
Kad je "imati simpatiju" preraslo u "imati decka", decaci su sa ovim recima prilazili devojcicama i to bi znacilo "Hoces da se setamo i drzimo za ruke i poljubimo u usta?", devojcice bi cesto, kao duhovito, odgovarale: "A kuda?" A i sama fraza vec naglasava da nikada ne znas kuda to moze da odvede.
Povik roditelja ili starijeg, iskusnog pušača pušaču početniku, kada ga snime da puši u ležećem položaju.
-Šta radiš to magarčino!?!?
-Sta radim? Pušim.
-Ustaj konju! Da te više nisam video da pušiš ležeći!
-Što
-Pa tako ti sav dim ide direk'no na pluća!
-A šta, kad stojim ide mi direk'no na dupe???
-Šljas ne raspravljaj se s mene i gasi cigaru.
Rečenica koju će naši unuci učiti iz istorije, kako su njihovi preci započinjali proces parenja i začeća njihovih roditelja.
Godina 2050
Unuk: Daj mi DNK da te ubacim u bazu prijatelja.
Unuka_zgodne_crvenokose_komšinice: Evo odmah, samo da izvadim svoj HTC Genome. Znaš, moja baka kaže da se uvek ložila na tvog dedu, al nije shvatila na vreme da su njegovi geni vredniji od prvog audija mog dede. Pa ću ja poslušati njen savet i ubaciću tvoj profil na vrh rasplodnog modulatora, kako bi imao što veće učešće u procesu mešanja sa mojim genima.
Реченица којом се углавном објашњава лош квалитет појединих цигара.
-Брате шта то шишпу?
-Викенд!
-Јеси луд!? Од тога ће ти и рак плућа умрети!
Grebatorski pribor za pušenje.
Greabator u akciji:
-Daj mi pljugu,brate?
-Što ne kupiš nekad?Stalno se žickaš,jel te nije blam?
-Kasnije ću,sine,daj tu jednu tvoju češku,od njih manje kašljem,he,he,he..
-Mene si našo bitango!Evo ti na,pali(zadnja ti bila)....
-E brate,dao si mi govno,sad mi daj i kašiku.
-????
-Daj upaljač,ne zajebavaj me,kako misliš da pušim ako ne zapalim?
-Jeli,sine,ti od pušačkog pribora imaš samo dobru volju i pluća,a?
Najosnovniji deo pušačkog pribora.
A: -E br'te, žemo pljuga?
B: -...čoveče, pa već treći za redom dan žickaš od mene, ovo ti je barem deseta danas. Jel si ti to prestao da pušiš, ili si samo prestao da kupuješ cigare?
A: -E br'te, samo još jedna ako može, ako nije frka...
B: -Ma može, nije frka... evo.
A: -E br'te. br'te - a 'el imaš upaljač?
B: -Cccc, ti od pušačkog pribora danas izgleda imaš samo pluća i dobru volju.
Ekstremno batinjanje po leđima tako da sav šlajm nataložen u plućima počne da izlazi na nos.
Muž: Ženo, ovaj naš opet pao. Za koga ja prodajem stoku? Da bi se govno školovalo? Kurac školovanje, teraj goveda po Staroj Planini majke ti ga nabijem. Aaa, odvojiću mu ja šlajm od pluća.
Žena: Dobro bre Rajko, pusti ga, dete.
Muž: Pa i ja sam nečije dete majku mu jebem.
Žena: Pa ne znam.
Kaže se čoveku koji smara.
Atmosfera u kafani, svi pijani, a pola ljudi se već okumilo.
Dolazi Lik1 koji je trezan i počinje da davi.
Lik1: Brate, što si toliko pijan?
Lik2: Klekni na kolena, udahni duboko, lepo obuhvati ustima i duni najjače što mozeš da ti izmerim kapacitet pluća!
Елегантнији назив за позамашни женски деколте.
- Види ону ал' има испалу плућа!
Шаљива "прозивка" упућена пријатељу када се нађете у ситуацији да тренутно пушите скупље цигаре, нудећи га истим и алудирајући на њихов бољи "квалитет".
Они искуснији узвраћају алудирајући на социјални статус:
"Ухххх, брате...па не знам да ли умем да пушим ја те скупе?"
Свако може да буде зао, свако може да учини нешто лоше и свако може да се тако понаша, али нико не може да то ради неометано и довека, поготово ако тиме угрожава друге. Углавно је за решавање озбиљних злодела којев почини појединац задужена је држава, али неке ствари су сувише личне и нестигну до суда, па буде по оној нашој: Бог ће да ти суди. Мада се у пракси испостави да је комшија био тај који је пресудио.
Дави ме овај шеф, па растура, али нека проћи ће и његово. Свако може како хоће, ал не може докле хоће.
Rečenica kojom svaka ženska osoba koja glumi u porniću započinje svoj dio glume.
Muškarac:"Ćao mala.Hoćeš li mi pomoći da namestim antenu na kući?"
Žena:"A hoćeš da ti popušim?"
Ironično pitanje upućeno onom ko na tvoje pitanje "šta piješ" odgovori neskromno, želeći da ka svojoj jetri uputi što više tečnosti, naravno besplatno.
