
Preciznim, krajnje rutinskim fintama sakriti loptu od protivnika. Prefinjeno, u maniru najvećih majstora fudbalske igre, lomiti protivnika do te mjere da postane potpuno dezorijentisan. Dovesti ga do situacije da mu je potrebno zvono na lopti da bi znao gdje se nalazi.
- Ne znaa, ne znaaaaa. Stipu ga meni.
- Op, op đes' se zaletio sivonja, opaaa po bureke na Baščaršiju. I jopet, po jogurt.
Mali skoncentriši se. Jes' došo digraš fudbal il' da glumiš Alchajmera.
- Ne seri. Sunce mi ide u oči a i đon na tikama mi se totalno izlizao.
- Jašta! Aj' sa' po vodu. Kad' se vratiš stavit ćemo ti zvono na loptu da se možeš lakše orijentisat'.
Finalizacija, trijumfalni svršetak, tačka na slovu I, frazeološki ekvivalent Šlagu na torti.
- Joj brate, ako položimo ovo sranje danas, Žile mi vratio 2 hiljade duga, idemo sutra negde da se olešimo, još ako dođe Bolonja u singlu večeras...auuuu...
- Uh, pa ta Bolonja bi nam legla ko pena na pivo!
Izraz kojim se opisuje neko ko jede, što bi se reklo, k'o gladan kurjak, tj. najmanje cijelu veknu 'ljeba za jedan obrok.
Proždrljivac koji na slavama, proslavama i veseljima tolikom brzinom trpa hranu u usta da ne stiže ni da progovori, a hranu žvaće na obe strane vilice odjednom.
- Mile, bre, diši malo! Onesvestićeš se bez vazduha!
- Pusti ga brate, nema vremena za disanje pa naučio na dupe vazduh da uzima...
Sportska disciplina koju najčešće praktikujemo kao djeca na nekoj zaleđenoj bari.
Ujedno i prilika da se oprobamo u ekstremnom sportu ''kupanje na minusu''...
-Kkako je hhladno...
-Ma nije to ništa! Ja sam se jednom kupao na -10, a po vodi led! XD
-Lažeš!?!?!
-Ma ne lažem... gurnuli su me :/
Zaustavna traka na autoputu na kojoj kamiondžije i ostala fela rade ulične radnice.
Mnogo zajebana deonica puta ispunjena rupama na koje neoprezan lako može da se nasadi i zajebe kardan.
Neopoziv argument, neslućene težine.
Konstatacija koja ukazuje na početak ozbiljne prirodne nepogode, jednakoj omanjem cunamiju ili nuklearnoj katastrofi.
Bilo da ste se sa društvom dogovorili da idete u šetnju, sednete u kafić ili igrate hokej na travi, padanjem prve kišne kapi, šanse da to zapravo i uradite su jednake dobijanju sedmice na lotou. Dvaput.
- E, oćemo na kej večeras, dugo nismo?
- Eeee, genijalno, kupićemo pivo, ponećemo gitaru, pozvaćemo staru ekipu...
Sat vremena kasnije zvoni mobilni.
- Jebi ga, otkazujemo.
- Što bre čoveče?
- Pa, jel imaš ti prozor, počela je kiša.
- Pa dobo, aman, sešćemo u kafić.
- Ne, ne, počela kiša...
Jedna od stvari koje sam, u cilju očuvanja kusura od poslednjeg frtalja samopoštovanja, zabranio sebi posle 5. oktobra, dana za koji sam mislio da ću ga, sa ponosom, do izlizavanja, prepričavati praunucima, a već sada, 13 godina kasnije, kada me deca pitaju: “Ćale si bio pred Skupštinom petog oktobra?“, odgovaram: „Vam ja baš ličim na kretena i političku budalu?“.
A ne da ličim – pljunuti!
Izlazak na ulice...
Postoje dva osnovna značenja ovog pojma. Onaj dnevni, obični, ne’erojski, predstavlja svakodnevnu rutinu uličarki, pandura, uličnih svirača, skupljača đubreta, uličnih čistača, vozača gradskog prevoza, uličnih pasa, taksista, ajmoženegaća, prosjaka i ostale bratije koja „leba sa asfalta jede“.
