
Кафанско јадање два рели возача.
- Тешка времена, пријатељу мој! Како сад да добијем ову етапу са онаквом ибер зокном?!?
- Знам Солберг тебрекс, све знам...
Konstatacija od ključnog značaja prilikom razgovora sa osobom za koju niste sigurni koja tačno kola vozi. Automatski sužava konkurenciju mogućih odgovora.
Yugo sigurno nije.
Pravilo koje treba koristiti kad ti žena ode u Crnu goru na tri meseca da radi u nekom hotelu.
Autobuska stanica:Autobus iz Bara stigao je na peron br 7.
Trčite na peron broj 7.U glavi vam je ludilo,tri meseca kod kuće ste se pitali šta je radila tamo,i da li je neko bolji od vas naišao na njeno telo?Ma gde bolji,možda samo bolje priča od vas,možda samo bolju "žvaku" ima?A i kolege vas zajebavale svih tih tri meseca.Čuj zajebavale,dupe vam pomerili.
Vama je u glavi samo jedno:Ma sad ću da je pitam,jebem li joj sve!!!
Ugledate je kako izlazi iz autobusa,sretni ste što je tu,jer nećete više morati da pečete jaja u bokalu pošto nema čistog suđa.Napokon se oslobađate papirnih tanjira iz kojih ste jeli jer niste oprali suđe od kako vam je to učinila majka pre tri nedelje.
Dok je gledate kako izlazi iz autobusa,kroz glavu prolazi jedna pomisao:NE PITAJ NIŠTA,MOŽDA NEŠTO PRIZNA!!!
Констатација загриженог WOW играча да његов херој тренутно није у могућности да баца магије па је самим тим скоро бескористан.
Најлуђа претња коју смо изговарали када смо били деца у циљу да би нешто добили или да би победили у некој свађи.
Мики: А дај и мени мало сладоледа.
Перо: Не дам.
Мики: А што си такав,Марку си дао а мени не даш?
Перо: Па и Марко је мени дао лизало једном а ти ниси.
Мики: Е баш си безобразан сад те нећу звати на мој рођендан,а све друге хоћу и биће пуно сладоледа.
Šifrovano ime akcije hapšenja Ratka Mladića.
Odgovor na čuveno roditeljsko "deca u Africi gladuju, a ti nećeš da jedeš".
Порука пријатељу да до краја тог дана, може да вас јебе колико хоће, с' обзиром колико сте пара и времена потрошили на њега.
X:"Шта је братић?"
Y:"Ма бре, види ово време, како ћу кући бусом, нове патике, има да их сјебем скроз.."
X:"Еј, опусти се, данас си мој син. Прво сам ишао по тебе у Кумодраж док си трсио ону калаштуру, па смо онда због тога закаснили на тренинг, па сам ја рекао да сам ја крив јер би тебе терали да трчиш кругове, па сам ти дао последњу кап шампона, а ја се прао водом, па ти до тренинга узео пљуге и коцу... Шта те боли курац! Седај у кола, ајде, немој да ми се прехладиш, још ми само треба нове патике да ти купим.. Јел си гладан? Јел ти треба можда неки динар за сутра, ако се не видимо?"
Y:"Уф, да знаш да би могла да падне једна гурманска сада..."
X:"Ееее мајке ти га... Зови да наручиш. Ја ћу пуњену."
Ultimativni odjeb na nečije palamuđenje da svako ima svoj ukus.
Реченица коју старији мангупи користе да зајебу неискусне клинце када причају о томе да ли би спавали неку рибу.
СМ: Је ли, мали, би л' ти јеб'о Надицу Јовину?
НК: Ау, чико, би', како не би'.
СМ: И бре, мали, исти си ко мој курац.
:испред задруге настаје општи смех:
Pogledajte film! Molimo vas pogledajte ga! Film je vrhčina i svima se svideo, lepi glumci! Vidite li kako su lepi na bilbordima glumci? A..Hoćete pogledati film? Pogledajte film..
Jebo vas film. Ovoliko naporan, patetičan i dosadan marketing ne guraju ni ovi za nerealiti emisije po televizijama. Udaviste sa filmom u pičku materinu, da na prepad uzmete koji dinar. Godinu dana se najavljuje, predvidja, spekuliše, nagadja..U Brazilu kada bi snimili film o tome kako im reprezentacija ne osvaja svetsko u fudbalu, glumce, režisera, članove ekipe i njihove porodice bi javno linčovali, kamenovali i spalili. Kakva god da je priča, efekti, scenografija i štatijaznam šta sve.
