad nam poslaše anđela u crnini?
Oh, kako ste šarmantni, Vama godine ništa ne mogu, čak naprotiv, Vi starite kao vino!
- Kažu da godine donose mudrost, ali, nekad poželim da svu mudrost dam da se vratim na dan u mladost.
A baš me zanima kako ste Vi Vašu mladost provodili, verujem da je romantika bila na prvom mestu, a ne kao danas? Koja je bila Vaša prva ljubav?
- Prva ljubav? Hm, sećam se, beše sedamdeset i neka, meni otac da svog novog Stojadina i bila neka devojka iz škole, volela me. Zovnem je da ide sa mnom, pošto su tad auti bili samo za decu partijskih činovnika. I odvedem je pod Avalu i tako joj zabi... i tako počnem da joj recitujem onu pesmu onog... mmm, Njegoša "Noć skuplja vijeka". A što sam ja na tu pesmu poj... poljubio, bože, pa to je strašno!
Verujem, vi tadašnji ste bili pravi muškarci, a ne kao ovi danas - materijalisti, prosto bih volela da mene takav zavoli. Znate, u Vama kao da oca vidim kako ste divni. Prijatno, baš mi je bilo drago što smo se ispričali! Da vas potražim posle?
- Neka ode da me traži i vidi da me nema, ta žena sa rukama deteta...
Oh, pa kako ste šarmantni!
- Prijatno, koleginice! (u sebi) Uuuuuuuuuuuuuhhhhh, šta ja serem?!
----------------------------------------------------------------------------------------------------
(dolazak s posla na kućni ručak)
Zdravo!
- Zdravo, dragi, kako je bilo? Je l' idemo večeras na ono književno veče, kako smo se prethodno dogovorili?
Ženo...
- Da, dragi!
Sa' ću da te karam!
- Iju, Jovane, kakav je to način?!
Legendarna britanska grupa nastala krajem sedamdesetih od strane Dejvida Koverdejla (bivseg pevaca Deep Purple), Majka Mudija, Bernija Mardsena, Nila Mureja i Dejvid Dovla. Kasnije je grupa trpela velike promene u postavi. Grupa je znacajno promenila svoj muzicki pravac sredinom osamdesetih, tacnije sa bluz roka su presli na hard rok. Kroz nju su prosli muzicari kao: Steve Vai, Andrian Vanderberg, Vivian Cambell, Jon Lord, Cozy Powell i drugi. Grupa je izdala mnostvo albuma i snimila desetina i desetine mega hitova, kao na primer: Lovehunter, Don`t break my heart again, Here I go again, Bad Boys, Still of the night i dr.
U Srbiji, zemlji turbo folka, Whitesnake je poznat kao dobar lek za skidanje crne magije koja je bacena na nezenje. Bar tako kaze Milan the Visionary.
(znam da nas pratite i iz okružnih država, a znam da je i kod vas isto, ali skraćujem naslov).
Kataklizma komunizma i uspon kapitalizma, prelazak iz komunizma u alkoholizam, ali to je sve neki partokratsko-službenički manufakturni predkapitalizam. Latifundije. Nasleđe Turaka, Jataganca, Šojića, Rada na određeno vreme i Šurde.
Svega toga ljudi moji, nema u udžbenicima na srpskim ekonomskim fakultetima.
Kako vi možete u Srbiji upotrebiti preduzetnički džudo, japansku proizvodnu filozofiju, PAEI dijagram, Kramerov lanac vrednosti i slične veoma "inventivne" stvari-nazive kad je menadžment u pitanju? Nikako. Ali, ajde da i to radimo kako valja i sporeduje. Nego ne, mi smo u stanju da učimo iz knjige Inovacije u trgovinskom menadžmentu, izdanje 2002. godina? Koje crne inovacije iz 2002.e?
Uči se: Kako napraviti dobar tim od ljudi različitih menadžerskih stilova?
A treba: Koji zaposlenik ima dobru rakiju i zna Miću iz Zavoda za zdravstvo, oću da mi tamo zaposli pašenoga.
Uči se: Poreski kredit u vremenu krize naftne berze.
A treba: Šta obično piju poreski inspektori?
