
Tako su deca prekraćivala časove u vreme kada još nije bilo neta i fejsa.
Nikola: E, Mare, šta to pišeš?
Marko:Ma, dopisujem se sa onom sisatom iz druge smene.
(piše na klupi)
A(prva smena):Ćao.
B(druga smena):Ćao.
A:Ja sam Marko.
B:Ćao, Marko.
A:Jesi ti Tijana?
B:Koja Tijana?
A:Pa, iz VI 3...Rekli su mi da sediš ovde...
C(tetkica u puš-pauzi):Misli na onu sisatu.
A:A taaa Tijana...
B:Pa jesi ili nisi?
A:Ne, ja sam Tijanin dečko, a ti si mrtav kad te sutra nađem za tom klupom.
C:Uuuu, sad si ga najeb'o, mali.
Marko:E, Džoni, aj' zamenimo mesta.
Nikola:Š'o?
Marko:Ma, nešto me bije promaja...
Kad turiraš Juga 45 na semaforu, dok si na crti sa SLK 55 AMG.
Sekiracija je fizičko stanje bilo kog oragnizma koga juri murija naoružana sa sekirom!
Organizam: Jao...Živote...Ništa mi ne ide od ruke... Samo se sekiram...
Murija sa sekirom: Tiiii-Nuuuu-Niiii-Nuuuu...Drž'te barabu!
Pitanje koje muškarac postavlja ženi, ne zato što ga to stvarno zanima, već da dobije isto povratno pitanje. Jer nam je u krvi da se hvalimo!
- Sa koliko njih si spavala?
- Pa.. brat bratu, oko 15... a ti?
- Uuu.. kurvo! Pa i ja tako nešto, možda 20...
- Uuuu ratniče!
Promiskuitetna devojka na kojoj su generacije početnika završile osnovnu obuku.
Ortodoksna vrsta kafane. Ko u ovakvu kafanu nije kročio, taj kao da u kafani nije ni bio. Osnovna boja ovih stolnjaka je bela, a boja koja čini sa njom kariranost je narandžasta, crvena, zelena, dakle varira.
Ono što krasi ovaj stolnjak jeste plastična piksla (najčešće narandžasta ili crvena), a na ivicama stola je plasticna napravica koja onemogućuje da umrtvljeni stalni gost prilikom pada sa stolice u poslednjem stadijumu alkoholisanosti sa sobom povuće stolnjak i sve što se na stolu nalazi.
U ovakvim kafanama je najjeftinije pivo, rakija i celokupam alkoholni repertoar, a što se tiče muzičko-astalnog repertoara, na astalu obično nastupa lokalka radodajka.
Ukoliko kafana ima ogledala, najčešće su umrljana ili zamagljena.
Kafana ima svoje stalne goste, koje najviše pogađa ako im neko dira pevaljku, na koju su svi naprženi, zato to nije preporučljivo činiti.
Sravniti nečije raspoloženje sa zemljom. Dotući ga svojim komentarom, iako nemaš neku preveliku potrebu za tim. Bez razloga pomenuti nešto, za šta znaš da će dotičnu osobu izbaciti iz koloseka. U trenucima sopstvenog nezadovoljstva i ljutnje, napušavati druge i pritom uživati u osećanju da ste nekome uništili dan. Koga je uopšte briga? Kad mogu oni vas da urnišu, možete i vi njih, zašto da ne? Vratiti određenoj osobi milo za drago u (za nju) najgorem trenutku. Lišiti se svih vrsta emocija ili sažaljenja prema nekoj osobi i prestati govoriti ono što ljudi oko vas žele da čuju. Dovesti sebe u osvejednavljeno stanje i pritom se slatko nasmejati činjenici da vas mimo svakog vašeg običaja, savršeno boli patka za to šta će bilo ko da vam kaže.
- Jutros sam pojela parče čokoladne torte i odavno nisam tako uživala! O Bože, ne znaš šta si propustila!
- Znam da nisam ništa propustila. Ja sam to batalila neću da se debljam, ali tebi to ne smeta. I ovako i onako možeš da jedeš te đakonije, jer se pored svih tih višaka jedno parče torte neće primetiti, a sutra ćeš svakako da probaš onu novu dijetu.
