
Najviši stepen sjebanosti. Budiš se, i priklještiš tukidida. Jaukneš i od tog trenutka osećaš da danas nije tvoj dan. Nekako se odteturaš do kupatila.,hramljeći na jednoj nozi. Usput udariš u par ivica i natakneš se na kvaku. Staneš ispred ogledala, i primetiš da je prljavo. Sad su već one sitne stvari počele da ti idu na živce. Gledaš u ogledalo sa određenom dozom gađenja i čkiljenja na jedno otvoreno oko. Neobrijan si. Raščupan. I zdibaš gore od tri nepokrivena leša na promaji. Ajde pod tuš, šta ćeš. Ali jebiga, nema tople vode. Proklinješ položaj u kojem si se probudio i ulaziš u kadu. Ladno, u pičku materinu. I, kako je sreća htela, keva otvara prozor i udari promaja kroz kupatilo. Smrzneš se k'o pička, i dereš se na Lika Gore: ''Jel ti zanimljivo ovo?! Da me jebeš ovako,a''?! Izlaziš iz kade, zamalo izbegnuvši poljubac sa podom, zato što je neko prosuo vodu. Razdereš se na najbližeg člana porodice. Sad ti je lakše. Vreme je za brijanje. Ali, kako je majka losiona htela, nema afteršejva. Jebeš brijanje. Razbuđen i malo čistiji, odlaziš do sobe da se spremiš za školu. Baciš pogled na sat. Kasniš. Proklinješ onog koji je izmislio satove, i časove, i tvoj već iziritirani nervni sistem nekako tu uglavljuje i seme i ''mrtvog Pantelića''. Žuriš da 'vataš bus. Busa nema. On kasni. A, bogami, i ti. Šta ćeš, uzmeš, sprintaš do škole. Nekako stigneš pre zvona, sa obe odvezane pertle, zadihaniji od planinara na 7000 metara, i znojaviji od ''onog malog debelog što ne zna da laže''. Pretrčavaš ulicu, i gaziš pravo u baru. Odoše patike. E, u pičku materinu i sa današnjim danom. Stižeš na čas, mokar i izmoren. Svi te hvataju ispod oka. Sedaš u predzadnju klupu, i moliš se da dan prođe što brže. Ali, slaba vajda. Prozvan si po dnevniku. ''Profesorka, stvarno nisam obnavljao, naučiću za sledeći..'' Bandera. Pu, jebemti, ko te napravi. Sada već mrtvog Pantelića zamenjuje cela profesorkina porodica i jedan nevini zid koji ti je zapao za oko. Nekako proguraš školu. Hvalim te bože. Pun si dobrog osećanja, kao da samo nabolje može da krene. Eh, da je tako jednostavno. Opet nema busa. Šta ćeš, gde ćeš, vraćaš se peške kući. Usput te zaustavi jedno desetoro male prgave dece sa ispruženim rukama. Teraš sve to u kurac, grišće te savest sutra. Samo da se dokopaš ulaznih vrata. Ali tuki, taboravio si ključ. Zvoniš komšijama. Neko je dovoljno glup da otvori. Ulaziš u zgradu, pališ svetlo, kad cvrc, pregorela sijalica, i sapleteš se o prvi stepenik. Kuneš se da ćeš da spališ celu Elektrodistribuciju jednog dana. Aleluja, kući si. Keva te čeka sa standardnim ''Kako bilo u školi, sine?''. Samo odmahuješ rukom, bacaš ranac, i legaš na krevet. Preživeo si.
I niko te ne kapira, samo ti znaš da si danas ustao na srednju nogu.
Jedini pravilno ispoštovan deo TV dnevnika, oslobođen od psovki gledalaca.
- Danas se premijer Dačić sastao sa ministrom...
- Ma, da im ja jebem mamicu, onu lopovsku, obojci!
- Uragan Sendi odneo je novih 5 života na istočnoj obali...
- Ko ih jebe, da Bog da ih odnese 5 miliona!
- Od sutra, cena naftnih derivata ponovo će poskupeti...
- Dokle, bre, jebem vas u usta halapljiva!
- U galeriji moderne umetnosti na Novom Beogradu večeras će biti održana premijera izložbe mladog ekscentričnog umetnika Vedrana Palikuće pod nazivom "Prometej u svima nama", u kome će biti prikazani svi najveći svetski požari prošlog milenijuma u slici i reči. Izložbi će prisustvovati svi istaknuti...
-................................
Sport: Najveće iznenađenje ovog kola fudbalske Jelen super lige Srbije, napravio je OFK Beograd pobedivši Crvenu Zvezdu na domaćem terenu...
- Joj, pička li vam materina retardirana, na koga ja da padnem tiket!
- Vreme: sutra opet kiša!
- A u kurac!
Jedna od stvari koje sam, u cilju očuvanja kusura od poslednjeg frtalja samopoštovanja, zabranio sebi posle 5. oktobra, dana za koji sam mislio da ću ga, sa ponosom, do izlizavanja, prepričavati praunucima, a već sada, 13 godina kasnije, kada me deca pitaju: “Ćale si bio pred Skupštinom petog oktobra?“, odgovaram: „Vam ja baš ličim na kretena i političku budalu?“.
A ne da ličim – pljunuti!
Izlazak na ulice...
Postoje dva osnovna značenja ovog pojma. Onaj dnevni, obični, ne’erojski, predstavlja svakodnevnu rutinu uličarki, pandura, uličnih svirača, skupljača đubreta, uličnih čistača, vozača gradskog prevoza, uličnih pasa, taksista, ajmoženegaća, prosjaka i ostale bratije koja „leba sa asfalta jede“.
U onom drugu značenju, onom o kome se ovde radi , u kome se ulice pretvaraju u „politički korzo“, „revolucionarnu scenu na kojoj se vlast valja ulicama“ i „laboratoriju za instant pravljenje Ostrva sunca“, izlazak na ulice predstavlja povremenu političku aktivnost Srba sa uvek istim – katastrofalnim ishodom.
