Najveći jebači kad odeš kod babe na selo.
Ti: 'Baba, ušla mačka u kuću.'
Baba: 'O, jebem ti sumpor. Ma, đe' ta mačka, dođi 'vamo, jebem ti kolač!'
Fićomati su video igre, stoni fudbal i fliperi koji se mogu sresti na vašarima i seoskim slavama, a nekada su bili popularni i u game klubovima. To su obično aparati sa dve ručice i po tri dugmeta sa obe strane, i u većini slučajeva jedno dugme služi za udarac, drugo za skok a treće nema funkciju. Igra se u stajaćem položaju, a neke vožnje su imale i kabinu sa sedištem. Pojavom sege, nintenda, sonija i igraonica, fićomati su polako počeli da izumiru. Ostaće upamćeni po nekim kultnim igrama kao što su pang, cadilacs & dinosaurus, metal slug, final fight i brojne druge.
Postojale su i fore da se igra za džabe, ubacivanjem olovnih žetona ili nakucavanjem kredita žicom. Moj stariji brat i ja smo fliperdžijama u zamenu za žetone donosili lubenice i dinje od kuće, a za vrednost kilograma voća u odnosu na žeton smo pregovarali..
Šaljiva rečenica koja se uglavnom izgovara kada neko spomene da se lik iz društva rukovao sa nekom poznatom osobom.
-Ljudi, Šomi se ladno rukovao sa Brus Vilisom!
-Đe jebote?!
-Ma ne'am ti ja pojma, na moru kaže.
-Aj da mu verujemo, taj neće prati ruku mesec dana ako je to uradio...
-Ne bih ni ja!
Efekat nekvalitetnog toalet papira. Više šmirgl papira, ako me razumijete.
- A đe kupi ovaj jednoslojni? Ko turpijom da sam se dohvatio!
- Bio je najjeftiniji a sam si rekao da moramo da štedimo. Nije dobar, a?
- Uf, izranjava mi hemoroide. Baci ga prije nego nam otvori druga vrata, molim te.
Dodž kojem je jedino zanimacija da dovuče sve moguće papuče pred vaš ulaz i tako navuče gnijev bušmana i ostalog komšijskog ološa
: Mama, mama, đe mi je Džeki!?
: Odnio ga tata sine na selo i bacio u rijeku.
: Tataaaaaa, zašto, zašto, šta ti je on smetao!?
: To je sudbina papučara sine, shvatićeš kad porasteš.
Ono što dođe poslije poslije pozdrava tipa "Dobar dan", odnosno "Dobro veče" a prije imena stadiona.
A: Dobro veče poštovani gledaoci! Slikom smo na prepunom San Siru gdje će se odigrati derbi trećeg kola italijanske lige između domaćina Milana i gostujućeg Juventusa.
-----------------
A: Đe si brate?
B: E'o brate, tu sam s likom nekim vamo kod malog stadiona. Ti?
Glupa pitanja su postala dio naše svakodnevnice, a jedini lijek protiv njih su logični odgovori, nikako glupi, jer obično posle glupoga odgovora slijedi još gluplje pitanje.
Primjer prvi:
Kupio si hamburger, ideš ulicom i jedeš. Srijeće te drug i pita te:"Što je to brate, vazda kad te vidim jedeš, đe ti staje?"
"Ne znam đe mi staje, ali znam đe mi izlazi."- odgovaraš u prolazu produžujući i ne nudeći ga grizom.
Primjer drugi:
Dolazi Amerikanac s posla kući (posao je ono što oni rade kad ne jedu hamburgere i ne gledaju debilne šouove poput "Opra Vinfri šou"), i zatiče svoju ženu crnkinju sa Kinezom u nezgodnoj pozi. Vikne:"What the fuck!?"
Žena, brišući usta kaže:"Honey, don't believe everything you se...", a Kinez za njom:"Man, I have to say your wife really sucks...".
Primjer treći:
Učitelj ulazi u učionicu i pita đake prvake s vrata:"Koliko je 2 i 2?".
"Mogu li ja?" - pita učenik.
"Možeš."
"22 gospodine učitelju."
Primjer četvrti:
Opet učitelj, opet ulazi u (m)učionicu i opet pita:"Zašto je nebo plavo? Ajde ti Kurčubiću.".
"Zato što nije zeleno gospodine učitelju."
"Dobro... A zašto ajkule nemaju krila?"
"Pa šta će im o presveti učitelju?"
Primjer peti:
Dolazi muž s posla kući, sijeda na kauč, skida čarape i zafrljači ih u nepoznatom pravcu. Žena ga pita:"Što tebe uvijek noge smrde?".
"Zbog logike."
"Kakve logike!?"
"Pa, noge su izrasle iz guzice, znači, logično je da smrde."
Dve veoma često ukucavane reči u web pretraživače.
Ako ste ih i vi ukucali, a pojavila vam se Vukajlija zadržite se malo ovde jer je u toku akcija snižavanja stresa po kvadratnom centimetru mozga.
Verovatno vam ova akcija neće naći posao, ali će vas sigurno nasmejati. Ukoliko vam pomognemo da snizite stres i eventualno posle opuštanja na našem sajtu nađete posao odužite nam se vašim kvalitetnim definicijama.
