
Pojava izazvana naglim prolepšanjem vremena, kada se po parkovima, trgovima i uz reku pojavi neprohodna masa šarolikih ljudi koji šetaju decu i pse, prodavaca kokica, balona, raznih džidža-bidža i uličnih umetnika, polu-vašarska atmosvera. Bučno, šareno, naizgled konfuzno. Pojedinim Japancima bi delovalo zbunjujuće i zabrinjavajuće.
- Bio sam u gradu ceo dan danas.
- Bilo ljudi?
- Ljudi? Prava ljudnica!
Sintagma koja služi za poklapanje dosadnjakovića koji su nestrpljivi u nekom svom zahtevu. Često roditelji ovim poklapaju decu, a deca ko deca ni ne skontaju o čemu se radi, pa kad tek na kraju vide da njihova želja neće biti ispunjena postanu utučena i zbunjena.
Sin: Tata, tata, aj mi kupi loooptuuu!
Tata: Evo sad će tata, oćeš sad ili odma da ti je kupim?
Kucni red je skup pravila u zgradama koje vaze samo za decu i mlade,i koje sluze za zanimaciju baba i deda kada na TV-u nije neka od spanskih ili neka od sada popularnih turskih serija.
Animirana sadistička serija, gde dve besnо umnobolne životinje pronalaze što okrutnije i bolesnije fore za mučenje (SAW za decu!)
Još jedan razlog zašto smo neosetljivi na tudju patnju i zašto nasa generacija voli da se igra noževima...
Izbo ga!
Uobičajna rečenica svake majke kad šetaju svoje dete. Obično je to znak da majka ne zna kako da zabavi dete, pa mora da zastajkuje decu po ulici kako bi joj barem malo zabavili dete.
Ide dečko da se nadje sa devojkom i naidje na neku majku sa detetom.
Majka: :priča detetu: Sine vidi bata!
Dečko: :u sebi: Ženo idi u tri pičke lepe materine. Već kasnim, otići će mi devojka!
Objašnjenje koje se koristi da bi se objasnilo zbog čega baksuz iz komšiluka ( a.k.a. ona baba koja se dere sa prozora zbog kućnog reda i poliva decu iz creva) nije do sada umrla, a ima godina više nego Krkobabić.
"Ajde prestanite da lupate tom loptom i gubite se kući proleteri jedni! Jel znate da je kućni red od 15:00 do 17:00! Zvaću vam roditelje i policiju! I Kurir ću da zovem da vidi kakvu omladinu imamo!"
"Ali samo smo igrali, nismo ništa radili! A i sami remetite taj vaš kućni red kada se derete sa prozora!"
"Ti ćeš men' da kažeš da...!"
"Pusti bre čoveče! Ajde da idemo, ova baba će da smara do sudnjeg dana! Ne znam kako više ne umre!"
"Neće Bog baksuze kod sebe!"
umobolna igrica koja tera decu da beze s casova i da uzimaju svoje drugove kao taoce i onda ih primoravaju da sede satima i satima u zagusljivim prostorijama i da se deru kao mamjmuni kad im neko da headshoot u glavu:)
Rečenica izgovorena matorcu aludirajući na njegov, verovatno, poslednji ljubavni ''meč'' i te leptiriće u stomaku.
D : Au, da ne moram da idem po decu u školu tako bi prišao ovoj.
S : Ma, matori, ko jebe decu sad. Navali, ovo ti je možda poslednja igra leptira.
D : I to sto kažeš.
Po rečima đaka to je onaj profesor kod koga nikad ništa ne učiš a uvek imaš trojku. Postoji i profesor koji je ''seljak'', ''mrzi decu i bez razloga ih maltretira'' itd, kod kog imaš istu ocenu, samo što moraš da je zaslužiš.
Vrta papuča izrađenih od veoma mekanog materijala.
Namenjene su za određenu grupu ljudi koji po javnim mestima prave galamu, nered i druge društvene nepogode.
Ali kad dođu kući, odmah se ušunjaju u ovu vrstu obuće, i tiho odmile u krevet da ne bi probudili ženu i decu.
Onaj krug u sredini unutrašnjosti duplog autobusa "na harmoniku". Otvara novu dimenziju doživljaja prevoznog sredstva i deluje kao magnet na decu, jer se neprestano vrti između dva dela autobusa, koji se istovremeno vrte oko njega, što je u tim godinama više nego fascinantno.
Jede, pa rastura. Osoba koja je pojela celu godišnju zalihu hrane za decu iz Etiopije, pa još rešila da zameze. Individua koja je Bambija pojela u slast.
Osobe koje po kriterijumima nasih baka,mama,strina isl. vreme provode u kaficima,ispred racunara,u parku,ispred tv-a.Slusaju 'narkomansku' muziku koja obavezno 'probija' bubne opne.Oblace se cudno.Puse,piju,sede na hladnom betonu.Druze se sa mangupima i dzabalebarosima i pokusavaju da preokrenu njihovu 'cestitu i pametnu'decu.
Bakutaner:"Gde ces ti?"