Puno buke, besa, polomljenih ruku, nogu, pokradenih patika i jeftinih patetika, razlomljenih izloga i zgaženih iliuzija. I to je tako, neće se Srbija ‘leba najesti sa ulice nego sa njive...
Ali ne vredi, Srbinu je evolucija smorena, pali ga revolucija, voli Srbin da se čegevariše. Posle kuka kada naograiše.
Džabe je Bog Srbinu u poverenju rek'o, sedmog dana geneze, kad kod Srbina zasedoše da odmore od stvaranja sveta: „Vidi, opravismo ga ovako kako ga opravismo, nemoj ga prepravljaš, ljubim te ko Boga. Drag si mi Srbine, ali sidi di si, za ulice nisi...“.
Ma, nema bre šanse da više izađem... Kvota da opet izađem na ulicu da se borim za neki palackurac ne postoji, n-e p-o-s-t-o-j-i. Sigurica, imaš dojavu od mene, imam pravo bar svoj život da namestim.
Što, da neću opet da šetam k’o ludak protestvujući što mi jebu kevu, a da sutra gledam kako mi oni iza kojih sam se šetao na redaljku, tovare onu iz čije sam se pičke u ovoj pizdi materinoj rodio. Oću, ali znaš kad. Ma nikad bre, nikad bre više, niiiiiiiiiiiiiikad. Evo mi kurac ovaj moj izjebani i razočarani!
Izlazili smo i 27.marta i bolje grob i bolje rat, i dobismo oboje, a sve ustvari bilo da ga Hitler manje trpa u Englesku bulju i da što više pretovari nama. I Trst je naš, pa na ulicu, a posle mi bratu od strica u trbuh Janezi poslali metak zahvalnosti, dok je na stražarskom mestu jeo suvi jebeni dnevni obrok. I Tita na ulicama dočekivali svaki put kad se ovaj od nekog ljudoždera nepojeden vrati i novu autonomnu pokrajinu u Srbiji napravi.
Za Slobu tek ludnica. Svaki dan na ulicama hiljade, odjeci i reagovanja. Niko ne sme da vas bije. Do devetog marta, a tada nam stiglo i pojačanje na ulici. Tenkovi. JNA. A ona lisica od Vuka, nije on tada na ulici bio. Na ulici ostala sama ona riba sa tri prsta, a pička se sakrio u rekvizitu Narodnog pozorišta.
A tek Čeda, čuvar vatre, kupac Fidelinke, dramski pisac i europejac, više mu vredi guma jednog džipa od mog života, a ja k’o mladi dresirani majmun, danima za njim. „Mlado je dete, vidi kako mu sijaju oči, ovaj ne ume da izda.“ O Bože, kakva sam ja budala bio.
Za peti oktobar bi danas strelj'o. Ne amnestiram nikog. Ni sebe. Osim ono dvoje što su poginuli. I Džoa bageristu. I on je, da se razumemo, idiot kao i mi, ali ne mogu mu zaboraviti kada roknu viljuškom od bagera u RTS. Sreo ga jednom, svratih ga u Paun kod Štajge, opasno se ubismo. Do jutra nismo politiku pomenuli.
Kažem ti, za 5. oktobar bi strelj'o. Da opet gutam suzavac da Marović kupi još jedno ostrvo, da Otpor izvesti USAID u Budimpešti o "uspešno realizovanom projektu", da dobijam batine, a da me danas Dačić u svet vodi. Beograd je svet, ma je li Boga ti, Beograd je svetska budala - koga je sve na vlast dovodio.
Ma, muka mi kad se svega setim. Život mi prođe čekajući izlazak govnjave motke na ulicu, a svaka iza koje sam stao u dupe mi na kraju uđe, a ne njima po leđima.
Zato više na ulicu ne izlazim ni kad sportiste dočekuju. Kad kažem dosta, onda je dosta.
Mada, mamu mu jebem, nekad mi neka čudna jeza krene niz kičmu kad prođem kroz Kolarčevu. Kao da opet čujem pištaljke, pričini mi se pokojni patrijarh Paja kako vodi moleban, a mi da svršimo od sreće kad se njihov kordon sklonio...
I neću, nikad više neću, ma da nas pozovu i povedu zajedno Štulić izjebani Džoni i Obilić jebeni Miloš. Ni da je Princip Gavra portparol protesta!
Jedino ako ova generacija naše dece ne krene. U njih još verujem. Ako oni krenu eto i mene trećepozivca. Još čuvam pištaljku. Pored čuvarkuće, u čaši što sam je iz Skupštine uzeo petog oktobra.
Jedan od poznatijih odjeba iz „Šta je s mozgom“ repertoara koji na, doduše, pomalo vulgaran ali ipak efikasan način, prolupalog sagovornika vraća u svet realnosti. Oralno konzumiranje daske u prozivci nedvosmisleno aludira na kvalitet izgovorenih reči dok vremenska odrednica jutra ipak daje nadu za brzi oporavak subjekta. Schönen Tag noch.
- E, brate, divi ide Silvester Stalone, jebote! ALOOO, STALONE, 'DE SI, MAĆORI...!!!
- Ćuti, majmune, nije to Stalone, koji ti je kurac!
- Ama jeste, brate, ON je! Znam tu njušku, bre, gled'o sam svih šest delova „Rokija“...
- Ama, šta će on u Srbiji, retardu jedan?!
- Šaznam, možda snima neki film. Otkako se Ivica izgotivio sa onim iz Hari Potera, svi 'oće da snimaju u Srbiji, brate! Uostalom, Roki gotivi Srbiju i ovako. Jednu od ćerki je čak i nazv'o DRINA...
- Jes' ti lizao neke klozetske das...Uostalom, idi ga pitaj za autogram, tebreks...
...
- I? Jel' bio Stalone, xexe...?
