
Rečenica koja, kad biva izgovorena od strane fudbalskih komentatora, ublažava činjenicu da fudbaler nema pojma da izvede nešto što mu i nije primarni zadatak (štoper da da gol, napadač da čuva Mesija...).
Komentator: Posle kornera, lopta se odbija do Škrtela... Šut sa 20 metara iii pogađa nesrećnog, pomoćnog sudiju već drugi put na meču, šutevi sa distance mu nisu jača strana.
Moto kojim se vode Romi pri širenju biznis - teritorije.
Veliki broj reci i izraza se do skoro mogao okititi ovom titulom,tj. da za njih jos ne postoji objasnjenje,ali u zadnje vreme Vukajlijasi su prionuli na posao kao ludi pa se taj broj reci i izraza vec uveliko smanjio.Ako se nastavi dotok novih clanova i povecana aktivnost svih clanova procenjuje se da za naredne dve godine nece biti nista sto neko nije vec definisano i da ce clanovima zeljnim definisanja nekog nepoznatog pojma trebati prvo nekoliko dana da smisle neki novi,srpskom i ostalim svetskim jezicima nepoznat,pojam.
2012
Novopeceni clan Vukajlije ocajnicki pretrazuje sve definicije i pojmove za koje zna ukljucujuci i one na arapskom i mandarinskom-kineskom,ali uzalud.Ne postoji nista sto vec nije definicano,e tad ce "Ovo još niko nije definisao. Budi prvi!" morati da se promeni u "Ovo je neko vec definisao. Daj svoju definiciju." ili ce ga jednostavno iskljuciti.
Rečenica kojom ti na suptilan način kaže da više voli da prima, nego da daje i da kao žena nikada nećeš moći da ga zadovoljiš. Uvod u otvaranje ormara i izlazak iz njega. Mada nije lepo muški polni organ zvati problemom, ali..
- Znaš, kako da ti ovo kažem. Mislim da bi bilo bolje i za tebe i za mene da se više ne viđamo.
- A?
- Znaš, nije problem u tebi, već u meni...
- Pederčino jedna! Znala sam!
- Ja to osećam od uvek, al sad sam konačno skupio hrabrosti da nekom i kažem. Znaš imam dečka već neko vreme...
Nastao u surovim uslovima naglih promena vremena krajem meseca oktobra, opijen isparenjima iz postrojenja TE, agresivan i nervozan jer je tu kad mu vreme nije. Pametniji, izdržljiviji i lukaviji od svoje kilave letnje braće, zuji kada bombarder i leti kao Crveni Baron lično. Ni slučajno ne sleće na beli zid nego skoro isključivo na tamne delove nameštaja. Fokusiran na svoj primarni zadatak (zajebavanje naivčine koja bi da prespava u toj sobi), strpljivo čeka prvi, najslađi san da dejstvuje i taj obrazac ponavlja do jutra kada mu se misteriozno gubi trag. Neuhvatljiv i neuništiv, jedini lek je da budete strpljivi i sačekate novembar, jer ko je ikada čuo za novembarskog komarca psihopatu?
vi – (tek zaspali)
on – zzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz…..
vi – Ijao, jebem ti život i sve… valjda će da ode …
on – zzzzzzZZZZZZZ… (pravi luping od vašeg uha do nosa)
vi – (mahnito mlataranje rukom)
on – …………
(sve ovo 3x…)
vi – (paljenje svetla. Pola sata gledate svaki cm sobe i ne vidite ništa. Čekate još pola sata i vidite siluetu kod glave, ali niste dovoljno brzi. Pokušavate da dremate, ali vam je psiha već otišla u tri lepe i od spavanja nema ništa…)
on – zlurado se smeje dok čeka da ponovo zaspite i zuji po melodiji imperijalnog marša…
Kad sam ja hteo, ona nije htela. Sad kad ja neću, i ona neće.
Najiskreniji epilog igre mačke i miša u kojoj mačka do kraja zna šta neće. Mišu koji bi da bude mačor, ostaje samo da lepo prizna, obično decenijski neuspeh.
-Au koliko se nismo videli...
-Jes vala...
-Šta ima, šta je bilo s Milenom iz četvrtog dva.
-Ništa, udala se, razvela.
-I?
-Ništa, kad sam ja hteo ona nije htela.
-I? A sad hoće riba jedna, sad kad si neko i nešto!
