
Razlog za propadanje čoveka na položaju sa švalerkom dugog jezika i osvetoljubive naravi.
- Jesi čuo da su skembali direktora toplane?
- Čuo sam. Bagra!
- 'Ladno je proneverio par miliončića od onog gasa kupljenog od Rusa onomad, a narod nema šta da jede. Nadam se da će desetinak godina da liže zidove ćumeza.
- Hoće. Napravio fatalnu grešku, odao se poroku.
- Šta? Nije valjda rakija?
- Ma kakva rakija, švalerka! Odao joj sve tajne, a ona odala njega. Malo morgen će da se iskobelja.
Najnoviju izraz Vracarske omladine, za coveka koji se posvadjao sa mozgom
- I tako ja odem na jug i vadim Zvezdinu zastavu...
- E debilu, e si ti malo ludesku.
Kompleks čoveka koji hoće da bude Bog.
Ukršta se sve i svašta i obavezno nešto ne valja na kraju.
Praktični poznavalac ljudske duše, mangup kome ne treba diploma psihologa da pročita čoveka.
A svadba k'o svadba šta da se priča. Zadrigli pripiti kum, ohrabren privilegijom te titule, ne pušta muziku: Jedna pesma, druga treća... peta... sedma. Platio prvu, platio drugu a onda počeo da zabušava. Naručuje al' se ne seća novčanika. Muzikanti obleću oko njega, pevaljka samo što ga ne uguši sisama, a on kum, širi ruke, pesma ga pogodila, žmuri i zavija: "Pusto, pusto mi je sve, nema, nema..." Ili šeretskom pantomimom dočarava: "Šoferska je tuga pregolema..."
Dok se kolege muzičari i Caca pevaljka trude oko njega, Sveta 'armonikaš otaljava posao razvlačeći 'ladno svoju dugmetaru i švrlja očima po sali.
Završi se i taj kumov šou, nešto se umorio a malo više počela kuma, njegova žena da mu preti kako će demonstrativno da napusti svadbu. Nečuveno je ponižava. Dok je zevao u pevaljkine sise ona je to nekako i trpela, al' kad je počeo da pipka i da štipka, to je prevršilo svaku meru. Zato ga kuma nagazi, pokretom ruke zaustavi muziku, objavi da se zahvaljuje i da je red da se i drugi gosti provesele. Dotle umrtvljena sala živnu. Gosti digoše glave iz tanjira. Neki digoše ruku da dozovu muziku.
Muzičari i pevaljka okupiše se oko Svete 'armonikaša, nešto se dogovaraju, kao da će da objave pauzu.
Radilo se samo o kratkom radnom dogovoru. Sveta 'armonikaš nije šef orkestra ali je psiholog u pizdu materinu! Ne treba mu diploma, kad te on pogleda, skrozira te:
"Ovako Caco, golubice moja, prvo kod onog kariranog, treći sto levo od kuma, kreni sa "Selo moje lepše od Pariza..." gastarbajter je, došao samo na tri dana zbog svadbe, otkačiće, što je doneo potrošiće, deri. Čim završiš pos'o ignorišite ove oko gastarbajtera, to su neki akademci, kisele se na narodnjake, pravo na onog sedmi sto levo od kuma. Dok ste pevali "Šofersku tugu" jednu flašu i dve čaše je polomio. Taj je šoferčina izvozite ga do poslednje pare, a onda se vratite, ovamo, četvrti sto desno od kuma, onaj što liči na hroničnog alkoholičara, onaj uvenuli. Krenite ga sa "Pusto, pusto mi je sve, nema, nema moje Jelene..." Kod njega nisam siguran baš oko love, al' taj će i zadnju paru dati, mnogo je nekako uvenuo, paćenik".
Dogovor je završen, krenu žetva, Caca daje poslednje atome snage, njene grudi se pune petoiljadarkama i pedesetoevrovkama, zaluta i po neka od sto evra.