- Jok, al' mi rek'o da možemo da odemo na piće kad završi u teretani...
Ono što, sa teškim bolom u srcu, duši i dupetu, konstatuje učesnik Parade po nosu kada se narednog jutra probudi u Urgentnom.
- Kevo, gde sam? Zašto me sve boli?
- U Urgentnom si, Milane, u šok sobi! Polomljene su ti noge, imaš naprsnuće leve ruke i nagnječena rebra. I dupe ti je modro ali od udaranja letvom, ne od jebanja!
- Šta mi se desilo?
- Napala te juče dvojica Radovih navijača na pederbalu! Jedan ti je oteo tašnicu i pokidao tange i krznena krila a drugi te je šutirao kopačkama dok se nisi onesvestio a onda su doneli letve pa na kraju i neke cigle, pa onda došli momci iz Obraza ...
- Otkud znaš kad nisi bila tamo?
- Snimili ovi sa B92, bio prilog u svim vestima. Čeka Dačić ispred vrata da te vidi, hoće da se izvini što ti policija nije pomogla! Ispred su i ovi sa B92, hoće tvoju izjavu, a tu su i gej aktivisti, Čeda i Kandićka.
- Jel' to sve?
- Nije! Samo da znaš, rodbina nas se odrekla preko "Politike" i dobijaš pretnje smrću telefonom i putem Fejsa. E moj Milane, lepo sam ti rekla da pušenje ubija a ti me nisi slušao!
- Jebiga ... evo kunem se da više neću nikome pušiti, samo ću povremeno da primam u rč, može?
Osoba koja svojom nabeđenošću dijametralno suprotnom u odnosu na njenu inteligenciju uvek istrčava u prvi plan.
- Joco, ajmo na klackalice.
- A ne moze, tamo je onaj Badža sto nas je prosli put zatrpao u pesak, pa smo kmečali dok tvoja mama nije došla da nas otkopa.
- E sad ću ja da mu objasnim da igralište nije njegova dedovina.
- Ajde ti samo, mi te čekamo ovde. Ti si naš delegat! Sve mu reci!
-----------------------------------------------------------------------------
- Kako mi ide na kurac onaj Ivica, svako malo kod direktora, te onaj kasni na posao, te onaj kuva kafu kad nije pauza, te neko mrvi kad jede... Ne moš ni prdnuti da te taj ne stavi u tefter.
- Ne jedi se. Evo ide zbor radnika za 10 dana, pa da ga proglasimo za udarnika i delegiramo za prestonicu. Rešimo se smrada očas posla.
- Ajme, šta će biti od naše države, pa tamo smo već delegirali i Mlađu lopova i Bokija švalera...
Prekor roditelja usled dolaska mrskih nam gostiju. Malo mudriji roditelji koriste i onu poznatu: „Izađi da vidiš ko nam je došao“ (verovatnoća da iste poznaješ je cenim manja od 1%) ne bi li na prevaru izvukli svog zelota od sina ili ćerke da se pojavi.
- Ajde izađi napolje konju jedan nevaspitani. Po ceo dan buljiš u taj ekran. Pozdravi se barem sa ljudima.
- Kojim ljudima?
- Došli kum Ivica i kuma Zdenka iz Zagreba da obiđu kuću pa navratili kod nas.
- A u pičku materinu! Jel moram?
- Doneli ti neki fensi telefon i veliku milku.
- Pa ajde, kad su već tu, da ih skinem s kurca.
- Ne psuj!
2 minute kasnije
- Dobar dan.
- Ajme meni! Vidi ga Ivice, al je porastao.
- Gospe mi, momčina i po. Ganjaš li cure po škveru? A, a?
- Pa ajde reci nešto kad te ljudi pitaju. Jao, on je tako stidan. Ne znam šta da radim više.
-------------------------------
- Saša? Izađi da vidiš ko nam je došao.
- Ko je sad, jebo ga bog? Jesam li rekao kevo da me ne dižeš kad sam na team speaku? I nije meni došao već tebi.
- Izlazi napolje!
- Evo idem bre. Šta se tripuješ?
Čin ravan samoubistvu. Jednostavno, nešto što se nije smelo dozvoliti jer može dovesti do katastrofe slične onoj u Hirošimi i Nagasakiju.
Ma gde fabrika bude bila otvorena, sasvim je izvesno da će se u toj fabrici zaposliti čovek po imenu Mile. Verdan, sposoban i pošten čovek kog bi svaki šef poželeo. Ali postoji nešto što u obzir nisu uzeli ni šeik, ni Toma, ni Vučić, ni Ivica. Mile ima kuma Ratka. Prostodušnog i dobrog čoveka, istinskog domaćina i prijatelja. Neće proći dugo od Miletovog zaposlenja, a Ratko će rešiti da se oženi. Mile će onda, kao svaki pravi kum, odvojiti tri mesečene plate da ispoštuje običaje i svog prijatelja. Ostaće poslednji na veselju, sedeći sa Ratkom i starim kumom, ispijajući poslednje zalihe rubinštajna na veselju iako zna da je prva smena u fabrici. Pa šta, ne bi mu bio prvi put da ode sa veselja pravo na posao i iznese celu smenu. I onda će Mile na poslu pogrešno povezati dve žice i KABUM!!! Ode u kurac i fabrika, i grad, i okolina....
Interesantna pojava koja podrazumeva da se, iz nepoznatih razloga, obraćamo sa poštovanjem i uvažavanjem osobi koja nosi neko fensi ili egzotično prezime, uglavnom stranog porekla. Određena doza uvažavanja ostaje čak i kada otkrijemo da je nosilac prezimena notorna seljačina i nimalo otmeno stvorenje.
Istovremeno se ne oduševljavamo nad nosiocima običnih domaćih prezimena, ako izuzmemo one koji dele prezime neke poznate ličnosti, a skloni smo i da potcenjujemo one sa "glupim" ili "primitivnim" prezimenima, bez obzira na njihovu genijalnost.
