Rečenica koja te zatekne nespremnog, izgovorena od strane devojke, paničarke, koju poznaješ taman toliko dugo da joj broj telefona još uvek ne znaš napamet. Niti njenu prirodnu boju kose.
Grom iz vedra neba!
Smak sveta! Kraj, ništa više neće biti kao pre.
A verovao si da su šanse da ti se ovako nešto desi, baš sada, jednake verovatnoći da je vetrenjača iz Servantesovog Don Kihota, zaista div.
- Halo?
- Ja sam bubili. Izvini što te zovem ovako kasno, ne špijuniram te više, svega mi. Znaš da te ne bih budila u ovo doba da nije nešto hitno.
- Ooo da, znam.
- Znaš, danas sam ceo dan nešto nervozna i preosetljiva. Tri puta sam zaplakala na „Oči boje duge“. Mamin ručak nisam mogla ni da pipnem, sve mi nešto muka bilo, a znaš koliko volim podvarak. I još na sve to, ceo dan na TLC-u puštaju neke emisije o bebama, kao da znaju. Bubili? Je l’ ti to hrčeš? Ladno hrčeš! Sram te bilo, svinjo bezosećajna! KASNI MI!
- Čččč...čekaj, stani. Kako kasni? Zašto kasni? Jesi li ti sigurna?
- Nego šta sam! Sve simptome trudnoće imam, nisi me slušao!
- Dooobro, polako. Samo bez panike!
- Ne paničim!!!
- Slušaj, jutro je pametnije od noći. Lezi lepo, spavaj, pa ćemo sutra ujutru da rešavamo to, m?
- Kako to misliš da rešavamo?! To? Beba je za tebe TO?! Hoćeš da abortiram, jel?! Kao znamo se mesec dana i te priče? Nema šanse! Rodiću ga!
- Halo, halo...Jelena?
Ok. Spustila mi je slušalicu. Nema veze. Bolje je tako...
I šta sad u pičku materinu? Jebote, imam 22 godine, još sam na faksu, moji me izdržavaju. Ma nema šanse, ne mogu da je oženim. Znamo se mesec dana. Nismo mi jedno za drugo. A nismo ni neki par, k’o kera i bandera smo. Ne znam ni kako joj se pudlica zove, koliko ispita ima do kraja, koje joj je boje kapija. Jebote, pa ja ne znam ništa o njoj! Smiri se, Nikola, smiri se. Pokušaj da odspavaš, tri sata je, ustaješ u pola sedam...
Čekaj, pa gde ćemo živeti? Kod mene nema mesta. Šta ako nosi trojke? Moraću da se zaposlim na građevini kod ćaleta. ĆALE! Jebote, ubiće me ćale! Dobro, pa i on je mene napravio sa 20. Znam, reći će: "To su bila druga vremena!". Kako da mu saopštim uopšte, ima slabo srce, neće izdržati. Juče mu se slošilo kod kuma Ranka na svadbi. Svadba! Sigurno će hteti veliku svadbu, pričala mi je da ima mnogo rodbine. Mrzim ta opštenarodna veselja! Ma ne, nećemo se uzimati. Priznaću dete i gotova priča. Plaćaću elimentaciju, nisam ja nikad bio skot. Viđaću ga vikendom. Pa da, vodiću ga i u vrtić ako treba, odlaziti po njega. Pa kad ga odvedem prvi put na pecanje, a on onako mali, jedva 5 godina, pa se kikoće pored vode. Vodiću ga i na upis u prvi razred, moj junak mali, veća torba od njega. Tačno ga vidim. Grli me na hodniku i gleda njegovim malim bečatim okicama i kaže: „Biću dobar, tata.“ TATA! Pa ja sam nečiji tata! Moram da zapalim pljugu, razbio sam san.
Dobro, moram reći mojima. Ljutiće se par dana, pa će ih proći. Kao i ono kad sam pao godinu i kad me murija uhapsila posle Derbija. Derbi! Jedva čekam da ga odvedem prvi put na stadion. Kupiću mu šal i duksić, biće pravi mali navijač. Junak tatin! A šta ako bude žensko? Šta onda? Nikada sebe nisam video kao oca devojčice. Mada, slatke su onako male, u haljinici i šnalicama u kosi. Biće lepa devojčica. Samo da ne povuče na mene velik nos. Biće bečata na mene, garant. Princeza tatina. Vrtirep mali, sa dugom crnom kosicom. Smaraće me da je vodim na balet i ritmičku gimnastiku, vodiće je taja njen. Učiću je od malih nogu šta je prava muzika. Izbaciću Pink iz memorisanih kanala. Ja ću joj izvaditi prvi mlečni zubić i staviti joj ga pod jastuk. Čitaću joj Andersenove bajke pred spavanje...
