
Merna jedinica za neverovatan strah i poremećaj duhovnog blaženstva.
Daleke neke 2715. godine u intergalaktičkoj ambulanti...
Medicinska sestra- "Gospodine Vučiću, da li ste završili sa uzorkovanjem stolice?"
Gospodin Vučić -"Ne!"
Ms- "Pa hajdete požurite, ima ovde i drugih pacijenata kojima je potreban ve ce!"
GV -"Ne mogu, neće pa neće. Oh ček, o o oh evo, evo gaaa!"
Ms- "O hvala je Vulinu. Ček pa šta je ovo?! Samo tako malo? Pa kako vi mislite da mi vidimo od tolicnog govanceta da li ste tolerantni na EU?!"
GV -"A šta da radim, uplašilo se govno pa neće da izađe."
Skup različitih radnji koje služe da muškarca vrate na pravi put muškosti sa kog je nizom nesrećnih okolnosti skrenuo.
Jebiga, navukla te kurva na zdrav život i metroseksalni fazon. Uradio si to zbog nje. Na trenutak ti je čak izgledalo i da je to do jaja tako. Barem su oni sa TV-a govorili da jeste. Izdepilirao si se potpuno. Redovno si sek'o nokte na nogama. Prestao si da pušiš. Prestao si da piješ. Prestao da jedeš masno. Nisi više gledao fudbal. Možda samo malo Real, Barsu i Arsenal. Nisi ga ni igrao više. Da se ne znojiš.
Al patka. Otišla je sa drugim likom, još metroseksualnijim od tebe. Ovaj je vegan. Moderator Fb strane Životinje su bolje od ljudi. Spašava mačiće. Zna da uklopi boje. Ne zaboravi da stavi podmetač kada pije ceđenu pomorandžu. Gleda slike u Art Zoni sa uživanjem i razumevanjem, a ne kao ti da blene u njih kao kada je prvi put vid'o pičku. Zna šta da naruči u salad-baru. I šta sad?
Sad bi nazad kod drugara koji upravo sede, vare neku gandžu i igraju PES. Sad bi opet da upadneš na onaj termin u balonu koji se igra nedeljom od osam uveče i gde u devedeset posto slučajeva izbija tuča na pola termina, jer se igra Partizan - Zvezda. Sad bi da baneš u Durmitor sa ortacima i oljuštiš dobru porciju jagnjetine i jedno deset piva. Ili makar neku dobru punjenu pljeku da odereš u Dafu.
Ne očajavaj. Ako su ti pravi ortaci primiće te nazad u čopor. Samo treba da se očistiš i vratiš u normalan fazon, a to nije lak posao. Metroseksualizam je kao droga. Iako je u principu sranje i nisi ga voleo, navučen si na njega sada, ali istrajni ljudi mogu sve, tako da glavu gore i bori se. Pobedićeš.
- Deste ljudi.
- Opaaaaaa. Vidi ko je to nama došao. Đole Stanković-Jakovljević.
- Gospodin Integralni.
- Đole Filgud.
- E aj ne serite vas trojica.
- Pa moramo malo da te bušimo kad si gejčuga. Otkud ti brate?
- Ma svratio malo, da vidim šta radite.
- Pa iznenađeni smo. Nema te već mesecima. Nećeš sondžu da baciš sa nama, nema te na terminu, nećeš na tekme, a pošteno se nismo napili odavno.
- Sjebala te ona skroz. Poč'o si i obrve da čupaš.
- A i ta frizura brate. Ne ide taj jež na tol'ku glavudžu.
- E ovo je greška bila. Odo' ja.
- Čekaj, čekaj, stani bre. Zajebavamo se malo.
- Šta se drkaš odmah jebote. Trebao bi da ćutiš i trpiš malo znaš.
- A jebiga. Zasrao sam.
- Da znaš da jesi. Čuli smo da te ostavila zbog Caneta Balerine.
- Jeste. Mislio sam da je lik gej. Puštao sam da se druže. Kao moderno je to. Drug gej. Kad ono, Cane mi skinuo ribu.
- Ladno ti Cane skin'o ribu ahahaha
- jebote šta se tebi desilo, nevera.
- I sada bi opet na staro da se vratiš?
- Da.
- Dobro, ali prvo moraš iskreno da mi odgovriš na jedno pitanje.
- Pucaj.
- Jesi dozvolio da ti nešto furne u bulju?
- E sisaj kurac, idem ja.
- Stani bre. To je jako bitno. Ako si to dozvolio proces se ne može obrnuti.