-Ma jok, neće ni sad.
cesto se desava da vam se ta svakodnevna situacija nikad nije desila. ima ih milion, a profesorima se svaki dan desi barem po jedna! i to govore stalno, kad god, i sta god se nesto desi. cesto je to nesto sasvim obicno kao sto primjer pokazuje.
djak: profesore ja nijesam NI danas spreman (niti cu ikada spremiti)
prof: za 10 (20, 30 ili cak 50) godina rada ovo mi se nikad nije desilo da je ucenik ovako neodgovoran!
Al' nije ni FUDBAL pa se zato bijemo se k’o manijaci. Ok? Mislim, ortaci smo i tako to al’ OVO ćeš da me prođeš, mamicu ti Radmilu jebem ja! Faul? Evo ti kurac! Nisi valjda pička, majkin sine...
- Brate, jel’i ti ideš danas sa nama...?
- ‘De, bre?
- Pa, idemo u bolnicu da vidimo Đoreta, od 12 su posete...
- Nisam u toku...Šta se desilo?
- Ma, razbili mu čontru prekjuče. Ima šes’ kopči, mora dodleži malo...
- Kapiram, kapiram...Dobro, a kad se skupljamo da vratimo dug?
- Nisi me shvatio, brate. MI smo mu razbili glavu prekjuče. Mis’im...Igrali fudbal, on ‘teo da prođe Nikšu, ovaj mu postavio lakat i – jebiga!
- Ma, jasno - nije fudbal balet jebeni...Ništa, aj’ poneću ja neke banane...
U ovakav tip ljudi spadaju one osobe koje, d' izvinite, zabole trepavica da odrade nešto što ne spada u njihov reon dužnosti. Takvim osobama je potpuno nebitno i da od tog nekog posla zavisi čitava budućnost čovečanstva, oni ga neće uraditi jer to nije njihov posao, a i nisu plaćeni za isti.
Nije u pitanju tu lenjost, niti crveno slovo u kalendaru, nije da ne mogu da odrade to, ne - oni to jednostavno ne žele da urade. Mrsko im je čak da počiste i svoja sranja za sobom, jer nije njihovo da čiste (zaboga miloga, pa šta će čistačice da rade onda?).
Ne, nigde njima nije napisano da oni moraju d' odrade i neke sitne posliće u duhu dobre kolegijalnosti i radnog druženja i njima je potpuno nebitno da li drugi to rade. Ako im to na najbenigniji način pomenete, onako izokola, sve se uvijajući i brinući kako će njihovi mozgići to primiti, oni će i tada na to reagovati kao da ste rekli da biste im opštili sa nekim veoma bliskim ženske rodbinske strane.
Модерна верзија српске пословице:
- Ко се није дима надимио, тај се није ватре огрејао.
Izraz kojim se smiruje svaka situacija, negira neželjena realnost, spašava šta se spasti može, čak i delotvorno je, odmah po neprijatnosti ovim izrazom zamazati - vadi fleke - kolko tolko, odma samo kiselu vodu pljusni po belom vinu prosutom i biće to ok.
Obavezno se pojavi omdah odenkud tzv. smirivač situacije, nešto kao organizator na proslavima, onaj koji zabašuruje to sevnulo međunožje neprimereno za kravatasti i zalizan svet, ili pokupi tu bačenu kosku uvreda za zdravago razum i dobar vkus, ponese suptilno taj predmet transfera do kuhinje, sagnuvši se u hodu, kao oni s konja na Ljubičevskim igrama, kao da ništa nije bilo. Uostalom plaćen je za to. Preko zagorelih korica stavićemo više šlaga i daj onaj karamel preliv čuvan samo za kad dođe čuven gost što lovi maglu po šumarcima i niko neće ni primetiti.
Op op evo ga! Eksces, skandal, događaj! Šta to bi: pljas vrum undr undr sevosis pičkokolj ček ček da vidimo šta je: život mi je čemer dosadni, imam 109 godina u duši, daj kolača za ovaj dan, ha! Vode Mariju Antonaetu u štalu ha-ha draga moja eto dokle je dovela njena žuta šustikla, pa žuta šustikla, more ćuti tu i guli pasulj, saću da ti pričam samo da vidim još - Iskrso odnekud Senta pokojni - ajde ajde nećeš ti ništa da vidiš - ništa nije bilo, razlaz!
- malo dete palo njonju razbilo kmeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee
- ajde ajde ništa nije bilo evo sine moj tebi jedan stopi!
