Pokojni Sloba je najbolje znao "Kako USA dere jarca"!
Osoba suprotnog pola sa kojom zajedno živiš i imate decu. Više ste od cimera a manje od supružnika.
Obično ovaj period nastaje posle 20 godina braka. Iako spavate u istom krevetu seks vas više ne interesuje, glavna briga vam je da podelite troškove za stan, hranu i školovanje dece.
Lik sa kojim se ne družiš baš previše u školi jer te smatra nedostojnim sebe i bezbroj puta te ispalio, a koji te se u kasnijem životu uvek seti i voli te do ludila kada mu zatrebaju lova ili veza.
Lajtmotiv predstojećeg prajda.
Odlazite na žurku, i uz put vam priča kako nije ništa jeo, da bi se izvukao ako se napije od 2-3 piva. Kad stignete na žurku, on se odmah hvata za flašu zato što je tu došao samo da se napije, ružne su mu ribe, i muzika je očajna. Dok sa njim ispijate piće, sretnete nekog poznatog, i odete da razmenite dve-tri reči, a kad se vratite,vaš drug je popio još 4 piva, 5 vodki, 7 vinjaka, i još ko zna koliko, zato što je on šmeker. Kasnije dok se on ''trezni'', vi popijete Boga oca, 3 puta više od njega,i dok sutradan prepričavate žurku, znajte da se ne vredi raspraljati sa njim, jer je on popio više od vas.
-Kako sam se ubio sinoć,strašno.
-Meni pričaš? Popio sam 2 litre piva, 4 čaše đus vodke, viski... (dok nabraja,vi klimate glavom,i u neverici slušate šta je sve popio ), i kad već pretera, prekinete ga :
-Jesi luuuuud ? Pa da si popio toliko, ti ne bi mogao da stojiš, vodili bi te na ispiranje.
-Ajde,šta ti znaš,ionako si sreo Ninu, Stefana i Jovanu, i pričao sa njima, nisi me ni video...
Jaran koji ti javi gdje se koja policijska patrola nalazi.
Balkanski Vinston "Vuk" Volf na delu. ("No matter what happens, don’t freak out.“)
"Majstori u kući
Majstore zatekoh
na krovu stare kuće
menjaju slomljen crep
majstori na krovu
majstori unutra
majstori, majstori
ko vas je zvao
zašto dirate moj crni krov
na kojem stoji roda bela
na kojem raste trava kudrava
moj krov u podnožju dugog veka
zašto ste mi kuću zauzeli
zašto ste napali
čekićima ekserima
četkama bojama
majstori majstori
izlazite pustite me
da sam kuću uređujem
ne čuju oni
ukucavaju moje kosti
farbaju mojom krvlju
iznose iz mog srca
nameštaj stari
nepodnošljivi majstori
njih trideset sede na meni jednom
doći će kažu čuven gost
loviće maglu po šumarcima
sa tvojom će se kućom sudariti
mora da bude kao iz bajke
evo tebi ogledalo
češljaj smeh u njemu
lice ti je poduprto
železnom tugom
majstori majstori
šta ste učinili
to nije moja kuća
to moj gost nije
to više nisam ni ja"Aleksandar Sekulić
Osoba, koja po difoltu, nije čuvala ovce sa vama.
-Izvini, prijatelju, da te nešto priupitam...
-Nisam ti ja prijatelj! 'El smo mi ovce čuvali zajedno?-Druže, da ti objasnim...
-Obraćaj mi se sa Vi, nismo mi ovce čuvali!-Zemljače, koliko je sati?
-Ma beži bre u kurac...
Bogotac.
Nenadjebiv mat igrač koga niko nikada nije vidio ali svi znaju da postoji. Čovjek koji je doveden do krajnjih granica perfekcije. Ideal u svakom smislu te riječi. Moralna gromada.
Kadar za sve i svašta. Sposoban da brucošu iz provincije sredi aposolventsku sobu u studenjaku i gratis desetku iz Rimskog. Da ti sredi dolazak Nataše Bekvalac na kućnu adresu i video uredak iz kućne produkcije sa istom.
Čupa obrve ali nije metro. Trsi sve što stigne ali nije ženskaroš. Popije boga oca ali nije alkoholičar. Buksnu smiri u dahu ali nije ćoman.
Figurina par ekselans i ujedno čovjek koga niko ne poznaje, sem osobe koja ti o njemu priča. Fantom. Pričo mi jedan što ga vidio.
- Brate znaš š'a se desilo onom mom drugu Momi!? 'Naš Momu?
- Ko'i Momo?
- Kako ko'i Momo. Onaj š'o je penetrirao u profesoricu Krivičnog i žena mu dala 10 u indeks i 100 jevreja pride.
- Aaaa Momo. Momo ne postoji, Momo jeste.
- Eee on. Kaže prošle sedmice se vraćo kući i dole u lameli 1a naleti na tri momana kako pokušavaju silovat' djevojku. Priđe on nabode jednog, drugog opali koljenom a trći valjda bio pičkica pa sam pobjegne. Još ih malo iznabada dok su ležali i ćao. Podigne curu i odnese je kući.
- Ne seri.
- Ne pomjerio se s' mjesta. 'Naš š'a je u svemu zon... ta cura š'o ju je spasio, ćerka Čolepa tajkuna.
- Ma daj. Kol'ko ja znam Čolep ima samo sina.
- A čovjeka, svega mi. Cura se zaljubila u njega. Eno ih na Mauricijusu, Čolep im platio ljetovanje.