- Naravno da nisam dozvolio. Pa za šta me smatrate?
- Otkud znam matori. Sve ostalo si dozvolio.
- Da bre. Vidi u šta te pretvorila. K'o da gledam nekog glavatog Danijela Đokića.
- Dobro, neću više takav da budem. Šta da radim?
- Sva sreća, nalaziš se u istoj prostoriji sa ekspertima metroseksualne detoksikacije.
- Kad mi završimo sa tobom izgledaćeš ponovo kao muško.
- Da počnemo. Prvo što trebaš da uradiš je da stučeš jednu brzo rakiju da prostruji malo krv kroz tebe. Zaboravi na koktele i sake. To je stvar prošlosti.
- Dobro.
- Onda pojedi parče ove Đoletove pice sa kulenom. Skoknućemo posle do pekare po još.
- Kad se naduvamo ponovo.
- Naravno. Onda idi do kuće, pobacaj sve kreme, pudere i te bočice tih sranja što imaš. Možeš samo da poseduješ jedan dezodorans, jedan parfem i brijač.
- Pena ti ne treba.
- Afteršejv eventualno.
- Ali sigurno i vi koristite penu za brijanje.
- Naravno da koristimo, ali ti si zaglibio. Da bi se vratio, moraš samo najosnovnije da koristiš. Bikov žilet.
- Uf bre.
- Nije to sve. Garderoba koja je uz telo mora da leti u kantu. To je tako pederski.
- I diskovi Sergeja Ćetkovića.
- Nemam Sergejeve diskove.
- Nemoj da nas lažeš. Svi metroseksualci ih imaju. I to originale.
- Imam. Baciću ih.
- Moraš da prestaneš da uljiš tu kosu i da se ošišaš na keca već ujutru.
- Kupanje jednom nedeljno, posle fudbala.
- Možeš da se tušneš ponekad.
- Ali ne dva puta dnevno.
- Vrati meso u ishranu.
- Alkohol je dobar za živce.
- Derbi je u subotu. Ne ideš na zapad.
- Prodaj Smarta i kupi auto.
- Ciklama ne postoji, to je roze i to se ne nosi.
- Stoj dok pišaš.
- Ali oduvek sam stajao dok pišam.
- Opet lažeš. Sigurno te je smarala jer zapišaš okolo, pa si sedeo.
- Jeste.
- Patike za fudbal moraju crne da budu.
- U radnju se ide u pamučnoj trenerci.
- Čivava nije pas.
- Pa stanite ljudi, šta da radim sa Mukicom sada? Ne mogu na ulicu da ga pustim.
- U pravu si. Verovatno bi ga usmrtio komarac ako naleti na njega.
- Dobro, smislićemo nešto tu već.
- Onda, fegetarijana nije pica, tako da molim te od sada da naručuješ picu sa slaninom i kulenom.
- Tribal nije tetovaža.
- Jelena Baćić Alimpić ne piše dobre knjige. Ni Paolo Koeljo.
- Isčlani se iz svih NVO organizacija.
- Prestani da čupaš obrve.
- Možeš malo da bricneš onaj most na sredini i to je to.
- Izbriši brojeve telefona svih solarijuma.
- U jebote ljudi koliko toga ima.
- Da bre. Totalno si se upčkio. Ustaj i oblači jaknu.
- Je l' idemo u pekaru?
- Da. Ali prvo idemo da useremo Caneta Balerinu k'o konja, taman malo da ogladnimo. Polazi.
Nosi odelo i kravatu. Ima veliki nos.
Pobedjuje boraniju - gubi (zasluženo, nakon termopilske borbe) od bilo kog tima nivoa sličnog ili iznad svog tima.
Svaka pobeda mu je istorijska, svako treće mesto sija zlatnim sjajem, svaki poraz mu je neprocenijivo iskustvo za njegov mladi tim (ma kakav je da je - tim je mlad).
Njegovi porazi su šansa za neke nove generacije, moralne pobede i rovovske bitke makar trenirao ženski boćarski (jebel li ga) tim u Bajinoj Bašti.
On: Večeras smo izgubili sa 20 razlike od velikog Merak pilsa koji treći put zaredom osvaja kup grofa Vladisavljevića centralnoistočne Ercegovine. Naše četvrto mesto sija zlatnim sjajOm. Čestitam momcima na nadljudskoj fer i korektnoj borbi a ujedno i plejmejkeru Radanu rodjenje unuke.