- Jel ja to dobro videh Dženane il onaj kaurin proburazi padišaha našeg Murata a Bajazit roknu na kvarno Jakuba, sve za minut se odigra, ko ona reklama pire za minut haha!
Miralem - Ajde, ajde, ništa nije bilo, nastavi tamo, dokolji tog Svetozara Cvetovića!
Blečić - Mudar si ti čovek Miraleme, kolko tvoja pamet danas donese meni toliko će sutra upravnih odbora i starleta bez poreza doneti tebi!
- Haha šta ja to čujem izbacili te iz Akademije nauka ha - ha Matija pa šta ćeš sad crni kukavče?
- Ajde ajde ništa nije bilo, kako kaže pesma moja: zrno žita pod kapu - pčelin med u košnicu, krenem stopama ćeranja kera Jakobsfelda pa kad dođem u Valjevo plate ti stan i hranu babe željne matijovanja bećkovićem tvrdim, nepobediv sam - eh šta ću ja, šta češ ti crni Džo Bageristo esi živ uopšte, šta je s tobom?
Sa upisivanjem srednje škole, nastaje čitav niz novih izazova i problema od kojih nam je uvek najbitniji bio prihvatanje i uklapanje u novu sredinu. Prvi mehanizam ostvarivanja tog cilja je laganje. Bez sumnje je da svi srednjoškolci lažu, al zato se, isto tako, uvek nadje "onaj jedan" koji nema meru. On uvek ima odgovore na pitanja, smešniji komentar, bolju priču, tačniji podatak, uvid u situaciju, al nikada ništa konkretno. Tek kad od mutavih klinaca počnemo da postajemo momci stičemo uvid u to šta je pisac ustvari govorio...
Prebio sam 5 likova - potukao sam se sa jednim likom
Popio sam skoro gajbu piva i pola litre vinjaka - popio sam 5 piva, omirisao vinjak i bilo mi je muka
Jebo sam je - zavukao sam joj ruku u pantalone
Zamalo sam je jebo - pipnuo sam joj sisu preko duksa
Pusila mi u wc-u - bio sam na žurci gde me niko ne zna pa mogu da izmišljam šta 'oću
Ajmo na pivо, ja častim - jebo sam
Neću dugo - ko zna kad ću
Daj mi cigaretu - potrošio sam sve pare na klopu i piće kojim nikog nisam ponudio pa sad nemam za pljuge
Nemam pare - imam al' ne dam
Imam pare - nemam pare, al' se pravim da imam i opet ti ne dam
Imam 10 kečeva - imam manje od 5 kečeva
Ja skupljam pare da platim račun - izlazim iz lokala u plusu
Vozio sam motor - nisam vozio motor
Odo' da plaknem jaja - odo' da se istuširam (nikako nije fora vezana za sex)
Obili smo trafiku - drugi su obijali, ja sam se samo slučajno našao tu
Vozio sam helikopter - (ko zna šta ovo znači, al čuo sam i to)
Pazi sad ovo - katastrofalna glupost u najavi
Ma vid'o sam svojim očima - rekao mi Toma "baron"
Osnivač i lider Srpske Radikalne Stranke i najmlađi doktor prava u SFRJ. Pravni fakultet je završio u Sarajevu za samo 2 godine. Postoji urbana legenda da, kada ga je Tito primio i čestitao mu doktorat rečima "Čestitam doktore", on odgovorio "Hvala, majstore" (pošto je Tito po obrazovanju bio bravar). Poznat je i po izraženom "kotrljajućem R" tako da njegovo R zvuči više kao V. Inače, čovek je hodajuća pravno-istorijska enciklopedija. Na žalost, zbog nekih svojih, možemo reći, suludih ubeđenja, svo njegovo znanje i sposobnost nema pozitivnu svrhu. Kada ne bi stalno pravio nacionalističke i druge budalaštine, verovatno bi bio jedan od najcenjenijih i najpriznatijih međunarodnih pravnika. Danas mu se sudi za ratne zločine u Hagu, i nije da ga branim, ali moje lično mišljenje je da su strendžeri kasno shvatili sa kakvim ludakom imaju posla i da osuditi ga neće biti nimalo lako.
Moj ćale je studirao na ETF-u u Sarajevu u isto vreme kad i blesavi Voja na pravnom. Pričao mi je da su svi studenti sa univerziteta jedva čekali da on prijavi ispit da odu da ga slušaju, jer je i tada, kao i danas, od svega pravio cirkus. Profesori su čak njega uvek prvog ispitivali, kako bi ga što pre skinuli s' vrata iako po abecednom redu bi trebalo da odgovara negde na sredini ispita. A po ćaletovoj priči, Vojino polaganje ispita je izgledalo otprilike ovako:
-Kolega Šešelj, izvolite.
