
Diplomirala si na nekom teškom fakultetu i konačno postala profesor. Tražiš posao. Nakon nekog vremena nađeš ga, ali u „muškoj“ školi. Možda građevinskoj ili elektro. Nova si, prvi put treba da uđeš na čas. Tešiš sebe, govoriš biće sve u redu, pa ako su deca nisu valjda tolika čudovišta. Znaju i dečaci da budu dobri, samo polako i smireno. Ulaziš u zbornicu, uzimaš dnevnik, krećeš prema učionici. Zastaneš, udahneš i pripremiš se da uđeš.
Rekli su ti da očekuješ neočekivano i paziš kakva ćeš pitanja da postavljaš. Ali izborićeš se ti sa njima! Ili ipak nećeš?
:vatreno krštenje počinje, profesorka ulazi na čas:
Profesorka: Dobar dan, deco.
Učenik 1: Profesorka tek je 10, još je jutro!
Učenik 2: Izvinućete profesorka ali mi nismo deca, mi smo ovde svi punoletni, nemojte da nas vređate!
Učenik 3: Stvarno profesorka, obratite pažnju, svi nas hvale, ugledajte se na kolege, malo!
Dupeuvlakač 1: Profesorka lepa vam frizura.
Učenici uglas: Uaaa!!!
Profesorka: Smirite se molim vas! Ja ne mogu da radim u ovakvoj atmosferi, treba mi vaša pomoć...
Učenik 4: Možda ja mogu da vam pomognem profesorka, samo recite vreme i mesto, ahahaha!
:na ivici suza, pokušava konačno nešto smisleno da kaže, ali tu pravi najveću grešku:
Profesorka: Dosta! Redar, koga nema?
Učenici: Mislite, ko ga nema? Profesorka pa svi ga imamo, možete da birate!
:praćena smehom, sa suzama u očima, izlazi iz učionice:
Ono, ide nekako. Gura. Nije loše. Kao i ovo vreme. Kad vidim kako drugi ja još i dobro. Biće bolje. Mož' da prodje, kotrlja, taljiga. Životinjarim, jedem ova svoja govna i tako.
Svaki od nebrojenih izraza slične prirode, koje susretnemo gotovo svakodnevno, vapaj su, ako ne za pomoć, a ono bar za trunku zdravog, ljudskog razumevanja, jer ne ide, i nije uvek dobro. Zapravo nekada je loše, i to vrlo loše. Ne očekujem da me čupaš, ne očekujem ni da me zagrliš, ali ljudi smo na kraju krajeva, od iste krvi i sličnih iskušenja i nedoumica, izrasli iz istog blata i govana.
Čovek ne zna kuda bi pobegao od sebe i od svoje kože, promašenog života i zlurade sudbine, džandrljive žene i propale dece, od bede, nesreće, čamotinje...Izadje na ulicu da razbistri glavu i skloni se ma gde, da vidi ma koga - lepu ženu koja miriše na život i mladost, olistalu krošnju, osunčan zid, psa ili mačku...No mesto toga slučajno nabasa na poznanika (ponekad čak prijatelja) za kog ga vežu neki prethodni dani, neko bivše dobro i loše, koji su medjutim deo nekog predjašnjeg, minulog života. Ili se poznaju tek odnekud, preko zajedničkog prijatelja, ili su bivše (ili sadašnje) kolege i to je sve. Velika je nedoummica zbog čega u tim slučajnim i sasvim nepotrebnim susretima poznanici, sa neshvatljivom lakoćom, daju sebi za pravo da upute jedno automatsko "štaimakakosištaradiš" očekujući najbolje...Zapravo ne očekujući bilo šta, to se pita, i to je to, vidim te sad i ko zna kad, reci da si dobro i da je sve u redu, jer ionako te pitam iz pristojnosti, na kraju krajeva, ne dugujemo jedan drugom ništa.