Reporter RTS: Bio je to kolega Milisav sa kamenog parketa grada na Trebišnjici i iskusni strateg KK Erceg Šćepan iz Bileće čovek i gospodin Puniša Guzina, mlada nada naše košaraške scene, Murinjo medju ovijem mladim Kolosima.
Inače ako niste znali njegova tetka Vukoradija je kao mlada čuvala ovce na Durmitoru sa Vuka Karadžića đedom. Kako je svet mali
Podmladak Aljoše Vučkovića, samo nema brkove. Jebiga, ipak je on trsio Viki Popadić iz Boljeg života, tako da nema greške. Ako ti se ona ne sviđa, divi samo ovu na novoj reklami za ono od čega se diže palamar, ne znam kako se zove, al' znam reklamu. Opaaa!
Stari šarmeri bi rekli da si mladi lisac. Zamračena kuhinja, crno vino u do pola ispijenoj čaši, fensi ljubičasta kecelja, raskopčana košulja i tanak nož kojim čistiš oradu ili neku drugu morsku ribu sa nadrkanim imenom dok u pozadini piči Željko Vasić. Ma, svako žensko odma' vlaži na samu pomisao o ovome (osim ako nije neka metalika, pa vlaži samo na mrak i sveće, onda jebiga). Opaki šarmer spreman da sačeka svoju draganu (ne Mirković) na romantičnoj večeri za dvoje uz sveće, 'talijansko vino i opet, Željka Vasića.
Naravno, ovo prolazi samo ako nisi lud da pržiš babušku koju si napecao na kanalu Dunav-Tisa-Dunav, onda jedino možeš da odvučeš u krevet lokalnu konobaricu koja je upravo predala pazar u kafani "Krajina".
-Jeboteee, kakav dan... Ljubavi, 'de si? Konj opet otišao na fudbal... ti Milice rintaj ceo dan, a gospodin piči fudbalicu k'o da mu petn'es' godina... Dragi, šta to radiš u kuhinji po tom mraku? Jaoooo, pa ti si srce moje... šta nam to spremaš?
-Madam, operite ruke i sačekajte me u trpezariji...
-Hehehehe, jesi lud... 'Ajde...
...lapo čuke kasnije...
-Večera je bila sjajna, znači osetila sam se na par minuta kao princeza...
-E, pošto se sad osećaš na beli luk, a to me podseća na rodni kraj, 'ajd' sad u krevet... volim i ja ribu pred spavanje, hehehehe, ako me razumeš...
-'Ajmo, kopljaniče!
Pedalj zemlje koji se sastoji od blata, kisnice i par travuljki koje plutaju u barici ili vire iz blata. Pauk je koristi kako bi namamio zrtve - vozace, jer zelena povrsina svojim izgledom podseca na sve samo ne na zelenu boju i vegetaciju pa svojim pustim izgledom deluje kao savrseno mesto za parkiranje.
- Pi, je*em ti grad i upravu, nema covek gde da parkira!
- Evo imas ovde mesto, pored ovog prevrnutog kontejnera.
- Ali to nije mesto za parkiranje, to je zelena povrsina!
- Ma daj, koja crna 'zelena povrsina'. Tu ti je mulj i blato, sve i da hoce nece moci da ti kola izvuku.
- Vala i ja jednom da se parkiram nepropisno. Ajmo na pos'o, zakasnicemo.
Nakon tri sata...
- Gde mi je auto???
(policajac iz Komunalne policije) - Gospodine, parkirali ste na zelenoj povrsini, s toga, vas auto je odneo gospodin Pauk. Dodjite u Parking servis sa puuuuuno para kako biste podigli vase vozilo.
Srpska modifikacija izraza "Ne ditaj lava dok spava". Svako iz PSPP (prave srpske patrijahalne porodice) zna zašto.
Ulazim u kuću.
Keva: Tišina! Tata spava.
Otvaram frižider.
Keva: Alo bre idiote, otac ti spava.
Ulazim u sobu gde on spava da uzem nešto, on se okreće po krevetu.
Keva nastupa: Alo bre majmune, pička ti materina, kretenu bolesni, ustao je jutros u 6 da ide na posao, pa je došao u 3, pa je išao do grada da završi nešto...
Ja: Ali kevo, samo punjač da uz...
Keva (u naletu): Ma jeb'o te punjač, da te jeb'o, uzecu ja tebi i taj telefon i sve, jebala sam ti majku, ništa ne učiš, samo dangubiš, ništa da pomogneš, ništa da uradiš, mrš u sobu da te nisam videla!
I sve zato što gospodin spava.
