
Na prvi pogled pitanje, a u stvari užasno iritirajuća naredba koja se može čuti u gradskom prevozu. Njome nam dotični na fin i ljubazan način daje do znanja (naredjuje) da u što je moguće kraćem periodu sklonimo naše telesno božanstvo dalje od njega, ili od vrata autobusa, kako bi on iz istog izleteo munjevitom brzinom, neutrališući činjenicu da vozač (ne daj Bože) zatvori vrata pre njegovog izlaska. Popunjenost autobusa do te mere da ni prdež ne bi mogao da se provuče, često nije prihvaćena kao razlog za odbijanje ove beskrajno ljubazne molbe.
petak, 14:30, u autobusu sa 55 stojećih mesta 83 putnika, unutrašnja temperatura 36 stepeni.
Penzionerka 1: ( smesta pomeri svoje lenje, neradničko dupe sa mog puta, i vrati se kod napaćenih roditelja koji su jedini i dalje glupi da izdržavaju razmaženu mrcinu koja troši njihove mukom zaradjene pare na opijanje, kocku, i kurve )...hhmm....Silazite?
Ti: Gospodjo, zar ne vidite da je prepun autobus, pomeriću se kad vozač zaustavi i otvori vrata, i moći ćete da sidjete nesmetano.
Penzionerka 1: Moooolim??? pa dobro dete kako te nije sramota, jel se tako ophodi sa starijim osobama???
Ti: Ali gospodjo, zar ne shvatate da nema mesta gde bih se pomerio, neću valjda ovom čoveku da se popnem na glavu...
Penzionerka 1: Mislim stvarno je sramota, ja se u tvojim godinama nisam tako ponašala prema starijima... ( nastavlja da mumla sebi u bradu ).
Penzionerka 2: Stvarno,ove današnje generacije....
Ti: 1, 2, 3, 4, 5, 6...
Kontrakultura od krilatice novo normalno.
Danas postoje mnoge inicijative.
Osuvremenjavanje kurikuluma koje idu u korak s vremenom gdje i roditelji prakticiraju cjeloživotno obrazovanje jer ništa ne razumiju od onoga što trebaju objasniti svojoj djeci pa slave kraj godine skupa sa svojom djecom dok ne shvate kako će izaći na kraj s njima tri mjeseca bez škole.
Interkulturalizam gdje se prožimaju sve kulture u jednoj, ali ne i civilizacijski krugovi; smanjivanje etnocentrizma Europe, ali zasnivanje kompletnog društva na europskim vrijednostima.
Održivi razvoj koji se treba integrirati u kapitalizam čija je glavna stavka konzumerizam. Nabij trokut u kocku pa se čudi što neće ući. Problem što krave prde u masovnoj proizvodnji pa preporuka, koja ima jednaku snagu kao obvezatnost, ali bez oštrog tona, da se jede 3 D isprintirano meso s posteljicom od paštete od insekata; hoće oni malo sutra doći na vrh hranidbenog lanca u slučaju atomskog rata - malo morgen.
Transhumanizam koji ideološki predviđa budućnost na temelju jedne vizije, istine što je kontradiktorno s postmodernoj u kojoj se odbacuju veliki narativi i zalaže se za pluralizam mišljenja. Ironično, transhumanizam i interkulturalizam su nespojivi. Naravno prisutan je argument strme padine (slippery slope) gdje se odbacivanje ove možebitne budućnosti kao jedine moguće koje treba bezuvjetno prihvatiti jer u protivnom: Ljudi, spašavajte se. Apokalipsa. Ukucava se GPS za Armagedon.
Odbacivanje uvođenja kritičkog mišljenja u školama jer to sugerira da suparnička strana (koje crne strane u školi kao ideološki neutralnoj instituciji, jel'te) koja ide na vjeronauk ne razmišlja. Putine, baci bombu i budi precizan kad se Bog nećka već tisućljećima.
Prozivanje ljudi koji nisu završili fakultet kao opravdanje za loše ekonomsko stanje u državi jer je normalno da samo obrazovani ljudi mogu priuštiti elementarne potrebe pa da čak i žive. Zamislite! Doduše, i ovo je na Balkanu naopako.
Okrivljavanje globalnog zatopljenja dok je Las Vegas zatrpan snijegom, a krokodil Dundee se ne može hrvati s aligatorima na Floridi od usrane snježne mećave. Nema veze što su električni auti, romobili stari kao ideje 100 i više godina. Što bi mi bez Tesla automobila i njihovog eco friendly utjecaja na smanjenje ugljičnog dioksida. Nema veze što jedini zvuk koji proizvodu je taj kad pregažena žrtva ispusti posljedni izdah.
Inzistiranje na upoznavanju i iskorištavanju novih svjetova dok se još nismo naučili brinuti jedni za druge. Istraži prvo morske dubine o kojima nitko skoro ništa ne zna osim kapetana Nema.
Dvorske lude, harlekini, klaunovi i skeptici ovoga svijeta, ujedinimo se, braćo. Samo čitavo prevrednovanje svih vrijednosti nas može odvesti u budućnost.
Komentar poprckujuće prirode mališanu koji ne sme da pije kolu, fantu, sprite i ostala penušava gomna.
Milena: Zašto kasnite?
Marija: Jo ćuti kumo, trebali smo pre pola sata al' ovaj moj se razbio sa skejta pa smo morali da se vraćamo kući da ga operem.
Milena: Pa dobro, nije se mnogo ubio. Ajde, ajde, uđite. Ajde Miloše, srce moje, ljubi te kumica, CMOOOOOK.
Miloš: M! Ćao. Gde je kum?
Gagi: TADADADAAAAAAAA! Pa gde si kumoooo! :CMOK, CMOK, CMOK: A vidi ga ovaj šiljokuran, hehe, ajd' baci pet. :PLJAS: Tooo kumiću stavim ti tetku na glav...
Milena: Draaagane!!!! Cccc... sedite. Hoćeš li kafu?
Marija: Može.
Milena: Sok neki?
Marija. E može.
Milena: Žuti ili crni?
Miloš: Ja ću pepsi!
Marija: Ne može. Njemu gusti.
Miloš: A neću MAMA!
Marija: Dosta.
Milena: Ljubavi, ajde stavi nam kafu i sipaj sok.
Gagi: Važi. :polazi ka kujni: Ko će pepsi?
Miloš: Ja, ja, ja.
Marija: Ne može. Kume, njemu nešto što nije hladno.
Miloš: A neeeećuuuuuu.
Gagi: Sad ću da mu sipam jedan domaći od višnje.
Miloš: A neeeeeeee.
Gagi: Oš ti ubacim kocku šećera, lolo?
Milena, Marija: DRAGANE!!!
