
Rečenica kojojm ljubomoran otac hoće da dokaže da njegov sin barem malo liči na njega i da nije sve povukao na majku.
Drug: E Džoni kako ti ovaj klinac sve više i više raste, sve više i više podseća na kevu.
Ćale (Džoni): Aj ne seri brate, vidiš da ima obrve na mene.
Popušiti karu života. Prebaciti se s konja na magarčev kurac i bolno aterirati na najniži podeok skale bitnosti.
- Žoze, zašto Bastijana nema na treningu?
- Prešao je na B92 Info, moj Felaini, čekam da sam skonta da nam ne treba, raskine ugovor i rastereti nam budžet...
- To znači da ja sada imam garantovano mesto u startnoj postavi?
- ...pa taman taj budžet da iskoristimo da dovedemo krštenog zadnjeg veznog u zimskom roku. Šta si pitao?
--------------------------------------------------
- Hej, batice, kako ti je sa Milicom, vi ste nešto dugo zajedno?
- Loše, tebra, prebacila me na B92 Info pre par dana.
- Što bre, šta se desilo?
- Uhvatila me kako drkam na gonzo midžet fart slejv filmove.
- Au brate, pa ima li šanse da bude samo pauza zbog letnje programske šeme?
- Voleo bih, ali teško. Čuo sam da joj se letnja šema već uvalila gajbi, jbg.
Način na koje današnje nazovimo ih pevačice stiču popularnost i dolaze na estradu .Sponzor ju probije (čitaj jebe), zatim joj plati te ona svojim kreštećim glasom od koga ti se čitava koža naježi snimi pesmu (pornić sa lošom muzikom).
A : Brate, stvarno ne verujem kako se ona Sandra Afrika uspela probiti na scenu ?!
B: Ma nije se ona probila na scenu, nju je LeMi Gangster prvo probio pa je ona tad tek stigla na scenu...
Nekad sinonim za revolt i demostracije, u današnje vrijeme poziv na lajferisanje. Poziv na revoluciju za gubljenje vremena na nešto korisno, te ukazivanje da život postoji tamo negdje...vani.
Majka: Samo buljiš u ta govna, oči će ti ispasti više! Što ne izeđeš malo na ulicu da se igraš sa drugovima!?
Sin: Hehehehe LOL!
Kad odes na Oktobar Fest, a vratis se u Novembru.
Sa gledišta anatomske građe ćoveka, najnedostupnija tačka na telu, a ujedno i centar gravitacije za muve i komarce tokom letnjeg perioda. Intenzitet gravitacione sile je veći ukoliko osoba ne nosi majicu na sebi.
-Molim te, dođi da me počešeš po leđima, uništio me komarac noćac.
-češ češ, drap drap
-Malo levo...tu na tom pršljenu između plećki...aaaaaaaaaaaaaaaa, tuuuuuu. Jebote, ovo je bolje od orgazma.
Nešto učiniti na brzinu, da se ne provali na prvu.
-Pobijedila Barsa sinoć 1:0 jedva, Mesi ga zavuko na hinjaka.
1.Na prezentaciju vas je dovukao rod najrodjeniji, venčani kum recimo.
2.Tajnovitost od samog početka jer vam nije rekao gde idete pod izgovorom da ne želi da krenete sa predrasudama.
3.Stigli ste u Matarušku banju i vidite mnoštvo izgubljenih lica očito u fiansijskim problemima dok nekolicina njih odlično izgleda, još bolje je odevena i okićena zlatom.
4.Sala hotela u Mataruškoj banji je obezbedjena sa par ćelavaca a potpisali ste silne izjave o poverljivosti.
5.U prepunoj sali piči video bim sa klipom sa Bahama i muzikom u stilu I Will Survive.
6.Na scenu izlazi baja i počinje da vam priča kako je sve ovo što su Bil Gejts i ostali truli milijarderi uradili čista glupost jer su morali da rade da bi se obogatili.
7.Crta vam grafikone ŠTA BI BILO KAD BI BILO i izvodi dokaze da će te za godinu dana zaraditi 48 hiljada evra ne radeći ništa.
8.Vadi papire gde piše (ne vidite jer ste u drugom redu) da je firma apsolutno legalna i da je ispostava firme registrovane na Gibraltaru uz mišljenja profesora pravnog fakulteta kako je sve ok.
9.Celu farsu predstavlja kao voz koji je danas u stanici, u koga ćete uskočiti sad ili nikad.
10.Traže vam 2290 evra u roku od 3 dana i pojedinačno vam prilaze i pitaju :
"Gospodine, dali ste u igri?"
Situacija kad nekoj osobi ukazuješ na njen problem ili nedostatak, koji ta osoba ne vidi, pa na kraju taj problem opet moraš riješiti ti.
Drugim riječima, osoba koja ima kečap na bradi, nikad ga ne može obrisati sama.
