
Reči sagovornika na televiziji koji će upravo govoriti o nekoj krajnje nebitnoj temi.
Voditelj: A naš današnji sagovornik je gospodin Žika Minić, predsednik Udruženja prevencije šuntavila kod golubova koji skaču na jednoj nozi u triolama. Dobar dan!
Žika: Dobar dan i hvala Vam što ste me pozvali da govorim o ovoj veoma važnoj temi.
Parče papira koje se uručuje zaslužnom za dobro obavljen posao. Jedan od načina da se kaže HVALA.
- E fala, đe čuo i đe ne čuo. Evo, ova kesa je za tebe, pozdravlja te moja gospođa, ispekla malo patišpanja, ako voliš slatko... A pozdravljam te i ja, ako ne voliš slatko spravio sam ti bocu moga vina, prošlogodišnjeg, mada i smiješani dobro idu. Pozdravlja te i mali, dijete crtež poslalo, evo, ovo si ti kako zamahuješ sabljom i otkidaš mi kurje oko, he he, kako to dijete vidi, he, he...
- E fala, nijesi trebao... Lijepo, he, he...
- E jesam, jesam... He, he...
- A kako je to mali nacrtao, svaka mu čast... He, he...
- He, he, dječja posla, he, he...
- Jes vala...
- Jes...
...
...
...
...
- Ima li kakva zahvalnica?
- Koverta. Na dno kese.
Odjeb odgovor ljudima koji vam kenjaju da se mnogo kockate.
Nastao u surovim uslovima naglih promena vremena krajem meseca oktobra, opijen isparenjima iz postrojenja TE, agresivan i nervozan jer je tu kad mu vreme nije. Pametniji, izdržljiviji i lukaviji od svoje kilave letnje braće, zuji kada bombarder i leti kao Crveni Baron lično. Ni slučajno ne sleće na beli zid nego skoro isključivo na tamne delove nameštaja. Fokusiran na svoj primarni zadatak (zajebavanje naivčine koja bi da prespava u toj sobi), strpljivo čeka prvi, najslađi san da dejstvuje i taj obrazac ponavlja do jutra kada mu se misteriozno gubi trag. Neuhvatljiv i neuništiv, jedini lek je da budete strpljivi i sačekate novembar, jer ko je ikada čuo za novembarskog komarca psihopatu?
vi – (tek zaspali)
on – zzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz…..
vi – Ijao, jebem ti život i sve… valjda će da ode …
on – zzzzzzZZZZZZZ… (pravi luping od vašeg uha do nosa)
vi – (mahnito mlataranje rukom)
on – …………
(sve ovo 3x…)
vi – (paljenje svetla. Pola sata gledate svaki cm sobe i ne vidite ništa. Čekate još pola sata i vidite siluetu kod glave, ali niste dovoljno brzi. Pokušavate da dremate, ali vam je psiha već otišla u tri lepe i od spavanja nema ništa…)
on – zlurado se smeje dok čeka da ponovo zaspite i zuji po melodiji imperijalnog marša…
Pozdravi koji se dele na neki način kao što ide gradacija kod sistema pozitiv-komparativ-superlativ.
Poenta je u tome što se ova 3, naizgled, slična pozdrava zapravo upotrebljavaju veoma selektivno, nesvesno.
A ja sam bio pametan da to provalim sinoć pred spavanje. Fala, čika 40*C.
Elem, primeri:
Sretanje sa čovekom koji ti je samo poznanik, na zdravo-zdravo ste:
- Eee, ćao Bojane.
- Eee, gde si.
Sretanje sa dobrim prijateljem:
- Alo brate bre, haha, 100 godina!
- Ooo, pa 'de si ti meni jeboteee!
Sretanje sa najboljim prijateljem (prijateljima):
- Gle ovog specijalca bre! okle ti vamo?
- Haha 'đe s', crkotino, aj' do mene da te oguzim u PES-u!
Zahvalnica religioznog narkomana svevišnjem praocu i začetniku svega njemu poznatog.