Sposobnost inteligentnih da stvore nešto ni iz čega. Pitu od govana, dugu od prdeža, sopstveno mišljenje u Pink državi. Da bez osnovnih sastojaka smućkaju konkretnu stvar uz malo mašte. Za mnoge danas način života.
- O, gde si, Cope, nema te ko poklopca na šahtu u Mirijevu!
- Evo brate, popunjavam tiket, skupljam pare za Ameriku.
- Šta ćeš ti u Americi?
- Svašta nešto, ali prvo da vratim uloženi keš. Lepo odem u banku sperme, tamo mi daju časopis, sednem, izdrkam kao gospodin čovek, pa još dobijem i pare za to.
- Ekstra. Kad ideš?
- To još ne znam, ostalo je par sitnica. Moram da vidim kako da izmađijam vizu, a mogao bi mi i ti pomoći da izmađijamo neku dobru kvotu, kad si već ovde.
--------------------------------------------------
- Draga, ima li šta za has?
- Jok. Biće kada nam frižider ne bude ovako prazan.
- Ako ti kažem da večeras radim skraćeno i da stižem da te izmasiram pre spavanja?
- Ajd' dobro onda, izmađijaću već nešto.
--------------------------------------------------
- Otkud ti torba?
- Kupila sam posle posla, zar nije sjajna?
- Od kojih para?!?
- Onih za tvoj kredit, ali ne brinem, izmađijaćeš ti nešto kao i uvek.
Zlatno pravilo kojim se vode Japanci kad god imaju posla s ličnim imenima.
Ruku na srce, nije im lako, jer je čitav sistem intuitivan kao rakija od pirinča, malo do nimalo. Tako, kad god se jedan japančeros predstavlja drugome, bonton nalaže da mu kaže kako se njegovo ime i piše, a ukoliko mu je dao vizit kartu on mora da mu precizira kako se to i čita jer bi bez takve vrste uputstava nastao pičvajz kao u tokijskom metrou izjutra.
Mnogi se slažu da se tu opaža puna doza sado-mazohizma kojim vrca ova nacija, jer njima očigledno nije bilo dosta što ostatak sveta lomi jezik na njihovim imenima i što za njih koriste neke škrobulje najverovatnije dobijene smućkavanjem i prosipanjem šake borovih iglica i pokoje latice trešnjinog cveta na patos, oni su morali da izmisle i mali milion načina da se to rastumači. Valjda se tako nekada gatalo.
- Dobro nam otišli, gospodine Asašorju, nadam se da ste uživali u boravku u našem onsenu?
- Podrazumeva se, sobe su udobne, pogled je divan, voda smrdi na sumpor taman koliko treba a moram da pohvalim i vašeg kuvara, gospodin je čudotvorac.
- Hvala vam gospodine Asašorju, raduju nas vaše pohvale, dođite nam opet.
- Jedino što imam da zamerim je što vam uporno govorim da se ne zovem Asašorju već Ašikura.
- Oprostite molim vas. Kad sam bio mali prvi komšija nam se zvao Asašorju i ja otad uvek mislim kako se znakovi za 'dva zmaja i poljski nužnik' tako čitaju.
Omiljeno pitanje drevnih srpskih zagajbljivača iz Vojvodine. Zaštitni znak debelih Lala koji najviše vole da na tuđ račun jedu i piju. Udica na koju se gazde-somovi uvek hvataju. Naime, sputani strogim kućnim vaspitanjem i hroničnom pobožnošću, alavi Vojvođani su još pre mnogo godina bili primorani da osmisle diskretan tj. indirektan način da pristupe frižideru ciljanog domaćina ali tako da ovaj ne posumnja u njihove čestite, dobrosusedske namere. Tako je nastao izraz iz naslova a srpski domaćin - k'o srpski domaćin: sujeta mu nikada nije dozvoljavala da pred goste iznese išta manje od pečenog praseta, ruske salate, upravo ispečene gibanice i domaće doboš-torte, što je, mora se priznati, prilično išlo na ruku gladnim i žednim bećarima. Ustvari, ko zna - možda i jedni i drugi znaju o čemu se radi al' samo ćute. Tako su, kanda, vaspitani...
- ...Ta, moramo Vas nečim ugostiti, gos'n Sreto...!
- Taman posla, gospodine Vaso. Ja sam i tako samo u prolazu bio...
- Pa, zar ni rakiju...?!
- Hvala, ne smem. Doktor naredio...
- Kafu, slatko...?!
- Uf, uf, uf...Pokušavam da ostavim, dragi moj Vasilije...Uostalom, sad ću ja polako i da krenem...