Nikola, o čemu to razmišljaš? Otišao si predaleko. Ništa to još nije sigurno. Nema veze, svanulo je, moram da odspavam makar ovih pola sata dok ne zazvoni alarm...
A šta ako mi zabrani da viđam dete? Ako se odseli u drugi grad? Ne daj Bože uda za nekog drugog?! Neki rmpalija da mi vaspitava dete! Nema šanse! Oženiću je, pa da. Nije ona toliko loša. Nije čak ni ružna. Ako izuzmemo klempave uši i krive noge. Dobro, i govornu manu. Al’ ima lep osmeh. I oči su joj lepe. Ima koji kilogram viška, ali nije to ništa. Pa eeej, nisam ni ja žgolja, fin smo par, onako kad stanemo jedno pored drugog. Nije čak ni ljubomorna. Preterano. Samo dva puta je pravila scene do sada. Ništa to nije. Čak je i palačinke pravila za moju ekipu kada smo se okupili da gledamo tekmu. A slatka je... To je to! Rešio sam! Provešću sa njom život! Rodiće mi malo voljeno biće. Imam plan. Saopštiću mojima ujutru, pa kud puklo, da puklo. Oni nam sigurno neće odmoći. Uselićemo se u babin stan, stanare ćemo otkazati od sledećeg meseca. Ja ću sam da ga okrečim. Mića će da mi uradi stolariju. Nebojšu ću zvati da mi sredi kupatilo. Duguje mi. Dečiju sobu ćemo da uredimo sami nas dvoje. Srušiću i onaj krivi zid, napraviću šank. Gajba će nam biti ko bombonica. FLEKICA! Tačno, Flekica joj se zove pudla. ŽENIM SE! Ako treba svadbu, dobiće i veliku svadbu! Moram sutra da javim ortacima. Ko ga jebe, jednom se živi! Biću prvi ćale u našem društvu. Jebote, ponosan sam na sebe. Tražiću da prisustvujem porođaju.
Alarm?! Kad pre? Toliko od spavanja. Nema veze, sredio sam svoj život. VOLIM JE! Savršena je! Zaprosiću je. Danas. Odmah! Moram da je pozovem!
- Halo, ljubavi. Jesam li te probudio? Nisam? Dobro je. Slušaj me. Sve sam isplanirao. Dolazim večeras do tebe. Što? Izlaziš sa drugaricama? Pa dobro, dolazim onda popodne, da se dogovorimo nešto. Otkud sad to? Što da ne dolazim? Boli te stomak? Nema veze, ovo ne može da čeka, rešio sam da te...aham, dobila si, pa dob...ŠTA?! DOBILA SI! Kako dobila?! Zašto dobila?! Jesi li sigurna?! Ne vičem! Noćas dobila? Kako možeš to da mi uradiš? Kako šta?! Pa jel znaš šta si mi sad uradila? Jel znaš?! Sve si mi snove srušila! Da, ti meni! Sinoć si mi rekla da ti kasni! Koliko?! Kasnilo ti je dva dana?! DVA DANA?! Eeej! Pa jesi li ti normalna?! NE VIČEM!!! Ja sam noćas već vodio decu u školu i na balet, a ti mi kažeš da ti je kasnilo samo dva dana?! Ti se bre igraš sa mojim osećanjima! Ne mogu da se smirim! Kako da se smirim?! Ne znam kad se vidimo. Zvaću te. Ajde.
I šta sad? Nemam više dete. Nema ni svadbe...ničeg više nema. Opet sam sam. Sa podočnjacima od neprospavane noći. Nema veze. Kad malo bolje razmislim...i nije bila neka riba.
Hitler za decu sa poteškoćama u izgovaranju glasova čiji roditelji imaju poteškoća u rezonovanju. Istim roditeljima su se prvo princ/princeza sa kojim/kojom su ušli u brak pretvorili u žabu/zlu vešticu. Onda im se dvorac pretvorio u straćaru. Još samo da decu pošalju kod logopeda da vidi narod da su glupa i zaostala, pa da se bajka pretvori u noćnu moru.
Mica: Ljiljo, što ne odvedeš ovo dete kod logopeda, vidiš da pola glasova ne izgovara?
Ljilja: MOJE dete da ide kod NJEGA NEĆE! Ništa mu ne fali, samo izvodi.
