
koristi se za ljude koji bi i dupe dali samo da ispadnu smesni
-E brate aj navrati veceras do mene oko osam.
- na kurcu te nosam hahahaha
- brate pun si bisera,da nisi jeo skoljke mozda? aj navrati veceras i ne seri vise!
Narodna poslovica koju je osmislio neki naš pijani predak, a koja baš lepo opisuje ljude koji kasno kažu ono što misle; ili učine/kažu nešto pogrešno, pa se vade da su u stvari mislili jedno, a uradili/rekli drugo. Ali kurac. Naš predak je osmislio ovu kovanicu da ih spusti.
Jebo im je kevu.
Postoji i oblik ove izreke: „misliti, srati i cveće brati nisu isto,“ oba oblika su veoma zastupljena (prvi u seoskim sredinama, drugi u urbanim, gradskim)
GODINA 1965.
„Radovane, ajmo kući, brzo!“
„Šta ti je sad,ženo, još nisi nabrala cveća da staviš u vazu na heklani stonjak što je na televizoru!?“
„Da, ali ide mi se u ve-ce! Velika nužda!“
„Sad mi kažeš, kad smo skoro stigli! Što nisi išla pre nego što smo pošli u livade?“
„A mislila sam ići, ali nisam, otkud znam! Mislila da ću izdržati!“
„E, jedno je misliti, drugo srati, a treće cveće brati! Seri sad ovde!“ (gucne rakije iz čokančića) „U, baš mi se sviđa ova izreka. Zapamtiću je. Možda se ustali.“
„To nije izreka. Naberi mi komuše od kukuruza da obrišem dupe.“
„Što nisi uzela ranije, ženska glavo, znaš ti gde je kukuruz odavde posejan?“
„A mislila sam uzeti, ali nisam.“
„E, jedno je misliti, drugo srati, a treće cveće brati! (mlati srednjim prstom) Ooopaaaa! Opet sam ti uter’o!“
„Valjda bi sad bilo logičnije ’a treće komuše brati’ , ne cveće?“
„Mrš u pičku materinu!“
GODINA 1970.
Otac porodice ulazi besno u kuću, ( čovek kalupa Paje Vujisića, znači pravi muškarac, a ne kao ove metro pičke), skida sako i košulju i ostaje u potkošulji.
„A nek se nosi i šef, i firma i Miroljub ušljivi u pi-čku le-pu materinu!“ seda za sto, flaša rakije i čašica ga već čeka, naginje dve na eks. Žena polako postavlja tanjir i sve za jelo, sin hipik sedi za stolom sav mlitav. „Jebem im ja seme i pleme, meni tako da...Zgaziću ih!“
„Ćale...Nemoj tako. Mir. Neka vlada mir.“
„Šta sereš ti, pička ti materina?! Ženo, šta sere ovaj?!“
„Umesto što psuješ i pretiš treba da voliš...Ne da gaziš ljude, već da sadiš cveće!“
„Šta da radim?“
„Da sadiš cveće.“
„Kakvo cveće, šta sereš?“
„Ne serem, ja tako mislim.“
„Jok, sereš.“
„Jer sve se svodi na isto: mir, ljubav, tolerancija. Sve je to isto.“
„E, misliti i srati i cveće brati nije isto. Neću dočekati da odeš u vojsku. Jebem ti mater, kakvog te skrnavog rodila. Šta si rodila ovo govno!?!“
Питање које те промени у потпуности. Велика матура, еееј - није мала ствар! Улазиш у бутик, сав усхићен, ћале дао кинту да купиш одело, а дебела масна продавачица ти упути то катастрофално катаклизмичко питање. Дубоко у теби је нешто пукло, ниси више исти. Схваташ болну истину. Заостао си, растом к'о клинац, а ментално још више. Бацаш срамежљив поглед ка дечијем одељењу, а онда прогуташ кнедлу, обришеш сузу и храбро кажеш: "Да тето, јесте."
1. Rolne toalet papira ne niču same u WC-u.
2. Prašina pada po mestima gde je nikada ne biste očekivali.
3. Potrošačka korpa je zapravo još skuplja nego što piše u novinama.
4. Keva mozda upada u sobu kad vam je devojka tu, ali za razliku od cimera nikad ne dobije zelju da malo visi s vama.
5. Kreteni iz elektrodistribucije će vam stvarno isključiti struju ako je ne platite mesecima.
6. Kreteni iz telekoma će vam još brze isključiti telefon.
7. Majstori koje ne znate vam naplaćuju duplo više nego oni kod kuće, iako saopštavanje cene svojih usluga počinju sa "ali za tebe..."
8. "Ne mogu da izlazim, sredjujem stan" je skroz validan izgovor za propuštanje izlaska.
9. Keva nije luda što usisava tako često.
10. Ćale ne bi izdrzao sam ni tri dana.
Prva misao koja ti prodje kroz glavu kada autobus kojim se voziš stane na stanicu pored pijace...
