
Međ' srpskim narodom naširoko rasprostranjeni opisni izraz za sunarodnike bezobrazno vidnog finansijskog stanja. ''Pun k'o brod'' ali u novom, nenadjebivom fensi ruhu. Doza sarkazma je, kao i obično, sasvim zadovoljavajućeg intenziteta da bi se buržujska kopilad, iako firmirane spoljašnjosti, očas posla svrstala u nefirmirana GOVNA.
- E, matori, jes' čuo da se udaje Jelena...?
- Koja, bre, Jelena...?
- Ama, Jeca Prepička, što se loži na jebenu Karleušu i što je htela svima da nam duva iza cvećare kad smo bili klinci...?!
- Nikad ti to neću oprostiti, baj d vej...Ne rise da se udaje, brate! Za koga, jebote...?
- Pa, ne znam tačno al' mi reče šveca da je tip biznismen - čitaj: buržujčina teška - znači, nema šta nema : kuću, stan, kola, kafić i bivšu ženu foto-modela! Upala fuksi sekira u med najstrašnije...!
- Ma, ko ga jebe, brate! Nama je htela da puši za mirišljave sličice a on je morao da plati Bog samo zna koliko...!
Nova domaćinska misao nastala spajanjem krsne slave i trenutne ekonomske krize...
Hm, doneće mi čokoladu i piće. To je 500 dinara. Poješće predjelo, glavno jelo i kolače, puta dva jer su u braku a možda i tri ako dođu deca. To nije ispod 1500 dinara. Kredit mi ističe sledeće godine. Plata kasni 3 meseca. Žena na birou. Hm, ko došao hvala mu jednom, a ko ne došao hvala mu dva puta...
Za sate budženja skila u ajsi taueru, majnsviperu i čiken invejdersima. Naravno, mislim i na ozbiljnije igrice, ako komp podržava. Takođe, hvala i na satima i satima besplatnog interneta, tonama i tonama odštampanih papira, i milionima narezanih diskova.
Amin!
Музеј историје породице и државе у којој породица живи.
Деда: Сине, хајдемо на таван да нађемо грамофон да слуша деда плоче...
Пењемо се на таван и прво што ми боде очи је велика кука на врх тавана, питам деду шта је то:
-То сам ставио ту, и рек'о твојој баби да ћу је ту обесити ако настави да ме зајебава... -Што? Ниси био у добрим односима с бабом? -Их, колко пута је она мене покушала да отрује...Само што нисам гут'о фосфорну киселину и пио рицинус!
Идемо даље...-Деда за шта ти је служио овај пиштољ? -Е, упамти, данас се будале пате у теретани, а мени је леђа чувала ''Црвена Застава''!
-А овај радио, откуд ти? -То је Титов радио на ком је он лично слуш'о вести у Врховном штабу! -Али, ово је произвео ЕИ Ниш '54... -Пу, јеботе! Зајеб'о ме ЦигаБугарин, а реко ми да је то Тито лично добио из Русије...
-Који ће ти курац овај чекић? -Њим је твој отац кад је био мали пребио прсте мој ташти (његовој баби), па га чувам као драгу успомену...
Ili prevedeno - ne hvala, doviđenja. Ono što kažemo kada nam na naše pitanje o ceni majice koja je u izlogu delovala simpatično prodavačica lupi šamar cenom iste za koju možemo da se obučemo od glave do pete i ostane nam još novca. A, u glavi nam samo odzvanja : Ta krpa toliko?
Prava stvar. Ono Bogom dato, u datom trenutku. Neosporno. Nenadjebivo.
- Dovođenje Grbića na mesto selektora reprezentacije je pun pogodak.
...
- Časovi plivanja su bili pun pogodak za moju taštu. Bar nešto lepo da se pomene za 40 dana.
...
- Draga, legli smo u kiflu. A znaš šta ti znači.
- Ljubavi, dobila sam. Ipak, ne. Ali mogu da ti priuštim nešto drugo, mmm.
- Heh, nešto drugo je pun pogohohohohohoho...
Najčešći odgovor na poklon primljen povodom neke usluge, dok se u sebi misli:"Zar samo to, đubre jedno". Najrasprostranjeniji na svim mestima. Mi smo nepodmitljiv i nepotkupljiv narod pa zato kažemo: "Hvala, nije trebalo", (tako malo)
Upitna rečenica iz koje isijava bes osobe kojoj je neko 5641256-i put ušao u sobu i izašao, a da je pritom isto toliko puta ostavio otvorena vrata.