- Ma, mi Vas nećemo pustiti da idete Vašoj kući dok Vas bar nečim ne poslužimo...!
- Pa, eto...ne znam...Imate l' luka...?
- Ijuu, kakvog luka...! Melanija! Hajd' otrči do kokošinjca pa zakolji dve lepe kokoške - gospodin Sreta i ja ćemo prvo supu jesti pa onda sve redom...
- Samo ako nisu previše masne, gazda Vaso...
Ne pišaj po sirotinji, ako si i sam ta sirotinja. Ne kurči se ako nemas lovu.
Student koji dobije kintu od matoraca pa par dana jede bečke, kupuje gajbu Jelena, baca žurke, ostavlja bakšiš, a pred kraj meseca se nada tiketu da bi platio kiriju i žicka pljuge po faksu.
Konobar koji kupi automobil neprimeren njegovom statusu i standardu, emotivno se veže za isti, koji kasnije mora da proda da bi sinu platio školarinu.
Imao sam komšiju, nekad je bio gospodin čovek, ali se propio, trošio pare na cugu, čašćavao kafanu, razbacivao se. Kada mu je nestalo kinte, prodavao je stvari iz stana, a kada su mu isključili struju, vadio je parket i ložio je, da se ugreje zimi. Ostao go stan, ni prag nije imao pred vratima. Umro čovek prošle godine, ništa nije imao.
-----------------------------------------------------------------------------------------------
A ima i jedan u gradu, kažu bio najbolji radnik u nekoj firmi svojevremeno, najuredniji i najtačniji na poslu. Ali otkrio čovek kocku i otišlo sve, i porodica, i stan, i prijatelji. Sad prosi po ulici. Možda bih mu i dao neku kintu da nisam onaj student sa početka definicije.
Šestog dana od postanja sveta gospodin Bog je čvrsto rešio da napravi dve jedinke koje će se množiti i preplaviti svet bićima koja će prenositi njegovu poruku svima. Negde u paralelnom univerzumu, nadprosečno inteligentni majmun sticajem čudnih okolnosti je počeo da koristi palac, jednostavan alat i da se ispravlja. Kombinacijom proterivanja iz Raja, prilagođavanja na zemaljski život i iskušenja po raznoraznim pustinjama Mesopotamije, odnosno, u drugom slučaju, kombinacijom evolucije, povećanja potreba i sposobnosti nastade biće koje se po svim strukturama naziva čovek. I bi svetlost.
Šta je čovek? Ko je čovek? Jedinka puna moralno ispravnih shvatanja i emocija koja je uspela da bude povučena tradicionalnom ženskom znatiželjom i da zaradi progon iz idealnih uslova za život, bez brige i pameti? Ili je jedinka biće čije su potrebe i sposobnosti dovele do toga da se od kreiranja pisma i točka stigne do hemijskog naoružanja i abortusa? Sagledavši današnje činjenice nemoguće je oteti se utisku da je čovek ovo drugo, biće koje je shvativiši svoje moći i mogućnosti uspelo da čitavu planetu prilagodi sebi, dok mali broj pojedinaca prilagođava čitav svet.
Od ulaska u prodavnicu, preko kafića i šalterskih službi, pa sve do slučajnih prolaznika je nemoguće izbeći utisak da iznad svakog čoveka stoji mali crni oblačak pun crnih misli, briga i mrštenja. Dete ti je bolesno? Izvini što sam danas došao da platim račun. Brine te hoće li tvoj favorit biti izbačen iz Farme? Nemaš pravo da se ponašaš tako. Ne želiš da mi pomogneš? Tražiš nešto zauzvrat? Pa gde je ono biće puno kvalitetnih ljudskih osobina? A da, nekada davno ga je pobedila druga vrsta, vrsta koja kao savremene životne potrebe navodi kreditnu karticu, kamatu i kupovinu nepotrebnih stvari sa parama koje nemamo, kako bi nam se divili ljudi koje mrzimo.
Osećaj za ispravno je toliko iskočio iz balansa da je danas gordost vrlina koja pokazuje moć. Nekada se znalo šta pokazuje ljudsku moć - mudrost i osmeh. Ko zna, možda se čitav svet jednog dana promeni i ona jedinka sa početka priče ostvari prevlast nad ovom drugom, i neki nova merila za ispravno i dobro se nametnu kao etalon ponašanja.
Definicija napisana za takmičenje Pačija škola.
Posao iz snova svakog Bušmana (vidi definiciju). Ključna reč je iz SNOVA. Ovako to mladi Bušman zamišlja.