Inače, u američkih filmovima ovo je kliše koji se koristi kao uvod u skori fizički kontakt dvije osobe suprotnog pola.
- Američki film -
"Dragi imaš kečapa na bradi."
"Mghmglb... Ovdje?"
"Ne, ne, dozvoli meni. Hihihi..."
Kružnim pokretima, ona mu crvenom salvetom nježno briše bradu. On odmiče stolicu i lagano je privija k sebi. Usne im se spajaju. Muzika sa saksofona tiho ulazi u kuhinju, dižući se u krešendo, dok on lijevom rukom razgrće tanjire i povaljuje je na stolu.
_______________________________________
- Moja kuhinja -
"Dragi, imaš kečapa na bradi."
"Mghmglb... Ovdje?"
"Ne, ne, na drugoj strani."Bris, trlj*
"Nemoj rukavom, imaš salvetu."
"Mhmgplbmljac... Bolje?"
"Ne, malo niže dragi, to ti je nos."
"Mljacglab... A sad?"
"O jebem te smotana, daj 'vamo tu krpu."
Slucajevi kada stariji ljudi koji su ocelavili od temena do čela "pozajmljuju" kosu sa strane, te je puste da toliko poraste da mogu da je prebace preko glave. Takodje se takva frizura moze zvati i ofsajd razdeljak.
Poređenje koje je za dlaku iznad pali se ko hepo kockica a ispod pali se ko dabar na kubik drva
-I sta bilo?
-Pa ništa, nešto mi ne odgovara...
-Ajde ne kenjaj, znam da se ložiš na nju ko penzioner na politiku. Šta je ispalo sad?
Čovek ogrezao u grbavljenje. Padobranac specijalizovan za sahrane i daće. Da se razumemo, nije on loš čovek - žao je njemu preminulog, rodbine i sve to. Doduše, ne poznaje pokojnika lično. Ni iz viđenja. Dobro, nije nikad čuo za gospodina. Prvi put se susreo sa njegovim podacima na banderi. Preciznije, na čitulji zalepljenoj selotejpom na banderu. Došao je samo da popije koju čašicu za pokojnikovu dušu, da pojede nešto od muke i da pozajmi koju cigaru da ga prođe nervoza.
- Izvinite gospodine, možete li doći napolje na kratko?
- Ovaj, khm, može. Naravno, može.
- Moram primetiti, ovo je treća sahrana ove nedelje na kojoj Vas vidim.
- Khm, khm. Ovaj, khm, khm. Pardon, zagrcnuh se. Ste sigurni?
- Dobro pamtim lica, siguran sam. Nego, hteo bih Vas nešto priupitati, ako nije problem?
- Pa znate, ovaj, možda je slučajnost. Ja, ovaj, znate...
- Ma ne brinite gospodine, i ja sam greškom ovde, ako me razumete (::namig:: ::namig:: uz suptilan ubod laktom u rebra). Nego, posle ove sahrane, ima jedna i u Cara Lazara, ako se ne varam, ali sam zaboravio broj.
- Pa što ne reče ranije rođo! Smorih se živ, nema čovek sa kim da normalno popriča na ovim sahranama. Svi skenjani u tri lepe. Vidim ja da ćemo se mi lepo družiti.
U normalnim zemljama to znači da se svi članovi porodice okupe u vreme praznika, u Srbiji- vreme štrajkova. Deca u kući jer škole štrajkuju, tata je na prinudnom godišnjem a mama na čekanju.
- Što je lepo kad smo ovako svi na okupu.
- Aha, i meni puno srce. Da odemo popodne do kumova?
- Ne može, istekla saobraćajna, nemamo čime.
- Pa što ne središ to, evo sad imaš vremena.
- Ne mogu, štrajkuje policija, zatvoreni i šalteri.
- E odlično. Decooo večeras fantomke na glavu i idemo u bakaluk.
Dešavanje koje garantovano predstavlja teško sranje u najavi. S obzirom da studenti, mladi intelektualci koji će biti budući akademski građani, imaju veća prava nego obični smrtnici, i samim tim što plaćanje ulaza predstavlja udar na ionako oskudan džep prosečnog studenta, genijalni organizatori događaja na kojima je bitan kvantitet, a ne kvalitet mase se odlučuju na ovaj potez kako bi se lokacija napunila bez prozivki da je na događaj ušao bukvalno ko je hteo.
- Ajmo na koncert Kikija Lesendrića!
- Jesi li vakcinisan? Upad na indeks džabe, biće mrtvih tamo.
Vrhunac kreativnog i stolarskog umeća seoskog domaćina. Po predanju, nastalo kada je romantična duša, tokom obavljanje nužde okružena cvrkutom ptica, mirisom trave i blagim povetarcem, rešila da rupu na vratima hipsterski promeni u srce, kako bi ga čak i u trenucima opuštanja podsećalo na voljenu ljubu.
