
Najčešća rečenica u prvim razredima osnovne škole, naravno, na času maternjeg jezika. Prelaskom u viši razred se rečenica širi do imbecilnosti. U početku je subjekat i predikat, a poslije se na biciklu pojavljuju boje, pa brzina vožnje. Uglavnom, Marko je napredovao, ali samo do određene ure, a ta ura je peti razred. Nikada se neće saznat` đe je pasa` Marko junačina...
I razred : Marko vozi biciklo.
II razred: Marko vozi biciklo brzo.
III razred: Marko vozi biciklo, pritom jedući pršut.
IV razred: Marko vozi biciklo, i dok odmara nogu na prednjem blatobranu, gleda planine i more lijepe Crne Gore.
V razred: Naš odvažni junak se gubi bez traga, a zapamte ga dokoni ljuđi, poput mene..
Pizda li ti materina neotesana, šta si se raširila tu kao neka splačina?! Miči tu guzicu penzionersku povlašćenu, idi kući, čuvaj unučiće, ženo! Neki od nas žure negde, babuskero ogavna! Hvala.
Pleonazam.
Izraz korišten od strane nepismenih korisnika igrice Counter-Strike.
Ne znam da li je neko od vas čuo za ovo, ali vjerujte da ja jesam, i to često...
Klinjo 1: Sad ga rokni, tu se zaštek'o!
Klinjo 2: (Puca)
Klinjo 1: (oduševljenje) A jesi ga! Hed u glavu!
Ne mora biti klinjo u primjeru, može i stariji adolescent, pojava je raširena...
Dva lika koja su ekstra zapoceli istoimenu emisiju, pa sada kada su potrosili sve sjajne mitove, smaraju narod nekim novim likovima i mitovima za koje niko nikad nije cuo.
Opet nesto sto sam cuo po selima.Prvo treba da oznaci onu radodajku na kojoj se celo selo vezba,a druga venericnu bolest koja prouzrokuje svrab u predelu prepona,verovatno triper.
-Sto si is'o da vadis krv?
-Ma,kar'o neku skulinu pa dobio grebu :(
Igranje dečje igre "Partizani-Nemci" ili "Kaubojci-Indijanci" za matore infantilne kompleksaše koji nisu imali muda da stvarno odu u neki rat, kojih je, Bogu hvala, bilo koliko hoćeš kad su bili mladi.
Navodno nekakav "adrenalinski sport".
I u ratu smo igrali sličnu igru sa ortacima. Samo smo boju nosili u sebi.:-)
Čest dodatak u upitnoj rečenici kojim se upitanom stavlja do znanja da će ispitivanje potrajati sve dok ne odgovori.
- Baba, reci đe su partizani?
- Đe su partizani.
- A?
- Đe su partizani?
- Pa đe su?
- U šumi, đe bi bili?
- Baba, da te ne kunem, daj to malo preciznije?
- Kuni slobodno, prdi mi guzica.
- Reci nam bez majke ostala?
- Ada, bez nje sam davno ostala.
- Baba, nemoj me nervirati, reci đe su partizani bez đeda ostala?
- Moraćeš malo bolje od toga, ja sam sa familijom raskrstila.
- Baba, pik crveno Titova riječ!
- Pu, đavole jedan. Eto ih kod Prozora.
Dešava se :
"Pa izvolite dođite kod nas..."
"Hvala, svakako, ali eto, ne stižemo..."
To znači :
Ja znam za red da pozovem, ti znaš za red da odbiješ!!
Najcesci odgovor roditelja na neko veoma bitno pitanje...Toliko omrazena i otrcana fora da kada je tinejdzer cuje vise se iznervira nego da je cuo jedno obicno "Ne"...
-Mogu sutra da ne idem u skolu?
-Videcemo...
Izraz koji sam čuo od burazera sa sela. Koristi se u situacijama kada se smrznemo kao pičke ili kada dobijemo napad panike.
- Sećaš li se kad smo pakovali losose na Aljasci. Treso sam se kao zec u kotarici, da ne bi one sisate Dominikanke da me zagreje, mogli su ladno moju kitu umesto lososa da spakuju.
-------------------------------------------------------------------------------
- A, prvi put se pamti, to je najlepše iskustvo, tad sam postao pravi muškarac.
- Daj, Šomi, ne seri, kad je skinula ćega, treso si se kao zec u kotarici...
Jedna od veština koje mi muškarci nikada nećemo savladati.