Spoznaja realnosti, novca, nadrkanih ljudi i centrifuge koja ih drži na okupu pod gomilom nepisanih i neizrečenih kompromisa.
Prosto, realnost je pimp iz tvojih nesnivanih horora. Kad ti iskoči iza ćoška, usereš se k'o grlica.
Ona kontroliše novac i nadrkane ljude. Ljudi postaju nadrkani kada treba da daju novac, što je više nego često. To je strujno kolo u koje moraš da se 'vataš, jebiga, ako nećeš da ostaneš sa viškom meseca na kraju para.
U principu, pošto je život pimp, tebi ne ostaje ni jedno drugo rešenje, sem da budeš njegova kurva. Ali, ako već moraš biti kurva, budi ona elitna, pa kad već primaš Bobija u bulju, neka ti se to pošteno isplati.
Sin, automehaničarski padavan, kreće kod ćaleta da trenira zanat.
Nakon par dana treninga, objašnjavanja osnova, psovanja sinovca i svega što tu ide, desi se napredak:
Ćale: E, sine, naučio si kako treba da se radi, sad ćeš da naučiš kako se radi.
Sin: Ne kontam.
Ćale: Sa'š videti. Ajde vamo.
Ulaze u radionicu, 'vataju pumpu od auta.
Ćale: Djuro, koliko dizni vamo o'šlo do moga?
Djuro: Jedna, hehe.
Ćale: Aha. Evo sine, vidiš, ovde crklo 3 dizne.
Sin: Ali, Djuro reče jedna.
Ćale: Tri, sine, tri su crkle.
Sin: Ne kontam.. Zašto bi lagao za tako nešto? Pa otećeš ljudima više para nego što treba?!
Ćale: Sine moj, da ti tajo kaže nešto, pička li ti materina mutava. Da sam uvek popravljao jednu diznu kad crkne samo jedna, ti bi se dan danas još uvek na Rubikovu kocku igrao, ne na kvad-kor kompjuteru. Razumeš li sad princip rada ovog sveta?
Sin: Kristal sad, tata.
Ćale: Drago mi je da smo razjasnili mehaniku sveta. Mrš po pivo sad.
Mali prilog danima pred nama
1. GLASAČ APSTINENT – kako glasač a apstinent? Lepo, to je onaj kome se ''još nije rodio'' neko vredan glasa, niko mu ne valja, razočaran je u sve i jednostavno ne vidi kako će mu se život promeniti ako pobedi ovaj ili onaj. Ovaj glasač ili ne glasa ili ipak izađe i bukvalno u poslednji tren odluči šta će da uradi sa svojim listićem. Ovaj glasač je omiljena meta pretendenata na vlast.
2. GLASAČ DRKOŠ – popularni ''inadžija'' koji jednostavno voli da mrzi (ili mrzi da voli) upravo onoga ko je trenutno naj(ne)popularniji. Teška osoba sa kojom ni okolina ni pretendenti na vlast ne znaju šta će ni kako mu prići. Svakako jedan od najopasnijih igrača na ‘’mreži’’.
3. GLASAČ VLASTI – glasač koji uvek glasa onog ko je trenutno najjači a kad ovaj izgubi odmah se prilepi njegovom nasledniku i svim srcem ga podržava. Popularni preletači vole da se osećaju delom pobedničkog tima pa makar u istom bili teška ilegala. Ova kategorija je najsimpatičnija onome ko je već na vlasti – preostaje mu samo da istu i zadrži.
4. GLASAČ VOJNIK – sitni profiter, zadnja rupa na svirali, IT (aj' ti) stručnjak: za lepljenje plakata, komentarisanje na netu, popisivanje onih drugih, deljenje upaljača, sendviča, kalendara i sl. a sve u nadi da će se ogrebati o neku siću kad njegovi pregaze konkurenciju. Siguran glasač, čuvar kutija, lajavac i svađalac, kako na ulici tako i na netu.
5. GLASAČ PLAĆENIK – kako mu i ime kaže ovaj glasač ima precizno određen cilj (obećanje) i strasno nastupa (a kako i ne bi) svestan da mu u slučaju pobede sleduje neko narodski rečeno nameštenje; ide uvek uz one koji mu ponude više i omiljen je među svima... koji ga ubede da se preobuče. Ovaj takozvani ‘’pas glasanja’’ naravno nema nikakvu ideologiju ni veru, ne zaglupljuje se stranačkom disciplinom i sličnim glupostima (idemo levo... ili desno; jesmo li ono za ili protiv; jeli, bre, je l' ovoga treba da pljujemo ili je sad kao šatro popularan?) i to čak i ne krije mnogo. Jedan od onih za koga gotovo bez zadrške možemo reći da zna za šta glasa.
6. GLASAČ PO UVERENJU – ozbiljan, strastan glasač, vernik partije i njenih načela; kod njega se tačno zna šta je levo a šta desno i tu nema mesta kompromisima i kalkulacijama. Ovog glasača i ne treba mnogo ubeđivati i stranačka vrhuška ga izuzetno ceni zbog ovoga. Naravno, zbog čvrstih uverenja ovaj glasač neretko ima dosta problema u porodici, sa kolegama, u kafani... o društvenim mrežama da i ne govorimo, ali, ne prodaje veru za večeru tek tako.
7. GLASAČ OZBILJAN IGRAČ – ozbiljan glasač koji glasa samo zato da bude viđen kako to radi, ali, u stvari, on je taj koji će zaista imati ozbiljnu korist od krajnjeg rezultata; mnogo toga ovaj glasač stavlja na kocku, ali i mnogo dobija i slobodno se može reći da ovaj glasač zna šta radi. Mnogi poslovi i šeme, i podela / dodela ozbiljnijih radnih mesta (nameštenja) idu preko ovog glasača tako da je u svom (stranačkom) okruženju rado viđen. Ovaj glasač rado viče piće / pečenje, kešira gorivo, završava poslove za sve gorenavedene glasače ali kako mu se to (uglavnom) vraća sa kamatom ovaj ozbiljan glasač (pardon, igrač) ne brine mnogo.
8. GLASAČ VOĐA – najviši na lestvici, neretko prošao većinu ranije navedenih glasačkih faza, najhvaljeniji i najpsovaniji, omiljen i omražen istovremeno, ovaj glasač je večito na meti svih; njega ‘’mrze a ipak mu se dive’’. Uvek na oprezu, uvek u bezbrojnim kalkulacijama sa svojom a neretko i protivničkom vojskom, jedini za koga sa sigurnošću možemo reći da nikad ne menja dres… svoj.