- Ah, tužnog li života!
- Što, sinko?
- Moje nejake ruke nisu sposobne tegliti volove, moje oči nisu navikle na buđenje pre zore, moje srce nije naviklo na život bez ljubavi...
- A ja se čudila ko je napravio srce na vratima wc-a, celo selo nam se smeje.
Da otklonim zabunu u samom startu - naravno da me je kupala golog, ali pridev u rečenici ima za cilj da pojača utisak i doprinese samoj atmosveri; i drugo, priča se čitaocu može učiniti komična a nikako potresna, ali jedino stoga što i sam nije morao da prolazi kroz tretman trljanja tela matorim smežuranim rukama. Ali da predjemo na stvar.
Dogodi se tako te poživeh dovoljno da me upišu u treći razred, što je, s obzirom na to da sam bio živahno i radoznalo dete koje je gutalo klikere i kog je konj svojevremeno ujeo za glavu (i još pregršt raznoraznih dogodovština iz kojih sam izašao sa ponekim ožiljkom, i ponekad čak malo kraći), samo po sebi predstavljalo svojevrsan uspeh. I negde u drugoj polovini školske godine, odluče da nas vode na sedmodnevnu ekskurziju, pod radnim naslovom "Nastava u prirodi". Istina da smo videli probilje prirode i vrlo malo nastave, ali da ne žurim. Prvobitno trebalo da nas vode na Goliju, zatim nas iz nekog razloga preusmere na Goč, što je meni u to vreme bilo apsolutno svejedno...Dan polaska, majke šalju decu u veliki svet, prvo odvajanje, suze, povraćanje u autobusu, četvrtaci maltretiraju trećake i sve što uz to ide. Dali mi za to vreme astronomskih 42 dinara da ih podelim na nedelju dana, mada sam ih realno spičkao u prva četiri na plastični bodež, ljigavac (koji su mi oduzeli jer sam ga bacao devojčicama u kosu, pa sam morao da kupim još jedan radi istih potreba), i ostala sranja. Posle sam klošario tri dana i jedva čekao da me vrate kući, shvativši da nikada neću umeti da se služim novcem...
I stignemo nekako na odredište. E sad zamisli čopor dece odrasle u ravnici, koji prvi put vidi brdo veće od pola metra - prvo što smo uradili po izlasku iz autobusa bilo je da se razmilimo po planini kud koji. Jedva su nas nekako navatali. Ja sam bio sa grupom koja je osvajala nekakvu čuku, posle smo jedva nekako sišli dole...Smestili nas u sobe (po 6 - 7 komada u jednoj), ostavili stvari i pohitali na obližnju pijacu (šta obližnju, odmah pred hotelom) da arčimo mamine i tatine novce. Večera. E posle večere se ide u improvizovanu diskoteku za nas male seljake, gde je, bar dvaes puta na veče, dvesta na sat gorelo more i topile se planine. Ali izmedju večere i djuskanja usledio je kobni dogadjaj, o kom sam izmedju ostalog i nameravao da pričam.
Večerasmo, spakovasmo se po sobama - u jednom trenutku, dolazi učiteljica i veselo vikne - ajmo deco, kupanje! I odvede drugara u nepoznatom pravcu (ne sećam se ko je bio prvi, ja srećom nisam, imao sam vremena da se psihički pripremim - nisam doduše znao šta mi se tačno sprema, ali svejedno nikad ne valja ići prvi). I mi ostadosmo u čudu. Sedi nas pet u sobi, ćutimo, ne progovaramo. Svi u mislima prevrću neke strahove što su prethodno pokupili iz priča ili filmova, jednog su vuci otkinuli od čopora, družina prstena se raspada...Vrati se ovaj posle 5 - 10 (najdužih mogućih) minuta iščekivanja, nekako krut i izmenjen, staklastog pogleda koji je jasno odavao da je dečko upravo preživeo nekakvu torturu. Gledamo ga, gleda on nas, i, naposletku, sa usana mu se otkide nekoliko slabašnih reči - Damire, idi dole da te učiteljica okupa. Mi ostali se upišali više od njega. Ovaj šta će ode, moraš da slušaš učiteljicu. Mi ostali da ćutimo, ovog ništa ne pitamo, niti on progovara. Vrati se damir, samo što se nije upišao od smeha (njemu bilo lepo), i pošalje trećeg...E sad jebiga, deca ko deca - idemo da vidimo šta se dogadja (usput Damir ispričao svima živima šta nam tamo rade, i 20 klinaca se nacrta ispred vrata kupatila uz obavezno "ćuti majmune" i ostali repertoar). Istina da nisam stigao ni da gvirnem kroz ključaonicu, ali svi smo jasno čuli - raširi sine noge da ti učiteljica opere miška. E tu smo pukli od smeha i razbežali se svi u sobe, uvereni da nas je matora prljavica provalila.
