
U ovakav tip ljudi spadaju one osobe koje, d' izvinite, zabole trepavica da odrade nešto što ne spada u njihov reon dužnosti. Takvim osobama je potpuno nebitno i da od tog nekog posla zavisi čitava budućnost čovečanstva, oni ga neće uraditi jer to nije njihov posao, a i nisu plaćeni za isti.
Nije u pitanju tu lenjost, niti crveno slovo u kalendaru, nije da ne mogu da odrade to, ne - oni to jednostavno ne žele da urade. Mrsko im je čak da počiste i svoja sranja za sobom, jer nije njihovo da čiste (zaboga miloga, pa šta će čistačice da rade onda?).
Ne, nigde njima nije napisano da oni moraju d' odrade i neke sitne posliće u duhu dobre kolegijalnosti i radnog druženja i njima je potpuno nebitno da li drugi to rade. Ako im to na najbenigniji način pomenete, onako izokola, sve se uvijajući i brinući kako će njihovi mozgići to primiti, oni će i tada na to reagovati kao da ste rekli da biste im opštili sa nekim veoma bliskim ženske rodbinske strane.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.