- Jel' imaš neku slobodnu drugaricu za mene?
- Imam dve - Hanu Abdurahmani i Kristinu Živadinović.
- Hoću ovu prvu, deluje mi zanimljivije.
- Ta prva je iz Lazarevca, radi u Gradskoj čistoći i ima nausnice. Druga je lepša, studira stomatologiju i ima svoj stan na Vračaru.
- Ne verujem dok ne vidim! Zvuči kao da je obrnuto!
- Koga ćemo da zaposlimo od ove dvojice? Piler ili Kenjalo?
- Definitivno Piler, neću ni da gledam CV-je.
- Ja sam pogledao oba. Piler je mediokritet a Kenjalo magistar, sa dva završena fakulteta. Priča četiri jezika i brani doktorsku disertaciju u oktobru.
- Džabe! Vidi mu prezime! Klijenti bi se upišali od smeha da mu to pročitaju na reveru! Ne dolazi u obzir!
- Ladno smo sinoć čekali dva sata da nam donesu kinesku hranu što smo poručili telefonom. Na kraju su nam doneli nepodgrejano a u pirinču smo našli dlaku.
- Na koje prezime ste poručili?
- Kako na koje? Pa na naše, Petrović.
- Idući put naruči na mamino devojačko, Dačić, pa da vidiš kako će odmah da ti donesu, podgrejano i vrhunski spremljeno, sa sve gratis Koka-Kolom!
Emisija, zabavno edukativnog karaktera, koja je poslužila kao uvid u nečije obrazovanje i kulturu, in vivo.
Kardiolozi ga koriste kao test za stepenovanje oštećenosti krvnih sudova u mozgu.
Moderne psihijatrijske ustanove koje stvarno brinu o svojim pacijentima, redovno je puštaju nakon kupanja i večere.
Blok koji tog dana bude bio najbolji po ponašanju, posle gleda "Laku noć deco".
... G NJ T A E R S A J Q W...
Milanka: GALATASARAJ! Oprem ti ga deda, jedanaest slova. Šta si ti sastavio?
Branko: DŽEMPER!
Milanka: Bem te ćorava, nemaš DŽ.
Komšija Pinge: Ja sastavio WAT, tri slova al molim lepo.
... broj 547 sa brojevima... 7 1 2 1... 25... 100...
Milanka: < u sebi > Pedesest, plus jedan, znači, tristasedam, minus tri...
Branko: < u sebi > A sad mi daj njen broj, da mesto tebe jaaa, raskinem sa njooooom...
Komšija Pinge: Ufff, fali mi još 119, detemujebem.
... nađite dobitnu kombinaciju...
Milanka: Kako bre nema tref a onaj tamo na krivom mestu.
Branko: Ne provaljuj se budalo, viš da nam se unuci smeju.
Komšija Pinge: Ma to sve drogeraši moj Brano. Al bole nas kurac, aj pogađamo dalje. Milanke, donesi još po koju rakicu. A ti mali, de smotaj još jednu tu cigaru. Fin duvan.
Milanka: Ček samo da prođu asocijacije. Izađite na terasu i tamo pušite.
Branko: Sad su spojke, taman idi i donesi meni lekove. Ti ionako nikad ništa nisi znala da povežeš.
... ostalo je još samo par sekundi da izađe konačno rešenje zadnje asocijacije a u kolonama A B C D imamo: OLIMP, INDUSTRIJA, OTROV, BIBOP...
Branko: Onaj, onaj, kako se zove... DAČIĆ!
Milanka: TEHNODROM!
Komšija Pinge: TATA PRASE!
Друштвена игра за мртве којом прекраћују ионако превише слободног времена. Верзија призивања духова прилагођена мртвима, јер како ЕУ налаже нико се не сме дискриминисати па тако ни духови.
Тадић: Леп си Борисе, јеси, јеси мачко мрњауууу!!! Шта је сад ово које пичке материне? Где сам ја?
Слоба: Добар дан, Борисе!
Тадић: Добар дан и теби Слобо, ваљда. Јесам ја то рикнуо?
Слоба: Ма јок опусти се, реко да се испричамо мало! Саће и Војвода!
Тадић: А како сам уопште дошао овде ако нисам мртав?
Слоба: Ма призивао живе, хехе. Ко и ви духове, имамо и ми наше методе!
Шешељ: Шта је ово? Јебем вам мајку свима почевши од...
Слоба: Од Ханса Полцијуса знамо, знамо Војводо! Олади бре мало.
Шешељ: Слобо?!! Јесам ја то...
Слоба: Ниси бре, видиш да је и туфница ту, као што рекох њему већ призивао сам живе мало. Морамо озбиљно да попричамо.
Тадић: О чему? Онај твој ме зајеба само тако, ували ми карину од по метра. А мислио сам да ме воли, још кад заврти оним његовим репићом, ихххх!
Слоба: Немој леба ти Бокице да плачеш, пусти сад то. Пракац те је зајебао, зајебо је и мене! Него Томица ме мучи.
Шешељ: Тај издајник, та гњида. Веволвевом би ја њега, може да ми се напуши кувца! Вватиће се Војвода, јебаћу им мајку свима почев од Томе па све до пичкоустог!
Слоба: И Борисе, шта се десило? Како си себи дозволио овако нешто, заборавио си шта сам ти рекао пре но што ме предасте Хагу?
Шешељ: Јебем им мајку свима почев од...
Слоба: Добро је Војо мајку му јебем, знамо бре!
Тадић: Па знаш Слобо ето омакло се, демократски избори и то.
Слоба: Просипај то негде другде!
Тадић: Па мало се заиграли на покеру, и ето изгубио председничку позицију ја имао фул хаус али Тома покер и ето...
Слоба: Па јебему матер, са гробаром си нашао да се карташ! Али ниси само ти крив!
Шешељ: У пваву си Слобо, давно је твебало да га макнем. Веволвелом! А и оног пичкоустог јооој!