Samo kum, nezadovoljan prilazi Sveti 'armonikašu i pridikuje mu: "Ti si bre dunster za 'armoniku. A pored toga em fušariš em zabušavaš, kad sam ja naručivao pesme svirao si ko od bede."
Sveta 'armonikaš odmaknu se malo od mikrofona, da njegov odgovor ne ode u etar, nagne se kumu na uvo i reče mu: "Kume jedi govna, funkcija ti je golema al' ti novčanik t'nak."
Pojava koja prkosi svim zakonima prirode, civilizacije, arhitekture i čovekovoj logici. Nenormalno ume da iznervira čoveka.
-Aloooooo!
-Aloooo, brateeee, sačekaj sekundu da odem do WC-a, ništa te ne čujem...
... (probijanje kroz gužvu, psovanje...)
-Alooooo!
-Opet te ništa ne čujem, idioti stavili ozvučenje u WC-u, sačekaj da izađem napolje...
... (ponovno probijanje kroz gužvu, duplo veće psovanje...)
Očajnički vapaj čoveka koji je oduvek bio drugi izbor. Kao i nesrećni Luiđi, kolega Super Maria koji igra samo kad ovaj prvi padne u provaliju, i on je stupao na scenu samo kada su sve ostale opcije bile potrošene. I tad nešto malo, nezapaženo. Princezu nikada nije spasao, zadovoljavao se onim 'moša' sluškinjama, koje kažu da je u drugom zamku. Njega zovu na fudbal samo kad neko ispali, pa da se popuni brojka za 5 na 5, a i tada je stavljan na gol. Njemu riba da samo kad Luiđijev drug nije zainteresovan, pa Luiđi posluži kao rezerva. U društvu se ne ističe, na njegove viceve se niko ne smeje, često ga ni ne saslušaju do kraja. Luiđi se ne rađa, on to postaje vremenom, i najčešće je sam za to kriv.
To je neka privatna svojina svakog čoveka koju dobija po rođenju od majke, oca ili kuma sve u zavisnosti gde je rođen. To je naziv čoveka koji se koristi isključivo u situacijama kad treba negde da potpišemo puno ime i prezime i u situacijam kad je neko ljut na nas pa onda izgovara celo ime i prezime naglašavajući svako slovo. U svakodnevnom životu svi imaju neke nadimke po kojima su poznati i često ukoliko se nekom pomene pravo ime većina nema pojma o kome se radi. I ti nadimci su često vezani za neku osobinu samog čoveka poput Dugi, Kratki, Mrvica, Ćelo, Beli, Žuti , Lepi , Ružni ili su nadimci samo izmenjena imena poput Lemi, Šone, Šandu, Pera, Džoni ili nešto sasvim drugo. U današnje vreme prava imena se skoro i ne koriste.
Džoni: E oćemo tenisa ?
Lemi : E mogli bi . Aj zovi onog Ivana Perića i Kratkog.
Džoni: Ko je taj Ivan?
Lemi: Ma znaš onaj Ivan što tamo živi kod one Đošine prodavnice?
Džoni : Ma neam pojma. To neki novi?
Lemi : Ma bre to je onaj , kako ga zovu , ... Šempo!
Džoni : A Šempo. Sad znam . Jebo te Ivan pa ni majka ga ne zove tako.
Opis čoveka pozamašne kilaže, gotovo tonaže, koji to u kadi izvede zahvaljujući Arhimedovom zakonu.
Više bocne gde treba pičku od čoveka umesto klasičnog teranja u tri lepe.
- Moj poster ima mnogo bolji skor a nije u odabranima a ovo sranje jeste! Minus
- Alo, pizdonja, idi služi civilno pa tamo kukaj tetkicama!
Kritikovanje nepraktičnog čoveka koji u trenucima velike zagušljivosti otvara prozor samo na Kant.
neke cevčice u telu čoveka kroz koje ponekad umesto alkohola teče i krv
Suptilan način da poručite nekome kako je jedna obična nula od čoveka ili kako je dno dna u poslu koji obavlja, a da ga ne uvredite.
