Patrljci svega i svačega, koje prikupljamo tokom života.
- Klupko raznobojnih žica od kojih su nekada pravljene praćke.
- Petarda nađena na ulici, pri polasku na doček Nove 199...
- Kamičak neobičnog oblika pokupljen na ekskurziji u Grčkoj, namerno uzet u Delfima jer je vodič rekao da se ne sme ni kamenče odneti.
- Prva ukradena čaša u kafani. Trofej nad trofejima.
- Mala drvena kuglica sa dve crne tačke nalik očima, koju se šeta među društvom već par godina, upoznaje sa svima i predstavlja se kao Wiki.
- Parče drvene olovke iz prvog osnovne.
- Posvećena pesma od drugarice iz klupe, neki Bojan Marović ili tako nešto.
- Isečak iz novina koji je poslužio za start prve devojke na faksu, skrenuvši joj pažnju da liči na ribu sa slike, sa čupavom kosom i razjapljenih usta.
- Pečat kao propusnica za ulaz nekadašnjeg popularnog kluba, maznut sa stola na ulazu u teškom pijanom stanju.
- Majica ispisana imenima ljudi, poznatih i onih koji su imali marker pri ruci.
I onda kada dođe vreme da se preseliš, shvatiš da si napunio dva gepeka ovih "sitnica" koje život znače i značajno zauzimaju prostor, ali koje ne možeš da ostaviš za sobom.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
choses de la vie...
znala sam da si ti :)
ja kad se ženio nisam imao srca da bacim ma šta pa moji roditelji angažovali moju najbolju drugaricu da mi isprazni ormane bez mog prisustva i znanja :(
Sve odnesoše ganci niz ulicu...
E da, ova je super! Hvala Ripliju na ukazivanju.
Ne posedujem nista od navedenog, niti mi je ikad palo na pamet... -