Jako loš projektant, izumitelj stepenica sa nagibom većim od Planice, soba bez jednog ravnog zida za orman, i terase širine 15 cm na koje ne može ni saksija da se stavi. Ali zato redovno stavlja Dalijeve i Le Korbizijeove slike na FB, i priča o sveopštem sivilu današnje arhitekture, a u stanju je da za vikendicu od 20 kvadrata potroši budžet za soliter . Na kraju se učlani u stranku, i postane direktor za urbanizam nekog grada, pošto je od preduzimača dobio dovoljno batina za tri života.
-Šta je ovo koji kurac? Kakva je ovo zvonara, ko vam bre reko da ovo zidate, ste normalni?
-Gazda, mi samo radimo po projektu, evo tu sve ima nacrtano.
-Jaoooj, zovi mi onog Arhikitu ODMAH!
-Šta nije u redu?
-Je li bre, kome ti misliš da ja prodam ovu zgradu? Jel si vido ti nekad kako izgleda stepenište? Šta će ti ovolka rupa izmedju, i to još okrugla, i gde si video da stepenice nemaju ogradu? Usro sam se od stra već kod trećeg sprata, a ovde treba da idu majke sa decom.
-A pa ne, vi ne razumete, kvadratne forme su dokazano neprirodne, a najnovija ispitivanja pokazuju da ograda uljuljkuje u lažnu sigurnost. Tu je predvidjena kevlarska mrežica, skoro nevidljiva. Ne znam dali ste primetili ali svi zidovi su u radijusima...
-Jesam! Jebali te radijusi, ko će da pravi nameštaj u radijusima, gde da nadjem krive sanitarije, na šta će čovek da okači plazma televizor, na kurac, jel znaš ti šta je prava linija linija, kvadrat i kocka, jebem li ti kocku u pičku! Šta da radim ja sad, ovo sve mora da rušim pa ponovo!
-Izvinite, ali to je moje autorsko delo, i kao takvo ja ne dozvoljavam...BAM, TRAS, ŠLJAS!
- neku godinu kasnije-
-E Gazda, onaj šamšula koji nam je projektovao one gluposti je postao glavni Gradski Arhitekta! Kurac ćemo sad da dobijemo još neku dozvolu.
-Jebote, svako koga sam ja lemao je uspeo u životu! Ako nema veze, ionako slabo ide prodaja stanova. Prelazimo na asfaltiranje.
Nezahvalna titula upućena mlađem življu sa ciljem stavljanja do znanja da neke stvari ne radi kako treba, gde treba ili kad treba, ili sa ciljem opštenarodnog sprdanja sa istim.
1.
Rukometna utakmica kadeta. Mladi napadač omladinskog rukometnog kluba Donji Pičkovac kao da gura kocku u trouglu rupu pokušavajući da po 36-ti put šutne kroz blok.
Trener: (vidno iznerviran) Alo, naučnik, kad budeš im'o fiziku u osmom razredu pitaj nastavnicu kolika je sila potrebna da im probiješ blok!
2.
Leto gospodnje 2007-mo. Osnovna škola u jednom selu u Vojvodini. Dok nastavnik matematike objašnjava trigonometriju crtajući neke trouglove po tabli, mali Mile balansira drvenim bojicama na jednom prstu, koje mu svaki sekund ispadaju.
Nastavnik: (već žešće izdrkan lupanjem olovaka) E, naučniče, ako slučajno naiđeš na neke podzemne vode, javi mi da znam 'oćemo li premeštati učionicu, da počnem da se pakujem.
3.
Kafana "Kod Cice". Tri ribe sumnjivog morala zagrevaju se za izlazak, kombinujući vinjak sa votkom dok sve to zalivaju vopsom kojem je rok istekao istog dana kada je Jovan Krkobabić položio malu maturu. Dok se one roljaju kao svinje pomijama, dvojica komšija, dok eksiraju neku domaćicinu brlju, komentarišu:
K1: šta rade one naučnice tamo levo, za onim stolom do WC-a? Ja kad bi popio one njine koktele povratio bih želudac.
K2: ćuti bre, to sto posto neke biohemičarke, traže lek za hepatitis abecedu :bolestan smeh:
K1: kurac bi to njima pomoglo, toliko su zagazili u tu abecedu da "sledećeg nastavnog časa" uče slovo R.
K2: taj rad, a?
K1: jašta.
Kada stojiš u redu za poštu pa sav produhovljen mislima o lotou pređeš u red za loto i spiskaš pare na njega.
Stade tako Milovan u red za loto, učini mu se primamljivijim.
Deca će da se greju u školi, a žena neka kuva na smederevcu. Mogu i telefon da mu isključe, ostaje mu mobilni. Tako Milovan uhvati red i već počne da razmišlja o sedmici, šta da radi ako izvuku njegove brojeve? Da li će da poludi? Može neko da čuje da je dobio tolike pare pa da ga smakne kao zeca. A može da dobije i infarkt! Obuze ga strah. Već se osećao kao da je dobio pare, samo je razmišljao kako da ih potroši. Uplati Milovan sve tikete za pare koje je poneo za račune. Video je sebe u crnom mercedesu, s tompusom u ustima i zlatnim prstenom. Tog popodneva je otišao da se šeta po Dedinju i merka kuće koje su na prodaju. Ne bi bilo loše da kupi i neku vikendicu, da ima gde da se skloni kada ode u penziju. Računao tako Milovan šta bi kupio, pa kada je video da ne može sve da popamti, uplaši se da nešto ne zaboravi, pa reši da presavije tabak. Pametan piše a budala pamti. Uveče sede Milovan samo da bi video dal ima još neka sedmica pa dal će da deli pare. Kada su brojevi bili izvučeni i kada je video da nije dobio baš ništa, napravio je facu koju su mogli videti samo njegovi bližnji. Moj Milovane, magarčino, sve si pare na kocku potrošio. To je njegova žena sigurno pomislila ali nije htela da mu kaže. Otišla je da uključi mašinu i opere veš, dok ne dođu majstori da isključe struju. Možda bi Milovan nešto i dobio na lutriji, da je na spisku želja stavio račun za struju i telefon.
Jedinstveni medijum za iskazivanje mišljenja, osećanja i stavova žena koje žive sa svojim partnerima. Najčešća upotreba:
- Označavanje protesta,
- Najava bitnih događaja,
- Sredstvo ucene,
- Antistres terapija.
Označavanje protesta: Počinje Liga šampiona, a ona je želela da provede prijatno veče sa svojim partnerom razgovarajući o osećanjima i preuređenju stana, ali po prihvatanju činjenice da će partner provesti 90+ minuta zureći u zelenu kocku u dnevnoj sobi počinje operaciju sabotiranja prvih 15 minuta meča uz pomoć najbučnijeg aparata u kući. Stručna zajednica je kategorisala metod kao efektan jer najčešće inicira veliku svađu čija je snaga obrnuto proporcijalna broju preostalih mečeva do finala Lige šampiona.