(Petnaest godina kasnije)
Mica: ’Alo, Ljiljo, ti si?
Dušan: Dufan ovde, dobarrr dan. Famo da vidim gde je Uiua. Mama? Uiuo? UIUANA!! Javi fe, Mita!
Dan kada ćemo se svi oženiti/udati i dobiti decu.
Dan kada ćemo završiti fakultet.
Dan kada ćemo biti na mestu naših roditelja.
U suštini-dan svih prognoza ovog sveta. Ujedno i najvažniji dan u našim životima.
Keva : " Sutra kad se oženiš i dobiješ decu videćes da sam bila u pravu. "
Baba : " Uči sine, uči, sutra kad završiš fakultet da imaš od čega da živiš. "
Ćale : " Evo ti konjino, a suta ćeš videti kad budeš na mom mestu kako je dati zadnji dinar detetu da ide da se napije k'o stoka! "
Izraz koji se koristi da označi dužinu vašeg zatvorskog staža u statusu poluslobodnjaka, izdržavate kaznu od 7 do 15, ili od 9 do 17, ili od 15 do 24, ili od 22 do 07. Onda ste slobodni da idete svojoj kući i budete muž, otac, sin do sledećeg dana i tako dok god društvu preti opasnost od vašeg bunta, odnosno dok ne napunite 60 i neku (naravno ukoliko vas zdravlje ranije ne sjebe) i odete u penziju.
Naravno da je ova igra sistema s građanima uobličena tako da jednostavno patite ukoliko vam ne odrape kaznu. Devijacija je tolika da se čovek zdušno bori da i za svoju decu obezbedi isti status.
Plate vam naravno vaš rad, ali vreme i sve ono što ste propustili u životu nikad.
Žena zna da nema te stvari na koju muškarac neće pristati u toku seksa. Zna da bi pojeo rođeno govno, odrekao se rođene majke, potrošio platu na njene nove cipele, izbacio decu kroz prozor, odveo je do kraja sveta i nazad.
: Ah, ah, dragi, sutra ti voziš decu u školu.
: Aaaaaah, mhm.
: I, ah, slupala sam ti auto. Malo samo.
: Mhm, uuuuuuh.
: I moja mama će, ah, biti kod nas 10 dana.
: Aaaaaaaaaaaaah, tooooo, uh.
: Od kada ti to voliš moju mamu?
: Čiju mamu?
devojka za udaju koja je odlučila da više neće vatati bidermajere, niti izlaziti sa pogrešnim muškarcima( pogotovo ne sa oženjenim) pa da su ne znam kako šarmantni i neodoljivi; ona ima viši cilj: naći idealan genetski materijal, muža koji pravi lepu, zdravu i pametnu decu, dakle traži Meštrovića-nju da kreše. a decu da kleše
" Ako je bogat i sam, nije normalan, ako je mami OK, onda je sigurno gej...i svi bi da pipkaju, malo da štipkaju, A ŠTA DA RADI OVA DEVOJKA ZA UDAJU?" (K. Sotirović)
Uglavnom najveci prigusivac za decu.Covek koji nikad nece izaci iz doba komunizma.Potrosno sredstvo koje ima problema u svom zivotu i sve sto mu je ostalo je da zamara decu i glumi neki autoritet posto je sprcan do bola.Pizda mu materina.Kada ta deca porastu(od 16 pa na dalje) onda prema njima bude sav fin i pristojan,kao najveca sisica.
Izvinjavam se matorim komsijama samcima koji nisu takvi,a oni koji jesu,neka znaju da su mi jedna od najruznijih secanja iz detinjstva,kao i svakom drugom ljudskom bicu,tako da je najbolje da umru jer nikome ne trebaju.
Ums je pravo mesto za svu kreativnu decu koja zele da se druze,sklone sa ulica,zabavljaju u drustvu vrsnjaka i uce stvari vezane za glumu,pevanje,ples,maneknstvo ili novinarstvo...To sto poneki roditelji upisuju decu da bi zaradili milion necega,to je problem u glavi roditelja a ne UMS-ov problem...
Ne to nije ona radodajka koja dođe da vam "čuva" decu, a usput sačuva malo i vas kad žena nije tu. Već je to ona žena koju ćete zvati samo da bi vam uspavala decu, jer naplaćuje po satu, a čita bajke istom brzinom kao ona gospođa što čita mala slova na reklami za lekove.
Što je račun manji to je bolje.
Dom za nezbrinutu decu.
- Ljubavi, trudna sam! Šta ćemo sad?
