
Nažalost sve više korišćena rečenica. Uglavnom od strane zabrinutih roditelja, jer sve više dece kreće stranputicom. Mož' se iskoristiti i da se iskaže nebriga za prošlost, već briga za budućnost.
1. (pregledam stara dokumenta sa ortakom)
A: Vidi ovo! 'Ladno mi je deda bio opasan baja, ako je verovati ovim dokumentima imao je punooo love. Ima li šta za tvog dedu?
B: Ništa, ali nema veze, ja ne znam šta mi je bio deda, više me brine šta će biti njegov unuk.
A: Ohohoho, matori, nisam očekivao tako dubokoumno razmišljanje od tebe, ali imaš pravo.
Српски подсетник, шта треба понети на славу, свадбу крштење, рођендан...Апсолутну доминацију, овај израз ужива на селу, и руралним деливима Србије. Макар не имао леба да једеш, најважније је то да се по селу прича како си ти што радиш ко црнац, доно' бољи дар од комшије који прима швајцарску плату, а уједно има фарму пилића!
(одлазак на свадбу)
Домаћин носи печено прасе, и коверат са 150 еура, жена прилаже торту, деца дају неку технику (микроталасну, пеглу...), а баба и деда, носе есцајг, или ватросталне чиније, што је за ватросталну чинију више од комшије који прима швајцарску плату, а уједно има фарму пилића!
Недвосмислен закључак мудрих српских бака када се говори о некоме ко је направио неку грдну грешку у животу (прокоцкао све живо, оставила га жена и сл.)
- Онај луди Мића Радојкин продао сву дедовину да врати дугове од коцке да не дођу они... тајфуни... а и посао је изгубио...
- Ееее, па да ј' мушко па дас' обеси...
Pitanje koje uglavnom sledi posle: ''Vidi sta sam nacrtao!''
Dete: "Mama, mama, vidi sta sam nacrtao!''
Mama: ''Jao, kako je leeepooo...''
(pauza)
''A sta je to?"
Rečenica koja uglavnom predstavlja uvod u neki seksi razgovor, pod uslovom da obe strane shvate da se cilja na baš TU vrstu razgovora.
Ona: Srce... šta imaš od odeće na sebi?
On: Speedo šorc zeleni i belu majicu kratkih rukava sa ogromnom flekom od paradajza na stomaku.
Nezaobilazni deo opreme svakog savremenog homo-hetero-metro-daj-šta-daš muškarca.
Nosi se isto kao i poštarska, jedina je razlika što je ova manja i uglavnom prazna.
Razlog nošenja ove torbice je jednostavan, a svodi se na sledeći princip:
"Ako već nemam ništa u glavi možda pomisle da imam nešto u torbici."
Rečenica izgovorena pod uticajem najboljih narodnih pesama.
:počinje pesma:
Ženooo, daj lavor i žilet!
Ова фраза се најчешће упућује онима који су незахвални и бесни на себе. И поред тога што имају, хоће да грабе још, и још, док те не искористe максимално.
-Имаш коју пљугу?
-Немам, треба да купим.
-Мош ми позајмиш двеста кинти, враћам ти сутра...
-Већ седамнаести пут ти позајмњујем, е вала претерао си га! Дам ти прст, оде ми рука! Па јебо те докле више?
-А плиииз, ортак си ми. Враћам сутра, обећавам...
Upotrebljava se za:
Nije mi poznato, pojma nemam, nisam upućen u to, ne znam šta da Vam odgovorim...sve to u jednom.
Pitanje: Koje su ovo životinje na slici?
..............................................................
Vidite, upravo ste upotrebili "Jebem li ga..." na pravom mestu!
Izraz koji uptrebljavamo kada nas neko sa lakoćom zajebe. Uglavnom je ispraćem zamahom ruke, trenutnim šokom i razmišljanem koji sam ja idiot....
-Vidi koliko poena imam na reakcijama!
-Na kurcu te nosam!
-A daj...
_______________________________________________________________________
-Ženo, idi molim te u prodavnicu kupi mi neku pivu, crkoh gladan...
-Kad te budem smaknula sa terase činiće ti se da si popio tri gajbe odjedared!
-A daj, ženo, zar moram ja ovako kljakav mortus da idem?
-Idi, vrata su ti iz kuhinje pravo, samo moraš preskočiti malu ogradicu...
Posebno smaračka floskula koja u poslednje vreme prati sve kupoprodaje ili investicije koje se izvode pred javnim auditorijumom. Naravno da dušebrižnog savetodavca boli patka pomažeš li ti zapravo i kako bolesnoj deci, nego hajde da svi prestanemo da jedemo jer neko gladuje ili da igramo basket jer neko nema ruke. Mrš.
Oglas: Prodajem dve karte za sutrašnju predstavu (sav skupljeni prihod ide u dobrotvorne svrhe).
Smarač: brt, bolje pomozi bolesnoj deci nego što smaraš ljude da idu u pozorište...
Odgovor prosečnog policajca kada više nema argumenata za raspravu. Ovi malo strožiji i interventniji malo žešće polemišu.
Neposredno pred početak utakmice...
Čika policajac: Ej ti ćelavi!
NN Navijač: Ko, je l’ ja?
Čika policajac: Ti, ti...pa šta ćeš ti ovde, jesmo rekli da je vaš ulaz s druge strane?!
NN Navijač: A čiji to naš? Ja sam neutralan. Došao sam da gledam basket.