Najava bitnih događaja: Iznenadno usisavanje stana sa patološkim obraćanjem pažnje na svaki ugao je proveren metod najave da će se na vratima stana uskoro pojaviti brižno lice njene majke. Skrećemo pažnju da Najava bitnih događaja se mora razlikovati od Antistres terapije putem deduktivnih metoda kroz pitanje "Šta sam uradio poslednjih 45 minuta?" i "Koja je metodologija usisavanja korišćenja?" (prim. aut.: Vidi Antistres terapija).
Sredstvo ucene: "I ja mogu da živim u svinjcu, ja ću prestati da usisavam pa da vidimo koliko ćemo izdržati" - i pored inicijalnog razumevanja i prihvatanja njenog truda i zalagana od strane sagovornika, empirijski je utvrđeno da je metoda krajnje neefikasna.
Antistres terapija: Kada muškarac ostane sa društvom koji sat u kafani duže, a da se pri tom nije javio voljenoj ženi, svedoci tvrde da, posle inicijalnog plača i žalbi kumi/mami, žena se okreće usisivaču i počinje da koristi usisivač kako bi se "smirila" do dolaska partnera. Za razliku od Najave bitnih događaja kod ove upotrebe usisivača neće se obraćati pažnja na uglove i detalje već će prostor od jednog metra kvadratnog na tepihu biti izlizan dok će ostatak ostati netretiran.
Taman ulećeš u kuću za početak utakmice, imaš desetak minuta da se malo osvežiš, sve si već pripremio ko gazdurina - od ladnog piva pa do omiljenih grickalica. Đole i Nina ne mogu da dođu večeras, najavili im se kumovi u zadnji čas. Eto, sad možeš neplanirano da se razgaćiš ko čo’ek u svojoj kući i da gledaš tekmu na miru. Đole je dobar momak, samo, jebiga, zna da gušne pomalo kad ga krene bedak, a baš mu je u zadnje vreme jako negotivno u firmi... Ono, žao ti ga, ali jebeš ti to batice, to onda više nije fudbal, da se razumemo... ajde da si pop pa i da slušaš ispovesti kad se kome digne, ali onda bi vozio bar A6...
A žena otišla do njenih pošto joj Nina ne dolazi, taman da iskoristi momenat - a ruku na srce i tebi baš paše. Opet je na nekoj dijeti, opet ne jede ništa, muči se, skapava, kopni, urla po kući, nervozna ko ris - a bar da joj se vide rezultati tolikog mučenja, ma jok... ništa. Mada, ona kaže da je skinula 5kg za 2 nedelje - tebi se baš i ne čini tako, al ajd’... Bar će sad kod majke da pojede nešto normalno dijetalno jer njena mama zbog ćaletove ’’vagine pektoris’’ sprema strogo dijetalno već godinama... mada on veruje da ga crno vino drži u snazi a ne to neko kuvano lišće što mu stara sprema. A i doktor mu je rekao da nikako ne zaboravi da popije bar čašu vina na dan – a on se pridržava i više nego dosledno.
I tako, otvoriš prvo pivo, surdukneš pola iz odma, uz podrig za takmičenje, kreneš polako da organizuješ zobalice razne... hmmm ... nema badema a ni pistaća?... znaš gde si ih ostavio, tu brate gde uvek stoje. Dobro, nema veze, slani krekeri su tu, ima sira i kobaje... mašiš se kutije s krekerima a ona laka ko pero.. osto jedan ceo i jedan polomljen kreker... i tek tad ti sine kroz glavu da ti se to uvek dešava kad ti je žena na toj jebenoj - mislim, ovaj put stvarno ozbiljnoj – DIJETI. Panično rukom posežeš za kesom čipsa - kad oćeš kurac.. kesa naduvana i perfektno postavljena da izgleda da je nedirnuta - a u njoj samo mrvice ostale, ni mravi da se ne omrse...
Opet gledaš u frižider, kačkavalj ga nema, od kobaje ostala samo krajka u obliku glavića. Samo ljute papričice nije dirala. Ista priča i sa čokoladom, ratlukom, bombonjerom, žele bombone takođe isparile.
Preskočiću bes, da skratim priču. Ako odeš do prodavnice, propuštaš prvih 15 minuta i dokurca onda i fudbal i sve... možda bolje na poluvremenu da strčiš do radnje, propustićeš najzanimljivije detalje ali to i nije neka žrtva, podnošljivo je. U međuvremenu si istreso i drugo pivo, evo i treće rapidno nestaje a nije još ni počela tekma. Jebem ti i ženinu dijetu i sve kad te tako iznervira i servira ti sranje u minut do 12... sad ne možeš ni da se razgaćiš, ko će se oblači posle na poluvremenu...
Polovina prvog poluvremena, još uvek traje ispitivanje snaga na terenu a ti si stuko već šesto pivo, jebiga to ti je sad i piće i meze i nije tvoja krivica - mislim ono, tek da se zna!
E do kurca!... budi te nemilosrdna žeđ i skontaš da si već u drugom poluvremenu, u 52.minutu, odma ripaš i donosiš 2 piva, psuješ jer gosti vode 2:1 a ti ni jednu šansu nisi video a kamoli gol. Jebem ti ženo i tu tvoju dijetu i sve ti jebem... a sad već osećaš i glad, moraš da se zavaraš nekako.
Ekspresno, trčećim, pomalo teturajućim korakom odletiš do kujne da istreseš iz ambalaže onaj jedan i po kreker, mrvice čipsa, preostalu kockicu čokolade, žele bombonu i zadnju kocku ratluka, usput opičiš palcem leve noge u nogaru od kauča i uz urlik jebenišeš glasno sve što ti padne na pamet u tom trenutku. Donosiš sve te posmrtne ostatke hrane pred TV uz još jedno pivo i... vidiš da je 2:2. Opet psuješ, više i glasnije, uz ženu i dijetu sad joj već ređaš i rodbinu. Palac leve noge ne prestaje da boli, ustvari tek sad počinje da boli u talasima...
A sad ti se samo otvorio apetit. Šta ćeš, odeš da ispržiš ona 2 jaja što si spazio u frižideru, taman ih donosiš spremljena u sobu, igra se 65.minut i gosti se opet raduju... poveli opet?... ne... nego izjednačili na 3:3! Dakle... tri ti dijete jebem i tri familije i tri pičke materine...
Cepiš još 2 piva posle klope, tekma postaje spora, gosti gnjave i dave loptu, kradu vreme a tebe noga još boli tako da je podigneš na kauč i zauzmeš onaj polu-ležeći položaj.