Skarlet Johanson snima film u Srbiji, čula je da je on najbolji u svom poslu i želi da joj baš on od zbunića napravi trouglić. Dolazi u salon, skida se, on se baca na posao. Posle par njegovih dodira ona širi noge, Bušman kreće glavom i gol! Pusti snovi...
U stvarnosti, lepe i poznate žene idu kod žena na depilaciju, da bi izbegle takve kao što je on. Kod njega dolaze samo muškarci na depilaciju bulje i odvratne babe koje niko ne bi dirao ni tuđim štapom za golf, u nadi da će se ogrebati za oral. Bušman posle 2 godine menja profesiju ili odlazi na lečenje od trauma koje je pretrpeo. Nema happy end-a.
Lik za primer:"Ćao, došao sam na depilaciju guze. Imam zakazano kod Veselina."
Radnica za primer:"Vesko! Imaš jednog za šišanje bulje!"
Veselin the Bušman:"E u pičku materinu! Mislim, neka uđe gospodin."
Lik za primer ulazi, skida se i leže na stomak. Veselin the Bušman prilazi i trese se od straha da iz prašume koja se pomalja između guzova mušterije ne iskoči pleme urođenika i strpa ga u lonac. Njegove ruke se tresu dok obavlja posao, što mušterija pogrešno tumači.
Lik za primer:"A, ti bi malo zezanja, slatki? Može, ja sam uvek za."
Mušterija se okreće na leđa i rukom hvata Veselina za potiljak, povlačeći ga niže i niže. Veselin pokušava da vrišti, ali usta su mu puna...
Razbojništvo prilikom kojeg se ipak poštuju minimalne norme ljudskosti.
A: Što ti komšija ne predaješ mleko kod Jovanovića, ista cena a mnogo ti je bliže.
B: Ma lopovi i jedan i drugi, ne daju ni petinu od veleprodajne cene.
A: Ma znam to, nego reko' ovaj ti je bliži.
B: Jeste bliži al' kad mi onim masnim rukama da one zgužvane novčanice želudac mi se okrene. Još mu samo fali da me pljune tu pred mlekarom. Ovamo čovek isplati u koverti, i još piše "Gospodine taj i taj, vaša akontacija za mesec jun iznosi..." Kaže mi da sam gospodin ej.
A: Znači pljačkanje sa stilom komšija.
B: Pa makar nešto jebemu mater...
To je ono što svi znaju da imamo, ali niko nije siguran kako izgleda.
I tako dokon pođoh lagano prema pijacu. Prvog starijeg gospodina na ulazu upitah: "Gospodine možete li mi reći kako izgleda naša zastava?"
"Čuj malog, pa kad sam ja to znao, ti nisi bio ni u planu. Pa naravno plavo-bela-crvena!"
Ubeđen da je ovo samo slučajnost upitah bakicu koja je prodavala kajmak:
"Bako, kako izgleda srpska zastava?"
"E đete, danas nemam pametnija posla nego o tome da razmišljam!"
Jedan zamišljeni gospodin mrmljajući prođe pored mene.
"Izvinite gospodine kakva je naša zastava?"
A on meni kao iz topa:
"Platnena i četvrtasta!"
E ako, neka mi je rekao. Kakvo pitanje takav i odgovor!
Svi ih znamo, svakodnevno ih viđamo na ulici, u pekari, kladionici, kafani... Neki od nas povremeno razmene sa njima poneku reč, uglavnom o vremenu, poslu ili sinoćnoj utakmici. Na prvi pogled, sasvim obični ljudi. E obični moj kurac. Takve pavijane nećete sresti ni na safariju. Pored takvih lopina siroti Al Kapone ne bi uspeo da se izbori za svoje mesto pod Suncem. Vrlo su sposobni kada je potrebno ugraditi se u neku vladinu subvenciju ili eventualno stranu investiciju, ali su zato vrlo nesposobni kada treba da učine nešto za beslovesne ovce koje su ih izabrale. Mada je možda bolje reći da ih za ovce jednostavno zabole, osim onda kada treba da ih ošišaju.