...uđe da vidi gde sam...izađe, ne zatvori vrata...
...kasnije...
-Je l' tu fiksni?
-Aha... evo ti...
(ode i ostavi vrata otvorena)
-A vrata?! Ne verujem!!!
...posle nekog vremena...
-E, odo' ja do prodavnice.
-Dobro.
(opet ostavi vrata)
-Daj ih jednom zatvori!!!
...kad se vrati...
-Ti si još tu? Gotov je ručak, ja samo da ti kažem...
(izađe i, gle čuda, ne zatvori vrata)
-Pa što ih prosto ne skineš i ne odneseš na tavan?! Ko da si rođena u čamcu! Ko da sedim na ulici...
Izraz koji se najčešće koristi kada sagovorniku želite da stavite do znanja da bi bilo lepo da zahvalnost za trud koji ste uložili da mu pomognete bude materijalizovana makar nečim tako simboličnim kao što je malo pivo. Može se koristiti i u širokom spektru drugih situacija - od uzrečice i poštapalice pa sve do životne filozofije.
- Brate, hvala ti ovoliko…
- Hm… Bolje malo pivo nego veliko hvala….
- He he, pa ono jes’.
- Pa da…
(muk i neprijatna tišina…)
Primer nelogičnost naših karaktera jer ne znamo šta u stavri hoćrmo. S jedne strane- HVALA ŠTO NE PUŠITE, dok s druge strane na svakom koraku bezbroj puta na dan čujemo ili izgovorimo MA NEK MI PUŠI, POPUŠI MI i sično
Бити отворен за комбинације, ал не у овом случају.
Школски: Еј, где си Ана! Да те питам нешто.
Ана: Еееј, школски, па како си? Питај.
Школски: Ма, добро, него, ти си још сама?
Ана: Јесам.
Школски. Један мој пријатељ се интересује за тебе.
Ана: Хвала, ал НЕ хвала!
Школски: Види је. Па што сад?
Ана: Ако је твој пријатељ, значи да виси са тобом у оној кафанчини.
Школски: Па шта! Није то тако лоша кафана!
Ана: Ма, шта није имају 4 врсте пиће: пиво, вино, винјак и ракију! Нема ни кафа да се поручи. А и пре неки дан кад сам пролазила туда, били су толико откинути да су лајали из баште за мном...
Школски: Како лајали?
Ана: Ав, ав, ав... Један је лик завијао као вук, онај са брчинама ко код Вука Караџића.
Школски: Аууу, па то си била ти... Па чуо сам то... Кад си мачка... Јебига извини!
Ана: Ма ништа извини, него онај твој рођак са села, јел још сам?
Naši preci koji su držali do tradicije sramili su se glupog člana porodice i obično su ga zatvarali u podrume, šupe, garaže..... U mom kraju takvi su držani na tavanu.
Na slavi porodice koja poštuje tradiciju svojih predaka...
Posle jela čujem neko škripanje i trčanje po tavanu, pitam
"Izvinte nešto vam trči po tavanu.?"
Domaćin : "Gospodine, nije to ništa, to je naš JednoStavan."
(Ovako je nastala reč, jednostavan, nedovoljno intaligentan.)
Prodavnica pića koja se nalazi na prvom spratu nekog objekta.
nešto što se ne maže na 'leba
X:Hvala
Y: Šta ja imam od tvog hvala, jel se to maže na 'leba?
In cauda venum- илити, по српски- у репу је отров. Један од познатијих клипизама управо има ту сврху- да, након ватреног монолога, прође као брзи воз и остави аутостопера- саговорника у прашини и збуњености.
''И то ми је хвала што сам 30 година оставио у тој канцеларији, што сам спасавао фактуре од индонежанских паукова... Они сад сви поседали у руководство,а мене отерали као кера (мешанца) на биро рада, где нико неће ни да погледа нас са средњом стручном спремом... То ми је хвала што смо заједно глогиње крали на годишњем одмору и што сам им чувао залеђину од шумара да их не роне танџаром... Е нећемо више тако! Нема више толеранције ни према коме! И попнем се на таван.''
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.