I ista priča. Budiš se, idu reklame... tekma gotova još pre sat i po... sad te već boli kurac i za rezultat i za tekmu, strelce, ma za sve, samo čekaš kad će žena nazad kući da joj ti kažeš par reči 'nako, ko muž ženi kad ima šta da rekne... i samo još jednom nek ti spomene da je na dijeti!
- Oćemo još po jedno?
- Može, al treba i da vozim, jel imaš neki čips ili neku grickalicu, samo da žvaknem bilo šta?
- E to je već teži slučaj... normalno imam, ali trenutno...
- Mora da ti je žena na dijeti...
- Klasika brate... evo naručujem nam dve gurmanske kod Žike Vegetarijanca, biće za 15 minuta...
- Do jaja...
Jedini način da izadješ iz mašine, kad te svakodnevica uzme pod svoje, a potišteno - poročno stanje oslabljenog duha i zamorenog tela, počne da ostavlja preozbiljne tragove da bi se još uvek moglo reći kako je stanje prolazno i sve je zajebancija. Nije. Ne možeš. Nećeš..
Preterivanje je luda i žilava putanja u službi povratka u definiciju normalnog, zdravog i neovisnog, bolna aktivnost u službi zdravog razuma. Ako hoćeš iz početka, da okreneš noiv list, moraš predhodno da srušiš svaku naznaku da je na mestu tvog postojanja stajala i ta jedna gradjevina. Mora joj se uništiti i svakog centimetra temelja.
Preterivanje svake granice se koristi za sve one stvari koje te muče, tište, kidaju i od tebe prave ovisnika. Jednom rečju, izobličuju ti karakter i stanje. Nema psihologa, pomoći mame i tate, podrške prijatelja. Na ovaj put ideš sam, pa šta ostane, to je cena koju ti nisu rekli da ćeš platiti kad je kretalo..Dok ti se ne zgadi. To je jedini način - dok se sam sebi ne zgadiš.
LENjOST - navuci debele čarape na noge. Zatvori se u devet kvadrata, sa televizorom i kompjuterom, dok najveća radost ne postane iščekivanje nove epizode serije na prvom, ne odgovaraj na pozive, nemoj da se briješ, ne kupaj se, ne izlazi. Otidi samo do prodavnice kad baš moraš. Ugoji se, na knjige i pronalaženje posla i ne pomišljaj. Ne čestitaj nikome rodjendan, p rekini kontakte, asocijalizuj se..Dok ne podivljaš, odeš u kupatilo iz dosade, i zgaditi se ono što vidiš u ogledalu. Onda restauracija.
ALKOHOL - pij. Dok se boje ne rastope, dok se moždane vijuge ne isprave. Dok misao da ovaj život i nema nečeg naročitog u sebi ne dobije neki čudan oblik i dispoziciju tačke gledišta. U najgoroj kafani, smrdljiv i prljav. Prodaj sve što ti ne treba i pij, sa slučajevima koji se pomalo svakog dana sebe i svoje svakodnevice gade. Sa dedama u raspadu i sredovečnim budalama koji ne bi smeli da budu na slobodi. Kada sebe uhvatiš u zaključku - jebote, pa ovo će od mene postati. A onda pij još više, dok se majke, skuvanog ručka i čistog i ugodnog doma ne zaželiš toliko da bi za jedan takav dan poginuo smesta.
DEPRESIJA - se di za komp, 19 sati dnevno, dok više ne budeš ni džangrizav niti ljut, razočaran..Dok naš drugar koji se ponekad mora istrpeti, one of these days, ne ode da živi na Novom Zelandu, Jupiteru, Andromedi..Dok ti duh živ ne pokopaju opšte stanje, sivo sutra, besparica, dugovi, vezanost za ovo srpsko sidro koje tone na dno gde će ostati suviše dugo da bi ostalo šta prave radosti u životu. N e idi nigde, drugarima prestani i da se žališ. Dok hrana ne počne da se gadi, sunce da smeta, izgubiš dvadeset kilograma, osetiš nemoć i kad hoćeš da drkaš i prestaneš sad već da pričaš i sam sa sobom, održavajući kontakt sa ljudima još jedino kad urlaš na njih sa prozora. Videćeš, jednog dana ćeš se probuditi i shvatiti da si sam sebi dosadio. Ajmo iz početka.
.......
Za svaki drugi porok u koji ogrezavaš, pušenje, kocku, vukajliju..Primenjuj slične metode. Dok nisi počeo da bivaš i sebi i drugima suvišan.
Posle izgovora iste i odigranog meča "pro PES-ovci" ostaju kraći za 3.186 dinara.
Marko: Eee brate, šta radiš, aj dodji da te pocepam malo, odavno nisam. Skinuo sam nove pecheve.
Nikola: E, evo ništa, smaram se, dolazim, spremi pivo.
Marko: Ajde, biramo na na KOCKU, koj' se tim prvi padne igramo s' njim
Nikola: Može!
Marko: Ma daj bre molim te od ovoliko timova pali mi se meksikanci Pačuka !!
Nikola: Haha, ko te jebe, sad ja biram.
Nikola: Ohoo, Mančester Siti!!
Marko: Koja si ti guzica, ne mogu da verujem! Jao Bože ima li te.
Nikola: Daj koj' kurac više praviš tu formaciju pola sat' kao da ćeš da pobediš!
Marko: Nikad se ne zna.
Nikola: Jaooooo Božeee prazan gol promašio jebem ti Teveza zašto li sam ga pustio!! I sad ćeš gol da mi daš na kontri!!!
Marko: Ma da, daću ti ovaj Benitez štakor ima spid 63, Milijaš je brži od njega!
Nikola: Molim te 83 minut, znao sam znači brate ovo je neverovatno, ima da izvučeš nerešeno i na penale da me pobediš!!! Jaoooooo!!!
Nikola: Tačno sam znao, izuk'o si se mrtvaku jedan, šansu nisi imao bre!! Nisi mrdnuo tokom celog meča!!!
Marko: Ma ko te jebe kad ne znaš, baš zbog toga sad ima da te šibam, dupe ima da ti pomerim posle!!
Nikola: Koga ćeš bre da pobediš, pa ti ako me pobediš neću više zaigrati PES, dzojstike ima da pobacam momentalnio. Planirao sam da te pustim, da ne kukaš ali neću sad izinata!!!!
Nikola: I da znaš nema u sredini da se šutira penal!!!!
Marko: Toooo Perezzzz!!!! 1:0
Nikola: Silvaaaaaaaaaaa!!! 1:1
Marko: To lunaaa srce mo'e!!! 2:1
Nikola: Tuuu jebem ti sve da ti jebem, nikad sreću da nemaš, jebem ti Balotelija!! 2:1
Marko: Moooontes kakva golčina!! 3:1
Nikola: Ti si bre pička najveća nevidjena, ona ljigava ljigavče jedan propali pa rekli smo nema u sredini!!!