Video sam one dve dobre ribe na bilbordima (i onog ziljavog sa kačketom), ali koliko god da su dobre neću da ga gledam, pogotovo ne u bioskopu.
Реченица коју никада није изговорила мајка Кристијан Голубовића.
Њен син све ваља.
Rečenica kojom pijani kamiondžija pokušava da flertuje sa automehaničarkom.
Manevar koji koriste deca, sa ciljem da ne priznaju očigledan poraz. Neki nastave to da rade i kasnije, kroz čitav život.
Basket, dva klinca od 10 godina, jedan na jedan, igra se do 21...
-To! 19:3!
-E, ja neću više, mrzi me, idem...
-Pa daj bre da završimo!
-Ma jok, igraćemo novu drugi put.
-Dobro, znači sad je 2:2 u partijama.
-Ne, nije, ova se ne računa, nismo igrali do kraja.
-Ma daj, 19:3?! Uostalom, predao si.
-Nisam predao, nego nismo završili... nerešeno... aj vidimo se...
-Marš, mamu ti jebem...
Petak uveče, deset godina kasnije...
-E, idem ja da startujem onu malu tamo.
-Pa ajde...
...i on prilazi...
-Ćao!
-Aha...
-Šta ima?
-Ništa.
-Ja sam Ljubiša.
-Ok.
-A ti?
-Marija...
-Hoćeš da popiješ nešto?
-Imam, hvala.
-Hmmm... A odakle si?
-Iz Beograda.
-I ja sam isto!
-Ok.
-A šta studiraš?
...ona prevrće očima i sprema se da uzme piće sa šanka i pobegne... ipak, on to primećuje na vreme i brže-bolje izgovara...
-Moram da idem, čeka me ortak...
Deset godina nakon toga, firma u Srbiji, opet dva ista lika su u pitanju...
-Zvao si me, šta je u pitanju?
-Sedi. Vidi... teško mi je što sam morao baš ja ovo da ti saopštim... Kao što znaš, ova kriza je pogodila i našu firmu, tako da su nam uštede neophodne. A odeljenje na kom ti radiš je najneefikasnije od svih... Jako mi je žao, ali...
-Čekaj! Imam pre toga ja nešto tebi da kažem - dajem otkaz!
Kažeš kada nećeš da "overiš" baš svaku cupiku.
Da budem iskren ja ovo nikada nisam rekao, ali sam čuo da neki jesu.
Поред стварности која је око нас, свакодневно се боримо са стварношћу која је у нама. Од ње не можемо да побегнемо, па се свим силама боримо да је потиснемо у нашу, бедом измучену душу. Биће све у реду, није све тако како изгледа...
И није. Горе је. Механизми одбране су чудо. Човек може преко свега да пређе, све да преболи. Наду коју има у боље сутра чуваће до краја, и ако зна да од тога нема ништа. Са оним шта има, срећан је. Има се за леба и масти, проје и млека. Сад, као и пре петсто година, а чини ми се и као за петсто година. Навикли смо да живимо тако. Српче никад неће плакати за киндер јајетом. Онако малецко, зна да не може да га приушти. И са том дозом скромности ће живети.
Најскромнији често знају да буду и најбољи људи.
Зато, можда само зато ми је драго што је овако. Што се још увек у нашем друштву назире племенитост и правда.
Имам плату, минималац, али какав је - такав је. Гарсоњера и Форд фиеста из '95. Стил писања, мало шарма, и Јома патике за фуцу. Другови су ми ликови, родитељи увек ту за мене. Шта ми више треба...
Ono sto kazem kad vidim da je neko visi, jaci, lepsi i pametniji (ima bolje ocene) od mene. Poslednja linija odbrane kad mi neko opisuje Mr. Perfecta.
Ron Jeremy...
Omiljena tema učitelja i nas klinaca, gde smo slobodni da se raspričamo o nekim 'ludim' avanturama koje samo desetogodišnjaci mogu da osete i još za to dobijemo peticu.
... I onda je tata nekako zamenio gumu i kiša je prestala da pada i mama je prestala da viče na tatu i tako...
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.