
Često korišćen komentar na slike razgolićenih kalaštura na Fejzbuku.
Slika: ženska drži aparat u ruci i slika odraz u ogledalu u sred kupatila. Izgleda kao da je zaboravila da se obuče,a pri tom je obavezno nagužena i usta na gotovs!
Da i ruznim(a i lepim, naravno) devojkama ima ko da lajkuje i komentarise slike.
Pobeda nelogičnog i neočekivanog-KO*, TKO** ili na poene.
Najblaže rečeno-mali trn u oku koje voli lepe slike.
Dežurni vođa svetske velesile nosi srednje ime dojučerašnjeg glavnog neprijatelja iste- Barack Hussein Obama. To srednje ime se retko naglašava u američkoj javnosti. Šta li bi bilo da se preziva Osama, i da podseća na još jednog, živog neprijatelja iste te zemlje-verovatno ne bi bio izabran za Predsednika USA. Zemaljska kugla je mala za dvojicu Husseina ili dvojicu Osama...a Amerika je sve veća i veća...
*knock-out
**technical knock-out
Podvrsta paparazza-fotografsko dno dna. XXXL lešinari. Čeprkatori po tuđim telima, inače sami besprekorno građeni. Svoje slike ne objavljuju.
su slatko ili gorko začinjene verzije jedne iste slike ili priče
Savsren primer za izraz:"Ko nema u glavi, ima u nogama". Takodje veoma iritirajuca licnost, sto zbog ponasanja, sto zbog masovnog onanisanja ziljvih klinki na njegove slike na informatici.
Ziljava picka 1:Joj, kako je sladak, dusa moja.
Ziljava picka 2:Ne diraj mi Cikija, on je moj decko!
Ziljava picka 1:Dobro, pozajmices mi ga za jedno vece!
Sve ziljave picke: Ki ki ki ki kako smo ziljave.
Svi pripadnici muske populacije: Ovima treba dobra kurcina da ucute.
To vam je kada iskompleksirane osobe u svom opisu slike na (primer)fejsu:Fuj..Ružan/ružna sam, da bi im prijatelji davali komplimente i dokazali da nije ružan/ružna. I onda im oni naravno daju najlepse komplimente dok im ne objase da je slika lepa. A ako im slučajno kažete: Pa dobro..slika je baš onako..fuj, oni se uvrede i odmah se počnu svađati: Ma koji je tvoj problem bre..ako ti se ne sviđa nemoj ni gledati ..Bitno je da se MENI sviđa.(Po čemu možemo da vidimo da je osoba depresivno iskomplekisana...a pritom i laže.)
Npr:
-Opis slike jedne devojke na fejsu:
Fuuj, ružna sam...
-Mwa..nisi ružna, prelepa bree...:*
Ne, ali hvala.
- Nemojj tako..stvarno swatka slika.
Drugi komentar:
Ružna si:
Ma šta bre hoćeš...oladi, ako ti se ne sviđa nemoj gledati!
Nešto nalik imeniku, ali umesto telefonskih brojeva u njemu bi se nalazile slike grudi svih žena iz tog grada.
Lik1: Jesi cuo da se Marko smuvao s onom Milicom?
Lik2: Ne seri! Jel to ona sa dobrim sisama?
Lik1: Nisam bas siguran, ali sad cemo pogledati u vimeniku.
Upozorenje koje se mora ozbiljno razmotriti. Zna se kakve su obično slike u ličnim kartama. Možda stvarno treba posetiti lekara.
Za pasoš je već poznata priča- ako na slici u pasošu bolje izgledate, vreme je da negde otputujete.
Ljudi koji su i sami nastojali da budu umetnici, ali pošto im radovi nisu bili naročiti, i slikanje im baš i nije išlo od ruke, bacili su se na kritiku tudjeg dela (nije svuda tako, ali u našoj zemlji uglavnom je takav slučaj). Pošto se naš živalj sve manje razume u umetnost, oni koji imaju para da danas kupuju slike, nastoje da pogledaju kakve kritike je dobio autor dela koja su ih zainteresovala, i šta kritičar kaže u vezi cene, kvaliteta i umetničke vrednosti. Ako se kritičaru baš i ne dopadaš, ili si mu se nešto zamerio, može dosta negativno da utiče na prodaju tvojih slika.