Nevolja je medjutim dvojaka, jer ovakvo pitanje stavlja čoveka u situaciju da se, navlačeći kakav - takav osmeh i gledajući negde ukoso, oseća kao pravo pravcato govno jer gle, eto stojiš tu i prosto sijaš, zdrav, prav i srećan dok sam ja nepopravljivo omanuo na svim poljima.Ili da saspe sav teret zabluda i poraza i ne poštedi sagovornika ni jedne svoje muke, pri čemu bi se i jedan i drugi osećali kao govno, jer - niti je prvom lakše, niti njegova iskrenost može doneti bilo šta dobro ma kom od njih, niti ovaj drugi nudi bilo kakvu utehu i pomoć. Zato prvi to nikada ne čini, jer ostala bi nekakva gorka senka, neprijatnost, i sećanje na susret koji ćemo se ubuduće truditi da po svaku cenu izbegnemo. Naprosto, ne prija nam da pokazujemo osećanja i nerado se upuštamo u nepromišljenu iskrenost. I to je na kraju krajeva nekulturno, ne? Život je samo jedan i moramo uspeti, moramo se izboriti, dati sve od sebe, a ko da sve od sebe neminovno će isplivati, iskoristimo svoje potencijale, mislimo pozitivno, hranimo se zdravo. Ako ništa - ostavi makar utisak da stvari kod tebe stoje vrlo dobro, jer sve drugo je neprihvatljivo...
Znam to. I nemam nameru da ti kvarim dan bilo kakvim neprijatnostima, jer i tebi je, ne znam, možda svega preko glave. Ali znam i da sam čovek, i ne mogu do te mere da lažem i glumatam, ni ta dva minuta. Ostalo mi je još nešto malo ljudskosti i dostojanstva, a ko zna - možda čak i ponosa.
- Nego reci ti meni, kako si ovako?
- Evo. U stvari kad bolje razmislim, teraj se bre u pičku materinu.
Rečenica koja opisuje kantautora koji je dosadio i Bogu i narodu toliko da ga ni najrođeniji očima više viđet ne mogu. A ni ušima.
- Viđi ga, momčina a pjeva sve neke balalajke.
- Miči ga tamo, ni familija ga više ne sluša.
Sparim ti ga, ali u rč !
- Mala, si spremna ?
- A ... aha.
- Vreme je da ti ga sprčim ! Dodji ovam' ! I da, napomena, nema bežanja k'o u srednjoj ! OK ?
- Ok.
- Ajde sad ...
Stara krajiška izreka za neki malo vjerovatan događaj! Nema od tog ništa, u najavai!
- Buraz, ideš li večeras u grad sa ekipom?
- Nemam pojma, koji ćemo klinac svako veče u gradu?
- Večeras Sina časti...
- Nema od te slave poitarca...
- A?
- Taj ti je zadnji put častio prije deset godina... tako da ostajem kući, pošto nemam svoje love!
Mač sa dvije oštrice.Koristi se u pozitivnom i negativnom smislu.
Prirodna razlika izmedju dobrog i lošeg,odlikaša i loših učenika,bitangi i princeza...
-Moja Dajana sve petice,ni jedne četvorke nema,vladanje odlično,na roditeljskom je pohvalila učiteljica,nastupaće i na priredbi.
-Čuješ li Fiti,ni jedne četvorke nema?
-Pa nemam ni ja,tata.
-Ćuti mamlaze jedan,kod nas kući torta se pravi kad dobiješ četvorku.
Ultimativan način muvanja riba, nema laži, nema prevare.
Da ima-ima, jedino još da pristane.
Situacija u kojoj te inače dobar prijatelj pozove da mu priskočiš u pomoć, a ti hoćeš da ga se otarasiš na kulturniji način jer se radi o tebi dragoj osobi.
Iako te ništa ne uzdržava da pomogneš ljudima, jednostavno si lenj do bola i nemaš vremena za tuđe poslove.
Zbog toga uvek nađete neki izgovor koji nema veze sa vezom i lagano skinete ljude sa leđa bez ikakvih posledica.
- Milane, možeš li doći sutra da mi pomogneš oko nečega. Imam neke stvari da pobacam i da sredim ovu zbrku na tavanu.
- E, rado bih nego imam posla preko glave... A i kakav sam smotan još bih ti gori rusvaj napravio. Nadam se da se ne ljutiš tebra?
- Nema problema brate. Zovi kad uhvatiš vremena da odemo na vopi.
U pitanju je poznata fraza ali sa slovnom greškom. Pravilno se kaže posle jebanja nema kajanja
Drži dijetu.
-Nema ga Laza kod Martina?
-Nema ga, turio ga doktor i žena na bareno, ima pritisak.
Konstatacija za frajera koji je osetio slast pičke, i rešio da se ženi.
-Jel si čuo da se Mare ženi u subotu?
-Ma daj bre, sa Majom je mesec dana?!
-Ozbiljno ti kažem, zaludeo ga miris pičetine!
-Upade u mrežu budala!