U onom drugu značenju, onom o kome se ovde radi , u kome se ulice pretvaraju u „politički korzo“, „revolucionarnu scenu na kojoj se vlast valja ulicama“ i „laboratoriju za instant pravljenje Ostrva sunca“, izlazak na ulice predstavlja povremenu političku aktivnost Srba sa uvek istim – katastrofalnim ishodom.
Puno buke, besa, polomljenih ruku, nogu, pokradenih patika i jeftinih patetika, razlomljenih izloga i zgaženih iliuzija. I to je tako, neće se Srbija ‘leba najesti sa ulice nego sa njive...
Ali ne vredi, Srbinu je evolucija smorena, pali ga revolucija, voli Srbin da se čegevariše. Posle kuka kada naograiše.
Džabe je Bog Srbinu u poverenju rek'o, sedmog dana geneze, kad kod Srbina zasedoše da odmore od stvaranja sveta: „Vidi, opravismo ga ovako kako ga opravismo, nemoj ga prepravljaš, ljubim te ko Boga. Drag si mi Srbine, ali sidi di si, za ulice nisi...“.
Ma, nema bre šanse da više izađem... Kvota da opet izađem na ulicu da se borim za neki palackurac ne postoji, n-e p-o-s-t-o-j-i. Sigurica, imaš dojavu od mene, imam pravo bar svoj život da namestim.
Što, da neću opet da šetam k’o ludak protestvujući što mi jebu kevu, a da sutra gledam kako mi oni iza kojih sam se šetao na redaljku, tovare onu iz čije sam se pičke u ovoj pizdi materinoj rodio. Oću, ali znaš kad. Ma nikad bre, nikad bre više, niiiiiiiiiiiiiikad. Evo mi kurac ovaj moj izjebani i razočarani!
Izlazili smo i 27.marta i bolje grob i bolje rat, i dobismo oboje, a sve ustvari bilo da ga Hitler manje trpa u Englesku bulju i da što više pretovari nama. I Trst je naš, pa na ulicu, a posle mi bratu od strica u trbuh Janezi poslali metak zahvalnosti, dok je na stražarskom mestu jeo suvi jebeni dnevni obrok. I Tita na ulicama dočekivali svaki put kad se ovaj od nekog ljudoždera nepojeden vrati i novu autonomnu pokrajinu u Srbiji napravi.
Za Slobu tek ludnica. Svaki dan na ulicama hiljade, odjeci i reagovanja. Niko ne sme da vas bije. Do devetog marta, a tada nam stiglo i pojačanje na ulici. Tenkovi. JNA. A ona lisica od Vuka, nije on tada na ulici bio. Na ulici ostala sama ona riba sa tri prsta, a pička se sakrio u rekvizitu Narodnog pozorišta.
A tek Čeda, čuvar vatre, kupac Fidelinke, dramski pisac i europejac, više mu vredi guma jednog džipa od mog života, a ja k’o mladi dresirani majmun, danima za njim. „Mlado je dete, vidi kako mu sijaju oči, ovaj ne ume da izda.“ O Bože, kakva sam ja budala bio.
Za peti oktobar bi danas strelj'o. Ne amnestiram nikog. Ni sebe. Osim ono dvoje što su poginuli. I Džoa bageristu. I on je, da se razumemo, idiot kao i mi, ali ne mogu mu zaboraviti kada roknu viljuškom od bagera u RTS. Sreo ga jednom, svratih ga u Paun kod Štajge, opasno se ubismo. Do jutra nismo politiku pomenuli.
Kažem ti, za 5. oktobar bi strelj'o. Da opet gutam suzavac da Marović kupi još jedno ostrvo, da Otpor izvesti USAID u Budimpešti o "uspešno realizovanom projektu", da dobijam batine, a da me danas Dačić u svet vodi. Beograd je svet, ma je li Boga ti, Beograd je svetska budala - koga je sve na vlast dovodio.
Ma, muka mi kad se svega setim. Život mi prođe čekajući izlazak govnjave motke na ulicu, a svaka iza koje sam stao u dupe mi na kraju uđe, a ne njima po leđima.
Zato više na ulicu ne izlazim ni kad sportiste dočekuju. Kad kažem dosta, onda je dosta.