A:"Idem u parkic sa Jovanom,Markom i Gagijem..."
B:"Molim??S tim narkomanima se druzis?!Znas li ti da sam ja juce svojim ocima videla Gagija kako sedi ispred doma i pusi,mozes misliti pusiiii a cini mi se da je i flasa bila kraj njega!Ma sigurno je!A i oni nisu nista bolji cim se druze s njim,a i ti cim si s njima.Sta ce ljudi da kazu?!Iii to jos u park.Znas ti ko se tamo skuplja?!"
A:"Da..Cao bako,volim te"
Bakica ostaje prenerazena,s upitnikom iznad glave...
Fraza kojom babe i keve drkaju jadnu decu koja zevaju, ne pokrivajući usta rukom, a neretko i kada sa otvorenim ustima gledamo omiljeni crtani, pritom doživljavajući životinjski svrš.
Nezeljena budnost koju pobedjuje : kisa koja pada napolju, pucketanje vatre u sporetu ili kaminu, obican mekani kauc i fotelja sa tabureom za pod noge i naravno muski voditeljski glas sa Radio Beograda koji prica o nordijskoj knjizevnosti za decu posle drugog svetskog rata.
Trenutak koji bi trebalo da oznaci pocetak necega sto se stalno odlaze, a sasvim je izvesno da nikada nece ni poceti. Najsecse se primenjuje u djackom/studentskom zivotu kada roditelju pitaju decu kada ce poceti da uce.
Mama:''Milane kad ces vise krenuti da ucis''?
Milan:''Od nedelje mama, od nedelje''.
Nepravedna osuda roditelja od strane čoveka koji nema malu decu. Umesto da komentarišemo "Kako su ovo loši roditelji!", trebalo bi da se pitamo "Šta je ovo zlo derište uradilo ovoj jadnoj gospođi/gospodinu? Želeo bih da mogu da pomognem!"
2006 godina. Restoran Adrijana, Novi Sad. Intimna večera za dan zaljubljenih izmedju mene i devojke. Za stolom pored nas sede majka i dete. Dete jede picu.
Dete: Mama zašto su ovde tanjiri beli, a kod nas kući su crni?
Majka: Ajde začepi i jedi tu picu!
Ja: Ovo je loša majka. Kako može tako prema detetu?!
------------------------------------------------------------------------------------------------------
2011 godina. Sedim u sobi sa ćerkom. Ćerka jede picu. Ja čitam novine.
Ćerka: Tata, je l' možemo napolje da se igramo?
Ja: Ne možemo dete. Pada kiša.
Ćerka: A zašto?
Ja: Zato što se voda nakupila u oblaku, pa mora da ponovo padne na zemlju.
Ćerka: A zašto?
Ja: Zato što to tako ide u krug. Prvo voda sa zemlje ispari pod uticajem sunčevih zraka, nakupi se u oblacima, i onda jednostavno mora da padne na zemlju.
Ćerka: A zašto?
Ja: Pa to je sve što znam.
Ćerka: A zašto?
Ja: Zato što sam glup. Eto.
Ćerka: A zašto?
Ja: Pa nisam puno pratio nastavu u školi.
Ćerka: A zašto?
Ja: Zato što sam non-stop bio naduvan. I pijan.
Ćerka: A zašto?
Ja: Zato što su svi to radili. I zato što sam samo tako imao hrabrosti da pridjem ženskoj osobi a da nije totalni gabor.
Ćerka: A zašto?
Ja: Zato što me roditelji nisu vaspitali da imam dovoljno samopouzdanja.
.
.
.
(sat vremena kasnije)
.
.
.
Ćerka: A zašto?
Ja: Pa zato što je dobro dobro, a loše je loše. I postoji neka sila, neka magma. Što bi rekao Balašević, neko to od gore vidi sve. A ko zna šta je na kraju istina.
Ćerka: A zašto?
Ja: Ma ajde začepi gubicu i jedi tu picu!
Neki ĆAMIL koji ne želi da se zna da nam on valja igračke za decu pa se dosetio da svom naopačke okrenutom imenu (LIMAĆ = ĆAMIL) doda i ono turbo kako bi zavarao trag. Ali mi smo ga pročitali.
Cene su mu svetske i ako se prikriva pod pseudonimom.
Lik koji je već polako počeo da stari i osnovao je porodicu. Nema više ludovanja sa svakakvim ženskama po autu, da obara sedišta nazad po autu. Dobio je decu, ima ženu i skrasio se.
:10 godina mature:
- I eto, ja ti sad direktor neke male firmice u Nemačkoj, milina brate.
- Fino tebi, nego ne videh nigde Stefana, je l' znaš gde je? Ih bre kakav je on frajer bio, onaj njegov auto se više tresao dok stoji nego dok ga vozi, ja mislim da sedišta navikla automatski da se obaraju nazad kad uđe.
- Čuo sam se sa njim pre mesec dana. A nije više takav, osnovao čovek porodicu, skrasio se. On sad samo obara sedišta ka napred da izađe dete.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.