
Proizvod eminentne slovenačke firme poetičnog imena –Creina iz Kranja. Jasno je ko dan da je Creina u stvari staro-keltsko/romansko/jebemligačije ime za Kranj, ali su mudri Slovenci vešto izbegli da metnu sadašnje ime grada u naziv firme. Pa gde to ide da piše KRANJ na cisterni za gnojevko, kako Slovenci inače zovu cisternu govnaru ?
Srbi vole da kenjaju, bukvalno i figurativno, a čišćenje govana vole slabije, naročito svojih. No, svaki trwe Srbin, čak i onaj „urbani“, koji misli da fi 110 kanalizacionih cevi znači 110 inča, pa mu se „zaleti ruka“ da skeletne ostatke upravo pokrkanog pileta ili druge sitne marve ekspeduje u wc-šolju, zna šta znači kad septička jama preljeva i kada treba pozvati baticu što vozi drečavo crvenu cisternu prikačenu za traktor(najnovija serija cisterni za gnojevko proizvodi se u metalik sivoj boji (prim.aut.), al’ jebeš ga, što bi Srbin bac’o tol’ke pare, kad i stara još služi („sam’ zameniš gibljivo crevo i teraaaj !!!“) ... Dobro, pušta malo na spoju, al jebi ga, niko nije savršen.)
Delom zbog rečene srpske nesklonosti, ili bolje rečeno gadljivosti prema čišćenju govana, a delom zbog najteže srpske boljke – besparice, batice koje poseduju crvene cisterne su pravi raritet, te u pojedinim ruralnim sredinama imaju status polubožanstva. Taj status im čak obezbeđuje i tu privilegiju da sadržaj svojih cisterni nekažnjeno prosipaju po njivama iako je to zakonom zabranjeno, ali đubar je đubar, zar ne ? ... Ne.
I još nešto: pored toga što ćemo, ako želimo u tu Evropsku uniju, morati da menjamo zakone i navike, moraćemo menjati i nazive. Cisterna govnara – Kreina je jako ružan izraz, teško prevodiv osim ako ne konsultujemo Vuka Draškovića. Fekalni autobus je u skladu sa evropskim vrednostima. Bukvalno i figurativno.
Bračni par iz Češke, u sastavu: mlada mama sa dojajnom sisom toplesicom, bezlični mladi tata, siseless i jajaless i dosadni crvenokosi, krajcovani desetogodišnjak letuju negde na CG primorju. U smiraj dana (kad je malo za'ladilo) gazda apartmana gde su odseli angažovao čoveka s Kreinom da mu isprazni septičku jamu. Na zvuk traktora, mama Čehinja je nezainteresovano podigla pogled sa knjige koju je čitala na tremu, složila gadljivu facu i nastavila da čita. Ali, ne lezi vraže. Dosadni klinja koji se dotad igrao s nekim kučićima počinje da opskakuje oko cisterne zapitkujući čoveka koji posluje oko nje:
"Prosím, pane, co to je ? Co to je ?"
"A cisterna za govna, što bi drugo bilo, jadan ne bio ?" - iskovreži se delija na njega, ubaci kraj creva u septičku jamu, pritisnu dugme kompresora i ode da spere smrad 'ladnim nikšićkim pivom.
Kako nije razumeo odgovor, klinja počinje da doziva majku, istovremeno ljuljajući crevo cisterne tamo-ovamo:
"Mamičko, mamičko, co to je ?"
Ponavljao je to sve dok majčino ignorisanje nije popustilo, ali je nažalost popustio i spoj gibljivog creva i cisterne, baš u momentu kad je konačno rešila da odgovori sinu:
"To fekalni ..." :klinac sav prekriven govnima: "... autobus. AAAAAAAAAAAAA !!!"
Bice koje je izumeo Homer J. Simpson,cak je i pesmu o njemu napisao. Pesma je bila izuzetno popularna za vreme prikazivanja filma i jos par meseci posle,da bi vec sad otisla u zaborav. Ponekad se nadje jos neko kome je to melodija,ali takvi su retki.
SPIDER PIG
SPIDER PIG
Does whatever a SPIDER PIG does
Can he swing
From a web
No he cant
He's a pig
LOOK OOOUUUTTT!!!!