Koje su pamučne, koje su sintetičke i gde se uopšte kupuju čarape? Ja to ne znam. Sreća je naša, pa smo oduvek imali majke, koje su obavljale umesto nas tu neprijatnu dužnost. Kao klinac smatrao sam da je normalno što ja ne kupujem čarape, jer je logično da to rade odrasli...sve dok mi jedanput, igrom slučaja, čarape nije kupio ćale. E kako ih je izabrao...usmrdele su se 15 minuta nakon što sam ih obuo...pocepale su se posle tri dana (hvala bogu, inače bi ih sam bacio). I tada sam shvatio da muškarci nisu bilološki predodređeni da sami sebi kupuju čarape...upravo zato, evolucija je uredila stvar tako da muškarac teži da zasnuje bračnu zajednicu, kako bi imao pored sebe nekoga ko može da mu kupi dobre pamučne čarape...jer u protivnom, nakon što se odvoji od majke ostao bi bez čarapa...i kako bi onda preživeo...
Prišipetlja qrcu i palcu u uzrećici – qrac,palac,punoglavac.
Ne znam zašto idu u tom „svetom“ trojstvu, ali mali milion puta sam to čuo, uglavnom kao neprihvatanje nečega pod zdravo za gotovo.
Ono sto većina nas kaže toliko glasno da bi nas čuo i pokojni pradeda iz Prvog svetskog rata onda kad stigne račun za piće u klubu kada smo u društvu devojaka.
Samo 4.800 dinara? Hah, mislio sam da je više! (jebem ti sunce, pa ja ću jesti Patelinu naredne dve nedelje)
Pitanje koje postavi neko kada mu se ne dopada ono što je upravo čuo pa želi da dobije na vremenu da bi uspeo da pronađe što bolji odgovor tačnije izgovor. Može biti postavljeno isto i kada je ta osoba iznenađena sa informacijom koju ste joj rekli ili čak ako vam ne veruje pa želi da joj sve ponovite.
1. Kada se nekome ne sviđa ono sto ste ga pitali:
-E da nemaš možda 1000 dinara, vraćam ti za dva dana samo nešto da obavim??
-A?? (u sebi :"Pa gde mene nadje, jooj šta sad da mu kažem")
2.Kada vam osoba ne veruje u ono što ste rekli:
-Brate jesi li čuo da je sinoć onaj ludi Marko iz kraja obio prodavnicu u nekom selu??
-A?? (U sebi:"Šta kenja ovaj, nije Mare takav")
3.Kada je osoba iznenađena informacijom:
-Ćale jesi li mi video patike, platio sam ih 18 000, šta kažes kakve su ???
-A??? (U sebi:"Kuku majko ovaj nije normalan").
Urbana legenda, nešto za šta su svi sigurni da postoji ali ga niko nije video, već samo čuo priče o istom.
Rambo, Terminator i Čak Noris u svetu CD\DVD drajvova...
Milentije: Brate, ono govno od rezača opet crklo, mora novi.
Aksentije: Skupi malo više kinte pa kupi plextora ko čo'ek.
Milentije: Jel ti imaš plextora?
Aksentije: Nemam ja, ali od pašenoga klinac ima nekog ortaka u razredu, keva i ćale buržuji mu kupili, vid'o sam kako šljaka, suze na oči mi natera. Znači, daš mu pola diska, on čita!
Za većinu tinejdžera, a boga mi i odraslih najpoznatiji umjetnici renesanse su naravno čuvena četvorka nindža kornjača. Jer da nije bilo nindža kornjača prosječan stanovnik naše zemlje (a i svijeta), vjerovatno da ne bi poznavao Donatela, Rafaela Santija, Mikelanđela, dok bi za Da Vinčija vjerovatno čuli iz Da Vinčijevog koda.
Jer iskreno malo ko je od nas čuo za Bruneleskog ili Albertija, Mazača, ili Verokia. Jebi ga bilo je samo četiri kornjače. Ali hvala im, jer današnja djeca vjerovatno neće ni to znati, ali će znati ko je pikaću, jugi, ben deset,...
Super fora,čuo sam je od keve sinoć. Koristi se kada neko želi da kaže da nije na odmet uraditi nešto. Sinonim bi bio - Ne košta ništa.
Izlazimo na večeru,keva uzima jaknu,stavlja u kola i kaže : - Da ponesem,možda bude hladno, ne jede mi `leba.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.