Слоба: А што ниси Војо, видиш шта учини сад? Бламира ме човек по свету, мој течни енглески замењен оним његовим срицањем! А како сам дивно само причао сетите се: Birds are running, bees are running, everybody is running because of the bombing! Била су то дивна времена.
Шешељ: Извини Слобо, вешићемо то. Натеваћу Јадванку да га узјаше то ће га дотући!
Тадић: И ја се извињав...
Слоба: То је једино што радиш! Уозбиљите се иначе следећи пут долазите овде трајно, ако ме разумете! Ајд сад мрште!
:одлазе:
Изађи Срањо слободно сад, јес видео како су се узентале будале хахаххахаха, шта сам ти реко! Ај сад да зајебавамо ове твоје.
Туђман: Ајде и не зови ме Срањо, јебали те индексовци! Ја ћу Јосиповића а ти Јадранку. Јосиповић Иво, Јосиповић Иво...
Najčekaniji događaj u nekom selu. Svako selo ima svoju slavu i tog sveca za čiji dan selo upetostruči svoju populaciju.
U nekim selima postoji i dalje taj stari običaj da jedan od seoskih domaćina bude centralni domaćin, dok u današnje vreme se pribegava pojedinačnim slavljima što zbog devastacije, a što zbog fenomena enormne posvađanosti domaćina međusobno.
Ali onda to nije nikakav razlog da gost prokrstari celom mahalom, jer ga domaćini bukvalno vuku za rukav da uveliča i njihov slavski ručak.
Česta su prepijanja, prejedanja i prefudbaliranja, kao i prekoncentracija ciganskih duvačkih orkestara u selu.
Uveče, i saobraćajna policija dolazi na scenu jer zauzima strateške pozicije na lokalnom putu slavljeničko selo - obližnji grad.
Posle toga, selo odumire i živi da bi sačekalo narednu godinu što uveliko oslikava fenomen: "Nemamo, nemamo, stiskamo se, a za slavu puknemo para ko Srbija za Koridor 10."
1. Prva slava...prva rakija, prva kafa dočekuša, prvo meze, prva čorba, pet rakija, prvi roštilj, prva torta, prvi trubači, pet piva, još jedna kafa, prvi fudbal na poljani sa gostima iz prve kuće.
2. Jedan gost te vodi u njegovu kuću...onda druga slava...tri rakije, preskačeš meze iako se domaćin vređa, odmah povratiš njegovo poverenje sa kafom, pet rakija, dva roštilja i pečenjem, i sa još dva piva...
3. Prvo sranje i prvo povraćanje u poljskom WC-u...drugi fudbal na poljani protiv tima drugih trubača.
4. Štoper te zove kod njega, inače ti se pada teča, pa udri: treća slava...sedam rakija...jako meze...prvo posustajanje: piješ kiselu...prva kafa...pečenje, prvo koškanje zbog Dačića i Tadića...parče torte...četiri piva...jurite treće trubače jer dokle više da im dajete pare mamu im jebem...treća fudbalica, onda čorba i kafa sikteruša...
5. Drugo sranje (broj mokrenja je toliko velik da beži tvom razumu), povraćanja nema više...flašu kisele nosiš sa sobom...
6. Domaćin te vodi da vidiš njegovo novo tele...osam rakija dok blagosiljaš tele...ulaziš na četvrtu slavu...kafa, meze, čorba, rakija, pesma, slikanje za fejsbuk, prase...dolaze četvrti trubači...tvituješ...opet Dačić i Tadić...
7. Kradeš trubu od jednog Cige i sad ti sviraš trubu dok igraš fudbal...devet piva.
8. Svađaš se sa saobraćajcima...
9. Budiš se i pojma nemaš kako si došo kući...
10. Duhovi se slave tri dana, krećeš u novo selo, i opet tačka 1.
Drug Uskoković je visokokvalifikovani kadar partije, profesionalni popunjavač praznina i uživalac kafanskih ručkova na račun države, sakupljač kajmaka i marmelade. Obavlja poslove finansijskog direktora, savetnika, ministra, predsednika... Sve što mu partijski vrh dodeli, u koji god sektor da ga ubaci - od ekonomije do kulture, drug Uskoković oberučke prihvata. Njegovo je samo da sluša, sedi i direktoriše, jede, pije, poslovno putuje u Zair i Kuvajt i čačka zube.
U moderno doba menja crvenu knjižicu plastificiranom karticom, a zvanje drug u gospodin.
pre četrdesetak godina
- Alo, Uskokoviću!? Je l' me čuješ? Alo!
- Čujem vas, druže Marjanović! Izvolte, druže Marjanović!
- Slušaj, Uskokoviću, moram da te prebacim u železaru u Smederevo.
- A što to, druže Marjanović?
- Ma ona budala Rajkača prc'o sekretaricu Darinku, pa sindikat doznao i sad sazivaju neka veća, žale se nešto...
- Kakve veze ima što se žale? Što ne pošaljete druga Bjelajca da popriča sa vođom te bande?
- A nije mi tu Bjelajac, posl'o sam ga u Paraćin. E, šta se ti uopšte raspravljaš sa mnom?! Slušaj, Uskokoviću, sutra 'oću da si mi se nacrt'o ovde! Ščuo!?
- Jesam, druže Marjanoviću. Ali ipak, druže, ja ne znam ništa o čeliku i tako to.
- Ajde, ajde, sve se to nauči.
- Druže Marjanović, a kolika bi mi bila plata? Planirao sam da vodim decu u Bišofshofen, da vide deca sneg, znate kako deca...
- Pa šta mene pitaš to, uzimaj koliko 'oćeš. Vidi tamo kolika je ovom magarcu, pa ako 'oćeš i povećaj mal... ali samo oprezno, Uskokoviću, s ovim sindikatima. S njima moraš polako.
- Razumem, druže Mrjanović!