Svi li su generali poslije bitke pametni. Padneš tiket i vazda se nađe jedan da ti reče "a kako to odigra jadan ne bio, ada svi znaju da je Valjadolid jak u gostima". Da sam znao da je Valjadolid jak u gostima ne bih igrao protiv njega. Nijesam lud.
Izraz koji se koristi da se odbije osoba koja vam nudi prevoz. Odbijanje je često uslovljeno lošim stanjem motornog vozila ili mentalnog stanja dotične osobe.
Petnaest stepeni ispod nule, sneg pada i vetar duva, pravo u lice našeg nesrećnog putnika, koji čeka poslednji bus do svog zabačenog sela. U daljini nekako uspeva da vidi farove nepoznatog vozila. Ispod svih slojeva odeće oseća kako mu se srce topi od miline. Napokon bus! Ali nakon desetak sekundi neizmerne srece, ispostavlja se da je to vozilo poluraspadnuta zastava 101 koja staje ispred njega. Vozač otvori vrata pozvavši ga da udje. Vođen mišlju "bolje išta nego ništa" naš smrznuti putnik zakorači unutra.
Tu ga dočeka užasan smrad, negde između crnog luka i mrtvih mačića. U pozadini se čuje tiha muzika koju ne prepozna odmah, ali se očito radi o nekom "Grandovom" pulenu. Na retrovizoru vise raspeće i slika maršala Tita, koji se jedva razaznaju od gustog dima vozačeve cigarete. "Da nisi ti Miletov mali, onaj metalika?", upita vozač nakon nekog vremena. Ne čekajući odgovor nastavi: "I ja volim da slusam metaliku, ali ne ovu novu već onu čistu metaliku". Reče to pojačavši radio do kraja... Nesrećni putnik samo pokunji glavu proklinjući trenutak kada je ušao u ovaj košmar.
Sledećeg dana po istom vremenu, isti vozač staje nasem istom putniku nudeći mu prevoz. Putnik mu samo odgovori: "Neka hvala, sačekaću bus". Neizmerna radost ispuni srce našeg usamljenog putnika dok gleda zastavu kako se lagano utapa u decembarske smetove.
Noćna mora svakog tinejdžera sa malo paranoičnijim roditeljima. Negativna aktuelna dešavanja koja se, po mišljenju vaših roditelja, šire kroz vazduh i koja će pogoditi baš vas, kao neki domino efekat, Iako vi uopšte niti znate o čemu se radi niti ste u toku.
-Kevo, odo' ja u grad.
-Nemoj sine večeras. Je l' si čuo bila je neka masovna tuča u Novom Pazaru?!?!
-Dobro bre šta ja imam s' Pazarcima?! Odo'.
-More vraćaj se 'vamo!
-Idem do drugara, kevo.
-Ne idi sad! Jure Mladića!
-Pa šta ja imam s' tim?!
-Možda bude neka racija pa uhvate tebe! Vidiš ovi Belgijanci uhvatili nekog slikara ni krivog ni dužnog.
-Ma ja sam pljunuti Ratko! Id...
-Sedi kući bre!
-Ćale idem na bazen.
-Nemoj da ideš na bazen konjino je l' si čuo što se neko dete udavilo u moru u Crnoj Gori?!
-Ćale ej! Ja idem na b-a-z-e-n!
-Sedi kući more!
-TV: U diskoteci poznatoj pod nazivom "Trideset trojka" došlo je do
pucnj...
- Bolje ja ovo da ugasim da ne čuju moji neće da me puste na rođendan večeras.
-E ćale, je l' si čuo što u Teksasu u nekoj srednjoj školi bio masakr danas?! Troje poginulo i dve ranjene devojke. Da ne idem ja u školu danas a?
-More šta mene boli kurac za Teksas, marš u školu!
-Tako sam i mislio.
Najprovidniji i najčešće izgovarani (ili napisani) kliše u muško ženskim odnosima. Individua koja sve to posmatra sa strane obično ostaje zatečena, u neverici koliko ljudi mogu da budu jadni i koliki je nivo patetike zastupljen. Da, upravo je to jedna od onih rečenica koju kada vidiš u statusu nekog prijatelja na socijalnim mrežama, refleksno ga stavljaš na hide, unfriend, block... Ista ta individua (posmatrač) je svesna da kada si zaljubljen, voliš nekoga postoji milion drugih načina da to dokažeš, ali ne... Ako nema 15+ lajkova, brdo srculenceta i poljubaca u komentarima, neće čuti Bog to, ma kakvi.