Marko: Ma ko te jebe zadržao sam strelicu u levo!!!
Nikola: Ooooo pleme ti jebem, jebem ti Zabaletu, k'o šporet da šutira!!! Pa zadržao sam strelicu na dole, zajebi me više sa ovim kradjama. Neću da igram višee da se nerviram!!! Prokleti fudbal i sve ima da ga izbrišem kad dodjem kuci!!!!!!
Marko: Ajde idi polako puko si ko vodenjak, idi smiri živce i vežbaj kući!!!
Nikola: Ko je bre puko pederu jedan balavavi, nemoj ti meni tako nemoj da te razvalim sad tebe i ovaj tvoj prokleti dzojstik!!!
Marko: Ajdee, opravljaj se!!! Treniraj kod kućee, reko si da ideš!!
Nikola: Ajde da biramo ponovo nove timove!!!
Marko: Neću!
Nikola: Ma ti si pička najveća. IDEM!! I ovaj prokleti dzojstik kog ću sad da ga razvalim od zemlje
Marko: Samo da ti kažem ost'o si kraći za 3.186 dinara.
Nikola: Znam. Aj revanš!!
Situacija koja nastaje na svadbi gde familija, kumovi, pa čak i sami mladenci imaju mnogo tajni, prevara, intriga i netrpeljivosti jedni između drugih, te zato s namerom naručuju pesme pokušavajući da njihovim tesktom pošalju subliminalnu poruku onome kome žele nešto da poruče.
Uglavnom se to radi uz osmeh, namigivanje i podizanje čaše u zdravlje, jer na površini svega toga, treba da izgleda kao da se svi besprekorno slažu, poštuju i vole.
- Iiiii stiže prva poručena pesma, a pošto je prva, nek bude za džabe! Samo za mladoženju od mladinih roditelja! Pesma „Kockar“! Idemoooo!
„Ja sam život svoooj stavio na kocku....“
(Mladoženja: U mamu im jebem, izvalili su da sam u dugovima zbog kocke, mora da im se ova ćurka žalila. A čekaj, čekaj, proći će i ova svadba, objasnićemo se mi!)
(Mlada: Ne mogu da verujem da je ćale naručio ovu pesmu! Eno sale već konta da sam se žalila, tačno mu iz osmeha vidim da sam najebala!)
- A sada od prijatelja Bore za njegovu prija Anicu „Prijo moja kako ćemo“!
„...dok svatovi pevaju i kolo se vije, ja se malo bliže primaknem do prije...“
(Prija Anica: Ta sunce ga jebalo pijano, opet ga ’vata kalbazija! Još će prija Milena da pomisli svašta! Već je počela da se mršti posle druge strofe, a da ne zna ona da smo mi pre nego što su se oni...ma ne zna!“
(Prijatelj Pera: A vidi ga ovaj picopevac što mi se nabacuje ženi. Još ima i muda da se smejulji i žmirka na to ćoravo oko dok mi podiže čašu! Samo da mu se sin nije bacio na njega, mamicu mu švalersku!“)
- Nastavljamo veselje uz pesmu „Svekrva i snajka“ specijalno po želji mlade!
„Zato svaka svekrva, nek ne bude ljuta, kad dobije lepu snajku nek’ se skloni s puta...“
(Mlada: E taaaako! Odma’ da ovoj matoroj veštici objasnim da je nova gazdarica stigla u kuću!)
(Svekrva: Vidi, vidi, što se ova ma okuražila! Od ponedeljka će već da se zna kome je gde mesto u kući!)
- A sada pesma od mladoženje za sve prisutne goste, pesma simboličnog naziva „Ženim se“!
„...verni muškarac to sam ja, al’ za svaki slučaj vežite me lancima...“
(Mlada: Evo ga, opet počinje, a nismo ni dan u braku. Ako misli da sam mu oprostila Tanju iz pekare u Albertovoj, grdno se vara! Ima dana za megdana!)
(Mladoženja: Ma samo nek me vežu, uvek lanac može da dosegne do komšijskog dvorišta!)
- Evo ga i kum doš’o da caluje jednu! Pesma „Oprosti, izvini“!
„...čovek koji te voli prijatelj je moj...“
(Mlada: Čekaj, čekaj, sad je meni jasno zašto mene kumova devojka ne miriše! Samo da Sale ne provali nešto. Mada neće, pijan je k’o morka!)
(Mladoženja: Majku mu, da l’ se ovo odnosi na moju Slađu? Dobro, smiri se Sale, ima kum dosta drugova. Mada, kako ja sad da protumačim to što nam ne izbija iz kuće već mesecima?)
- I specijalna želja od mladoženjinog deda Mite „Sve sam pare popio“
„Sve sam pare popio, popio, popio, al’ se nisam opio, opio, opio...“
(Mladoženjin otac Bora: Pu! Đubre matoro! Naš’o i na svadbi mog prvenca da me proziva za pare koje sam ostavio kod Mileve u kafani! Fosil zadrti!
(Baba Stana: Da to meni ovaj moj konj ne poručuje da ćemo ostati švorc posle ove svadbe?)
- Ajmo, ajmo, živo, živo! Još jedna pesma pred tortu od mladenaca za sve goste „Ne može nam niko ništa“
„...jači smo od sudbine! Mogu samo da nas mrze, oni što nas ne vole!“
(Mladenci u isto vreme: Ma koga bre briga za ovu formalnost i šaradu, jači smo nego ikad sa udruženim imanjima! Prc!)
Nije zlato sve što sija. Ovo baš važi za sjajne ganc nove podmazane testere na pilani.
Jebeno je zarađivati 'ljeba na pilani. Ima kora k'o godova. Ipak, nisu svi isti što rade, nije svačija muka ista, nit' je isti karakter.
Pomoćnik - Beda neopevana, ali i ne mora da bude. Ima gi razni! Od tatinog sina, svršenog autolimara, koji mora da odradi deset rata za askonu, koju mu je kupio stari istovremno dok je plaćao maturski kod lokalnog geometra, pošto mu sin neprepravljeni nikad zapravo i nije savladao tablicu množenja, do NK siromaha što živi neđe u tri pičke materine, đe se ljudi krste kad vide kola, i ima do posla 2 sata pješke i sat i po biciklom.
Glavni na testeri - Ima deset godina staža, a obrazovanje i nije važno. U kući troje gladnih usta, i valja to prehranit'. Neće taj da potroši, al' zato kad se dočepa rakije i pive nema milosti. Od prstiju ima skoro sve, al samo do pola, jer, dekada nije malo. Ima Fiata ili kadeta kocku, na plin! Oni malo šlihtersatiji primjerci, ili oni kojima žena radi u STR "Plata 300 maraka", imaju i za golfa dvojku 1.6 motor.