-Zašto ja druže profesore? Ima njih na spisku pre mene, budimo parlamentarni.
-Za vas sam, kolega, siguran da ste spremni, pa da drugovima studentima malo probijete led.
-E onda dobro.
Skida sako, seda na stolicu.
-Kolega, izvucite karticu sa pitanjima.
-Druže profesore, smatram da nema potrebe, pitajte me šta god želite.
-Molim vas, kolega, izvucite karticu.
-Onda vi izvucite, druže profesore, da ne bude neko lako pitanje, pa da kolege kažu kako sam imao sreće.
-Molim vas kolega, radi procedure, izvucite karticu.
-Ako je do procedure, onda dobro.
Izvlači karticu, pročita je i kaže:
-Mogu li da zamenim pitanja?
-Zašto, ne znate ili niste sigurni?
-Ma ne, suviše je lako, ovo su kratke lekcije.
-Molim vas kolega, dajte da počnemo. Idemo prvo pitanje.
Voja kreće da veze kao iz rukava, jer je pored udžbenika, verovatno pročitao i pola biblioteke na tu temu.
-Dobro kolega, dovoljno je, sledeće pitanje.
-Ali, dozvolite mi da završim izlaganje, zašto me prekidate na pola?
-Da bismo stigli da završimo danas, vidite koliko ljudi čeka.
-Dobro onda.
I tako sva pitanja. Profesor na kraju postavlja i podpitanje, ne bi li ga uhvatio da ne zna, na šta Voja odgovara:
-Odlično podpitanje druže profesore. Prava tema za raspravu. Znate ja sam pročitao u delu...
Voja veze, profesor čupa kosu, studenti padaju od smeha...
Stadijum spuštanja ispod nivoa vode. Prostakluk prostakluka. Retka pojava koja ostaje kao ožiljak ucrtan u sećanju.
- Šaki, čujem da si sinoć puko u kafani i izdro se na masu i konobara?
- Ćuti brate, ko te pita za zdravlje? To što sam ja sinoć uradio, to Bukovski nikad nije radio...ali, nikada.
Izgovara se u najrazličitijim dramatičnim situacijama, koje neko očigledno nije shvatio ozbiljno i sprda se sa njima.
Dobro, shvatanje i poimanje dramatičnosti situacije se razlikuje od čoveka do čoveka, pa tako se neki ljudi totalno isparanoišu pri nekim situacijama, dok su nekom drugom te situacije smešne i u stanju je da se opušteno zajebava sa njima.
- Kakvi su to bre tigrasti komarci sada koji kurac i groznica Nila neka?
- Pa ono, nemam pojma. Malo drugačiji od ovih običnih, prenose to sranje. Ništa specijalno.
- Otkud sad oni? Kako su se pojavili? Kako da se borim protiv njih? Ljudi bre umiru od uboda.
- Iz Grčke valjda, nemam pojma. Nemoj da se paranoišeš.
- Pa dobro, al' kako su iz Grčke prešli ovamo? ko ih je pustio? Što država ne uradi nešto?
- Pa ne znam. Možda im Šiptari naplaćuju sto jura kroz brda da ih sprovedu, pa izbegnu granicu.
- Jedi govna. Nije smešno. Ljudi umiru.
Uspeo u životu. Ostale ostavio u prašini, postideo ih, a u isto vreme i zadivio.
Objasnio. Izdominirao. Nenadjebiv i nenadmašan. Majstor nad majstorima.
Bogotac.
E sad… da li je taj neko doneo babi na uvid diplomu medicinskog fakulteta a u isto vreme je ubedio da nije gladan, napravio ženi trojke a ljubavnici blizance, jednu jebo a druga mu u isto vreme pušila, okupao se Dove gelom za tuširanje a koža mu ostala gruba, muška… razlog je nebitan. Važno da je u nečijim očima on velikan, uvršćen u legende. Da je postigao nešto o čemu drugi samo sanjaju. Da je dao povod da se za njim čuje “To je taj. To je onaj što je uz visok bagrem jelu nadvisio.”.
…pak on uzme doktorsku diplomu
te je nosi svojoj staroj majci
“evo tebi diploma u ramu
to je tebi tvoj unuk doneo.”
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.