Dobro nam došli i još bolje se smejali.
Javilo nam se samo par ljudi i ovo je očajnički pokušaj da prividnom ekskluzivnošću navučemo još ponekog.
- Znate, mi smatramo da je kvalitetan rad sa djecom moguć samo u manjim grupama.
- Niko vam se nije javio na oglas, a?
- Ma da. Đe se uvalih i dadoh onolike pare na prostor, gaće ću na ovom poslu izgubiti...
Nokti u staramajke. Bojom najvise podsecaju na proprzene listove krompira, a mirisom na sir ili grcku salatu (u zavisnosti od debljine carapa koje ih pokrivaju).Odlikuje ih visok stepen cvrstoce, te se za njihovo potkresivanje vrlo cesto pribegava hirurskim zahvatima motornom testerom (u slucaju da sechice ne pomazu).
PS:Ukus je potpisniku ovih redova ostao nepoznat - traze se dobrovoljci i dobrovoljke da okuse nesto novo i tako doprinesu razvoju najkultnijeg web recnika na ovim prostorima.:)
Situacija u kojoj se nađe ljudožder, kada mu dosadi ženino zvocanje i odluči da je pojede.
Dejan: Mali, đido mova! Probaj, je li ovo slano dovoljno?
Sin :proba: Tata, ovo je preukusno. Prste da poližeš! Mama bi bila ponosna da te vidi kako kuvaš. Kad smo kod toga, đe je mama?
Podkultura u kojoj niko ne nosi masku, jednostavno nema vremena ni tren da je skine, popravi i obriše od nervoze znoj koji se nakupio ispod, pa svi jednostavno moraju biti to što zapravo i jesu u stvarnosti. Kultura u svom najsurovijem obliku. Nema mesta ni za fejk, hejt, ni za fugazi. Priča koja ima dobru poentu, a koja se vešto skriva od onih koji je ne bi razumeli i onih koji bi je zloupotrebili.
Nekadašnji stil prepoznavanja ljudi, za razliku od sadašnjeg - nosio DG majicu i uske crne pantalone.
♦: Đes ba Milutine oko sokolovo!(snajperista)
♣: Đe si Mirčeta, vuče gorski!?(prašinar)
♦: Ne znam jesi čuo, ali umro Momo Aranđelov...
♣: Ko?
♦: Ma onaj crni, bradati, nosio puškomitraljez onomad!
♣: A znam jadan, auuu, a bio je momčina!
Jedan od načina oslobađanja od mrtvog tereta. Bar za neko vrijeme.
- Jao, kakav mi je ovaj muž. Slabić najobičniji, te mu je hladno, sada je gladan, hotel mu ne odgovara, vožnja traje predugo. Đe ga povedoh.
- Ma, pobodeš ga u snijeg ujutru i pokupiš u povratku. Tako ja sa mojim.
Svetac koji čeka na update crkve. Dok se ne desi možemo samo da paganišemo u njegovo ime.
Tako mi cut,copy i paste,open link in new tab!
Zdravo. Ne pozdrav, ne ćao, ni ćao a posebno ne ovo ćao. Zdravo, kao vitamini, kao minerali, čaj, cijeđeno voće, hiljade sklekova i bubnjeva Darkvuda. Brašno od cijelog zrna žita umjesto nezdravog bijelog koji ima ukus ali nema ono što našem organizmu treba. Dug život, treće doba, treći zubi, živi leševi sa Kavkaza i slične gluposti zarobljene u vremenu i prostoru, kao vijek hiljadugodišnje masline čija godina traje kao nama minut.
U slengu, naravno.
- Ćao.
- Ćao ti oko ispalo, ćoro ćoravi, đe klikćeš jadan ne bio, na plus, tako je, na plus a ne na iks! Ćao bio!
Psovanje oca očinog je fenomen vezan za područje Crne Gore i najčešće predstavlja ozbiljan atak na ličnost kojoj je uvreda upućena. Verbalni konflikt u kojem jedan od aktera iskoristi ovu uvredu često prerasta u fizički obračun.
I dan danas postoji nedoumica da li je otac očin izraz koji se koristi za đeda ili samo drugi način da se spomene otac.
Pripadnici "očevske" teorije smatraju da se psovka "je*em ti oca očina" razvila iz psovke "je*em ti oca" zbog potrebe da se pojačao efekat iste pošto je sa vremenom zbog učestale upotrebe narod u Crnoj Gori na nju oguglao.
Pripadnici "đedovske" teorije se više fokusiraju na sam izraz "otac očin". Oni smatraju da je "očin" u ovom izrazu prisvojni pridjev, te smatraju da bi se izraz mogao "prevesti" kao otac očev, to jest đed. Ovu teoriju donekle potvrđuje to što je đed u 90% slučajeva imao više ordenja nego otac, pa je samim tim uvreda na njegov račun bila mnogo gora.
Danas se izraz koristi u raznim situacijama (vidi primjere)
Među prijateljima: Đe si ti je*em ti oca očina!
U konfliktnim situacijama: Šta je bre fukaro! Nemoj da ti je*em oca očinog!
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.