-Šta piješ?
-Duplu vilijamovku i guaranu!
-Hoćeš i nešto za pojesti?!
-Mogao bi' petn'est ćevapa u lepinji i šopsku, vežu mi se creva u čvor od gladi...
-Zavezaću ja tebi ruke i noge u čvor, pa pička mu materina je l' ti na bankomat ličim?!
-Dobro, dobro...ne moram jesti! Daj samo piće, cicijo!
Ispravljanje sagovornika u cilju prepravljanja izraza na način koji vama više odgovara. Najgore je što i jedan i drugi isto znače, ali eto, komunikacije radi. Da li se razlikuju po jeziku, akcentu ili nečem trećim, uopšte nije bitno pošto suština ostaje ista. U stilu drugo sranje isto pakovanje.
A danas... Reči su toliko izmenjene, da kada bismo iskopali random obrazovanog plemića ranog dvadesetog veka da poseti i obiđe rukopise, ili bi se sam vratio pod zemlju, ili bismo ga mi vratili usled infarkta.
- Zagrej stolicu!
- Hoćeš reći da počnem da učim?
- Kujin sine hoću reći da ćeš pasti godinu!
-Ne, nisi trve.
-Hoćeš reći tru?
-Joj, stvarno si low.
-Slušaj verziju melanholične serenade u berlinskoj filharmoniji.
- Jebeš Berlin, Moskva je prava.
- Moskou, hoćeš reći?
- Hoću reći, Maskva.
Krajnji način promocije neke vukojebine od strane njenih žitelja. Predstavlja vid alternativne terapije nezdravom gradskom životu ispunjenom morem betona, asfalata i bez ikakvog zeleniša. Sad ti meni reci kako da roditelj ne prihvati ovu sugestiju? Svima koji imaju decu, roditeljski instinkt će ekspresno proraditi i poruka će biti prihvaćena kao relevantna.
A, brat bratu, ima tu i neke logike. Nigde betona, nigde asfalta (osim ako im ovi iz lokalne zajednice nekim slučajem nisu ispunili predizborno obećanje), nigde nasilja, osim onog nad tovnim prasićima i pilićima. A budimo realni, nigde ni drogoša ni nezdrave trave, samo kvalitetni primeri flore korišćeni u nadrilekarstvu već vekovima. Od domaćih travki, predlažemo avgustovsku ambroziju, koja suzi oči više od bilo koje šiptarke ili avganistanke. Nigde đubreta po ulicama i plastičnih flaša, eventualno neka balega od koje i konj diže kopitu da ne isprlja potkovicu. Jebeš mi mater ako ovo nije melem za dušu.
Sine, pakuj kofere, idemo kod maminih na selo!
Dobra dan, teta Dobrila, kako ste?
- Hej, pa, gde si ti, zete? Ne javljaš se!
Evo, imali neke obaveze, Milica i ja smo u gužvi, ne znamo šta ćemo! Obećali decu da vodimo na Zlatibor, ali ne možemo stići, pa se deca ljute!
- Zete, da prostiš, jeb'o Zlatibor, bani do Nepričave i povedi decu da očiste pluća, otrovaše vam se deca u gradu!
Hm, ne znam baš...
- Ma, pazi šta ti ja kažem, samo ih ti dovedi, skroz su ubledeli od zadnjeg puta kad smo se videli. Pa kad im deda izdinsta taze slezenu, ima se poprave skroz!
- izraz koji se koristi kada nesto hoces da uradis na neki samo tebi moguc nacin (dakle, u vecini slucajeva to nesto je nemoguce!)
Pitanje kojim se nekada iniciralno neobavezno druženje radi zajedničkog telesnog užitka, danas mnogo višeznačnije.
- Hoćeš li mi dati?
- Neću.
- Pa zašto? Kažu da sam dobar ljubavnik, biće ti lepo...
- A to? To može, ja mislila hoćeš siguran glas za izbore.
Mudre misli o budućnosti upućene onome ko se opire nekoj aktivnosti.
ćale: Bući-bući, tatin jebač, hoćeš ti prcati tete kad porasteš?
klinjo: Neeeeeeee, gvaaaaaa
ćale: Hoćeš, hoćeš, i još ćeš da juriš da bi prcko, a sve ćeš igračke pobacati.
klinjo: Mama, kmeeeeee
Uzrečica starih majstora zanata. Obično radnika na nekoj gradjevini ili livadi.
Čika Jovo, jel može čaša vode, vrućina je velika?
-Sinak, da je voda dobra ne bi je iz pluća vadili. Deder donesi ti meni još jedno pivo!
Molim te nemoj hteti, da meni ostane više, jer mi se zaista na deli, kao što vidiš po mom pogledu, tako da, 'leba ti, reci da nećeš i ulepšaj mi dan.
(Jedno parče torte ostalo, koju ja obožavam kao djavo krst naopačke)
Brate, hoćeš i ti malko torte..?
Ma neću, ne jede mi se sad.
Pa ok, ja reko' ako hoćeš, al'.. (TOOO MAMU TI, MOJA TORTA BRE!)
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.