Uči se: Bonton i veštine pregovaranja.
A treba: Kako jebati kevu onom liku iz tog doo-a, što ne pusta te pare više, treba da platim pedeve, jebo ih deseti u mesecu da ih jebo!
To je cura od 15-18 god. koja zeli biti deo necega za sta njeni blizi prijatelji nisu ni culi samo da bi se razlikovala od njih, da bi mislili da je nesto posebno. Oblaci strogo crne haljine (kojih se njena baka odrekla jos pre 100god.) i crnim kreonom, karminom, prekriva 23% svog lica (oci, usne). U takvom izdanju je mozete videti na fotografijama pozirajuci sa raznim ogrlicama, ziletima, lutkama bez glave i sl. Fotografije su iskljucivo izlozene na "fejsu, spejsu i td." Fotografise se sama, i to kada joj nisu roditelji kod kuce. Ima potrebu da upadne u neku pricu. E, sad...R'N'R je sirok pojam, Emo je postao turbo-folk,...znaci, sad cemo malo da budemo Gothic.
Vrsta udobne muške obuće namenjena za neformalne (casual) prilike. Tanke, lagane i bez pertlanja - nazuvaju se. Njihov pravi naziv je mokasine (prema staroj indijanskoj obući na koju podsećaju), ali u našem narodu "od milja" su dobile naziv mokasinke. Iz nekog razloga postale su omiljena obuća ljudi sa sela koji su se tek doselili u grad, kao i gastarbajtera. To važi za stariju generaciju, mlađi se danas ipak radije odlučuju za Air Maks.
Prirodno, braon, crne ili žute mokasinke u kombinaciji sa belim čarapama (omiljena kombinacija prosečnog gastosa) postale su sinonim lošeg (nikakvog) ukusa u oblačenju. Ljudi koji smatraju da imaju bar malo ukusa beže od njih kao đavo od krsta.
Jedan od najbolesnijih crtaća koji sam gledala u životu daleko ozbiljniji od Rena i Stimpija. Bolesna je opterećujuća tematika naizgled ljupkog crtaća za decu, jer se bave raznim antropološkim, sociološkim, psihološkim i kulturološkim problemima kao što su rasizam (u crtaću se javlja jaz između crnih i belih pataka, situacije tipa crne patke nemaju pravo da e voze napred u autobusu), nacizam (glavni negativac svraka, vrana ili šta već se zove Dolf, svojim likom i delom direktno asocira na Adolfa nam Hitlera) izumiranjem Dodo ptica i tako redom...
Glavni lik je ptak Alfred, siroče koje je odgajio Henk inače krtica. Njegova ljubav je Vini crna ptaka. Alfred se iz nekog razloga bori protiv Dolfa koji imalinom farba kljun u crno.
I dan danas me sećanje na isti baca u depresiju.
Osoba koja se nalazi u posebnom stanju religioznog transa, u licemernoj i farisejskoj kvazi-pobožnosti. Blizak srodnik mu je presamićeni. Pravoslavni taliban, osim onoga što čini presamićeni, se bavi i sledećim stvarima: izbegava sapun, ne brije se i ne šiša se, i leti i zimi nosi crne debele vunene džempere, vunene čarape i one cipele kaluđerke, nosi još i borbeni ranac i ima brojanicu sa hiljadu čvorića. Nikada se ne smeje, uvek je ozbiljan, sve gleda popreko i u društvu voli da ogovara i kritikuje druge, posebno one što idu u Crkvu. Stalno je namršten i kiseo i vazda je u nekom apokaliptičnom fazonu. Ne pije, ne puši, jede presnu hranu. Stalno je u raskoraku sa kanonskim strukturama Crkve, jer je najčvršće uveren u teoriju zavere.
Kad telefonom zoves kucu pravoslavnog talibana:
- Dobar dan! (kažeš veselo, nadajući se da neće da bude kiseo i mrzovoljan)
- Bog ti pomogao / Bog dobro dao (cedi kroz zube, namrsten zbog toga sto ga nisi pobožno oslovio)
*
Kad odeš na Liturgiju, pravoslavni taliban čini sledeće: na 10 sekundi procokće 'Ccccccccc' koje upućuje svakom ko se pomeri ili prošapuće nešto, sikće na decu što ne stoje mirno k'o sveće, i okreće se oko sebe sa prstom na usnama i onim čuvenim 'Šššššššššš!' opominje sve koji su se zatekli u hramu. Dok to čini levom rukom neprestano vrti onu brojanicu od 1000 čvorića.