Primer 1:
Klasično papučarenje, ortak ti se video sa nekom ribom koju vija mesecima, a ona ga mesecima loži kao najvećeg vola...
Ja: I brate, jesi li je smuvao konačno?
On: Svestan nisi koliko sam srećan bio kada je došla. Kontaš li ti da sam ja uspeo da ubedim da odemo na dejt...
Ja: Brate, pitam te jesi li je smuvao jbt?
On: Znači, poljubili smo se na kraju... I rekao sam joj da zahvalan Bogu što postoji u mom životu...
Ja: Znači, žvake bez. Kenja mi se od tebe koliko si jadan...
Primer 2:
Patetisanje po fb-u...
Milana Milanovic: Hvala ti što postojiš u mom životu @Marko Markovic <3 <3 <3
Marko Markovic and 17 people like this.
Komentar1 (drugarica): Jako sam srećna zbog vas. :)
Komentar2 (Marko Markovic): I ja mu zahvaljujem sto ti postojis u mom! :*******
Komentar3 (brat gastabajter iz Nemačke): tooooo sestro, nemože vam niko ništa :D
Čest zavrsetak obraćanja nekom autoritetu na "višem nivou", kojim potpisnik teksta iznad, u zavisnosti od njegovog sadržaja, u manjoj ili većoj meri može dodatno pojačati podređenost svog položaja, jer se zahvaljuje za nešto što mu još NIJE učinjeno a postoji dobra verovatnoća da i neće.
Zaključak Jugoslava Ćosića, pri kraju njegovih emisija Poligraf i Intervju sa Jugoslavom Ćosićem. Jugoslav se u ime gledalaca zahvaljuje sagovorniku, što je u duhu emisije voditelju dozvolio da sam odgovori na svoja pitanja, pri čemu je na molbu voditelja gost pokušao da bude što kraći jer mu je vreme u emisiji isteklo pre nego što je i počelo da teče.
(Jugoslav Ćosić pozdravlja gledaoce i predstavlja gosta praveći ozbiljno-otužnu facu)
- Evo, na početku gospodine, da vam postavim pitanje, da-li-ste-Vi (4 reči koje izgovara ko jednu) taj koji ste, slučajno ili namerno, neću ulaziti sada u to (maše glavom praveći položene osmice), jer nemamo vremena, dakle da li Vi gospodine niste pustili vodu, posle vršenja velike nužde u wc-u naše kuće, neposredno pre početka ove emisije?
- Molim?!? O čem...
- Gospodine da li volite brzu hranu? Ja ovde imam eksluzivne slike
Vašeg fecesa iz wc šolje koje su kasnije snimljene nečijim fotoaparatom, kolege sa radija. Evo pogledajte, da li ovo radite i kući gospodine?
- Vi ste potpuno pogr...
- Ipak činjenica je gospodine (pauza, blago klima glavom, gleda ga
ozbiljno-otužnim pogledom), da ste vi poslednji boravili u wc-u naše kuće, i to što ste uradili, složićete se... šalje vrlo lošu poruku gledaocima koji gledaju ovu emisiju. Oćete njima reći, molim vas, ko vam je rekao da možete da ući u službeni wc Verana Matića, i oprostite na izrazu (žmirka i skuplja usta), iskenjati se tamo kao volina,... ako nije tajna?
- Čiji?! Jel vi to mene zajeb...
- Gospodine znate li koliko je to smrdelo, verovatno ne s obzirom da ste odmah pobegli sa mesta zločina? Dobro nećemo više o tome... Moje sledeće pitanje je...da li ste posle toga, oprali ruke, gospodine,...da li ste oprali 2. puta? Molim vas samo kratko...
- Aaaaa bre?!