Predradnik - Mrcina od čo'eka. Loš i drugima i sebi. Nikad se i nije ženio. Na pilani je odrastao. Alkos godinama. Ima Kadeta suzu sportaka, ili mercedesa stoosamdesetku. Glavni je u kafani, voli slagat' više nego kruva jesti. Kako bi on inače i drugačije mogao sa radnicima? Kako bi mogao da ih valja za dnevnice koje ne da gazda? Ko bi drugi objašnjavao radnicima da je slaba naplata, dok gazda sedmično pojede jedno pragnje sa šumarom i milicijom.
Vozač kamiona - Svaka ozbiljna pilana ima kamion, šticara. On dovozi trupce i odvozi građu. Kao i svi vozači, najpametniji je na svijetu i uporno ponavlja da je otišao selen balans štangle na zadnoj osovini, da su gume preturile stoosamdeset 'iljada. Stomak otegao, žena u kući s djecom, zna ga svaka kafana u okrugu, oči su mu više plave nego normalne, tipični je kavgadžija. U firmi je idol pomoćnicima, pošto njega boli kurac za sve, i ne smije mu ništa ni predradnik ni gazda i borac je za prava radnika, i prvi zove turu kad se pije, a u stvari je samo mustra koja krade gorivo i građu kad je prilika.
Gazda - Skorojević tipa alfa seljak. Pare je stekao dok je švercao kupus iz Bijeljine.Auta mijenja k'o čarape. Kuka k'o sinja kukavica, a ima i ne da. Od plate zakida, da bi mogao da kocka. Godišnji ne daje. Malo mu je 15 radnih sati. On je žrtva u svojim očima jer, tobože, jebu ga i radnici i država. Istina je negdje na sredini pošto i on jebe oboje. Stomak mu je do pola astala, ima sat od šesto evra, smeđu kožnu jaknu i kaubojke čizme. Lovac je naravno. Žena mu je pomodarska seljančura teška, a on usput jebe mladu apotekarku kojoj kupuje sve što ona traži.
PS
Na pilani đe Krajišnik radi i kuja bi krepala od gladi.
Podgorica, glavni grad Crne Gore, tokom svoje istorije imala je što je malo ko na ovaj svijet imao, prije svega premasu naučnika (zipa tebra ovo "premasu", da se zna da je vođe prvi put upotrijebljeno), filozofa i ostalih gadova što na grbaču države žive, ništa ne rade pod ovom kapom nebeskom i prdi im guzica i za izbore i za poplave i za Kosovo i sve za čime prost narod umije suzu puštit' o vikendu i većim svecima.
E, u takvoj sredini, bezbožničkoj, tu se Aristotel od milošte zvan Risto najjače izdvajaše. Familija mu bijahu otac i majka izbjeglice iz Grčke jer bijaše neko sranje zapalo Grčku pa ovi odma bjež' preko granice u Albaniju jer su tripovali da će se spasit tamo. No, kad viđoše u kakav Pakao su se našli, oni opet bjež' i stigoše do Podgorice ravne i tu mu se otac zaposli kao autolimar i poslije nekih tri godine dođe i Risto na svijet.
Da ne peglam sad sa pričom kako je odrastao, dobio prve brke, zamomčio se i ostalo, skočiću do nekijeh 15 godina kada se viđelo da je drukčiji u odnosu na ostale vršnjake. Na svakom času fizičkog oće on košarke, a ne fusbala ka ostali drugovi mu. Neka to, nego svi u srednju vele ajmo svi dolje u Budvu gostuje Who See u Trokadero a Risto veli kako ne želi da sluša govna te su isti Montenigersi i veli ajmo pare da skupimo da Pink Flojd dovedemo da nam svira na matursko, Shine on you crazy Diamond i ostale hitove.
Tu preživljava prvi atentat. Nijesu mnogi voljeli Pinka Flojda i vjerovatno tu treba tražiti uzrok za taj prvi atentat, ali, kako to i nije mnogo bitno za ovu priču, prođe sve to, prođe srednja, maturiraše uz Aca Pejovića i sve se učinje u prvi mah da će biti dobro i da će Risto od tada pa do kraja svojeg života provesti u sreći, miru i veselju.
Ali, sudbina je za njega druge planove imala. Nije moga na faks jer familija nije imala da mu plati to. Iako je izrastao on u finoga mirnoga mladića koji radi u Mex market, ima curicu i sve lagano ali Risto nikad nije bio zadovoljan time. Shvatio je nema se mnogo pa ne smije da se sanja, proklinjao je familiju i što se rodi među ovakve raspadove siromašne, ali, što će, ne može ništa, iz ove se kože u drugu ne može, BRATEU!!!
Završava on jedan dan smjenu u Mex u 10 sati naveče i ne oćaše mu se doma ići te on zapali malo na Goricu da iskulira. Stiže on na vrh sa bocom Bravo Multivitamin-a omiljenog mu pića, iskapi je za 37 sekundi i zapita sam sebe "što ja radim od života svoga jeba me pas" i "dal je Kosovo i dalje srce Srbije, srce Srbije, srce Srbije" i tu mu odjedanput sinu, potrefi ga nešto po sred mozga, odluči Risto da ga boli kurac za sve i hoće da ide na put oko svijeta i puca mu kurac i trk kući spremi ruksak odjeće, brašnjenik hrane, četiri sata sna i bijaše spreman da sa svojih 700 eura ušteđevine uzme autobus do Golubovaca u Zetu i tu na aerodrom sa prijateljem pilotom iz osnovne brže bolje kroz neku priču dogovori da ga pušti u avion za bilo koju zemlju. Koju, pitate se Vi! Koju? A nije bitno, jadan, koju bilo, jadan, ovaj pristade i krenu Risto za Japan. ZA JAPAN? Za Japan!
Poslije puno sati letenja, gdje je svoje mjesto u avionu dijelio je sa par kufera, stigoše, pozdravi se sa prijateljem, zahvali se na časti, ali, čim siđe sa aviona dolaze mu tri momka, svaki metar i ćevap i ovaj srednji mu veli "HADOUKEN" i zaslijepi Rista neka plava svjetlost i on pada u nesvijest. Ko zna koliko je dugo on u toj nesvijesti bio, budi ga miris ribe, ne može oči da otvori ali shvata da je zavezan za krevet a nepoznati glas mu se obrati ovim riječima:
- Dragi Aristotele, ti znaš da su CG i Japan i dalje u ratu!
- Kakvom crnom ratu? - zapita se Aristotel, još u nemogućnosti da otvori oči.
Ali, barem je saznao da razgovara sa nekim starcem.