Kako je formiranje lokalne vlasti vrlo jebena rabota, naši vrli funkcioneri već tada dobijaju prvu priliku da pokažu šta znaju i da drugima stave do znanja kako će se ubuduće ponašati. Recimo, neko se nećka da uđe u lokalnu vlast i time obezbedi stabilnu većinu. Nema problema, izabrani predsednik opštine lako će srediti polupismenom sinu dotičnog posao u najjačem lokalnom preduzeću, nema veze što će neki tamo momak koji je diplomirao prava ili ekonomiju sa prosekom 10 da ga izduva za dugo očekivano radno mesto. Predsednikov prvi zamenik će otići do obližnje pripizdine da mučenim seljacima uz pragnje i rakiju objasni da put do njihovog sela neće moći da bude asfaltiran još najmanje 4 godine jer je predsednikovom sinu potrebno upravo četvorogodišnje lečenje na Oksfordu ili Kembridžu. Usput će gospodin zamenik i da sobali neku jedru snašu, čisto da nije dolazio džaba, samo zbog ića i pića.
Kada se konačno dočepaju vlasti, e tada tek nastaje haos. Ukoliko nisi član nijedne od vladajućih stranaka (a ne zaboravite, tu je sve moguće, pa čak i koalicija radikala i LDP-a), begaj što dalje i ne okreći se sine. Još ako si slučajno lajao protiv nekog od funkcionera ili te je možda neko odrukao da si šorao na funkcionerovu živu ogradu kada si se pijan vraćao iz grada, ugasio si. Šanse da u svojoj opštini dobiješ posao ravne su šansama lokalnog betonligaša da uđe u Ligu šampiona.
Sve u svemu, radi se o grupi likova koji zapravo nisu ni dostojni mržnje koja je ipak na neki način uzvišeno osećanje. Nisu zapravo dostojni ni da se popišaš po njima. Ali to bi ti svakako dalo barem neku satisfakciju.
- I šta kažeš, završio ETF, prosek 9, 94, a posla nema??? Eeeee u kakvoj zemlji živimo! Pa vidi, ako si vredan i voljan da radiš evo ja sam baš juče kupio sinu nekog BMW-a, pa možeš da dođeš da ga opereš i da ga malo izglancaš, kanuće neka kinta. 'Aj uzdravlje! Alo, ti tamo, ti što čačkaš nos, koga ti čekaš?! Aaaaa, ti si onaj Đorđevićev mali??? 'Ajde uđi da malo popričamo. Lutko, dve kafe i dve kisele!
Definicija je napisana za Mizantrophy
Oni koji svakoga oslovljavaju sa Vi.
Neiskusni, zbunjeni, temeljni - došli na internet da sklope nova prijateljstva.
Nesvesni mlade žgadije koja obitava po forumima i portalima, upuštaju se u smislenu diskusiju. Nema uspeha.
:na nekom forumu:
ST: Pozdrav svima. Evo, otvaram ovu temu da se malo bolje upoznamo. Ja sam Ranka i imam 56 godina. Kako se Vi zovete?
Dripac 1: ahaha...idi bre stara u kurac!
Dripac 2: Ranka, jesi li za sex???
ST: Napišite ovde svoja imena da se bolje upoznamo.
Dripac 1: Kurac Prčina ime mi je
Dripac 2: care...ranka, pokaži mi stopala.
Dripac 3: Iskusne se najbolje jebu. GILF - moj izbor!
Neki random starac: Gospođo Ranka, slobodan i situiran stariji gospodin traži ženu za brak. Želim da nastavimo intimno druženje. Stare žene su kao vino...0641233365
Konstatacija koju daje jedinka sa sela drugoj hvaleći stepen razvijenosti ovih drugih.
: A u ovoj sobi imamo klimu! Mo'š biraš koju oces. O'š mediteransku, o'š koju god! Idemo dalje-ovde imamo kupatilo-s' ve-ce šoljom. Era čučavca za nas je završena. A tek kol'ku satelicku imamo! Sve Pinkove 'vata!
: Blago vama, koji ste vi gradjani.
------------------------------------------------------------------------
: I ondak? Sigurno si je poveo na sijeno u Mikinu štalu?
: Ne. Ne'o kod mene kući, ne mekani krevet!
: U jeee,koji si ti gradjanin!
--------------------------------------------------------
: Vid' sad. Samo staviš Turbo2350plus automatsku-kravomuzilicu kravi na vime. Taaaakoc. Pritisneš ovo dugme, i on sam muze! Sad mozeš na miru da skupljaš jaja ispod kokoši.
: Ajde bre, koji si ti gradjanin! Gospodin co'ek!
Nimalo poželjno ponašanje koje praktikuju brojni prekaljeni boemi i neiskusni boemčići u naletima alkoholne izmaglice i smanjenog rasuđivanja uzrokovanog istim. Oni razulareno, poput galopirajućeg bika, pljuju i pišaju (često i bukvalno) po zabezeknutoj svetini oko sebe, plašeći i rasterujući sve od 7 do 107.