He is a SPIDER PIG!!
Стављање до знања саговорнику да сере к'о трудна фока и толико булазни да би сте лакше разумели пијаног престолонаследника Александра.
-И онда јој ја приђем..бла бла бла бла бла бла бла бла бла бла..јебем, је л тако?
-Овај, шта? Сачекај мало касни ми превод, сад ћу ја.
Урољати се до тачке када, буквално, више не можеш да се макнеш с места. Ту си где си, остајеш док се не отрезниш или док те не изнесу.
Сигуран гаме овер за оне који воле да иду до краја са алкохолом.
-Чаки, а'е зови пар људи да изнесемо Радета из каване. Ено га у ћошку, опет се матир'о.
Himna vojnika Izraela kad krene u pojas Gaze.
- Ovo više ne može da se toleriše, moramo da dejstvujemo?!
- Vidi, ja s Namerom pođoh u veliki grad a ti kreni kako misliš da ti je najsigurnije pa se vidimo večeras na kafi Bože zdravlja...
Poduži vibrator nezavidne debljine.
Po ceni od samo devetsto devedeset devet zarez devedeset devet, jedino ukoliko nas pozovete odmah, uz naš najnoviji model selfi štapa na poklon dobijate i web kameru koju je moguće postaviti na bilo koji kraj našeg proizvoda, a sve uz pomoć specijalnog pričvršćivača. Probajte i vi Selfi stik GONZO. Ponuda je ograničena.
U slučaju da proizvod nije ispunio vaša očekivanja, promenite rupu.
Razlog i opravdanje za ženidbu malo starijeg neženje, čiji su već svi ortaci iz društva potpisali game over ugovor i napravili sitnu decu. Da se samo on pita, on bi još dugo svirao kurcu i jurio suknje, ali pošto je i pretposlednji jebač, sa kojim je do skora pravio akciju, pao, red je da se i on skrasi.
Orthodox Celts je srpski bend koji je nastao 1992. godine. Izvodi irsku folk muziku sa blagom aromom rocka. Na pocetku karijere su izvodili irsku folk muziku (Star of the county down, Rocky road to dublin), a kasnije su poceli da izvode svoje (Green Roses, The Celts strike again, Drinking song). Tekstove im radi frontmen Aleksandar Petrovic (Aca Seltik), a muziku violinistiknja Ana Djokic. Inace, ovaj bend je veoma popularizovao irsku muziku i dao povod za osnivanje jos nekih bendova tog zanra kao sto su Tir na n'Og i Irish Stew of Sindidun.
Albumi:
Orthodox Celts (1994)
The Celts Strike Again (1997)
Green Roses (1999)
A Moment Like The Longest Day (2002)
One Two Five (2007)
Bice jos :D
Muškarac, najčešće srednjih godina, koji laganim korakom ide sa jedne strane ulice ili trotoara na drugu i meri kolika je dužina. Oko njega se širi jasan miris alkohola i povremeno zastane da izbaci kotu na određenom mestu. Iako mu se usne skoro i ne pomeraju, odnekud iz njega dopire geometarski "theme song" koji varira u melodiji od primerka do primerka, ali je tekst skoro uvek isti:
-Sm se npjiooooo pfffff khaaa pfujjjjjj, bmtileba onćmni mjku da pom pfujjjj khmmmm ŠTA JE?
Trenutak u konverzaciji kada sagovornik, ogovarač, samo na kratko prekine laprdanje, pozove se navodno na degutantnost ili poverljivost ostatka priče, malo podigne svoj moral a mnogo više znatiželju kod druge strane, iako je već 99% sadržaja izneo.
- I kažeš da ste tek tako pokupile te pijane momke?
- Aha...
- I?
- Hihihi! A nadalje nije za priču!
- Govori!
_______________________________________________________________________
- E Džek ne seri, kako nije za priču? Čoveče, roknuo si devicu... Ajde završi, šta je bilo onda?
- Ehh moj Fredi... baš sam se sjebao nakon toga. Jbg, pogreši čovek! A tako je ličila na...
- Daj pusti patetiku, šta je bilo posle?