Pitanje koje služi za prozivku osobe čija je haljina duga koliko i prosečna majica (ili, možda koji milimetar duža).
- E, super ti majica, al' što je nosiš k'o haljinu?
- Možda zato što JESTE haljina!
- Ju, izvini, ja zaboravio/la da je ekonomska kriza, vidim počeli da štede na materijalu, e kud ide ovaj svet. Ti baš ne voliš da prepustiš nešto mašti, nego ovako, na sigurno, da se sve vidi, a?
-E, znaš šta? Totalno si OUT, to je sad u modi!
Nešto što naši matori rade jer veruju da tako stan štite od provalnika, a mi radimo zato što smo naučili od njih.
- Jesmo sve poneli?
- Valjda.
- Hekler?
- Da.
- Pajser?
- Da.
- Kalauz?
- Da.
- Kašikare? Noževe? Bokser?
- Da, da, da.
- Ok, idemo... JEBOTE, ZAKLJUČANO JE. Šta ćemo sad?
- A jebi ga, brate, ajmo kući.
Poluozbiljno pitanje prijatelju inspirisano najnovijom viješću da je neki od pripadnika elite prešao na novo i bolje radno mjesto. Ozbiljno zato što pod uticajem zapadne kulture negdje u nama tinja nada da će nam baš ta škola i bratstvo u njoj omogućiti neviđen uspjeh, a neozbiljno zato što u dubini duše znamo da se to nama ipak ne može desiti.
- Ču li za Bajla, dao ostavku na mjesto direktora Kombinata pa izabran za predsjednika borda Instituta.
- Reci mi koju je školu taj učio, daj da je i ja upišem.
Fraza koju roditelji koriste kada im deca traže za pare za nešto što nije osnovna potreba.
- Kevo, treba mi 200 EUR.
- Šta će ti?
- Za novi telefon, ovaj se raspada.
- Iju, pa to je nečija plata!
- Ćale, treba mi 150 EUR.
- Za šta?
- Idemo na ekskurziju, Španija, Italija, Francuska.
- Ma daj bre, na to neće niko da ide. Skupo je, to ti je nečija plata!
- Nisam dao ništa u ovom semestru.
- Iju, crni sine, otkud to?
- Pa ono, niste mi dali posebne pare za knjige, a meni bilo bezveze da dam pare... 70 EUR, ipak je to nečija plata...
Zavod je naravno Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, presveta naučna ustanova koja je kriva za naše (ne)obrazovanje.
U njihovom opusu se nalaze takve gromadne didaktičke knjižodbe kao što su:
- Bukvar sa slikom dečice koja se sankaju, a neko im postavio mrežu da se nabiju u nju, a ne u susednu ulicu kroz koju prolazi Mazda
- onda čuveno Poznavanje prirode koje na pet mesta objašnjava zemljinu rotaciju
- vrhunska Muzička kultura sa pesmom i notnim zapisom za "Seno, slama, zob, zob"...
Pored ovih zanimljivih aktivnosti, Zavod se u poslednje vreme (kad se inače i pojavila konkurencija u vidu još čuvenijih kreativnih centara i inih) počeo intenzivnije baviti i izdavanjem svakojakih knjiga.
Sve te knjige, se verovali ili ne kreću između 50 i 100 dinara i sve se mogu svrstati u kategoriju: "Pojma nemam šta će mi ovo, mogu da živim i bez toga, ali bolje da uzmem deset komada kad već daju džabe".
Tako čovek ladno završi sa raznoraznim primercima oštro-suvoparno pisane intelektualne svojine raznih autora koje odlikuje stari, neko bi reko komunistički način pisanja knjiga, ali to meni nije čudno jer sam na faksu učio iz knjiga koje su bile starije od pojedinih studenata.
Čovek je onda bogatiji za mnoga nepresušna znanja (a može da prođe i kao poklon) iz sledećih knjiga:
- Kritika poezije Desanke Maksimović u 67 slika - "Desa je htela još mesa" - Prof Dr Živorad Lumbagović
- Kineski kristal i šta koj kurac raditi sa njim? - Gospoda profesori Ernesto MekManaman i Gorica Đorđević-Ivanović
- Uvod u teoriju religijske i antireligijske propagande zelenih zečeva na Svetog Vartolomea Čovečnika - Magistar Čolović
- Pank i teroija opanka sa masmediologijom Zvižda i južnog Banata - Doktor Arslanagić.
- Zašto je Marks bio u pravu? - Pijani Momo Bulatović, pleme Kuči i Piperi.
Ма знам да је Кћерка, ал' не иде бре, није то - то. А ни ћерка није боље. Како може једно тако мало, слатко и мило створење да буде називано овом ругобатном речју? Не може, нећу. То је мој Праско Прасковић! Ако се нисмо упознали, ја сам Вучко Вучковић. И Вучко увек хоће да поједе Праска јер је Праско омнипотентно биће и садржи све најслађе и најукусније што постоји на овоме свету, и преко тога!