Čovek-maler neslućenih razmera. I kad mu se skoro nikad nešto namesti - splet okolnosti mu ga smesti. Prebac preko über-a u smislu trpnje baksuza i ironije na spostvenoj koži, a veruje se da ne donosi baš sreću ni drugima oko sebe. Na pesmu "Ajronik" one žnaru Kanađanke samo kaže "pffff", jer je sve nabrojano za njega pičkin dim da ne bi ni trepnuo kada bi mu se nešto iz tih stihova dogodilo. Ponekad kada ga baš krene, gleda da izbegava crne mačke - trulo mu je da im pređe put.
Al' kolo sreće se okreće, krenuće i njega nikad.
- Ćao, Žeks, šta se radi?
- Evo, puštam sa ortakom hitove devedesetih na Jutubu ubrzano, mnogo dobar trip.
- Hm, da. Nego, hajde do mene za pola sata!
- Što?
- Da gledamo tekmu zajedno, usrao me jedan tiket i treba samo još lagano Barsa da dobije Deportivo kod kuće i posle toga dižem dva soma evrića i obezbeđujem kurve i koks!
- Jebiga, rekoh ti da sam sa ortakom, a ne mogu da ga ostavljam.
- Pa povedi i njega.
- Sačekaj samo da izađem iz sobe da ne čuje... Sima Fortuna.
- Šta Sima Fortuna?
- Pa Sima je kod mene, sećaš ga se letos sa Ade?
- Čekaj, čekaj, to je onaj što se popeo na bandži, ali nije smeo da skoči i baš u tom trenutku je naišla ekipa Studija B i snimala ga sa plaže, a "leteći reporter" je najavljivao njegov skok? Posle su ga sačekali i navatali da ga pitaju u direktnom prenosu kakav je osećaj peške silaziti sa bandžija?
- Da, baš taj Sima, kojem je posle toga, nakon što smo otišli daleko od bandžija, na plaži prišla ona prepička kakvu ne viđamo ni u filmovima i rekla mu "ćao", da bi sekund kasnije sa druge strane došla i njegova keva da ga izljubi i iznenadi sendvičima da joj sin ne ogladni. Posle ovu cuši, naravno, nismo videli.
- Ako se dobro sećam, keva je došla jer je brinula, pošto su mu veče pre toga ukrali novčanik sa dokumentima i kovertu sa tek primljenom platom?
- To ti kažem.
- Još nešto je bilo, ne mogu da se setim, ali uglavnom, taj i kad bi, kao što svi sanjamo, imao tetku negde preko, morao bi on njoj da šalje pare... Uh, znaš da nisam sujeveran, ali ne znam kud sam te zvao uopšte danas dok je taj kod tebe, pašću na siguricu.
- Ne znam šta bih ti rekao, a evo, vraćam se u sobu, Sima diže obrve u smislu s kim pričam.
- Ne, ne, ne sme da zna!
- Dobro, Slavice, sutra se čujemo.
- To, legenda si. Ljubi te brat.
Patrljci svega i svačega, koje prikupljamo tokom života.
- Klupko raznobojnih žica od kojih su nekada pravljene praćke.
- Petarda nađena na ulici, pri polasku na doček Nove 199...
- Kamičak neobičnog oblika pokupljen na ekskurziji u Grčkoj, namerno uzet u Delfima jer je vodič rekao da se ne sme ni kamenče odneti.
- Prva ukradena čaša u kafani. Trofej nad trofejima.
- Mala drvena kuglica sa dve crne tačke nalik očima, koju se šeta među društvom već par godina, upoznaje sa svima i predstavlja se kao Wiki.
- Parče drvene olovke iz prvog osnovne.
- Posvećena pesma od drugarice iz klupe, neki Bojan Marović ili tako nešto.
- Isečak iz novina koji je poslužio za start prve devojke na faksu, skrenuvši joj pažnju da liči na ribu sa slike, sa čupavom kosom i razjapljenih usta.