- Pa kažem ti, mnogo sam se loše tada osećao, ništa nisam mogao, morao sam da je uvaljam Lektoru.
- Ništa? Au brat... gadno! Šta se dešava sa tobom, mnogo si smekšao? Brineš me!
Na rezervi, polu mrtav. Izarčen kao raga ili njutnovan zubom vremena bogougodnih činjenja... svakako daleko van nekadašnjih kapaciteta i mogućnosti. :Heh, bilo nekada!:
- Uhhh, al sam se smorila. Šta ćemo?
- E možemo da zovnemo Dekija i onog njegovog ortaka?
- Lako ćemo se napiti i bez njih, nego mislila sam...
-----------------------------------------------------------------------------------------------
- Čuo sam da se vraća Krle?
- Slaba vajda. Isluženo to odavno!
Međ' narodom našim silnim, opšteprihvaćeni idiom za medije, bez obzira na to da l' su isti "štampani", odnosno "elektronski". Isto tako se za jednog zaposlenog u pomenutim, da ne kažem, novinara, može reći da je - paz'te sad - "predstavnik sedme sile", i to takođe bez ikakvog obzira koliko je isti ljigav, agresivan ili u kom stadijumu raka pluća, crni pojas, 7-i dan. Ovako i kad ponovim to još koji put za sebe...predstavnik sedme sile, predstavnik sedme sile...imam utisak k'o da govorim o kakvoj važnoj osobi, izaslaniku iz neke daleke, civilizacijski razvijenije galaksije, a ne o bičaru od čoveka koji je za dobru vest spreman najpre nekoga i sam da ubije a potom krene u zavetnu osvetu za ubicom.
Dobro, kenjam i ja malo, realno. U našoj zavetnoj zemljici skoro i da nema takvih novinara, Bogu hvala, mada nije isključeno da će jednog dana u bliskoj budućnosti Miroslavu Lazanskom konačno dopizdeti neprofesionalizam koja hara srpskim medijima te da će uzeti jedan oveći topuz iz svog šteka podno Trebinja i pobiti armiju piskarala i voditelja koji nam iz dana u dan govore kako živimo i kako TREBA da živimo. Ovom rečenicom i dolazimo, zapravo, do porekla izraza iz naslova, a koje datira iz 19.veka i opšteevropskog poimanja postojanja 6 evropskih sila: Velika Britanija, Francuska, Austrougarska, Pruska, Ruska Imperija i Otomanska Imperija. Elem, kako je štampa u pojedinim od pomenutih zemalja bila nezavisna i imala veliki uticaj na narod, time i mišljenje istog, vremenom je sasvim zasluženo ponela i tu laskavu titulu sedme sile, da bi danas zajedno sa televizijom, radijom i ostalim medijima jednako zasluženo bila važan deo državnog aparata, odeljenje za "Pranje mozgova".
Rade, fazon, 0-24.
A ortak Guglj kaže:
• Na predstavljanju novog albuma Cece Ražnjatović bilo je oko 100 predstavnika sedme sile, što dovoljno govori o tome sa koliko nestrpljenja je srpski narod čekao na nove pesme popularne Srpske Majke…
• Sedma sila na udaru! U napadu koji je izvršen juče rano ujutru na jugu Sirije poginulo je 52 novinara, naš Miroslav Lazanski se u poslednjem trenutku izvukao iz padajućeg aviona...
• Kako B92 saznaje, web-serija "Samo kažem" je jedna od najgledanijih serija na internetu uopšte, a očekuje se da u budućnosti bude još gledanija…
'Oće kurac.
Ultimativni stadijum pripovedača jebačkih priča i davaoca saveta za to kako uopšte doći do seksa.
U suštini, on je u stvarnom životu najobičnija zentara i nejebač, ali se hronično trudi da ostavi upravo suprotan utisak. Jedina publika su mu oni dobrodušniji klinci, koji se uopšte i ne pitaju kada to on doživi i sazna sve te stvari, kada je non-stop sa njima ili u školi, a u težim slučajevima, na fakultetu.
U zadnje vreme, uglavnom se vrlo često pojavljuje na internet četovima, gde do kasno u noć objašnjava pravo stanje stvari u odnosu muškaraca prema ženama i deli savete u vezi toga.