__________________________________________________________________________
- Spazio sam sinoć onu malu iz susedne ulice, rekoše mi Anja da se zove. Moraću da je startujem za koji dan.
- Misliš moraćeš da zamoliš nekog od nas da je startuje zajedno sa tobom? Pa jeste, dobra ti je ideja, mislim da ona samo tebe čeka, dok tebe ne vidi, neće znati šta je muško.
__________________________________________________________________________
- Kevooo, položila sam ispit i dobila devetku! Idem sad da kupim sebi onaj šal što sam ga juče videla.
- Ako dete, ako. Možeš da kupiš i dva šala, dodaću ti ja još novca. Možda ti to pomogne da položiš ostatak onih ispita, što ih vučeš još od prošle godine.
Ljudi nikad nisu toliko složni kao kada treba da pređu na crveno.
Jutro. Ogromna raskrsnica. Crveno svetlo na semaforu. Sa obe strane puta po dvadestoro ljudi. Čini im se da drži već čitavu večnost, iako nije prošlo ni tridesetak sekundi od zelenog. Užasno se smarajući, prvi se napred probija klinac koji ide u školu prekoputa, šireći se, sa cigarom u desnoj ruci, kao pravi huligan dolazi do polovine pešačkog prelaza. Za njim kikoćući se skakuću dve ribice, njegove ortakinje. Potom im se priključuje i nervozna žena koja juri na posao. Kada i jedna baba sa suprotne strane, sa sve cegerom i štakom krene da prelazi na pešački hrabro stupaju krda sa obe strane. I svi tad složno, na crveno, da ne može biti crvenije, mirno prelaze ulicu. Ima i onih koji tada kuckaju poruke ili traže horoskop u primerku 24 časa uzetom na stanici neposredno pre.
beznadežna situacija u kojoj se nadaš da će neko da ti pomogne...
a njega zabole...
sa' će Rus da pošalje S-300
Специјалитети који се праве само у пекари Трпковић.
Od cele ideje olimpizma, nama Srbima se nekako najviše sviđala ona ideja sa plamenom koji treba da prođe kroz sve zemlje, a naročito onaj deo kada prolazi kroz hrvatska, bosanska i kosovska sela.
Naravno, čak i tu našu ljubav prema sportu je međunarodna zajednica pokušala da nam ubroji u zločine.
Čovek koji ima najveću želju da izađe na ulicu.
Devojčice od 13 do 16 godina, koje se svaki vikend "ubiju" od dve đus-vodke i jednog piva i onda tako "pijane" kruže po diskoteci da bi ih što više ljudi videlo, pozdravljaju se sa svima koje poznaju, a neretko i sa onima koje ne poznaju, igraju u kavezima i 'vataju sa svakim dečkom koji im priđe. Čim dođu kući (dakle, oko 1h jer dotad su ih roditelji pustili u grad), na fejsbuk stavljaju status: "xaxa suoer je bilp wechrs", a sutradan, za svaki slučaj (ako neko nije shvatio da su se one "napile"): "Suntze me pr0budil0, a u glawi lo0dil0... Definitiwno wishe ne pijem!"
Naš omiljeni strip junak iz detinjstva ne veruje u smrtne kazne i nasilje općenito. Dobro, kao mlado momče jeste jednom genocidisao celo indijansko selo, ali jbg, omaklo se. Takva vremena bila. Od tada se zakleo da će čuvati mir i ljubav u Darkvudu, promicati starinske vrednosti i jebati jednom u pet godina. Ko tedne da naruši spokoj Darkvuda (a uvek to neko oće, uterali majci), rizikuje da ga Duh sa sekirom prebije ko mečku i spremi u tvorza. Iz kojeg ovi beže u roku par epizoda, ali nije ni bitno. Bitno je da Zagor ne ubija sem kad baš mora, u samoobrani ili slično. Je li tako?
PRC!
I našem najdražem Patrik Vildingu se omakne, svakih sto epizoda, da ga neki zao zlikovac toliko ispizdi, da mu naš omiljeni pacifist mora da kobjasni zašto ga zovu Duh sa sekirom i ubije ga na licu mesta. Sekirom. Jbg, živ je čovek, nije stena. Samo je Blek Stena.