E sad da li zbog toga što je prosto i jednostavno jači od vas ili zbog toga što vam na primer egzistencija zavisi od te osobe nije ni važno, ali koristi se kada postoji razlog da uvreda bude indirektna, a više ne možete da ćutite.
- Jeste videli kako sam zakuc'o ove iz Tehnomanije a?
- Jesmo šefe.
- Jesmo.
- Tako se to radi. Samo im pospuštaš cene bre na žvaku i mozak. Uštedeli smo pedeset evra na dvadeset laptopova. Jeste videli a?
- Jesmo šefe.
- Jesmo.
- Videli smo.
- To sam ja naučio na faksu i nema veze što mi je ovo tek peti dan na poslu, ali vidite da to vaše iskustvo ništa ne znači. Ja spustim cene na znanje. Eto zašto me je direktor odmah stavio za šefa. Zbog ovoga. Moram da mu javim ovaj uspeh i uštedu.
- Jeste šefe, na znanje. Javite direktoru odmah, da vas nagradi.
- Jeste. Mada ne morate ni da mu javljate. Javite mu za vreme večere kod vaše majke ili na sastanku stranke popodne.
- A baš čudno da se vi šefe prezivate isto kao i direktor Tehnomanije. Kako se te stvari potrefe tako. Pospišil. Često prezime.
- Evo već pet dana šefe ja njima govorim, ako postoji broj jedan u svetu komercijale, naš šef bi trebalo da bude mesto ispred toga.
Stanje čoveka koji pohaban izađe iz SUP-a posle preživljene torture od strane organa reda.
Želja za paljenjem svega i svačega, koja se u odredjenim periodima pojavi kod svakog čoveka.
* Školiski dnevnik
*Šef
*Komšija sa 3. sprata , sav njegov alat i radio
*Tašta.....
Postojanje coveka kao sto je Seselj dovodi u pitanje neke bitne istorijske cinjenice.
1.Car Lazar mozda nije poginuo na Kosovu 1389. vec i danas zivi i radi u Holandiji
2.Loza Nemanjica se nikada nije prekinula vec samo promenila naziv u Seselj
Dokaz za ove sumnje krije se u cinjenici da Srbija danas nije pod Turskom vlascu,bar veci deo njene teritorije jos nije.
Zahvaljujuci ovoj sumnji srpskom narodu ostaje nade da ce opstati, doduse ta nada je jako mala,ali sta mi Srbi imamo veliko,osim one stvari :-) (samo kada bi je jos koristili u prave stvari bilo bi na nas ko kineza.....)
Za običnog čoveka, zaposlenog kod alavog privatnika, minimalac koji je propisala država.
Reakcija čoveka na saznanje da nije dobio adekvatnu uslugu za uplaćen novac.
20h
Operater: Tehnovin, izvolite?
Pera: Halo! Gde ste, pobogu, ljudi do sada?
O: Izvinite?
P: Pa za danas smo ugovorili da isporučite novu mašinu, žena i ja dreždimo ovde ceo dan, sve smo poodlagali zbog toga, a od vas ništa, ni glasa...
O: Polako, gospodine. Koji je vaš broj računa?
P: Broj računa... Samo malo... QW123456...
O: Aha, gospodin Pera Perić, tako?
P: Da.
O: Nažalost, Vaša mašina nije na stanju...
P: Kako bre, lebvamjebem? Pa kad će da bude!?
O: Nažalost, to zaista ne znam...
P: A pare da uzmete, to znate?
:tutututututututu:
Recenica kojom opisujemo coveka, zenu, devojku, decka, sa izrazeno dugackim i pri kraju kukastim nosem.
- Kakvog sam lesha navatao sinoc..napio se..delovala kao do jaja riba, kad sam se probudio shokirao se...Nos kao kljuc od ludnice, ushi kao Carobnjak iz Oza.
- Decko, zaobidnji me. Idi do "Laze Lazarevica", zakljucaj ustanovu , da ne pobegnu ludaci.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.