- Ajde onda. I Uskokoviću, nemoj da si se zajebavao sa sekretaricama, inače će Bjelajac da čupa mošnje.
godinama kasnije
- Alo, Uskokoviću!? Je l' me čuješ? Alo!
- Čujem vas, gospodine Dačić! Izvolte, gospodine...
O nižnjeg stvorivši me gospod pa leto li, zima li, farma li, a ne ču od mene žalbe ni žaoke otrovne, sklanjah se, molčah, zahvalan bejah na jednom nebu na dan, na mravu što mili u grudima njenim, na mrvi hleba sa sedam kora iza sedam mora. Pa tako i danas, posle gorkijeh dana tolikih, pogrešnih ukusa, nepokaplanja dana i sata u njima, opšte jedne pretumbanosti da kažemo, dođe konačno ukus pogođen, odmeren, kafa je legla kad treba, kako treba, eto za trenutak il dva biću ono što bejah nekad na imanju u guberniji V-skoj - ti trčiš prema meni sa ubranom kamilicom pod bijelim platnom grudi ti se ocrtavaju, naša ćerkica se vraća sa dadiljom iz branja pečuraka, hrt moj verni mi liže tabane, seljaci me gledaju sa smeškom dok kose al vole me ipak i oni, ukinuh im rosptvo, ah ovaj srk blagosloven je, ah sve je kako treba, duboko udišem...
...Ne! Pa ne sad, na pola, pa zašto sad, pa stani, a u kurac sve, a u pizdu materinu, kakvi Rusi kake livade kake Dragane Mirković, sve u kurac, napušite mi se kurca svi, govnari jedni, pa zar sad, pa zar mora sad, gasi taj Montevideo ide mi na kurac kakva je to usrana mediokriterština kako me onaj mali nervira i Ivica Bek, marš u kurac, može li čovek imati malo mira u ovoj kući, pa gde ću sad: da zbrzam ostalu polovinu na brzinu ili da je ostavim za posle ohlađenu? Ajde brza odluka: da li ste sposobni da donosite brze odluke u kriznim situacijama? Mrš u kurac, šta ja pričam? Kako god, ajde jebite me do kraja, samo čekam da vidim da je šolja zasrana i da je neko usmredeo kupatilo, ne, ne ajde ajde znam čim uđem ima da dođe neko da zove za neku glupost.
- Sine, šta radiš? Jel se sećaš onih figurica iz Vrnjačke banje što si se igrao kad si bio mali evo baš sad tražim oće Anđela da se igra i ona sa tim pa da joj nađem jel znaš možda gde su sine? sine? Pa šta radiš tamo?
Ono sto pravi sustinsku razliku u predizbornoj kampanji. Glavni adut svakog politicara.
Negde u stranackim prostorijama..
- da cujem predloge za gradonacelnika, koga ste planirali, radite li vi ovde nesto dok ja trosim glasne zice po mitinzima, pricaj?!
- pa pa gospodine predsednice imamo troje u planu. Markovic, znate on je zavrsio Jejl i ima najveci IQ u Evropi, a onda Gajic de Blum, dobar momak nase gore list i ima tri fakulteta u Holandiji i Nemackoj, a za kraj i jedna zena Savic, nema skolu ali dobro izgleda, znate to je sad in?!
- Jejl, mejl, IQ, ne kul, zena pena, Gajic Savic aman covece treba mi neko prezime da ga ljudi pamte, to mi nadji!
- ja gospodine predsednice vise nemam ideja, nemam...
- kako se preziva onaj mali sto samo nesto brblja, onaj sto lepi trideset postera u minuti?
- Dacic...
- ok njega NE! Auu majku mu pa jel moguce da nemamo kadar..
..malo nize u istoj prostoriji..
- Ozegovicu daj taj cekic i nemoj da mi blentavis tu nego guraj tu sajlu, nece govna sama otici!!
- ko su ti bre ovi?
- vodoinstalateri, zapusili ste cev u wc solji..
- ee to je prezime! OZEGOVICU!!
- mmmmolim gospodine?!
- DOBRODOSAO U POLITIKU!
Reč sa ubedljivo najviše različite upotrebe u slengu, a da pritom nemaju nikakve veze sa originalnim značenjem, a bogami, ni jedan sa drugim.
Samo na našem cenjenom sajtu, prostom pretragom su nađena sledeća značenja:
1. Ženska, ali i muška osoba koja jede šta stigne;
1. U Bosni i u Sremu - izraz za dvolitarku piva;
2. Userski potez u stonom tenisu kada se pogodi sama ivica stola (koristi se i u tenisu);
3. Neprecizna avio-bomba;
4. Ogromna izdržljiva torba;
5. Debela linija koksa i drugih narkotika;
6. Ogromni studentski udžbenik;
7. Najveći mitraljez u "Kanteru" (na Vračaru poznat i kao "šestocevka");
8. Potez u uličnom basketu;
9. Mrlja od mastila (pre svega od penkala, starim generacijama su za to teglili uši);
10. Ogromna puškica;
11. Deset karo u tabliću;
12. Zidarski sleng za sanduk od zgrade (nasuprot rogova);
13. Paradoksalno, crvena ptica iz Angry Birds-a (paradoksalno, jer su joj neprijatelji svinje);
14. "Naša Krmača" - bivše satiričarske novine iz 1990ih;
15. Rasna krmača - punija, ali vrlo samopouzdana osoba;
16. Idi kupaj krmaču - zajeb za osobu koja neviđeno smara;
17. Konačno, bilo koji predmet enormnih proporcija.
365 dana u godini.
Kako saznajemo na "Danima šljive" u Blacu, policajci su bili u žiriju, i merili su takmičarima nivo alkohola u krvi. Ovo je skandalozno.
Ivica Prasić: Ovo svakako ne može podići ugled policajaca u Srbiji. Bili smo onog ciganina, pa smo mu se izvinili, pa smo ga opet uhapsili. Ovakve afere mogu podstaći samo veću mržnju prema nama. Ali na svaku mržnju, odgovorićemo još većom mržnjom.
