
Пријатељски савет упућен ортаку који је у прилично алкохолисаном стању.
Vrhunsko božanstvo. Presvetli, predobri i brižni anđeo koji mane nema. Romantičan kao Željko Samardžić, jebač kao Fernando Kolunga. Kuhinjska spretnost Džejmija Olivera u kombinaciji sa šarmom Ivana Bosiljčića dok se upoznaje sa njenom majkom (Jao, kako sladak razmak međ' zubima ima).
On ne gleda finale Lige šampiona, on tad svoju dragu vodi u bioskop, pa posle na večeru. Ukoliko joj naravno sam ne spremi neki svoj specijalitet, u isto vreme svirajući joj klavir na uvce. Jeste, na uvce! I dok se ja nerviram zašto ovaj idiot opet maši prazan gol, a ova moja mi zvoca sa strane da joj pustim neku Šeherzadu (Jebao je Esad Plavi), on sa svojom dragom uživa u najboljem vinu koje je trenutno mogao priuštiti, poklanjajući joj narukvicu koju je toliko želela još otkad ju je prvi put videla u izlogu, dok su išli zajedno u šoping.
Ne treba zaboraviti da u po noći zna datum njenog rođenje, datum rođenja njene keve, ćala, babe (mnogo fina žena), sestre, kera Žuće, datum prvog sastanka, prvog poljupca, šta je tad nosila, izgovorila, nja, nja, nja...
Iskreno, ja njega nisam ni video. Odbijam da poverujem da ovakvo nešto postoji i da ima kurac.
- E Omere, znaš šta kako je Acika iznenadio Saru juč...
- Zabole me kurčina!
U nastavku priče sledi izvinjavanje devojci, mnogo kukanja i moljenja, ali jebi ga, znate kako je... Jebeni Acika...
Pola popijemo posle prvog zalogaja, a onda pijemo po malo da bi nam ostalo za kraj.
Датира из времена о којима се само нагађа. Нешто најстарије што се може ставити у поређење. Суперсуперлатив. Прије њега, ништа није било, само безлична маса недефинисаности.
Стар - старији - најстарији - к'о Библија - к'о Исусово магаре.
Izraz koji opisuje kategoriju zena sa kojima je najbolje nista ne zapocinjati .Objedinjuje razne podvrste:opajdare,mahaluse,cugerke,
hasisarke,neradnice,intelektualke...
Kratko receno:Jebi ga
Sin:Tata zasto je doslo do rata?
Tata:Jebi ga sine ne znam.
Sin:Tata zasto ima ovoliko poturcenih srba?
Tata:Jebi ga sine zbog Turske vladavine.
Izraz sa sela kao dokaz da sve ima i svoju drugu stranu medalje.
- Uuu, striko, kako lepo miriše to prase na ražnju! Mmmm!
- A juče si, prolazeći pored svinjca, izjavio da ti se povraća od smrada! E, moj sinovac, dok ne zasmrdi, ne može ni da zamiriše...
Velika potrošnja ili cena dnevnih potrepština
- Ma daj čoveče, ovaj nov dizel guta li guta... manje sam trošio dok sam se drogirao
Preduslov branja bostana je sađenje šljiva na burazeru lokalnog rmpalije.
- Što si diro Mileta?
- A što je izazivo?
- Znaš da nikog prvi ne diram, al ne obra se bostan dok šljive ne popadaju!
- Šta kaješ?
- Paj sad..
...trassss...
Ponos svakog moderatora.
Komentar na obrok čija je energetska vrednost dovoljna da posle obedovanja možete da ustanete sa stolice, i napravite još par koraka pride.
Stana: Miiiiki! Aj na doručak, postavila sam...
Miki: šta ima?
Stana: Kačamak
Miki: Bog s tobom ženo... Kakav crni kačamak. Od toga sam sit sam samo dok sam za astalom. Met`i ti meni slanine i prevrelog sira. Idem u drva danas...
Ljudi koji imaju težak život. Imaju tonu iskustva, koje ih je nateralo da budu obazrivi. Žive socijalno i nestabilno, zavise od mnogih faktora. Poseduju izuzetnu količinu upakovanog straha, ponekad sasvim neopravdanog. To su osobe koje će se pre nasmejati nego one koje je život mazio, koje su site, ali taj smeh neće biti od srca. Taj smeh će skrivati sivilo, prekrivati tugu. Neće dati vihoru zla da odvuče i preostalu snagu kojom te osobe raspolažu. A te snage je malo.
Gledaju da nikoga ne uvrede, da se ne mešaju u tuđe živote. I svoj im je veoma komplikovan i nimalo lak. Predstavlja nerešivu enigmu. Ne nameću se, zatvorene su u sebe, izjedaju se iznutra. Ne žele nikome da govore svoju muku. Niko i ne zna šta ih muči. Mada se mogu prepoznati na prvi pogled kao osobe koje imaju određene nedostatke za sreću, niko ih neće gledati sa razumevanjem, neće nuditi pomoć. Sklanjaće se od njih kao od neke bolesti. Želeće da ih što pre prođu, preskoče, da ne stupe u kontakt s njima.