I dodje red na mene. Silazim dole drvenim stepenicama, idem na randevu sa svojom prvom mačkom, srce mi u petama - kao Kijanu Rivs kad ide kod Al Paćina na kraju Advokata. Sve nekako strašno svečano, najradije bih igrao pang nafićomatima, ali što se mora mora se...Stupam unutra, ona - čeka. Skidam se na komandu i ulazim u nekakvu improvizovanu tuš kabinu. Jebena stvar - stojim ukočen, izložen, da sam bar mogao da sednem u kadu i da se skupim, možda bi prošlo bezbolnije. Sećam je se sa onom njenom crvenom kosom i polu - muškom frizurom kakve je tada probila mislim Mira Škorić; miluje me po mom mladom, golom telu boje varikine svojim punačkim, naboranim rukama. Srećom ne sećam se noktiju, ali jasno se sećam zgužvanih podlaktica (narukvicu mislim da sam projektovao kasnije, ne znam). I to traje. Podla uspaljena veštica, kako se samo nasladjivala! Ovi znam da stoje s druge strane vrata i pišaju od smeha. Srećom, bi mi dozvoljeno da se sam obrišem peškirom, valda joj je trebalo i malo voajerisanja a ne samo akcije, trebalo se spremiti i za druge dečake (začudo nije okupala ni jednu devojčicu). Ove što su virili sam prezirao iz dna duše jer su bili po drugim odeljenjima i imali druge učitelje i učiteljice. Prethodna ekskurzija je čak imala tu zgodu da učitelj naguzi učiteljicu sa neke druge ekskurzije, što su ovi čak i posmatrali jer su vrata bila odškrinuta. Eto. Neko gleda taslačenje, a mene zlostavljali sve u 16...Osećao sam se jeftino i iskorišteno preko svake mere.
Stojim tamo i mislim - jebem ti, ko će ovo preživljavati čitavih nedelju dana! Na svu sreću, jedan drugar koji je bio očigledno pametniji od svih nas, kada je došao red na njega rekao ozbiljno - učiteljice ja se i kod kuće kupam sam. Kakav stend ap pred autoritetom, i danas mu skidam kapu zbog toga - naravno da smo se svi kupali sami kod kuće, al gde ćeš to reći učiteljici. Spasao je čak još jednog drugara koji evo danas, živ i zdrav, očitava vodu po kućama - čak peva dok ide ulicom. I ova se skroz zbunila! Drtina matora, sigurno je shvatila da tu priču baš i ne treba širiti, jer u normalnom svetu ove radnje podilaze pod kategoriju zlostavljanja i neko bi mogao da te tuži zbog toga. Tako da smo se narednih dana kupali sami. Da smo bili normalniji, kamenovali bismo je kao Micu Trofrtaljku u Ranama, pa nek nas pitaju zbog čega deco učiteljicu kamenom u glavu.
Do koje mere je ovo ostavilo brazdu u našim dečijim dušama, jasno pokazuje činjenica da ovaj dogadjaj nikada nismo pominjali. Pre par godina, kada sam u društvu (svi bliski, nas 7 - 8) pomenuo dogadjaj ovom što mu je trljala miška, prvo nije mogao da se seti, a zatim se grčevito branio da on sam nije učestvovao u ovoj nasladi. No kada sam mu pomenuo miška, toliko je ispao iz takta da sam čak u jednom trenutku bio siguran da ćemo se potući...I to je kraj tužne priče, gde četa goluždravaca oseti prvi dodir ženske ruke na svojim preponama. Matoru smo i dalje vidjali maltene svaki dan, iz prostog razloga jer nam je bila učiteljica. I svi smo je mrzeli. Nikada nisam bio sa starijom ženom od sebe, niti ću - to mi je najmanje privlačna kategorija, ravnodušan sam prema njoj kao prema...Ne znam čemu zapravo. Ne znam ni kako su prošli dečaci na potonjim ekskurzijama...
E da, da dodam kako sam za tih sedam dana uništio ribok patike kupljene baš pred polazak, bazajući po šumi i igrajući fudbal. Moji me po dolasku kući zamalo udavili i napravili sebi novo dete.
FIN
Nekada korišteno u Sparti pred polazak u rat. Muškarac bi odlazio, a jedini način da očuva čast bio bi da se vrati sa štitom ili mrtav ( na njemu )
Danas se koristi kada student kreće na ispit.
Samo što je štit zamjenjen indeksom
E ćale odoh ja na ispit
-Ajde, vrati se sa njim ili na njemu
Pored sveski na linije, na kvadratiće, postoje i one, na prazne linije.
Pera: Treba mi nova sveska iz matematike.
Sima: Ne zaboravi da uzmeš na prazne linije, jer radimo geometriju.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.