- I? Jesi li se doveo u red više?
- Šta? Gde sam to... Šta se desilo?
- Ništa, ništa, malo si izveo kitu na svež vazduh i plašio gomilu k'o po običaju, pa je jedan fini gospodin sa tetovažom sidra i bicepsom veličine dinje rešio da te časti debelo zasluženim krošeom. A da bih izbegao sličnu sudbinu, zadao sam ti i ja jedan, čisto da ne pomisle kako imam išta sa bitangom poput tebe. JOJ JEBO ME OTAC BLENTAVI KU'TE POVEDOH U ŽIVOT VEČERAS TAKVOG NAKRIVO NASAĐENOG!
Samo jedna u nizu žrtava naše tendencije da ni po koju cenu ne priznamo poraze, već tražimo nekog na koga bismo prebacili krivicu. Žrtvenih jaraca je uvek bilo i biće, a nesrećni Vuk se, eto, našao tu zgodan, pri ruci takoreći. Njegova jedina greška bila je u tome što je preživeo - ali, očigledno se ni to ne prašta.
Tamo negde posle boja na Kosovu, razgovor između Gavre, koji je učestvovao u boju, i Ždere, koji je za to vreme drndao jaja:
Šta bi, Gavro, na Kosovu ravnom?
Gadan pokolj zadesi nas tamo,
poginuće i pusta nesreća.
Zar mi, Srbi, nebeski narode?
Istina je, zboriću ti sada:
Pogibao srpski knez Lazare
pogiboše mlađani Musići
poginuo Miloš Obiliću...
A šta bješe sa gospodin Vukom?
Vuk nam, Ždero, bitku preživjeo
i junačku glavu sačuvao.
Preživjeo? E nećemo tako,
sad će vidjet' crna izdajica... (khm, khm, sad kad složim... da vidim):
A što pitaš za prokletog Vuka,
proklet bio ko ga i rodio,
prokleto mu sjeme i koljeno,
on izdade cara na Kosovu... (u što dobro ovo, malo sredim aranžman, ima da ide k'o alva)
Doživeti neuspeh u određenom polju života a uprkos dobronamernim savetima sa strane da se to i to tako ne radi, odnosno, radi. Pretpreti rendom poraz na sopstvenom terenu života ( tu je odma' iza Rakovice; prim. prev. ) iz razloga koji se najčešće povezuju sa tvrdoglavošću, prevelikom samouverenošću ili, naprosto, idiotlukom, inače tako rasprostranjenim na ovim koordinatama. Usrati motku - što bi rek'o naš isto tako rasprostranjeni narod.
Epilog je, razume se, prilično standardan ali i tako svojstven gorepomenutim koordinatama; nakon što neimenovani primerak konačno ljosne na svoju guzicu i zajebe stvar, dešavaju se dve stvari: 1) on ili ona se momentalno dozivaju pameti - da ne kažem "opamećuju se" - dok im 2) svi ostali sole istu i zadovoljno trljaju ruke jerbo su bili u pravu. A, realno, to su i priželjkivali...
- E, ćale, odo' ja...
- Kuda, bre, dripcu jedan?! A učenje za ispit koji ti treba da se prebaciš na budžet, a?!
- Ma, ooopušteno, bre, to je Anatomija, imam je u malom prstu...
- Dobro, sine, dobro...Samo kad lupiš dupetom o ledinu k'o što ćeš lupiti, JA ću lično da se pobrinem da taj predmet naučiš iz prakse, ščuo?!
---------------------------------------------------------------------------------------------------
- Matori, 'sti? Slušaj...Jesi blizu Ustaničke?
- Što? Šta je bilo?
- Ma, tu sam sa kolima, izgleda da...
- E, kad sam znao! A jesam ti lepo rekao da ga ne prebacuješ na gas?!
- Vidi...
- To je, brate, nemačka mašina, ne jebena Dačija! 'Teo gospodin da uštedi, pa lupio dupetom o ledinu...
- Aman, pusti dupe, čoveče, nego šta da radim s ovom babom što sam udario na pešačkom?!
Na pitanje: „Ko je bio Mocart?“ duhoviti posetioci internet sajta Vukajlija, rečnik slenga, odgovaraju: „Svestrana ličnost. Čovek koji je komponovao muziku za Nokiu. Inače, bio je poslastičar i izmislio je Mozzart kugle. A voleo je i da se kladi...“
Danas · 06. Novembar 2008.