Mnogo brige obuzima takve ljude, ali se ipak oni zadovolje i najmanjim stvarčicama. Nisu halapljive, štaviše, sasvim malo im treba za sreću. Ali to malo, nikada ne dobiju. Brižljivo čuvaju ono što imaju, ne želeći da izgube ni delić onoga što poseduju. A poseduju veoma malo. Zbog toga su i obazrivi.
Kupuju crni hleb, gledaju po radnjama gde je šećer najjeftiniji, preračunavajući se koliko im je ostalo, ne bi li deci kupili bar litru mleka. Uvek jedu posle dece, i to ono što ostane. Nekada su bili zadovoljni svojim životom, a danas se sa velikom dozom sete sećaju tih dana, kada su umesto sebi pomagali drugima. Kada su imali mnogo više nego danas. Kada su bili srećni.
Danas, krišom kupe novčić na ulici, zgazeći ga i gledajući da ih niko ne vidi. Pre se tako odlučuju da skrpe za život, nego tražeći milostinju od drugih.
Ljudi koji rado pomognu, bar koliko je u njihovoj moći.
- Ali, tata, zašto dvaput okrećeš ključ na bravi. Isti efekat ima i kad jednom okreneš.
-E, sine, što je sigurno - sigurno je...
Изгледају усне младих чуварица фејсбука, док фотоапаратом бележе сваки тренутак свог живота, како би га што пре аплоудовале на интернет.
Кратак, али прецизан опис девојке, коју бисте на основу њеног физичког изгледа и понашања, по свим критеријумима окарактерисали као чедну и смерну, да би се на крају испоставило да је девојка више него дивља у кревету.
Киза: "Како ти синоћ успе да "смоташ" ону малу Драгану штреберку?"
Жаре: "И ја сам се изненадио, да ти право кажем...мало је попила, па се ваљда и због тога опустила, шта знам!"
Киза: "Ти нешто рече да сте завршили код тебе на крају...је л' тако смерна и у сексу?"
Жаре: "Ма какви, синак, сушта супротност....риба је повучена само док је обучена!!!"
Оптимални вид друштвено-корисног рада особа чији ниво интелигенције не превазилази ниво једноћелијских организама, а по степену корисности су у рангу са каменом за купус јесте спавање. Тад бар ништа не троше...
Демонстрација силе. Гажење противника методом експресно.
Jош једна трица! Маре, резултат?
- Нисам у форми. 13:1, доста је..
Удри канту док звони! Није још крај. Изводи ту лопту да је не би појео, без прилога!
Еталон затуцане сељаније и лауреат Дарвинове награде у категорији "Како уништити сопствену DNK".
Он чува DM SAT на кецу даљинског. Има истетовирано распеће на једном бицепсу, а знак бемвеа на другом. Вози немачка кола од два кила кубика, а на ретровизору му висе окачени икона и це-де против радара. Из звучника пиче Звезде Гранда 3 - Лимитед едишн. Док једном руком кроз прозор тресе догорели Бонд, другом вози држећи наследника у наручју, непосредно иза волана.
Дете од највише годину дана, доказ успешног прскања у утробу несрећнице и/или глупаче по опредељењу, бали по табли и буљи у саобраћај са рукама на управљачу. Повремено, подстакнуто очевом иницијативом, удара по сирени, штрецајући пролазнике, на таткову неизмерну радост. Све је безбедно, стари је преш'о милијоне, сад може да вози и са стерео катарактом. А има и серво, знаш какав. Инерција при кочењу? Ко бре кочи: други треба да се зауставе кад виде њега и џуниора како супериорно крстаре својим градом. А и тог Њутна има да бије.
Жао ти дође недужног детета, довољан је мали цим да волан постане део њега или да се катапултира ка шоферци, док џованин текстује тикет ортаку.
- Тебра, то већ малога учиш да тера голфа, а?
- Него шта. Још мало кад стаса, идемо заједно у штету. Види и кајлу са четри С сам му набацио и мају "Косово је јетра Србије", куре татино... Е, мали, шта би?
- Ка-ка...
- Не сери да си се усро! Ае код мајке!
Дефиниција је написана за Mizantrophy
Pitanje koje se postavlja osobama (obično smaračima) koje oduševljeno prodaju neku bajatu foru ili prepričaju nek bajat dogadjaj tako pompezno, kao da im se Tesla javio u snu.
M: I tako ja hteo njega da zajebem, ali sam na kraju sam najebao...
Z (u ekstazi) : Jbg brate, k'o drugome jamu kopa libertadores.
M (gleda ga u neverici): Aha...Nego, reci mi...Je l' si tu foru čuo dok si zidao Kalemegdan?
