
U ovakav tip ljudi spadaju one osobe koje, d' izvinite, zabole trepavica da odrade nešto što ne spada u njihov reon dužnosti. Takvim osobama je potpuno nebitno i da od tog nekog posla zavisi čitava budućnost čovečanstva, oni ga neće uraditi jer to nije njihov posao, a i nisu plaćeni za isti.
Nije u pitanju tu lenjost, niti crveno slovo u kalendaru, nije da ne mogu da odrade to, ne - oni to jednostavno ne žele da urade. Mrsko im je čak da počiste i svoja sranja za sobom, jer nije njihovo da čiste (zaboga miloga, pa šta će čistačice da rade onda?).
Ne, nigde njima nije napisano da oni moraju d' odrade i neke sitne posliće u duhu dobre kolegijalnosti i radnog druženja i njima je potpuno nebitno da li drugi to rade. Ako im to na najbenigniji način pomenete, onako izokola, sve se uvijajući i brinući kako će njihovi mozgići to primiti, oni će i tada na to reagovati kao da ste rekli da biste im opštili sa nekim veoma bliskim ženske rodbinske strane.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.