Mada, mamu mu jebem, nekad mi neka čudna jeza krene niz kičmu kad prođem kroz Kolarčevu. Kao da opet čujem pištaljke, pričini mi se pokojni patrijarh Paja kako vodi moleban, a mi da svršimo od sreće kad se njihov kordon sklonio...
I neću, nikad više neću, ma da nas pozovu i povedu zajedno Štulić izjebani Džoni i Obilić jebeni Miloš. Ni da je Princip Gavra portparol protesta!
Jedino ako ova generacija naše dece ne krene. U njih još verujem. Ako oni krenu eto i mene trećepozivca. Još čuvam pištaljku. Pored čuvarkuće, u čaši što sam je iz Skupštine uzeo petog oktobra.
Korisnici interneta najvećim delom mlađi od 18 godina koji na novokomponovanim house/dance/club pesmama koje su culi na radio stanici TDI ostavljaju komentare sa ciljem podizanja nacionalne svesti i euforije iako nije potvrdjena egzistencija ljudi koje zanima da li su i gde oni culi datu pesmu.
srbin123: ajmo srbiiiiiiiiiiiii lajk TDIII
bokica236: LAJK SVI KOJI SU OVO CULI NA TDI RADIJU
marko_smeker312: Srbi dominiraju na najboljim pesmama!!!!!
scepan_cg: Ma ima nas i crnogoraca ođe!
Da bi ste videli tekst ove definicije kliknite na +, zatim na omiljeno i onda kliknite f5
Риба која се ваћари и с мушкарцима и с женама.
-Е она мала Ивана, лезбос јеботе! Видео сам јуче како се вата с неком...
-Ма није она лезбејка...она ти ради и на струју и на батерије...
-Озбиљно?! Нисам знао...
-Како то ниси знао, то је ствар опште културе...
Adekvatna replika svim nabijačima na kurac.
Burazeru jesi mi kupio onu kremu protiv bobuljica ?
- Ma pustime nisam, sve pare prokockao na aparatima..
E koji si ti kreten nabijem te na kurac !
- Veruj mi to bi bilo nešto najlepše na tebi.
Auto u kog jedan far neradi nikako, a drugi far samo što se nije ugasio jedva radi
Brate vidi onog tipa s Ladom ne jedno oko Žmiri a na drugo Ćorav..
Brz način da vam uzmu više para na finjaka,eto da vam učine da se ne smarate sa sitninom.A i njima je tobož lakše da se ne deranžiraju sa gvožđurijom.Kako,tako ostadoste bez para jer vam je seljački da se raspravljate za par dinara.
Omiljena fora “nejakih” bakutanera na pijaci,majstora u busu kao i konobara .
Malo manje vešti vas bar pitaju,dok oni sa naprednim levelom u zaokruživanju ni to,prosto vas pomnože s nulom i pitaju se zašto i dalje stojite pored njih,kao da nešto možebiti čekate?
To vam dođe 87,50 dinara.Da zaokružimo na 90,evo baš nemam sitno ceo dan?
Ne, vratite mi kusur od 2,5 dinara ali ne u vidu žvaka,šibica ili baterija...sačekaću.
Kad se sve sabere,uračuna i porez na usluge to vam izađe 14 % kamate.Ako zaokružimo na 15....Ajte vi to vratite na 14 da ne zovem šefa....
Znate kako zovete devojku na kafu, a mislite na nešto posve drugačije. E, kad vas neko zove na pivo (može i na sok), ta osoba sigurno nešto želi od vas. Ne, to nije stapanje tela u ekstazi, već najčešće, mrkotrpan fizički rad.
Kafana, podne, leto...sunce prži, a mi se u hladovini kafane hladimo pivom...Kad eto je Selena, drugarica iz srednje...
-Selena: E, ćao? Šta ima novo? Šta se radi? (pri svakom samoglasniku grudi jos se njišu)
-Ja: Pije se...Nema ništa...
-Selena: Aaa...(mi gotovo, hipnotisani, mnogo samoglasnika). Jel biste mogli da dodjete dans do mene na neko pivo?
-Komšija i ja: Mogliii...
FFW nekoliko sati...Selena nas sačeka ispred kuće, a pred kućom 10 kubika, hrastove šume. Kad vidiš čvor ruke ti same počinju da trnu. I dve sekire...petokilajke.