Najpametniji savet starijih mladima jer tek kada čovek dođe u srednje ili kasne srednje godine shvati koliko ima mudrosti u tom savetu.
Kada si mlad uživaš u svemu i nemaš briga, roditelji ti pružaju koliko mogu i imaš siguran oslonac. Međutim prva proba, ispit kakvog si kova, dolazi venčanjem. Tada prvi put shvataš kako je bilo tvojim roditeljima jer si sada oslonjen sam na sebe, na sebe i na ženu. Tada shvataš da moraš početi da misliš i na ženu jer sada treba sve da delite, ne možeš da misliš kako samo tebi treba da se ugodi i kako samo tebi trebaju nove patike ili duks. Ne sada ste ZAJEDNO u svemu. Ali mladi ste pa to i funkcioniše, privikavate se. To je sve samo priprema onoga što sledi, a to su deca i kraj sopstvenog života. Došla su deca i ona ne mogu ništa sama, nejaka su, suviše mala i hteo ne hteo moraš se odreći nečega kako bi mogao da pružiš svojoj deci ono što ima treba. Znači u početku manje izlazaka, manje nekih zezanja ali, Bože moj, to su tvoja deca i naravno da ćeš to uraditi. Kako deca rastu, rastu i njihovi prohtevi i potrebe. I što više rastu ti moraš sve više da se odričeš kako bi mali nezahvalnici imali ono što im treba. Naravno nikada ti nije žao jer su to tvoja deca pa ti nije teško da se odrekneš odlazaka sa ortacima na zezanje svakog drugog petka, ne treba ti nova jakna jer ova stara se malo izlizala ali ne pušta nigde i nije pocepana, a patike ću malo da zalepim pa mogu da preteraju zimu. Porasla su deca, srednja i fakultet/viša, više skoro da nemaš svoje ja, rintaš kao konj kako bi deci platio knjige i školarinu, kupio im neki autić (greota dok su mladi da malo ne uživaju), neka ih neka izlaze još uvek znam kako je lepo biti mlad.
Svane i taj dan kada su deca napokon odrasla, zaposlila su se, venčali se. Kratko rečeno postali su svoji. Lakne ti jer ćeš napokon biti slobodan da malo putuješ, ideš na pecanje, družiš sa ljudima, da pokažeš kako još nisi za bacanje. Sloboda!
Ali, uvek dođe jedno pokvareno ali, ne lezi vraže razbole ti se roditelji, stari su i više u njima nema snage. Ne želiš da ih napustiš jer su ipak celog života bili tu, tvoj oslonac, rame za plakanje, tiha pomoć kada je najpotrebnija. Ne možeš i nećeš da i pošalješ u dom nego uradiš ono što ti srce kaže, odeš da ih neguješ. Posle nekog vremena uhvatiš sebe u kupatilu kako zuriš u svoj odraz i moliš Boga da ti oprosti na mislima koja te pritiskaju, ne daju ti da spavaš, zov slobode i želje da napokon živiš svoj život. Uhvatiš sebe kako na stolici sanjariš o vremenima kada si bio slobodan, bezbrižan, kada si uživao u životu i sve ti se činilo lepo i dobro. Ahhh to Blaženo neznanje je sve češće u vašim mislima. Negde u to vreme tvoja krvna slika postaje sve gora, zdravlje sve krhkije ali još nije neki veliki problem. Kada roditeljima dođe vreme i oni odu pomisliš kako je napokon tvoj život samo tvoj, živela sloboda! Ali tada shvatiš da od toga nema ništa. Telo više ne sluša kako je nekada, sve stvari su postale mnogo teže nego što pamtiš, na mišiće gravitacija nekako čudno deluje, svi nešto šapuću kao da je to u modi, mutno ti je pred očima, a novine su počele da štampaju sitnija slova zbog krize.
Tada te udara u glavu spoznaja da ti je ceo život prošao i da skoro ništa više nemaš za življenje jer sada dolaze tvoja deca da te neguju i ne mogu nikako da shvate da ti je dobro samo si nešto mnogo umoran, mora da ti je ona komšinica sa trećeg sprata sipala nešto u kafu onomad kada ste pili.
Означава крајност до које је неко спреман да иде у својој ужој специјализацији.
*Курва: Вечерас се јебем док се не усерем
*Адвокат: Данас лажем док се не усерем
*Наркоман: Стављам у вену док се не усерем
*Тинејџер: Вечерас дркам док се не усерем
*Емо: Вечерас сечем вене док се не усерем, па кад се усерем, тиме пишем стихове по зиду док се не усерем
*Вукајлијаш: Састављам дефиниције док се не усерем
*Срби: Вечерас пијемо док се не усеремо
Da. Definitivno ima dobrih fora, svaka čast onima koji ih smisliše. Respect Vukajlija.
MyCity Forum · 4. Februar 2009.