Opis čoveka koji veoma glasno priča. Decibeli koje proizvodi njegovo grlo se mogu porediti sa jačinom zvuka pneumatske bušilice. A tek kada krene da pravi galamu... Taj budi širi komšiluk!
-Joj, eno ga Mare! Sad će da nas smara!
-Nije to on, njega ćeš pre čuti nego ugledati. Čak i kada ćuti...
Reč, kratka i jasna, koja bi u teoriji trebala da produži vašu radnji na kratko vreme, ali u praksi produžuje radnju za 5 minuta duže.
Mama: Ajde siđi da te pitam šta je bilo u školi!
Sin: Evo! Silazim za 10 sekundi...
...... 5 minuta kasnije....
.... Mama: Aman more koga ti zajebavaš?! Silazi bre dole da ti se ja ne penjem gore!
Sin: Evo mama nije prošlo ni pola minuta!
Mama: Ajde gasi tu igricu i silazi dole, polomiću varjaču na tebi!
Sin: Evo! (ovako se nastavlja dok se mama stvarno ne popne i polomi varjaču; u gorem slučaju oklagiju)
Ako je nešto ostalo od Modelsica osim sećanja na sifone sjajne i čvrste k'o nove Trayal gume, onda je to ovaj citat, u fazonu "Haha, al' sam te zajebala kretenu!". Pravo je čudo(vište) kako se nakon toga jedna od njih ipak udala za milijardera i nedeljom popodne pije čaj sa Viktorijom Bekam na lepom plavom Sredozemnom (s)moru, dok nesrećnom Gruu, koji joj ga tada htede metnuti u stau, nije ostalo ništa osim (na kurac ga nosim) sećanja na nekadašnji popularni trip i čuveni "Petak". Elem, bez obzira na poreklo, "Usta ga vista ti meni" mu sad dođe kao "od milošte" način pozdravljanja bliskih ortaka, koji se obožavaju do te mere da nevinom posmatraču zaista na trenutke flešuje pederska patologija u vazduhu koji dele. Oni se toliko gotive, toliko znaju, toliko kapiraju, da prosto kada bi to rekli jedan drugome to bi već bilo užasno gej. Ovako ako se iZpsuju, iznapušavaju i nahrane to biva manje sumnjivo.
- 'De si Žele, pička ti materina! - zagrljaj, cmok-cmok
- E, seljaku, kad si stigao!? Što se nisi javio, siso?
- Ma, hteo sam, evo bio do Marine malo, pa planirao posle... Šta radiš?
- Evo jedem govna. Napušim ti se kurca, aj navrati večeras na neku cirku pre grada, malo da se jebemo, biće cela ekipa.
- Važi, brate, videću da te zadovoljim koliko je u mojoj moći.
- Puši kurac, aj zdravo!
- Usta ga vista ti meni, mile! - zagrljaj, cmok-cmok
Ovo je modernija verzija one ,,nema te ko kurca na tv 1000'',inace Pink treba da promeni ime u Piiiiiip tv.
Mare:,,E de si Pero?''
Pera:,,Tu sam brate''
Mare:,,Sta ,,tu sam'',nema te ko kulture na Pinku''
Cesto postavljeno pitanje sa strane razrednog staresine prilikom vracanja iz ekskurzije.
Prof.: "Koga nema?"
Banditi iz sarage: "Svi ga imamo."
Ceo bus se smeje, a profa opet pita.
"Koga nema?" - "Koga nema, nek' se javi."
Kada riba upadne u wc dok lik piša i krene da vrišti, a on mrtav ladan, ne shvatajući što vrišti jer i nije toliko strašan, drži ga čvrsto i uverava je da nema razloga da se plaši...
Kad majka ljubi u 'čelo 'ladno', onda ljubi pokojnika. Zato ovaj izraz znači da je za nekoga bolje da ga nema, nego da ometa dalji razvoj civilizacije.
Nema on dve blage veze, glup ko tocilo, slepac, tupson, debil, nesposobnjaković, smotlja, tup ko ćuskija...
- Pa pička mu mička! Dodo sam ti ko na tacni, nikog pored tebe a ti promaši gol sa pet metara! Zaštoooooooo?
- Budaletino, njemu si našo da centrišeš? Nema ti on čuku s čukom...
Na sajtu vukajlija.com definisan je pluskvamfutur I i II , poseban morfološki oblik glagola, kojim se služe političari kada govore o ulasku Srbije u Evropsku uniju.
Kurir · 20. Februar 2011.