(Negde na periferiji Sarajeva 1987...)
Lepi:
"More je provod, more su koke, more je izvor života...je li tako, Moke?"
Moke:
"Dod'o bih i to da se strankinje praskaju pravo...
Ja sam, u Zaostrogu kampu, svaku noć drugu jebav'o!"
...........
(Negde na nekom četu, nekog web-sajta u Srbiji, 2011. i posle...)
- U, batice, što sam za vikend izjeb'о jednu kurvu u WC-u! Naplaćuje samo 15€, a zna posao, samo tako. Nije bačena para, da znaš. Profesionalka. Da vidiš samo kak...
- E, zajebi, brate! Mojne si Moke.
Fascinantno netalentovan mladic(klinac) koji trenira u nekom lokalnom, petoligaskom klubu.
Idoli su mu najvece NBA zvezde, totalno ih kopira.Po ulici uvek ide sa kosarkaskom loptom i dubokim najk patikama.Kuci na jutjubu, gleda upija NBA poteze da bi mogao da se kurci pred drugarima iz kraja.Kad na basketu pocne da ga kenja, baca neke fazone(na engleskom, naravno) tipa: ''Just play the fucking game'' ili ''COME ONNNN''.
Svi znamo barem po jednog takvog.
Израз који се користи за огромно испаљивање које се граничи са понижавањем. Екстремно неиспуњавање датих обећања, поспрдавање са твојим ликом и дјелом.
Наиме, Роберт Џордан је неки тамо писац епске фантастике, творац Точка времена, књиге са једанаест дијелова и хиљаде страна. Човјек је одлучио да своје фанове почасти огромним уживањем, па им је намијенио дванаест књига. Написао је првих једанаест, до зла бога заплео радњу, разрадио причу, довео до самог расплета.
Али авај, све би то било добро да није умро прије него што је стигао да напише последњу књигу, од неке болести са запетљаним именом и тако оставио своје фанове огорчене, кивне и надасве тужне.
Јебига брате, могао си сачекати са умирањем бар док не напишеш и ту последњу...
Pojednostaviti stvar.
- Bla bla bla, ekonomske krize, bla bla, razvojna šansa, truć truć budžet, bla bla bla, strane investicije...
- Objasni ti meni ćirilicom, oće li sjutra biti plate, ili ne?
- Не.
- Ne?
- Ne, ne, ne i ne. I ćirilicom i latinicom.
- O, e pa... (dalja dešavanja iskaču iz okvira i potreba definicije i neće biti prezentovana)
SUR "Mara" je kiosk sa pljeskavicama koji se nalazio na skveru izmadju Petrogradske i Milesevske ulice i bio je prepoznatljiv po vecitoj guzvi,odlicnim pljeskavicama,kao i veoma ljubaznim osobljem,koje je sa vecinom bila na "ti",zato st su bili stalne musterije.Od kada su otvorili kiosk 88' godine nije zabelezeno ni jedno trovanje,sto kao redovna musterija tvrdim da je istina,podvala,losi sanitarni uslovi.....Pre dve godine kiosk je sklonjen,zato sto se nekome u opstini Vracar digao kurac za dva parking mesta i dve godine smo bili bez "Mare".Srecom,"Mara" i dalje postoji i nalazi se u lokalu u Novopazarskoj ulici i dalje je ogroman red ljudi koji dolazi da se nahrani tin odlicnim pljeskavicama!
Svi koji zive na Vracaru znaju za "Maru",a verujem i da je velika vecina bila tamo redovna musterija
Onako kako činiš, tako će ti se i vratiti. Sam sebi stvaraš budućnost, gradiš život, zato pazi, nemaš više pokušaja. Bog ti je dao jednu šansu, a život nije igrica, posle game over-a neće pisati: Try again? On je možda mali i malo značajan u odnosu na sav taj svemir i neograničeni prostor, ali, ipak, pojedincu, vlasniku, jako komplikovan, a kratak. Zato pažljivo, jer ni živeti nije lako, a smrt ne bira na čija će vrata zakucati.