Načelnik Damir (Sin Dragan) Okanović: Ovo je skandalozno. Saobraćajci kao žiri na takmičenju. Umesto da su stojali ispod nekog drveta, i čekali pijane vozače, kojih, da se ne lažemo, na "Danima šljive" ima puno. Sramota. Zatečen sam.
Načelnik Blački: Ne mogu da pričam danas za novine. Još sam pod utiskom! Dobro bilo juče! Toliko mogu da vam kažem.
Takmičar: Ove godine četiri promila. Spremao sam se opasno! Svaki dan sam pio. I onda mi ovo bilo ko i svaki predhodni dan. Mislim da takmičenje nije regularno, i policajac kaže da aparat pokazuje manje, nego država na jug ne šalje pare. Sledeće godine ću do novog rekorda.
Nada Macura: Ljudi ovo je skandalozno. Čovek je mogao da padne u komu i umre. Ja ne znam kako je on mogao da hoda sa tom količinom alkohola u krvi.
Dvadeset tri milijarde sedamsto osamdeset šest miliona četiri stotine četrdeset pet hiljada osamsto devedeset i jedan. End kauntin'...
Elem, sinonim za broj, cifru, procenat, statistički podatak i, uostalom, svaku drugu brojevnu vrednost koja je u nekom trenutku rebnula u petu i otišla apsurdno visoko u odnosu na onu iz prethodnog, odnosno prvobitnog merenja. Fazon, okreneš se da vidiš cupi od prekoputa, nastaviš dalje svojim putem - osamnaest hiljada devetsto pedeset dva. Odeš da pojedeš puža sa sirom u pekari "Troika", ispušiš jednu pljugu posle, vratiš se gajbi - trista pet 'iljada šesto deset. Pišaš - tri miliona dvesta pet hiljada sto dvanaes'. ŠK...dve milijarde osamsto osamdeset miliona trinaest hiljada tries' šes'. Astronomske razlike su svakako poželjne u svakodnevnoj primeni, ali se korisnik i sa onima nešto manjeg opsega može pristojno nasprdati...k'o što to, uostalom, čini i Vlada Federacije BiH sa brojem žrtava u narečenom selu.
Pozdrav i dvesta četres' miliona sto četrdeset pet hiljada dvesta šurnaest.
- E, brate, 'naš koga sam sreo malopre u pekari?
- Otkud znam, bre...
- Malog Nikolicu, jebote! 'Nači, nije ga bilo...pa ima sigurno pet godina! E, a znaš u koju je njasvi izrast'o, brate...Sećaš se, bre, kakav je bio?
- Aha, mog'o si da ga pimpuješ 'mesto lopte, lololo...
- Uuu, da ga vidiš sad, matori...Baja ima 3 sa 2, cirka 150 kila, samo šaka mu k'o tiganj, 'nači, naduv'o se samo tako!
- Srebrenica fazon, a?
- Tajrad!
--------------------------------------------------------------------------------------------
- A daaaj, ne mogu da verujem!!!
- Ša je bilo, dušo?
- Ma, sinoć pre nego što sam legla sam imala samo jednu bubljicu, a sad mi iskočile još tri, uff!!
- Srebrenica, znači?
- SELJAKU!
---------------------------------------------------------------------------------------
- Gospodine Dačiću, kako biste opisali trenutnu situaciju u zemlji?
- Pa, znate kako...Ja nisam ni pisac, ni pesnik i nemam nikakvu zabludu o tome koliko je u ovom trenutku zahtevno biti građanin ove zemlje...Ipak, mi smo samo u prošlom mesecu zabeležili ekonomski rast od 3.6%, što je za čak 48% više u odnosu na onaj iz vremena kada je Demokratska Stranka bila na vlasti...Znači mi smo zabeležili Srebrenicu...pardon, ovaj, porast koji svakako obećava neke bolje dane u Srbiji...
------------------------------------------------------------------------------------
- I, dobro...Kako ti na poslu, tebreks?
- A kako može da bude, brate?! Prodajem jebeno pecivo na ćošku između dve osnovne i jedne srednje škole i 'oću da se jebeno ubijem!
- Pa, dobro, brate, ja ne vidim da sad imaš nešto specijalno da radiš, hehe...
- Jeste, brate, al' ostani tu za vreme jebenog velikog odmora pa da vidiš kakva onda Srebrenica nastane!
- Šta? Pokolju se klinci oko puža sa sirom, lololo?
- Jok, nego aj' ti usluži njih sto 'iljada, majke ti!!
Čuvena policijska praksa da svakoj većoj akciji daju ime za koje oni smatraju da je jako maštovito. I dok pre par godina i nije bilo toliko strašno, u poslednjih par godina su počeli ozbiljno da lupaju gluposti.
Šef: Ok momci. Imamo već dovoljno dokaza da uhapsimo Đangovu bandu za višestruka krivična dela. Za udruživanje u kriminalnu grupu sa ciljem da otuđuju sekundarne sirovine, pa sve do pokvarenog ringišpila u njegovom luna parku. Naš je.
Inspektor Alimpijević: Al' šefe, njih možemo kada god hoćemo da pokupimo. Mislim da bi trebali da obratimo pažnju na malo opasnije grupe.
Šef: Jes' a ko će posle da ti daje platu? Ja? Dačić? Ove ćemo da 'apsimo. Javi samo ovima na B92 da apsimo neku mafiju, jebem li ga, neka bude Ringišpil-mafija. Onda će oni da puste onu njihovu paranoičnu muziku, Maša Mileusnić će da se izbeči i izgledaće kao ozbiljno hapšenje. Znaš da oni vole te mafije kada im serviramo.
Inspektor Blagojević: Dobro šefe, a kako da nazovemo akciju. Potrošili smo sve kul nazive "Pištolj", "Pevac", "Mreža", "Balkanski Ratnik". Kako ćemo?