И онда, када јурњава и голицање престану, и док је Праско сав црвен од Вучкове грубе, неподшишане длаке, креће устаљена конверзација пред спавање:
- Праско, ја тебе до оне бандере.
- Ја тебе, Вучко, до оног дрвета.
- Ја тебе до неба.
- Ја тебе до звезда.
- Ја тебе до месеца.
- Ја тебе пуно, највише, од свих људи и животиња...
И тако стално. А онда ме је једне вечери, на крају ове наше мале мантре, Праско значајно погледао и рекао:
- Знаш Вучко, ја тебе волим и кад се дереш на мене.
Туше Вучко, глупи Вучко...
Jebač mame.Najveći kontraš.Toliko opasna stvar da je ne mogu skinuti ni 15 kurčeva-palčeva.Ali kada dodje Mister Proper,Feri ili neko naše govno,sav onaj kurac što su natrpali u reklamu,jednim potezom se skida.Za samo koznakolko para,možete dobiti blistave rezultate posle samo 2 godine ribanja.
Kupite novi Spin sredstvo protiv masnoće vaših sudova.Tako lagan,peni k'o da ima epilepsiju.Takodje uz ovo,možete dobiti i novu rukavicu ni za šta naše drage majke Božen!
Radni epitet za smrad.
Skraćeno poređenje oštrih mirisa (amonijaka, hlora).
- Prdiš ko žena!
- Jel smrdi?
- Štipa za oči! Otvori prozor!
- Kakva im je klonja!
- Žalosna.
- Jel jako smrdi?
- Štipa za oči! Još mi suze idu!
Стара херцеговачка фраза са дугом традицијом устаљена у мањим градовима и селима. Преводи се као: њему то приличи, њему је то својствено etc. Кад животни јади натјерају јединку да се понаша онако како није навикла и/или замишљала.
Овом реченком обично се имплицира да особа која је предмет разговора мора да поступи баш онако како би требало јер иначе ће настати неко срање.
А: Него јеси чуо ти да је Јевто добио на клаџи оних двјеста марака синоћ па изгубио несретник тикет. Ено га тражи по цијелој кући од ране зоре није предануо.
Б: А за јаде му је богами. Нису то мале паре.
_________________________________________
- Бураз мој, ја и билећка екипа вамо у Новом Саду десет дана за редом константно олешени. Ево данас успјели спојит један дан трезвености јер ови испити почињу. Шта мислиш би ли моро одма почет бубат?
- За јаде ти је, Рале. Овамо већ ћаћа говори да ће ти драстично мање пара слат јер си наводно вазда припит са сином оног лутора Новокмета и књиге не отвараш.
Najniži oblik razvijenosti muškoga tela.
Sam vrh rts-ovskog debilizma koji oni jos hoce da naplate. Emisija prati par u iscekivanju prinove. Parovi su uglavnom naturalnog izgleda, zadrigli, rumeni, bez narocitog obrazovanja i bogatog recnika, ali zeljni slave i popularnosti. Heroji udarnih termina u borbi protiv bele kuge. I svaki par pored tog koje se pred vasim ocima radja izjavljuje da ima u planu bar jos petoro, da ima ko da obradjuje prazne srpske njive i sve to izgleda tako dirljivo. Tu su i ukljucenja rodjaka koji kao navijeni hvale bebu koju ni videli nisu i sve to brzo i gledajuci u zemlju u strahu da ne zaborave tekst koji su sami pripremili ili dobili od redakcije. A onda stize i beba, sva crvena i zguzvana i krecu izlivi neznosti, divljenja i nagadjanje na koga beba lici, pritom pazeci na svaku rec jer ce oko kamere sve zabeleziti i prikazati ovaj intimni i dirljivi trenutak milionskom auditorijumu rts-a.
Alko poziv, na ispijanje određenih sorti vina.
-Oćemo Vranac, ili Ždrepčevu krv?
То јој је у природи, без обзира на шта се односило.
А: Је ли Баја, ко ти је она месната?
Б: Откуд знам.... Ми смо је звали Натали и сви смо је ватали.... Рођена је била за то!!!
To su one poštene koje se ne jebu baš iz odmah, nego prvo okade pičku, pa je isposte, pa su tek onda spremne za pričest iste.
Smerne, sa sisama na izvolte, pa kad je dovatiš, ona njišti ko konj da je pustiš, jer nije završila sve pripreme za jebanje, a kad je pustiš da te ne bi osudili zbog silovanja, pišti da je pocepaš ko svinja tarabu, jer je ipak shvatila da su pripreme za seks i ostavljanje prepodobna mati Paraskeva utiska na mužjaka, potpuno sranje.
E taku neku odma so budak u glavu treba spičiti, pa će da da i da peva borbene, a ne da se folira ko majka Tereza pred siročićima, dok nije umrla, naravno.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.