- Pečat kao propusnica za ulaz nekadašnjeg popularnog kluba, maznut sa stola na ulazu u teškom pijanom stanju.
- Majica ispisana imenima ljudi, poznatih i onih koji su imali marker pri ruci.
I onda kada dođe vreme da se preseliš, shvatiš da si napunio dva gepeka ovih "sitnica" koje život znače i značajno zauzimaju prostor, ali koje ne možeš da ostaviš za sobom.
Reklama za "Pričaonicu":
- Imam crne oči... i tamnu kosu... kažu da sam zgodna.
- Ja kažem da imaš jako lep glas.
Prosecan sredovecni Srbin koga mozete sresti ispred prodavnice kako sedi na gajbi piva, nosi majicu ' ili ili jesi ili nisi ' koju oblaci u svim prilikama bila to svadba, sahrana (tada oblaci onu crne boje) ili izlazak u birtiju. Takav jedan covek po mnogo cemu podseca na Obeliksa , Asteriksovog najboljeg druga , sto po pivskom stomaku, sto po tragicnoj prici iz detinjstva. Naime svi znate da je Obeliks dok je jos bio mali upao u bure sa carobnim napitkom, dok je Srbin upao u kacu u kojoj se pekla rakija, i od tada je postao pravi Srbin koji trazi svaki povod da nazdravi necemu ili da nekome oda pokoj dusi.
Dve radnje koje nam kuvari sa televizije svakodnevno preporučuju, za sva moguća jela.
Umutite 12 jaja, 12 kašika brašna, 200 grama topljene crne čokolade, muskatni oraščić, mudo od pauna i slatku pavlaku. Posolite i pobiberite.
Devojka koja na fejsbuku prvo nakaci slike na kojima se guzi i puci usta u klozetu sa svojim drugaricama a nikako slike svoga rodjendana na kojima se vide baba i deda iz ruralnih krajeva jer to nije urbano.Kako je 21. vek urbano vreme,ona je poput svake urbane devojke svesna da su se vremena promenila i da i Srbija mora da se menja tako da ona ne ide u kupovinu vec u shopping,ona ne ljubi vec salje kiss,ona ne kaze pomoz bog,dobar dan dobri ljudi,zdravo,vec ciao.Ne dajte se zavarati ipak njeno obrazovanje je na tom nivou da zna sta je to apstraktni pojam tako da ljubav svrstava u tu kategoriju.Ona voli.Ona zna da voli.Ona zna da voli decka koji ima auto iako ne zna marku vec zna da je crne boje i da nije stariji od dve godine.Suprotno tome decko mora biti stariji bar dve ako ne i vise godina,posto je ona sazrela ranije i njen intelektualni nivo je takav da ne moze da bude sa vrsnjacima koji idu peske.
Prirodna nepogoda.
A u nas, bogami, društvena.
Zanemoćala kolektivna svest odavno je postala đubrivo i pogodno tlo za otrovne žaoke izuzetno trnovite crne ruže koja širi miris truleži u ovo malo čojstva što je ostalo.
I ova poplava, kao si svaka druga, rasla je polako, sve dok nije postala bujica. A bujica nosi, uništava, pritom ostavljajući talog blata, mulja, zaraze, nesnosnog smrada. I tako ova poplava koja traje godinama i donosi nam ono najgore radi šta 'oće. I nije ni čudo, kad nasipa nema, kad nema k'o da postavlja džakove. Jedino je problem što nam treba i ova prirodna polava da bi zastali i videli čime smo mi sve poplavljeni. Jebiga.
Slobo, JUL, Koštunica, Tadić, Viki, Miki, Sneki, Vendi, Zlatiborac, Matijević, Žika Plastika, Pop, rok, crkva, mrkva, sok sa 50% voćnog sadržaja, izbori, putevi, Velja, Čeda, Vuk, muk, Obilić, Majka Svetlana, Amer, droge, parade, stop represiji nad drogiranim navijačima, Vučić, kurčić, Dodik, Dj krmak, srpski film, Kinezi..... i tako, ne mogu svega da se setim, ali da je poplavilo, jeste.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.