Šef: Hmmmmm...nemam pojma. Mora da bude nekako, da ima veze sa Ringišpil-mafijom, znači sa ringišpilom, a opet oni su Romulanci i kradu bakar, šahtove i tako to....Hmmmmm......znam "Čokoladni Ventilator". Oni su crni. Ringišpil se vrti. Ventilator se vrti. To je to.
Inspektor Alimpijević: Ček' šefe, a sirovine?
Šef: Ma kud će bre veća sirovina od tebe Alimpijeviću. Idi ih apsi odma.
Dobar dan moje ime je Maša Mileusnić, a ovo su vesti televizije B92.
A sada vest dana.
U policijskoj akciji "Čokoladni Ventilator", uhapšen vođa "Ringišpil-Mafije" Đango i cela njegova grupa. Ova grupa se sumnjiči da je napravila milione kradući poklopce od šahtova zbog kojih je nekoliko ljudi upalo unutra, te im se stoga i na teret stavljaju višestruki pokušaji ubistva.
Grupa je preko mreže luna parkova svuda po srbiji prala novac, a zatim ga ulagala u nekretnine u raznim favelama širom Beograda. Više o ovome u specijalnoj emisiji "Insajder - Ciganin sam, al' mafija".
Kako to obično kod nas ide, ko će na koga ako ne svoj na svoga, srpski vožd Ivica je krenuo u ‚‚Boj na izbore" protiv Aleksandra Velikog (našeg, pravog, ne onog pedera Makedonskog) rešivši da sad ili nikad uzme ono što njemu pripada.
I tako su hrabri SPS-ovci lepili plakate i pevali onu: - Ko bi reko čuda da se dese, da Dragica sve pare odnese - čuli su nečije uvlačenje povelike sline. Kad ono, ni tamo ni vamo, eto ti njega. Sunce mu obasjalo naočare, te mu se oči ne mogu videti. A iza njega vojska parade ponosa, sa ministrom Gašićem na čelu.
U tom trenutku neki neiskusni mladi SPS-ovac pocepa plakat Aleksandra Velikog, što je njega sa naočarima izuzetno iznerviralo, te je istresao nos i povikao: - PALI!
BUM! TRAS! BUM! BAS...tišina, dim u vazduhu, u kome lete nezalepljeni plakati vožda Ivice. On, što uvlači sline, posla mladog vojnika da proveri da li su svi SPS-ovci poginuli.
- Generale Nešo, ala ste opravili, svaka vam čast. Zarobili smo 2 izborna profitera. Šta da radimo sa njima?
- Profitere...po kratkom postupku, učlanite ih u našu stranku.
- Razumem generale Nešo.
Kad pojavi se Voja Šešelj, i priđe generalu Neši.
- Pvotestujem vadikale.
- I ja protestujem naprednjače.
- Nisam ja napvednjak vadikale.
- Nisam ni ja radikal, naprednjače.
- Ko ste vi? Ustaša, musliman, ili neki dvugi izdajnik?
- Ja sam Nebojša Stefanović...Slina.
- Ima li neko iznad tebe Slino?
- Ima, moj Vučić, jebaće ti mater radikalsku.
Na taj komentar vojvoda Šešelj popizdi, izvuče kalaš iz sakoa pa reče: - Sej helou tu maj vašn(rašn) fvend! - i izrešeta generala Nešu.
Ministar Gašić se usrao još kad je vojvoda izvukao kalaš, zajedno sa ostalom vojskom, te je nakon Nešinog oklizavanja nad bananom, ljubazno zamolio Šešelja da mu se pridruži.
- Vojvodo nad vojvodama, dopuštate li da ja i ova vojska lepimo vaše plakate...Pls?
- Av ju toking tu mi?
Kad neki crveni zrak pogodi ministra Gašića u glavu. Ostavivši ga bez pola glave i na mestu mrtvog.
I Šešelj i vojnici ponosa pogledašu u pravcu iz kojeg je crveni zrak došao. A to je bilo sa najviše zgrade. Kad nešto sa te zgrade poče da leti ka njima. To nešto je imalo srveni plašt i crvene gaće(znači bio je komunista).
Šešelj stavi naočave i primeti da mu je faca tog stvorenja, tačnije čoveka jako poznata.
- Izgleda da je bvži od metka.
- I snažniji od lokomotive - neki vojnik dodade.
- Ma nek sam pvoklet , mali Aca u plavoj pidžami, cvvenim jovgovanom omotanim oko vvata, u cvvenim gaćama. Koji je ovo kuvac bve?
- Tišina ta...
Aleksandar Vučić otvara oči, znoj ga obliva, pogleda u kalendar...godina 2003.
- Ako me pitate da li je ovo san, neću vam dati odgovor. Ako me pitate da li je ovo košmar, neću vam da ti odgovor.
- Alo bre Aco, ko ti je kurac? - upita ga Toma - donesi još jednu gajbu, za mene i mog kuma.
- Evo, evo, nego što sam sanjao čudan san...
- Mali, mvš po to pivo, movam da ispevem ovu Tomovaču...nije baš neka kume. - nezadovljno pogleda Tomu.
- Ma keve mi, ne znam koji joj je kurac, izgleda da Dragica prska voće...u jebote moram ja na faks, polažem ispit danas.
- E jebem ti ko sve danas studiva, Aco kad će to pivo
- Odmah dođe vojvodo.
U subotu, 27. novembra 2010. u Klubu studenata tehnike biće održana smotra sadržaja popularnog šaljivog sajta. Vukajlija je mesto gde se Internet zajednica okuplja kako bi na duhovit i originalan način definisala reči i izraze, sleng termine, našu svakodnevnicu i aktuelne događaje, po paroli - „Ovde možete da definišete sve ono što ste oduvek želeli, a nije imao ko da vas pita”.
Mondo · 25. Novembar 2010.