Čika policajac: Ma nemoj?! A ja sam Kraljica Draga, ’ajde skidaj jaknu, izuvaj patike, sigurno si pun baklji. Aha! Pa šta je ovo?! Kakva su ovo obeležja?! Pa ti si izgleda Zabranjen!
NN Navijač: Ali, gospodine to je samo znak Adidas-a. A to što sam ćelav ne znači da sam huligan. Evo čak sam i s detetom došao.
Čika policajac: A to kao tvoje dete?! A vidi stvarno, ličite e...pa... ma daj bre ličnu kartu i ne odgovaraj tako drsko, a mali neka pokaže đačku knjižicu, odma’!
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
Nepoznata lokacija...
Pandur - Ma ne može to tako!
NN osoba - Može i mora.
Pandur - Ma nema logike, tu to ne može da stane.
NN osoba - Probaj, moći će!
Pandur - Ma more tišina! Daj ličnu kartu!
:fljjjuuuus: (šamar)
NN osoba - Ja sam ti žena volino glupa!
I ubacuj ga više, vidiš da sam zagorela!
Rečenica koju najčešće izgovaraju ljudi sa germanskog govornog područija koji su došli u našu zemlju.
Devojka koja ima samo jedan kvalitetan fizički atribut, njega svim kozmetičkim i odevnim predmetima budži do maksimuma kako bi privukla pažnju muške populacije. I uspeva joj, jer je prvo pravilo zagorelih (ne)jebača: daj šta daš.
Mogu da joj u vilici fale gornja četvorka i obe donje trojke, ali to nećeš primetiti od zanosne guze koju je utegla do savršenstva. Može da bude proćelava, ali ti nećeš dizati pogled sa onih brutalnih šestica što onako veselo skakuću dok trešti novi Pitbulov duet. Za nju ne možeš reći da je slatka k'o bombona, pre slatka k'o Šveps. Ali i Šveps neko pije, jel da?
- Uh! Vidi onu! Kakve sise! Joj, kako ih je izbacila. Idem da je šarmiram.
- Jesi ti normalan, brate? Pogle kakva je, teža je od tebe i mene zajedno.
- Boli me kurac, veće sise nisam video uživo.
- Bogami će da te boli kad ova završi s tobom.
Rečenica sa kojom svaki prodavac osiguranja počinje razgovor.
-"Ne daj bože da se vama nesto desi osiguranje pokriva 15%"
Žena koja odmah sa predigre želi preći na fisting.
Rečenica koja odražava klinačku potrebu da budu svrstani u neku fioku, neku grupu ljudi sa kojom će imati nešto zajedničko, da ih prepoznaju na ulici, jer su obučeni u skladu sa svojom deklaracijom, pa čak i da se dele unutar svojih podela na sitnije grupe, sve misleći da podstiču zajedništvo. Zapravo, potpuno suprotno - produbljuju jaz među svojim vršnjacima koji je i ovako preveliki usled preteranog otuđivanja kraj tv-a i kompjutera. Pokušavaju na ovaj način da izgrade svoj identitet,ali nisu svesni da se stapanjem u masu sličnih svaki identitet gubi,ostaje samo masa. Tada je sve jedno da li je u pitanju punk, rock, pop ili turbo folk kultura, masa je masa i nikada nije dobra za individuu. Svako stariji od 20 godina ko izgovori ovakvu ili sličnu rečenicu treba da poseti psihijatra.
Pitanje koje koristiš kada vidiš devojku sa dlakavim rukama i brkovima.
Pred varijante da ti postaviš to pitanje smaraču kada se nađeš sa njim u 4 oka i ne znaš šta drugo da mu kažeš usled tenzije, postoji i varijanta da tebi smarač postavi to pitanje ne bi li započeo konverzaciju sa tobom...
Istina je da njega apsolutno boli uvo šta ti radiš, kao i većinu ljudi koji ti postavlja to pitanje, ali pitanje "Šta radiš?" se pokazalo kao odličan izbor za početak razgovora iz prostog razloga što ćeš ti nakon odgovora postaviti isto, a onda će se osoba br.2 već nekako snaći da te uhvati u mašinu...
To je idealna taktika i za osobe koje se ispunjavaju time što se izjadaju nekome a i oni se mogu svrstati u grupu smarača u koliko nam te osobe nisu bliske...
(Ortak iz kraja {smarač})
-Šta radiš?
(Ja)
-Ništa evo bleja... Šta ti radiš?
(Ortak iz kraja {smarač})
-Jooooj! Ne pitaj! Marko i ja sibić bili u kladionici i došao Ivan i rekao... (...i tako u nedogled)
Sve prisutnij fenomen (“O, goreo u paklu beže Zakerberže”) da raste broj onih kojima je životni cilj da postavljanjem sugestivnih pitanja, moljakanjem i kroz druge tehnike “ribarenja ljudskim dušama" dođu do što većeg broja pluseva, lajkova i drugih internet dukata u riznici virtuelne popularnosti.
Na sreću, u skladu sa narodnom – na ljutu ranu ljuta trava ide, raste stepen ignorisanja i/ili miniranja ove manije.
- Kako ti je prošlo ono anketiranje na netu?
- Nikako, uradio sam prvo probno... Napisao sam „Daj plus ako voliš svoju majku, a minus ako je ne voliš“
- I?
- Od 796 onih koji su učestvovali imao sam samo 4 plusa, ali i 752 komentara u kojima mi ga stavljaju u kevu, 16 i u kevu i sestru, 4 u sve što mrda i jednog što mi ga metnuo u kućište.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.