Još od malih nogu, dok su se njegovi drugovi igrali klikerima ili jurili po terenu iza zgrade, on je čitao knjige. Živeo mimo sveta, kaže, bilo mu lepše tako. Onda došla škola, prve devojke. Nikada on nije bio zaljubljen. Pa šta će mu cura da mu remeti mir koji je godinama stvarao u svom malom svetu? Svi upisali ekonomiju, pravo, on je birao filozofiju, da bude drugačiji, poseban. Studirao dok su se ostali provodili i prvi završio u roku od svih njih. Kući da se vraća nije hteo, zašto bi? Lepo je njemu u svojoj samoći. Kaže, sam sebi zaradjuje hleb, sam će ga i jesti. Prolazile godine, drugovi mu se poženili, zvali ga za kuma, posle im i decu krstio. A on i dalje sam. Starost ga stigla, stiglo ga i kajanje: ''Eh, da sam samo ovo probao, da sam samo našao nekog da bude sa mnom u ovoj velikoj, praznoj kući. Da mi je samo jedno unuče, da ga šetam kao Pera njegovu malu, plavu unukicu. Ali nije..''
Jedno veče, starac je sam umro u svojoj fotelji u kojoj je kao mali čitao knjige. Da poštar nije doneo penziju, niko ga ne bi ni našao. Jer, živeo je u svom svetu, uvek sam. Gradio sebi sreću, onako kako je video dok je bio mlad. Nije znao da živeti za druge nije samo zakon dužnosti već i zakon sreće.
to je veštačka inteligencija koja služi kao pomagalo najpametnijoj životinji na planeti Zemlji-čoveku. pošto čovek nije mogao da kompjuter zamisli drugačije napravio ga je da funkcioniše veoma slično kao što on sam funkcioniše.
u daljem se navode neke paralele:
utikač - usta
internet provajder - država
kabal do ispravljača - jednjak
ispravljač - želudac
kabal do kompjutera - tanko crevo
miš - ruke (najviše kažiprst)
skener - fotografsko pamćenje (inače veoma slabo razvijeno kod ljudi)
web kamera - oči
memorija - čovečja memorija uvećana nebrojeno puta
procesor - mozak
grafička kartica - centar za vid u mozgu
muzička kartica - centar za sluh u mozgu
monitor - svest o postojanju
mikrofon - uši
slušalice - slušni aparat
recycle bin - alkohol (prazni fioke;ovo dokazuje potrebu za alkoholom)
anti virus programi - jetra
______________________ - apendix (slepo crevo nije potrebno)
štampač - papir, ljudska ruka i nervoza u slučaju greške u pisanju
oklop kućišta - koža
programi - ono što deci instaliraju roditelji do punoletstva (ako im instaliraju babaroge onda će i da dobiju babaroge)
drajveri - ono što čovek vremenom pomalo nauči onako sam za sebe
flash - (to čovek nema a nema ni gde da ga zabode)
.
.
.
očigledno nedostaju mnogi delovi čovečjeg tela. neki nisu navedeni a neki nisu potrebni. ipak se neodoljivo oseća potreba za sistemom za razmnožavanje kod kompjutera (što bi osim uživanja značilo i to da kada prinesemo jedan kompjuter do drugog - dobijemo jedan mali kompjuterčić ali možda će i to biti vremenom)
Fizioloska potreba, obezbeđuje siromašnom delu stanovništva sve pogodnosti za koje se dugo smatralo da su rezervisane samo za elitu: U samom činu učestvuju svi mišići tela, tako da je odličan za održavanje kondicije i oblikovanje tela umesto odlaska na aerobik ili u teretanu. Grčenje lica, iskolačenost očiju, pruža odličan face-lifting i masažu lica, a uz malo tvrđu hranu mitiseri sami iskaču. Odlično za pročišćavanje organizma, doduše na malo primitivniji način u odnosu na jogu i tai-chi. Uvek prisutna neizvesnost u pogledu dobitka, može se porediti sa celom večeri provedenom u kazinu nekog elitnog hotela. I na kraju, letimično bačen pogled preko ramena, uz osećaj olakšanja koji obuzima celo telo, skoro je istovetan kao i nakon popodneva provedenog sa švalerkom u nekoj hotelskoj sobi.
Naravno i sve ovo što sam napisao je čist primer kenjanja.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.