
Dobra početna odskočna daska u karijeri diktatora.
Posle odgledanog dokumentarnog filma o Adolfu Hitleru, sine mi ideja, a što ja ne bih mogao da pokušam da uspostavim svetsku dominaciju? imam stas, imam glas a i frizura mi čudna, a da ne govorm o tome kako imam zlu i histerično ludu narav, ma sve! ( a i slike mi se nešto slabo prodaju, baš kao Hiciju)
Ali kako da postanem diktator i počnem osvajanje sveta? pa da uradiću isto što i Hica, priključiću se nekoj stranci i početi agresivno glasnu kampanju!
I tako se ja obra u Radikale, htede ja da pričam strasno i glasno, ali mi ne dadoše zavidni i ambiciozni veterani.
-Vidi ovog malog he he hoće da postane drugi Šeki!
-Ej mali prestani da se dernjaš, nego uzmi ove letke i podeli narodu!
Videh ja da nešto ne ide, odustade ja od toga, jebi ga, velika konkurencija!
Jedina dobra stvar na srpskoj svadbi.
(povratak kući)
-Auuuuu, što je bilo pečenje, ko duša!
U očima žene ,svaka izuzetno dobra riba.
Žanr svake akcione kompjuterske igre našeg detinjstva, dok još nije bilo neta. Bilo da je fps, tps ili nešto treće. Sad su to: ar-pi-dži, strategije (po mogućstvu sa nekakvim herojima, moćima), neke rol plejing gejms...
- Uuu, brate, što sam kupio igricu.
- Kakva je, šta se radi?!
- Ideš, rokaš, možeš da voziš kola!
- Tih, moraćeš da mi narežeš to!
Sve učestalija pojava u noćnim klubovima. Izađu drugarice sve skockane, napucane, nosem paraju oblake, djuskaju uz šank, piju piće, prevrću oči na lošu ponudu muškaraca, a ti isti muškarci, isto piju piće, bulje u te ziljave pičke, poziraju i oni, jer pobogu i oni imaju novo fancy perje, i mogle i bi i njih ribe za promenu da muvaju. I tako, glavna stvar oko koje bi izazak trebalo da se vrti biva zapostavljena i zaboravljena. I svi se vraćaju kući bez jebanja, sa izgovorima:
- kako je bilo sinoć u gradu?
* bilo je extra, super je onaj klub, dobra muzika. Napili se brate...
- i jel si kresnuo nešto?
* ma jok...
Prvi stepenik ka, mnogo unosnijem, bogatom razvodu.
Pra link ka porno sadržaju.
Dok si ti piškio u krevet, ja sam već odavno virio kroz ključaonicu.
Svaki kabl ima težnju ka zamršenom stanju.
Jedan od tradicionalnih načina da se smiriš i iživiš na nekome bez fizičkog obračuna, ili da izraziš svoj ogroman bol ili pak sreću u datom trenutku.
Psovati se može na familiju, na svetinju, na neke neodređene stvari koje pojedinac jedini koristi, izmišljotine i slično.
U svađi ili pokušaju tuče:
-Šta si se uživio pika ti materina?!
-'Ajde oladi da ti se ne bi najeao majke, glavonjo glupa!
-----------------------------------------------------------------------
Kad udariš o namještaj:
-Aaaa jem ti Boga i Bogomajku!
-----------------------------------------------------------------------
Kad nije tvoj dan:
-'Ajde ne smaraj me, koji kuc!
-----------------------------------------------------------------------
Izliv sreće :
-Kako nam je bilo moćno u pi**u materinu!
-----------------------------------------------------------------------
Vapaj očanika kome je sve na vrh qrca.
Očajnici je to na vrh pi*kinog živca.
Pojašnjenje za pi*kin živac: http://vukajlija.com/ides-mi-na-pi-kin-zivac/72566
Izraz koji koristimo kada vidno uvredimo nekoga, pa kada vidimo da je ljut, prebacujemo krivicu na njega.
- Težak si ko nilski konj!!
- Murš
- I kaka si ti pi*ka, ne znaš za šalu
Put ka heroinskoj terapiji.
Glavna vojna metoda za orijentisanje po šumama i gorama naše zemlje. Lepo je ako imate mapu i busolu, fine spravice, jebeš i dži-pi-es i slična natoamerička sranja, ništa ne može da zameni lokalnog seljaka koji ceo taj kraj poznaje kao svoj dlan.
- Dobar dan, čiča. Može jedno pitanje?
- Uh, uplašiste me, deco. Nisam očekivao nikoga u vr' ovu čuku! Kažite.
- Izvinjavamo se. Znate, imamo neko takmičenje u kasarni, orijentacioni kros i imamo problem da nađemo orijentir, neki Marinkov bunar.
- E, to će bude čudo ako nađete, pokojni Marinko ga zatrpao još '88. Bezobrazan narod, bacali u bunar crknute životinje, od kučića i mačića pa do, bogami, i krupnije marve. Iz koje li su godine te vaše karte?
- Ovaj, nebitno... Kako sad da se snađemo, majku mu?
- Lako, deco. Kota 34 vam je u ovom pravcu, malo levo od onaj veliki hrast će da vidite stazicu, samo je pratite.
- Vi znate za kotu 34?! Imate i vi te mape?
- Ma ne, bre, sinko, nego već četeres' i kusur godine dolazi ovde vojska i večito na'ebete kad tražite tu kotu 34, bar po 3-4 puta godišnje vam objašnjavamo 'de je, pa smo i mi naučili. A nemate signal za mobilan da vas upute oni što pre vas prošli. Ete, baš juče se dogovaram sa komšiju Radovana i nešto razmišljamo da saberemo stare tarabe i sklepamo vam od nji' putokazi. Lakše nama da nas stalno ne zapitkujete, lakše vama da ne tabanate k'i guske u maglu.
- Pozdravljamo ideju. Nego, da zamolimo za još jednu uslugu... Znate, u toku je takmičenje i trenutno vodimo protiv jedinice vojne policije. Verovatno će i oni malo kasnije da naiđu i pitaju vas...
- Ne se sikiraj, sinko, čim vidim crne te... kako se već zovu te palačinke što sad nosite na glavu umesto kape... baretke, da... ima gi uputim da završe u tri pičke materine, ni ona prava milicija gi neće nađe i to sa detektor! Mrzim gi još od pre... kol'ko ono beše, tri'es godine... kad sam ja služio pa me zajebavali! 'Ajde što me 'apsili i strpali u ćorku i dobi' produžetak, al' što mi uzeše kominjak što mi pokojni otac dao da podelim sa društvo...
Pravo osveženje nakon vijugavog puta ka crnogorskom primorju.
-Mama meni je muka...
-Sačekaj malo sine, sad će da prestanu krivine pa ćemo da izađemo na pravi put.
Osoba koja nam ruši san da princeza mora biti dobra pička.
- Ženo, ko je ova na TV -u ?
- To ti je princeza Jelisaveta Karađorđević, majmune glupi.
- Ovo princeza ?! Ovo je neka babetina, koga ti zajebavaš ?!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.