- Đe sam ja ovo što je ova muka što sam vezan?
Starac ništa ne odgovori. Odjedanput Risto čuje TAHA TAHA TAHA, tri metka pa još tri pa još tri ukupno je izbroja 66, neko mu par trenutaka kasnije skidaše lisice, konačno progleda na oči svoje, prizor koji ga je čekao nije bio prijatan ni malo, na podu leži u lokvi krvi stari čiča izrešetan. Viđe Risto da se nalazi u nekoj staroj ćeliji, oko njega četiri momka kao vile građeni i konačno Risto ciknu
- Oće li mi ko objasnit što je ova muka?
Okrenu se ovaj najbliži do njega, zapali cigar i poče:
- Brate, ka što si i sam čuo, Crna Gora je i dalje u ratu sa Japanom a sve to datira iz početka 20. vijeka kad je neko mudo Crnogorsko otkinulo ruku sabljom prejakom Japanskom Samuraju. Tu su ovi iz CG mislili da je fajt gotov no Japanci ludi nikako ne mogu preć preko toga da ih neki šesti lik iz šeste države tako ponizi u ratu i evo skoro vijek tajne organizacije u službi vlade Japana se spremaju da krenu na Crnu Goru da vam jebu mater i vrate svoju ukaljanu čast a tebe su oteli jer su htjeli informaciju znaju da si na crno ušao u zemlju i niko ne bi zna da si nestao ali mi smo špijuni te je Milo poslao da pazimo ođe da se masu ne pomame Japanci, BRATEU!!!
Vrćelo se Ristu u glavu previše informacija, juče bijaše prodavačica u Mex a danas je u sredini rata te zatraži kocku šećera i malo vode i posle 2-3 minuta se povrati i konačno shvati da je ovo ono što je čeka cijeloga života, ovo je ta velika avantura, ovo je ono što želi:
- E pa fala vam momci na ovome aj mene sad vi recite kako ja mogu pomoći stvarno želim!!!
Osmjeh na licu ovoga do njega ga raspoloži i rekoše mu da su se nadali da će to reći i da imaju odmah zadatak za njega. Naime, izgubili su vezu sa Crnom Gorom pa treba Risto da se odmah vrati i obavijesti lično Mila Đukanovića o planovima Japanaca. Rado pristade Risto i evo ga u avion, piči put Podgorice, prva klasa, naočare, odelo sav u topu eeej, pa ne srijeće se prvi put Gospodar Milo, eeej, opet autobusom od Golubovaca do Podgorice i trk do restorana Maša i eno ga Milo sjedi za sto, pije mohito i razgovara sa nekim preko telefona i prosto odiše stilom nekim, tim, karakterističnim. Mala trema ufati Rista ali što se mora mora se, uputi se put Mila i na 20 metara od njega nailazi žutać ka od brda odvaljen i radi Ristu iz sve snage ŠARIJOUKEN te pada Aristotel na licu mesta mrtav.
Kontraverzna igračka koja umjesto relaksirajućeg efekta, ima moć da vas dovede do ludila.
Onaj ko nije proveo sate i sate uzaludnog šaltanja šarenih kvadratića u potrazi za harmonijom i redom, taj ne zna šta je patnja.
Zavaljeni u omiljeni komad namještaja, bilo da je to fotelja, trosjed, kada ili sudopera, vjerovatno ste i vi nekada u velikom suficitu vremena i raspoloženja posegnuli za ovom magičnom kockastom formom, ali, eh...umjesto da se igrate i opustite, nakon par sati uzaludnog pretumbavanja zatekli biste se zbunjeni i iznervirani što po 100-ti put uspijevate da složite žutu stranu, ali kada se bacite na hromatsko kompletiranje ostalih, ta redovno i obavezno nastrada i taman dok nju eto popravite izgubite iz vida onu genijalnu ideju koju ste imali od prije. Kako je ono suficitno vrijeme davno preraslo u dragocjeno, jer ste ga, i više nego što treba, stukli iznova rješavajući žutu stranu, hvata vas panika od toga da će se, može biti, desiti da budete primorani da radite nešto korisno a da prije toga niste tu prokletnicu doveli u red, u stanje kakva je bila onaj prvi put kada ste se sreli u megamarketu. Pomišljate: "Eh kako je bila divna, upakovana u onaj plastični omot, složena, čitava i čista...samo još jednom, o Bože, da je vidim takvu...." i naravno ludilo hvata maha, broj obrtaja se povećava i gle čuda, otkrovenje, daaaa! to je rješenje!!! Izmučena i izmrcvarena crvena plastična pločica pada u vaše krilo. Poput pantere vješto skačete iz svog malog zen gnijezda u kojem se upravo odigrala teška psihodrama i kojoj se konačno nazire kraj. Kupite iz ladica sav potreban materijal: šrafciger, OHO-ljepilo, aceton, parče vate i bacate se na posao. Šrafcigerom, ispočetka pažljivo, odvaljujete pločicu po pločicu, ostavljate sa strane na gomilice po bojama uz zadovoljno zviždukanje hita koji ste taj dan 15 puta čuli na radiju. Zadovoljstvo što ste nadmudrili tog prokletog mađara ne može da se opiše rječima. Ljepilom konačno dovodite stvari u red, polako počinju da se naziru jednobojne strane, glavobolja, iskrzani prsti i optšti haos u okruženju ni najmanje nisu teret naspram agonije kojoj ste upravo stali na rep. Ponosno odlažete svoje remek djelo na svečanu policu iznad TV-a kako bi se svi ukućani sutradan mogli diviti vašoj genijalnosti i konačno spokojni i blaženi odlazite na spavanje….sutra je novi dan. Jutro je divno, sklad prosto plijeni, da, sve boje su na svom mjestu, spremate se i odlazite za svojim obavezama, samouvjereno koračate ulicom, smješkate se slučajnim prolaznicima, puštate jadne bakice da sjednu na vaše sjedište u autobusu, život je ponovo lijep! Vraćate se kući rastrgani od čežnje da ponovo vidite svoju slatku šarenu kocku i na opšti užas ne zatičete je na počasnom mjestu!!!
- MAAAMAAAAAAAA! Šta si uradila sa mojom kockom!!!???!?
- Kojom bre djete kockom, je li onom smrdljivom iznad TV-a?
- Da, da, da da….smrdljivom, šarenom, MOJOM kockom!!
- Pa bacila sam je pobogu, čitava kuća mi je danas smrdila na ljepilo, pola dana sam pokušavala da otkrijem odakle dolazi taj neopisivi vonj, pih! Odmah sam je morala odnijeti u kontejner!
- Oooooo!!!! Sudbino prokleta, pa zar nakon svega!? … alea iacta est…
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.