- Šta ja to čujem da si nalupao šamare Stevici Lemuru sinoć u kafani. Gde će ti duša, dechko, nema u njemu 50 kila zajedno s naočarima i CD-om Sare Jo.
- Beži u kurac i ti i Stevica. Posvađo se ja s Majom juče, napucala me nakon sedam godina. Sedam godina, ej. Ja pravo u kafanu. On kreten dođe da me podprckuje, već čuo, pohvalila se kurva preko instagrama da je slobodna i neovisna ko Kosovo. Ja ga lepo zamolim da prestane, on jok. Ja mu zapretim fizičkim nasiljem neviđenih razmera ako se ne odmakne, a znaš šta mi je rekao na to?
- Šta?
- Jel znaš ti ko sam ja? E tad mi je pao mrak na oči. Klošar mali, Zagoru bi dokurčio. Još je dobro prošao.
Dokaz da pederi nisu postojali kad je živeo Vuk Karadžić. Rečenicom, iako je potpuno gramatički pravilna, ne možemo jedinstveno utvrditi da li je govornik spavao sa Jovanom, ili Jovanom, to jest, da li je gej ili ne.
E, ovde je spas u južnjačkom. Tu se pouzdano zna, dal si spavao sa Jovanu ili sa Jovana.
Romulijanac koje se iznenada stvori niodkuda na tvom prozoru dok opušteno čekaš na semaforu koji dugo drži ili na naplatnoj rampi i prestraši te pitanjem "Jel imaš neki dinar?" ili "Mož kume da se opere?"
Jel mož kume...
Aaaa. Ma idi u pizdu materinu mali prestravi me... Evo ti pare i beži, ne diraj ništa i sledeći put ako mi ne priđeš sa prednje strane auta ima uši da ti počupam!!! Jel jasno?
Jasno kume! Fala.
Nezaobilazna floskula revolveraša, pljačkaša banki, zaljubljenika u oružje i sličnih sociopata. Ne veruju u igru sudbine, slučajnost i ostale metafizicke začkoljice već isključivo u moć svoje utoke koju stalno nose u onim posebnim futrolama koje se zakače o rame. U stilu Kodžaka, Neša Bridžisa i Prljavog Harija. Uz neizostavno tepanje pištolju sa Sreća, Bebica, Rakel...
-Kolega, sutra sudimo meč Kondiva Žbevac - FK Soderce... Ludi ovi Žbevčani, kastriraće nas ako izgube. Mene boli uvo, ja sam linijski, sudim ofsajd cim Soderce pređe polovinu...Ali tebi...tebi će trebati puno sreće!
-Sreća? Aahahah. Ja svoju sreću nosim sa sobom.
(Vadi dva ručna topa, lascivno trlja cevi jednu o drugu)
-Ovo su Anica i Danica. Anice i Danice, ovo je Mika, linijski. Recite ćao....(ženskim glasom) Ćaoooooo!!! (malopređasnjim glasom) Pozdravi se Miko,dame su tu.
-Jesi poludeo, Bane...Koji ti je bre...Koja Anica...
-POZDRAVI SE!!! Ili sutra neću da te branim od seljaka u transu sa vilama.
-Ćao Anice. Ćao Danice. Divno izgledate večeras...
Marketinški trik jeftino prodat adolescentima po principu - zabranjeno je slađe. Proizvodi sa tim natpisom se češće konzumiraju sa alkoholom nego bez njega.
To što uticaja gotovo da nema nije ni bitno. Bitno je da piše.
-Što piješ kiselo mleko i pivčinu?
-Piše na kiselom mleku da se ne konzumira sa alkoholom, pa čekam da me šukne.
-Šuknuću ja tebi šamarčinu, piše da se ne bi usr'o pizda ti materina.
Spletom okolnosti ste se našli u raspravi sa osobom koja se ne slaže sa vama, ima suprotan stav, navija za drugi tim, tumači pogrešno vaše reči, ili šta god, ali ne ume da diskutuje argumentovano već vređa, lupetara, jednom rečju svađa se. 'Ćutanje sa kamenom je konstruktivnije od priče sa tobom' je jedan od načina da ga prekinete bez eksplicitnog vređanja.
primera na Vukajliji kol'ko nećeš ....
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.