
Dobra početna odskočna daska u karijeri diktatora.
Posle odgledanog dokumentarnog filma o Adolfu Hitleru, sine mi ideja, a što ja ne bih mogao da pokušam da uspostavim svetsku dominaciju? imam stas, imam glas a i frizura mi čudna, a da ne govorm o tome kako imam zlu i histerično ludu narav, ma sve! ( a i slike mi se nešto slabo prodaju, baš kao Hiciju)
Ali kako da postanem diktator i počnem osvajanje sveta? pa da uradiću isto što i Hica, priključiću se nekoj stranci i početi agresivno glasnu kampanju!
I tako se ja obra u Radikale, htede ja da pričam strasno i glasno, ali mi ne dadoše zavidni i ambiciozni veterani.
-Vidi ovog malog he he hoće da postane drugi Šeki!
-Ej mali prestani da se dernjaš, nego uzmi ove letke i podeli narodu!
Videh ja da nešto ne ide, odustade ja od toga, jebi ga, velika konkurencija!
Jedina dobra stvar na srpskoj svadbi.
(povratak kući)
-Auuuuu, što je bilo pečenje, ko duša!
U očima žene ,svaka izuzetno dobra riba.
Žanr svake akcione kompjuterske igre našeg detinjstva, dok još nije bilo neta. Bilo da je fps, tps ili nešto treće. Sad su to: ar-pi-dži, strategije (po mogućstvu sa nekakvim herojima, moćima), neke rol plejing gejms...
- Uuu, brate, što sam kupio igricu.
- Kakva je, šta se radi?!
- Ideš, rokaš, možeš da voziš kola!
- Tih, moraćeš da mi narežeš to!
Sve učestalija pojava u noćnim klubovima. Izađu drugarice sve skockane, napucane, nosem paraju oblake, djuskaju uz šank, piju piće, prevrću oči na lošu ponudu muškaraca, a ti isti muškarci, isto piju piće, bulje u te ziljave pičke, poziraju i oni, jer pobogu i oni imaju novo fancy perje, i mogle i bi i njih ribe za promenu da muvaju. I tako, glavna stvar oko koje bi izazak trebalo da se vrti biva zapostavljena i zaboravljena. I svi se vraćaju kući bez jebanja, sa izgovorima:
- kako je bilo sinoć u gradu?
* bilo je extra, super je onaj klub, dobra muzika. Napili se brate...
- i jel si kresnuo nešto?
* ma jok...
Prvi stepenik ka, mnogo unosnijem, bogatom razvodu.
Pra link ka porno sadržaju.
Dok si ti piškio u krevet, ja sam već odavno virio kroz ključaonicu.
Svaki kabl ima težnju ka zamršenom stanju.
Jedan od tradicionalnih načina da se smiriš i iživiš na nekome bez fizičkog obračuna, ili da izraziš svoj ogroman bol ili pak sreću u datom trenutku.
Psovati se može na familiju, na svetinju, na neke neodređene stvari koje pojedinac jedini koristi, izmišljotine i slično.
U svađi ili pokušaju tuče:
-Šta si se uživio pika ti materina?!
-'Ajde oladi da ti se ne bi najeao majke, glavonjo glupa!
-----------------------------------------------------------------------
Kad udariš o namještaj:
-Aaaa jem ti Boga i Bogomajku!
-----------------------------------------------------------------------
Kad nije tvoj dan:
-'Ajde ne smaraj me, koji kuc!
-----------------------------------------------------------------------
Izliv sreće :
-Kako nam je bilo moćno u pi**u materinu!
-----------------------------------------------------------------------
Vapaj očanika kome je sve na vrh qrca.
Očajnici je to na vrh pi*kinog živca.
Pojašnjenje za pi*kin živac: http://vukajlija.com/ides-mi-na-pi-kin-zivac/72566
Izraz koji koristimo kada vidno uvredimo nekoga, pa kada vidimo da je ljut, prebacujemo krivicu na njega.
- Težak si ko nilski konj!!
- Murš
- I kaka si ti pi*ka, ne znaš za šalu
Put ka heroinskoj terapiji.
Glavna vojna metoda za orijentisanje po šumama i gorama naše zemlje. Lepo je ako imate mapu i busolu, fine spravice, jebeš i dži-pi-es i slična natoamerička sranja, ništa ne može da zameni lokalnog seljaka koji ceo taj kraj poznaje kao svoj dlan.
- Dobar dan, čiča. Može jedno pitanje?
- Uh, uplašiste me, deco. Nisam očekivao nikoga u vr' ovu čuku! Kažite.
- Izvinjavamo se. Znate, imamo neko takmičenje u kasarni, orijentacioni kros i imamo problem da nađemo orijentir, neki Marinkov bunar.
- E, to će bude čudo ako nađete, pokojni Marinko ga zatrpao još '88. Bezobrazan narod, bacali u bunar crknute životinje, od kučića i mačića pa do, bogami, i krupnije marve. Iz koje li su godine te vaše karte?
- Ovaj, nebitno... Kako sad da se snađemo, majku mu?
- Lako, deco. Kota 34 vam je u ovom pravcu, malo levo od onaj veliki hrast će da vidite stazicu, samo je pratite.
- Vi znate za kotu 34?! Imate i vi te mape?
- Ma ne, bre, sinko, nego već četeres' i kusur godine dolazi ovde vojska i večito na'ebete kad tražite tu kotu 34, bar po 3-4 puta godišnje vam objašnjavamo 'de je, pa smo i mi naučili. A nemate signal za mobilan da vas upute oni što pre vas prošli. Ete, baš juče se dogovaram sa komšiju Radovana i nešto razmišljamo da saberemo stare tarabe i sklepamo vam od nji' putokazi. Lakše nama da nas stalno ne zapitkujete, lakše vama da ne tabanate k'i guske u maglu.
- Pozdravljamo ideju. Nego, da zamolimo za još jednu uslugu... Znate, u toku je takmičenje i trenutno vodimo protiv jedinice vojne policije. Verovatno će i oni malo kasnije da naiđu i pitaju vas...
- Ne se sikiraj, sinko, čim vidim crne te... kako se već zovu te palačinke što sad nosite na glavu umesto kape... baretke, da... ima gi uputim da završe u tri pičke materine, ni ona prava milicija gi neće nađe i to sa detektor! Mrzim gi još od pre... kol'ko ono beše, tri'es godine... kad sam ja služio pa me zajebavali! 'Ajde što me 'apsili i strpali u ćorku i dobi' produžetak, al' što mi uzeše kominjak što mi pokojni otac dao da podelim sa društvo...
Pravo osveženje nakon vijugavog puta ka crnogorskom primorju.
-Mama meni je muka...
-Sačekaj malo sine, sad će da prestanu krivine pa ćemo da izađemo na pravi put.
Ovo je prejako!
Banja Luka Forum · 21. April 2007.