Selena: Jel biste mogli da mi pomognete...Tata otišo za Crnu Goru, a drva trebaju da se iscepaju. (Ruke stavila iza leđa, a sise napred, zna devojka da ih koristi)
Mi, svesni da su nas sise ponovo zajebale pomogosmo. Pivo popismo. Džaba smo ostareli kad pamet nismo nabrali. Ali ne idem kod nikoga kad me zove na pivo kući, samo u kafanu...Šta znam možda oće neko da tuca kamen...
Kad gladnom kljusetu nataknu zobnicu na glavu i on pojede većinu sadržaja iz iste, počinje da trese glavom gore-dole da natera zrnevlje sa dna zobnice do svojih usta, dok mu griva leti na sve strane. Slično talasanje kose može se videti na rok koncertima kad prvi red fanova frenetično mlati glavama i kopira svoje idole. Oni maštovitiji pride sviraju nevidljive gitare. Jadno konjče ne može da svira, a i pobuda mu je drugačija...
-Deda: Gledam sinko te tvoje hašišare na televiziji neku veče... Kak'a vam je to muzika? Samo nešto vrište i mlate glavama k'o konj na zobnicu...
-Unuk: Pali deda, ne kapiraš ti to...
-Deda: Što jes jes, ne kapiram...
20 do 30 ljudi, nasumice izabranih, koje si prinuđen da gledaš svakog radnog dana, sem praznicima i na raspustu.
Prosečno odeljenje sastoji se iz:
- smarača - svake godine je sve dosadniji, smara sve, pa čak i sebe.
- štrebera - liže se sa svim nastavnicima i ne izlazi na odmor pošto uči.
- fenserke - glupača, koja samo zna boje da složi
- fensera - nabeđen, fura samo Air Max, ima se, može se, ribice lože se.
- seljaka - žvaće žvaku otvorenih usta, prdi, čačka nos.
- dzovana - širi se i pokušava da bude zanimljiv. mešavina smarača i seljaka.
- povučenog - tih, neprimetan.
- ludaka - njega boli uvo za sve i svaki dan posećuje direktorovu kancelariju.
- begunca - dolazi samo ponekad u školu. nema ga ni na jednoj zajedničkoj slici.
- cara - legenda koja po ceo dan provaljuje fore.
- hejtera - ne progovara ni sa kim. u svom svetu, totalno.
- običnog - mešavina svega ovoga.
- normalnog - ništa od navedenog.
Rečenica koja opisuje potpunu pristrasnom neke osobe prema nekome ili nečemu. Izraz je inače nastao po uzoru na našeg slavnog komentatora Milojka Pantića od kojeg smo na svakom derbiju mogli čuti komentare koji opisuju njegovu veliku ljubav prema Crvenoj Zvezdi.
Početak derbija (izlazak igrača na teren):
-Milojko: I evo na teren izlaze igrači Partizana...aaa evo i naših.
............................................................................................................
-Mile: Napisao sam jednu definiciju, pogledaj kakva je...ima da udje u odabrane, bolja je od ostalih!
-Djole: U al' si objektivan ko Milojko Pantić na derbiju...pazi da ne udje.
Naložiti se na nešto toliko da sve ostalo postaje nebitno.
Nasrnuti na nešto snažno, bez disanja, treptanja, bez razmišljanja.
Voleti nešto više od samoga sebe.
Može da se koristi i kada neko skriva nešto od svih ostalih, kao sinonim za ''kao zmija noge''.
Za babe i ponekog dedu, mentol bombone predstavljaju vrhunac užitka. Nije još otkriveno zašto, ali se smatra da bi i ruku bez artritisa i zdrav bubreg dali za pakovanje istih. Sebično čuvaju svoje bombone, ujedaju pri samom pitanju da li može da se uzme jedna i dobijaju blage šlogove kada ih nestane. Nema veze što je kijamet napolju, idi, sine, uzmi babi bombone, 'ajde, daće ti baka jednu.
Lik1: E znaš onog Peru, čto smo igrali basket sa njim letos?
Lik2: Brate, nisam ga video od tada!
Lik1: Batice, taj se naložio na WoW k'o baba na mentol bombone, ne izlazi iz kuće...
I onda je on krenuo na njega, svalio ga na pod i počeo da ga cepa k'o baba mentol bombone!
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.