- Gospodine postoji svedok koji je bio u kabini do vaše koji nam je rekao da iako vas nije video, čuo je da je voda curela, najduže 5 sekundi, dakle prali ste ruke samo samo jednom, zar ne?
- Pa vi zaista niste normal... Poslednji put da sam došo ovde...
- (okreće se gledaocima) Vratićamo se razgovoru za koji minut posle reklama.
(završavaju se reklame od 10 minuta)
- Vraćamo se razgovoru sa našim gostom... nemamo puno vremena, pa ću vas zamoliti da budete kratki... dakle niste mi odgovorili na pitanje gospodine...
- Jel si ti bre normalan Jugoslave?! Pa na koje od pitanja da ti odgovorim??? Ne znam stvarno koji kurac uopšte i da pokušavam! Jel vi želite moj odgovor ili priznanje koje će vas zadovoljiti? Šta?! Da sam se ja usrao u vašem klozetu, nisam pustio vodu i oprao ruke? Jel to oćet...?!
- Vreme nam je isteklo! Hvala vam što ste našli vremena da govorite za gledaoce televizije B92 (okreće se gledaocima sa istom ozbiljno-otužnom facom). Dragi gledaoci, gost televizije B92 bio je serator koji nije pustio vodu i oprao ruke posle kenjanja u našoj kući i ja se sad neću rukovati s njim. O ovome će biti reči i u najnovijim vestima koje slede...
Ubjedljivo najzastupljenija poruka tokom novogodisnjih praznika.
У суштини, молио бих вас да престанете с глупим питањима. Не, не знам зашто нема мира у свету. Не знам зашто смо у курцу; и не, тасте, нисам завршио државни факултет, ишао сам на приватни, тако да ти не могу одговорити на тенденциозно питање у вези плана економског опоравка земаља бивше СФРЈ.
У модерном селебрити естаблишменту, неко курчеве памети је увео правило да ако продаш 100 сома ЦД-ова мораш имати став о свему. Мораш бити упућен у сва дешавања и мора те болети курац за положајем Албанаца у Доњој Припиздини. Ниси човек ако немаш став.
Иако има анђеско лице и буљу бразилске фавеле, мисица мора знати зашто је овај свет тако суров и зашто мали бушмани немају шта да једу. Она мора осетити емпатију према свима који су само колатерална штета оваквог начина живота. Пусти је да јебено прошета гузицу пистом и узме чек од сома евра и викенд за двоје на Сребрном језеру. Ок, мир у свету се подразумева. Елем, кад већ видиш да ниси створен за овај разговор, само реци: "Хвала!" пре него што се нека штета направи.
- С нама је вечерас мис Шумадије и Поморавља, једина и непоновљива - Гроздана Живановић.
- Добро вече.
- Гроздана, како се осећате након освојеног првог места на прошломесечном избору?
- Дивно, заиста дивно. Морам рећи да ми је веома драго што је жири гласао за мене и слободно могу рећи да су сви ти људи данас моји пријатељи јер су ми помогли као нико до сад.
- Него, прича се у последње време да су мисице и лепе жене уопште само лепа љуштура испод које се крије олупина. Кажу да је лепота једини Ваш атрибут. Како Вам се то чини из Ваше перспективе?
- То су само гласови љубоморних људи, знате. Ја студирам на школи за маркетинг и менаџмент у Јагодини. Ускоро ћу завршити другу годину и надам се да ћу након манекенске каријере отворити своју агенцију за промоцију младих и лепих девојака.
- Ви сте економиста? То значи да сте упућени у дешавања по питању економије?
- Пратим колико стигнем. Оно што је најбитније је да се свима пружи шанса и да политичари схвате да сви требамо бити једнаки и имати исте шансе од почетка.
- Да ли мислите да политичари ван Србије деле Ваш суд, и да ли се можемо надати нечему бољем у будућности?
- Овај... то ти било то. Хвала! И само да нагласим свима да од љубави ништа лепше нема. Љубите се и волите.
Izraz zahvalnosti ocu što nas je napravio i što postojimo.
Da. Definitivno ima dobrih fora, svaka čast onima koji ih smisliše. Respect Vukajlija.
MyCity Forum · 4. Februar 2009.