Onaj koji ima dvosmerno dupe.
Obavezna vrsta drugarstva koja se po služenju vojnog roka odnosi sa sobom. Vrsta međuljudskog odnosa koji mora da se uspostavi na simuliranom bojnom polju, pa makar.
Da li što ste zajedno prošli sito i rešeto, zajedno jeli, pili, spavali, tuširali se, bežali noću iz kasarne u gradsku čađavu mehanu prskajući nerođenu decu po dupištima prosečnih niskobudžetnih nepoznatih devojčića za jednokratnu upotrebu, kako god bilo, od svega toga ostalo je drugarstvo za nekoliko nivoa iznad "prsta u bulju", makar se videli ponovo tek za desetak godina.
-GDE se nalaziš stoko smotana što ne umeš na vreme da ga izvučeš, membrana mi k'o olimpijska trampolina, GDE SI dok ja ovde kenjam plod tvoje nemarnosti!?
-E srce, ma javio se Vlajko iz vojske, tu je slučajno po gradu.
-A što ne kažeš... Lepo se provedite, javi se kad si slobodan, ja da ne smetam. Pozdravi Vlajčeta.
Često se ispostavi da je takva izjava istinita. Ne retko i da nije.
Pa nek te "drugar" vodi u pozorište! Ja više neću!!!
Široko rasprostranjen tip druga kome uvek fali 10, 20 ili približno malo dinara za nešto. Uvek se ''izgrbavi'' jer niko nema srca da ga odbije, a i nisu neke velike pare u pitanju.
- U brate al sam gladan. Ajmo na pljesku, al moraš mi uleteti 20 dinara.
- Sat bilijara 200 dinara. Po pola. Imam 88 samo. Daš ti za mene još 12?
- Odo kupim žvake, daj 5,6 dinara sitno.
- E i meni kupi pivo neko. Evo ti 77 kinti, dodaj kol'ko treba.
Ono malo funjarsko govno koje bi obesio za muda da visi na sred grada kao opomena svima ostalima da možeš. Iz tvoje (muške) perspektive to je baja koji ceo život gleda i mašta a smotan je kao sto jebenih sajli. Ne možeš ništa protiv njega jer znaš da ti to ona nikad ne bi oprostila jer ona nikad neće da vidi ono što je očigledno i što se tebi penje na kurac.
Baja koji likuje svaki put kada se posvađate, koji se uvek funjarski smeje kad ti zajebeš stvar i koji se nađe tu negde da prisustvuje ili u najmanju ruku pošalje poruku na svaki vaš bitan datum, bila to godišnjica, najlepši seks u životu ili jednostavno romantičan obrok za pultom obližnje hamburgernice. Baja zbog koga moraš da gutaš i da se sklanjaš u stranu jer on iz nekog abnormalnog razloga ima njenu protekciju.
Ali, onda dođe onaj trenutak kada se jednog dana sve kosmičke sile usmere ka tebi, onaj dan kada se probudiš sa osmehom na licu jer prva poruku na svom telefonu je od nje koja kaže kako si bio u pravu. I onda posle svega, posle dugog niza godina, ruke ti se osećaju lakše, srce ti je puno a vrelina munjevito brzo navire iz stomaka - krenuo si da nađeš njenog "najboljeg" druga...
Pojava koja može da se vidi u manjim sredinama. Lik koji je dobar sa svima. Poznaje sve u kraju, od prodavačice karanfila do dežurnog vodoinstalatera. Svaki dan provodi sa različitom osobom. Možeš da ga sretneš u gradu sa nekim svojim vršnjakom, ili pak sa stricem svog najboljeg druga, a uopšte mu nije strano ni da u svoja dnevna uživanja kreće sasvim sam. Štaviše, to mu je omiljena disciplina, u koraku rešava pitanje trenutnog društva prikačeći se na prve osobe koje sretne po izlasku iz kuće. I tako u krug.
Homofobija je jedan od najčešce pominjanih termina medju Srbima,
netolerantni smo a sa slengološke strane smo jedan vrlo tolerantan narod...
Ni jedan drugi narod nema uzrečice: "Da jebe rak raka" i "Jebe lud zbunjenog": Verujem da postoji još sličnih izraza ali u ovom trenutku ne mogu da ih se setim.
Pravilo koje važi za cimera u zatvorskoj ćeliji.
Vanvremenski sveprisutan entitet koji je sa svakom pojedinačnom osobom vrlo blizak, ali istovremeno nikome poznat. Uvek je svugde, kao Zdravko Čolić, i ima neverovatan opus veština koji se proteže od provlačenja tri milimetra debele vune kroz iglu bez rupe, do sastavljanja kočnice lokomotive za manje od 15 sekundi - on je kao Klint Istvud, samo ima zajebaniji pogled. Deo koji ga čini mističnim jeste da niko ne zna ko je on, iako je kod svakoga bio na roštilju za Prvi maj, ali i pored toga on je brži od Bolta, inteligentniji od Hokinga, i uvek je tu da se na zemlju spusti hvalisavac tvrdnjom da je Jedan moj drug bolji od njega. On je tu oduvek, kao onaj Cigan ispred prodavnice, i živeće zauvek kao ona bakuta koja je svaki dan u Domu zdravlja i pita te kad ćeš da se oženiš.
Osoba sa kojom ste raskinuli,ali niste jos uvek sigurni da ne zelite da se pomirite. Medjutim, da okolini ne bi delovalo cudno sto se jos uvek vidjate, najbezbolnije je reci : Mi smo samo drugovi.