- Pa lepo! Ništa, selimo se kod mojih, ne možemo se više stiskati u 30 kvadrata pod kirijom. Kad već nisu imali sredstava da me zbrinu i kupe mi stan, idemo nazad njima na grbaču.
Pepa prase zaslužuje svako poštovanje roditelja kao i vaspitača. Crtani film koji pleni decu uzrasta od 2-7 godina. Roditelji bezbrižno mogu da obavljaju svoje svakodnevne poslove, a vaspitači, koji u grupama od 40-47 dece žele da očuvaju bezbednost u grupi, mogu mirne duše da obrišu guzu detetu koje je kakilo pre 5 minuta, ostavljajući decu u sigurnim rukama Pepe.
Dete od 6 ili 7 godina koje teroriše svu ostalu decu svog uzrasta,a neretko i dosta stariju decu.Po ceo dan provodi na lokalnom igralištu gde čeka da naiđe odgovarajuća meta za maltretiranje.Često‚‚pozajmljuje"bicikle,lopte,igračke druge dece često i protiv njihove volje.
U većini slučajeva ima starijeg brata koga veoma rado spominje deci koja su jača od njega.
Mini siledžija:Marko daj mi loptu!
Marko:Dobro može ali hoću ja da igram fudbal sa vama.
Mini siledžija:Ne može ti ne znaš da igraš.
Marko:E pa onda ne može lopta.
Mini siledžija:Nemoj da ja tebi pozovem mog brata on je šesti razred može da te bije.
Marko:Dobro evo ti lopta,al da mi vratiš.
(mini siledžija otima loptu i lupa Marku čvrgu)
Težak neradnik. Leži po ceo dan i ništa ga ne interesuje. Gleda televiziju, bleji za kompom i da ne ustane da kenja ili da jede dan bi mu prošao u ležanju. Kući mu već licitiraju ko će decu da mu pravi.
- Ženo, je l' ustao onaj magarac?
- Nemoj tako za dete. Još uvek spava.
- U ovo doba? Pa on će krevet da probije od ležanja, nabijem mu ga majke!
- Nemoj tako. Sinoć se vratio kasno iz grada.
- Dokle on misli da tera ovako? Pa dan ga ne gleda...
- Kad će ako neće sad?
- Ako, ako... Samo ga ti brani dok slavi Ramazan, a kad ga budu doneli u plastičnoj kesi onda ću ja da budem kriv...
- Iju!
Najbolji izgovor za ljude/decu koji/a biciklom idu u školu.
Po recima koje smo mogli da cujemo prosle nedelje o gej paradi od nacionalista iz grupe 1389,decu treba cuvati od pedera.Jos ce da ih slikaju i da naprave blog sa pederima jer su opasni po nasu decu. Moje je misljenje da su pedofili opasniji od pedera. Vi odlucite ko je vise u pravu.
najružnije ilustrovane knjige ikada. Medjutim, plava ptica sa korice koja liči na kita i dva deteta koja sede na toj ptici a koja više liče na trolove i strašila nego na decu su možda i savršeni način da uvedu decu u školstvo Srbije.
ps. bez obzira na očigledan trud uložen u ilustracije, i dalje mi krenu suze na oči kad ga nadjem u staroj prašnjavoj kutiji. Ah ta nostaligija.
Pitanje koje iznervirani otac upućuje medicinskoj sestri kada mu u Urgentnom centru saopšti da primaju samo decu stariju od 14 godina ili sa povredama glave.
Otac: Sestro, ćera se igrala sa super seckom i odsekla sebi prst, evo ga u ovoj kofi sa ledom, zovite doktora brzo!!!
Med. sestra: Smirite se gospodine, biće sve u redu. Koliko ima godina?
Otac: 10
Med.sestra: A pa, žao mi je, morate da idete u Institut za majku i dete, ovde primamo samo decu stariju od 14 godina ili sa povredama glave.
Otac: Pa šta ja sad da radim, da je udarim u glavu?! Oćete onda da je primite?! Detetu će novi prst da nikne dok sad dodjemo do tamo, da ne pominjem što propuštam utakmicu, što sam zamalo pregazio pandura jureći kroz crveno i što je isflekala nove presvlake! More, mrš u pičku materinu!
:obraća se ćerci:
Ajmo sine, mali prst ionako ničemu ne služi...
Kada pitate dva čoveka o nečemu, dobićete više od dva mišljenja. Na toj osnovi je stvoren Vukajlija. Rečnik slenga i idioma.
Kompjuterska Biblioteka · 7. Maj 2009.