Zahvaljujući kritičarima, salonsko, jeftino uramljeno djubre se prodaje i po 50 000 dinara, a ona malo veća platna i po 70 - 80 000, iako ulični umetnik koji svoje slike prodaje na ćošku galerije ima mnogo bolje radove, koje prodaje da bi se prehranio.
Kada kroz par godina u kosarkaskoj kuci slavnih umjesto slike lica Teodosica(kao sto je normalno) budu uramljena njegova muda!
Čet na fejsbuku. Služi tome da vas ljudi smaraju i ne daju vam mira dok gledate slike napupelih tinejdžerki.
Opravdanje za lošu sliku ili snimak. Takođe se koristi prilikom nečije pohvale slike na kojoj ste dobro ispali.
A: Buraz, snimio sam pornić sa Tori Black! Sad ćeš da vidiš kako je rasturam. Evo ga!
B: Ček, ček, kakav je ovo štapić za uši što ulazi u nju? Hahaha, nemoj mi reći!
A: Ma, to ti je do aparata i osveteljenja, inače je batina.
---------------------------------------------------------------
A: Kako si sladak ispao na ovoj slici. Sad bih te bacila na krevet i opštila sa tobom do jutra.
B: Slažem se, i ja bih se pridružila, da ga zajedno iscrpimo.
C: U redu je, devojke, to je do aparata. Uživo sam još slađi. Imate poruke.
Postepeni proces gde se, usled preteranog konzumiranja alkohola, od slike i tona dobija samo ton daleko lošijeg kvaliteta.
Ne, neću da pljujem juga. Dosta bre više, bemmumater. Red je da se kaže i neka lepa reč.
Dobro, možda nije najbolje napravljen. I od kad je napravljen, nije bilo poboljšanja. I možda ga mnogi sa pravom nazivaju kantom,cimentom... I možda mu grejači na zadnjem staklu stvarno služi da ti se ruke ne zalede dok guraš zimi. A ni leti neće da upali svaki put iz prve. I od opreme ima samo rezervni točak. I možda ljudi koji voze juga stvarno idu u raj jer su pakao već prošli...
Ali...
Jedina stvar za koju sam sto posto siguran je da jugo stvarno ima dušu. Jer, svaki jugić je priča za sebe. Ima nešto svoje, nešto posebno. Ima caku pri paljenju. Ima luft u volanu. Ima loš menjač. Ima dobar menjač. Ima menjač. Ima ručnu. Ima neki poseban detalj koji ga čini baš takvim: posebnim. I svi vozači ga pljuju dok ga voze, a onda, kad ode, gledaju ga sa bolom u duši. I sve to zbog toga što i on ima dušu. Jer duše uvek nadju način da se vežu jedna za drugu.
Moj jugiša je rodjen iste godine kad i ja, 1990-te. Četres'petica, crvene boje. Keva ga kupila kao polovnog nekih godinu dana pre nego što sam dobio dozvolu.
U vreme kada sam ga ja vozio, maksimalna brzina mu je bila 80. Nizbrdo. Ručnu nije imao, ali je zato imao luft u volanu od pola kruga. Prednji levi far mu je ispadao pri naglom kočenju, tako da sam na semaforima stalno istrčavao da ga vratim, pre nego što krenem dalje. Prilikom ubacivanja u treću je ispuštao zvuk zbog kog su se svi ljudi okretali na ulici.
Jednom prilikom sam sa njim umalo ušao u Gružansko jezero. Iz Stragara, za vreme neke velike kiše, vratio me je kući sa jednim brisačem. Na vozačevoj strani. Koji je iskakao sa šoferke na svakih 10-ak minuta, pa sam, po onom kijametu morao da istrčavam da ga namestim. Jednom sam kroz Glavnu ulicu provezao 7 riba na zadnjem sedistu. Legao bio jadnik do crne zemlje. Jedva je išao. U Guču sam sa njim, pod policijskom pratnjom ušao u sam centar. K'o gospodin čovek.
Pre dve godine sam kupio drugi auto. Keva ga još uvek vozi.
Danas, kada prodjem pored njega, kroz glavu mi prolaze slike svih zezanja i putovanja. A količina osmeha i sećanja nadoknadjuje sve njegove nedostatke.
Nikad me nigde nije ostavio. On nije bio auto. Taj Jugiša mi je bio drug.
Živeo Jugiša!
Ovo je prejako!
Banja Luka Forum · 21. April 2007.